Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 1
INSTITUT DRU©TVENIH ZNANOSTI IVO PILAR
Biblioteka Studije — Knjiga 20 —
Darko Polπek: CONTRA PAEDAGOGICOS Ideja o liberalnom obrazovanju
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 2
Biblioteka Studije — Knjiga 20 — Darko Polπek: CONTRA PAEDAGOGICOS Ideja o liberalnom obrazovanju Nakladnik:
Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar (MaruliÊev trg 19/I., 10000 Zagreb; t: 4886800; f: 4828296;
[email protected]; www.pilar.hr)
Za nakladnika:
Vlado ©akiÊ Izvrπna urednica:
Mirjana PaiÊ-JuriniÊ Recenzenti:
Stjepan JagiÊ, Vjekoslav AfriÊ, Predrag BejakoviÊ Lektura:
Kreπimir StarËeviÊ Ivona FilipoviÊ-GrËiÊ Oblikovanje:
Zlatko Rebernjak (GrafiËki studio Forma ultima, Zagreb) Ilustracije:
Sanja PiliÊ Prijelom i priprema za tisak:
Bartol Rebernjak Tisak:
ITG, Zagreb, travanj 2015. ISBN 978-953-6666-92-8 Cip zapis dostupan u raËunalnom katalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu pod brojem ????????? Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske
Copyright ” 2015. — Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 3
Darko Polπek
CONTRA PAEDAGOGICOS Ideja o liberalnom obrazovanju
INSTITUT DRU©TVENIH ZNANOSTI IVO PILAR Zagreb, 2015.
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 4
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 5
To je bio naraπtaj pobunjenih anela, u onom kratkom trenutku dok joπ imaju i svu moÊ i sva prava anela i plamenu gordost pobunjenika. Sinovi seljaka, trgovaca i zanatlija... dobili su od sudbine, bez svoga naroËitog napora, otvoren izlaz u svet i veliku iluziju slobode... U veÊini oni nisu mogli ni umeli da obuhvate i zagrabe mnogo od onoga πto su uspevali da vide, ali nije bilo nijednoga koji nije imao oseÊanje da moæe da zahvati gde god hoÊe i da je sve πto prigrli njegovo. Æivot (ta reË je dolazila vrlo Ëesto u njihovim razgovorima...), æivot je stajao pred njima kao objekt, kao popriπte za njihova osloboena Ëula, za njihova umna ljubopitstva i oseÊajne podvige koji nisu poznavali granica. Svi su putevi pred njima, otvoreni, pukli do u beskraj; na veÊinu od tih puteva neÊe oni nikad ni nogom stupiti, pa ipak opojna slast æivota bila je u tome πto su mogli (bar u teoriji) slobodno da biraju koji hoÊe i smeli da posrÊu od jednog do drugog. Sve ono πto su drugi ljudi, druge rase, u drugim zemljama i vremenima, postigli i stekli u nizu naraπtaja, u toku vekovnih napora, po cenu æivota, ili odricanja i ærtava, veÊih i skupljih od æivota, sve je to leæao pred njima kao sluËajno nasledstvo i opasan dar sudbine... Oni su mogli da Ëine sa svojom mladoπÊu πto hoÊe, u jednom svetu gde su zakoni druπtvenog i liËnog morala, sve tamo do daleke granice kriminala, bili upravo tih godina u punoj krizi...; oni su mogli da misle kako hoÊe, da sude o svemu, slobodno i neograniËeno, oni su smeli da govore πta hoÊe, i za mnoge od njih te reËi su bile isto πto i dela, one su zadovoljavale njihove potrebe za junaπtvom i slavom, silovitoπÊu i razaranjem, a nisu povlaËile za sobom obavezu na delanje ni neku odgovornost zbog izreËenog. Najdarovitiji meu njima prezirali su ono πto je trebalo da uËe i potcenjivali ono πto mogu da urade, a ponosili su se onim πto ne znaju i zanosili onim πto je izvan njihove moÊi. Teπko je zamisliti opasniji naËin da se ue u æivot i sigurniji put ka izuzetnim delima i ka potpunom slomu. Samo najbolji i najjaËi meu njima bacali su se zaista sa fanatizmom fakira u akciju i tu sagarali kao muπice... Ono πto bi se za njih naroËito moglo kazati, to je: da nije bilo odavno pokoljenja koje je viπe i smelije maπtalo i govorilo o æivotu, uæivanju i slobodi, a koje je manje imalo od æivota, gore stradalo, teæe robovalo i viπe ginulo nego πto Êe stradati, robovati i ginuti ovo. Ivo AndriÊ, Na Drini Êuprija
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 6
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 7
SADRÆAJ
Uvod ....................................................................................................... 9
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva .................................... 23 Je li fldruπtvo znanja« bila iluzija? .......................................................... 27 Uloga druπtva znanja u stvaranju europske krize ...................................... 51 Zaπto ne moæemo iziÊi iz obrazovne krize? ............................................ 67
Bologna, mon amour ......................................................................... 79 Kriza sveuËiliπta ................................................................................. Nenamjeravane posljedice flbolonje«: birokracija vaænija od nastave .......... Novi izazovi visokog obrazovanja ........................................................ Trostruka uzvojnica akademske (ne)odgovornosti ......................................
83 87 91 97
Træiπte, neredi, πkolarine .................................................................. 105 Neredi i πkolarine: nova nelagoda u kulturi ........................................... 109 Studentski protest i stanje visokog πkolstva u Hrvatskoj ............................. 115 Uzroci studentskih protesta u Europi i kod nas ........................................ 119 NeËastivi na Filozofskom fakultetu ....................................................... 123 Nekoliko teza u povodu prosvjeda studenata na Filozofskom fakultetu ........127 ©to je akademsko træiπte? ................................................................... 133 Kako bi izgledalo neoliberalno πkolstvo (da ga imamo)? ......................... 139
Poslanice bolonjcima ....................................................................... 145 Liberalna ideja πkolstva .................................................................... 181 Liberalna ideja πkolstva ...................................................................... 183 Gdje su djeca liberalne filozofije? ....................................................... 187 Prema treÊoj generaciji sveuËiliπta ....................................................... 199
RijeË na kraju ................................................................................... 209 Zahvale .......................................................................................... 221 Summary ........................................................................................ 223 About the Author ...............................................................................229
7
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 8
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 9
Uvod
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 10
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 11
Javni, tj. dræavom odreeni ili rukovoeni odgoj, Ëini se u najmanju ruku viπestruko dvojbenim… On zadire predaleko. On je, Ëini mi se, u potpunosti izvan granica u kojima dræava mora odræavati svoju djelotvornost. Wilhelm von Humboldt, Ideje za pokuπaj odreenja granica djelotvornosti dræave (1792.)
Premda je ideja o zbirci radova na temu visokog πkolstva pod radnim naslovom Contra paedagogicos razmjerno stara (a izvorna ideja bila je potaknuta nezadovoljstvom naπom pedagogijom i, opÊenito, suvremenim razmiπljanjima o smislu te struke kod nas), glavni povod za njenu realizaciju bili su studentski prosvjedi u proljeÊe 2009. i πtrajkovi nastavnika. Srediπte studentskih prosvjeda u Hrvatskoj bilo je na mojem fakultetu, pa je logiËno da su na mene viπestruko utjecali. U prosvjedima su sudjelovali neki meni vrlo dragi studenti. Zbog blokade neko vrijeme nisam mogao odræavati nastavu. Studentsko plenumsko odluËivanje na koje su dolazili ljudi razliËitih dobnih, radnih, imovinskih kategorija, akademskih struka i zemljopisne pripadnosti, naËin odluËivanja za koji neki novinari tvrde da je i u svjetskim razmjerima flavangardan« te navodno fljasan« studentski zahtjev za besplatnim (visokim) πkolstvom za sve, suprotstavljalo se svemu onome πto smatram dobrim i poæeljnim u naπem πkolstvu, u naπoj javnosti i u naπem politiËkom odluËivanju opÊenito. Da studenti mogu biti neiskusni i u izvjesnom smislu naivni, to mi se Ëinilo razumljivim i prihvatljivim. Ali kada je naËin raspravljanja, ciljeve i metode studentskog prosvjeda prihvatila veÊina mojih kolega, bio je to razlog za uzbunu. Osim tih potencijalno dramatiËnih zbivanja, druga je vrsta povoda — osjeÊaj osobne odgovornosti. Osobno se osjeÊam viπestruko odgovornim. U vrijeme kada sam obnaπao duænost pomoÊnika ministra znanosti i tehnologije (tj. kada sam bio Ëelnik Uprave za visoku naobrazbu, godine 2000. i 11
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 12
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
2001.) predlagao sam nekoliko vrlo kontroverznih rjeπenja za veÊ tada loπe stanje u visokom πkolstvu, rjeπenja koja danas, deset godina poslije, definitivno imaju svoje idejne, a moæda i socijalne posljedice. Tada sam predlagao zakonske odredbe koje su zagovarale træiπno rjeπavanje akutnih problema, komercijalizaciju visokog πkolstva i maksimalnu liberalizaciju osnivanja visokih πkola. (Tada su flmoje« ideje bile razmjerno tiho odbaËene, ali kako vidimo, one su danas, pod krilaticom studentske borbe protiv flneoliberalizma«, postale politiËki i socijalno itekako flakutne«.) Nadalje, u vrijeme kada Hrvatska nije bila ukljuËena u bolonjski proces, smatrao sam svojom duænoπÊu da je barem u sektoru visokog πkolstva πto prije pribliæimo Europi kako bismo je izvukli iz politiËke izolacije, kako bi studenti i nastavnici (i Hrvatska opÊenito) lakπe mogli komunicirati sa flsvijetom«, kako bismo πto prije mogli pristupiti europskim fondovima za obrazovno-znanstvene svrhe. Nakon vrlo marljivog lobiranja meu ministrima europskih zemalja, na ministarskoj konferenciji u Pragu (lipanj 2001.) objavljen je communiqué u kojem se Hrvatska i Cipar (ali ne i ostale zemlje Balkana) izrijekom pridruæuju bolonjskom procesu. Smatrao sam to velikom hrvatskom i osobnom pobjedom. Danas se meutim u akademskim krugovima upravo bolonjski proces smatra uzrokom poremeÊaja u naπem i europskom visokom πkolstvu, opÊim krivcem za sve nevolje koje su snaπle danaπnje generacije studenata. Neπto viπe rijeËi o tome u poglavljima koja slijede. Naposljetku, poËetkom 2000. godine javno sam spominjao ideju o imanentnoj nesposobnosti upravljanja velikih visokoπkolskih institucija samima sobom (to se odnosilo na SveuËiliπte u Zagrebu) i o moguÊnosti rastvaranja naπeg najveÊeg sveuËiliπta na viπe manjih jer bi se njima moglo lakπe i uËinkovitije upravljati. Ideja je tada zvuËala svetogrdno, politiËki — ona je bila samoubilaËka, ali se unatoË tomu proπirila u akademskoj javnosti i o njoj se i dalje Ëesto raspravlja — pogotovo u upravnim strukturama naπih fakulteta, ËeπÊe kao mentalna igra fltko-s-kim« negoli kao rasprava o pragmatiËnim ciljevima i uËinkovitosti sveuËiliπta. SudeÊi prema politiËkim efektima tih ideja, bila je to katastrofalna politika (pogotovo u lijevoj koaliciji). Ali spomenute ideje joπ su uvijek meu nama. I jedna od dobrih posljedica studentskog prosvjeda jest da se o njima sada raspravlja vrlo otvoreno, kritiËki i javno, premda ne uvijek i najodgovornije. Ako je moja odgovornost πto sam u fokus javnosti stavio flneoliberalne« ideje i naËine rjeπavanja problema koji se graanima Hrvatske danas (a ni inaËe) nimalo ne sviaju (pa se stoga postavlja pitanje kako je uopÊe doπlo do toga da imamo flneoliberalizam« iako ga nitko ne æeli), svoj dio odgovornosti za nezavidno stanje visokoga πkolstva imaju i moji kolege. I upravo je 12
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 13
Uvod
to moæda najvaæniji motiv za pisanje ove knjige. Premda Êe o tome ovdje biti viπe rijeËi, glavni krivac za stanje u visokom πkolstvu naπe zemlje nisu ni globalizacija ni navodno korumpirana vlast, veÊ potpuna nesposobnost naπe akademske flzajednice« i javnosti da realistiËno procijeni trenutaËno i dugoroËno socijalno stanje Hrvatske i ulogu visokoga πkolstva u njezinom razvoju, nesposobnost samoorganizacije, upravljanja i donoπenja ispravnih dugoroËnih rjeπenja u vlastitom sektoru, a potom i u Hrvatskoj u cjelini. Moæda je razumljivo da se studenti prema flvlasti« odnose kao prema nekom imaginarnom Olimpu punom flbogova« Ëije je postupanje teπko shvatiti i o Ëijem poslovanju mogu samo nagaati. PolitiËki dogaaji posljednjih nekoliko godina svakako daju za pravo onima koji u korupciji vlasti vide velik dio danaπnjih problema Hrvatske. Ali flvlast« nije neki apstraktan Olimp. Ona je, bez obzira na politiËku volju stranke na vlasti, posebno u podruËju visokoga πkolstva, izravan rezultat vektorski rasporeenih interesa njezine flpolitiËke baze«, demokratske javnosti, ili toËnije volje flakademije«, odnosno ljudi koji tvore sektor kojim se upravlja. Moæda ni u jednom druπtvenom sektoru nije toËnija izreka da svaki narod ima vlast koju zasluæuje. I moæda ni u jednom druπtvenom sektoru nije manje opravdano od vlasti zahtijevati rjeπenja, kada je flvlast« ionako sastavljena od predstavnika akademije i kada rjeπenja, po slovu ustava i zakona, autonomna sveuËiliπta mogu postiÊi sama. Naπi akademski graani donedavno nisu smatrali da svi sudionici obrazovanja snose dio odgovornosti za nastalo stanje. Njihova se odgovornost ne ograniËava na rad s uËenicima i studentima; u izvjesnom smislu, njihova je odgovornost joπ i veÊa prema πiroj javnosti, prema javnosti koja plaÊa naπ rad. (PrisjeÊam se situacije u vrijeme obnaπanja politiËke duænosti, kada je na moju primjedbu kako bi bilo korisno da se akademska javnost ukljuËi u rjeπavanje veÊ tada vidljivih problema jedan kolega ciniËno upitao zaπto cmizdrim: ta zaπto sam se prihvatio politiËkog posla ako æelim pomoÊ akademske zajednice?) Na krilima antiautoritarizma, nakon Tumanove vizije demokracije, smatrao sam da Êe se akademska javnost rado ukljuËiti u raspravu o tome πto treba mijenjati u naπem obrazovnom sustavu i da je konaËno doπao kraj mentalitetu koji dijeli ljude na flbogove i raju«, na one gore i one dolje, na one koji donose zakone i one koji ga provode. Smatrao sam da upravo najintelektualniji druπtveni sloj, sloj akademskih graana, nastavnika i profesora, ima ili bi morao imati dovoljno snage, kritiËnosti i sposobnosti predvianja da nae dugoroËnija rjeπenja za razvoj sektora o kojemu najviπe zna. Ali Ëinilo se da je mojim kolegama bilo naj13
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 14
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
vaænije da sve ostane po starome: da porezni obveznici nastave davati svoj novac, da birokracija flkreira razvojne programe« (tj. da u buduÊnosti daje joπ viπe novca) te da potom stvari ostavi kakve jesu. Stanje je (bilo) loπe upravo zbog recidiva takvog starog ali nikada prevladanog mentaliteta prema kojem je vlast neπto fliza plota« na πto se flraja« raznim predmetima slobodno nabacuje. Rezultat takvog poimanja vlasti bio je i ostao dvostruk: ako Ëak i akademska populacija o politiËkoj funkciji ima takvo miπljenje, onda za politiËara postoje samo dva flracionalna« postupanja: za jedne Êe politiËka funkcija biti vrijeme u kojem se mogu najbræe realizirati vlastiti privatni interesi, a za druge flotaljavanje« posla, odgaanje rezova i velikih odluka, upravo onoga πto bi trebalo uËiniti u interesu opÊeg dobra. Nepotrebno je reÊi: obje su varijante stvarni izvor politiËke korupcije. Istodobno, parlament je u mandatu RaËanove vlade (protiv moje volje) osnovao tri nova sveuËiliπta! RaËun za takvo rastroπno ponaπanje doπao je danas. BuduÊi da su se sve dosadaπnje vlade (kao uostalom i inozemne) ponaπale kao da je izvor kredita nepresuπan te da su dræave kao jamac isplativosti kredita neupitne, da su smatrale kako se investicije u obrazovanje fluvijek isplate«, rashodi su rasli bez kontrole, dok su porezni izvori prihoda u jednome trenutku, s valom utjecaja svjetske krize i kontrakcijom financijskog poslovanja u svijetu, toËnije godine 2009., kolabirali. Svjetska je financijska kriza stoga posredno bila fldan spoznaje« i ukazala na golem nerazmjer ulaganja (oËekivanja) i povrata novca u domaÊem (ali i svjetskom) obrazovanju. Kao i u drugim sektorima ona je ukazala na investicijske flbalone«. Jedan od takvih flbalona« (ulaganja bez moguÊnosti brzog povrata novca) jest i domaÊe visoko πkolstvo. Ali prebacivati odgovornost za takvo stanje na globalizaciju, komercijalizaciju, flneoliberalizam«, kapitalizam, pohlepne bankare i tko-zna-koga viπestruko je pogreπno. Prvo, treba shvatiti da smo sami grijeπili troπenjem bez kontrole. Osnivali smo sveuËiliπta, fakultete, πkole, smjerove, odsjeke, module, troπili smo u njihovu izgradnju, opremanje, infrastrukturu, otvarali bezbroj radnih mjesta, a da se nitko, ni u vladi ni na sveuËiliπtu ni u javnosti, nikada nije zapitao fla tko Êe to platiti?« Velik dio tereta plaÊanja tih naπih Ëesto ostap-benderovskih projekata podnijeli su studenti preko πkolarina. Ali umjesto da su πkolarine bile sredstvo kontrole racionalnosti poslovanja i kvalitete institucija visokoga πkolstva, dogodilo se upravo suprotno: one su bile tek dodatan novac za joπ veÊi balon naπih neracionalnih zahtjeva, potreba i organizacijskih flideja«. RaËun za takvu neracionalnost podnosili su u prvome redu studenti javnih uËiliπta, koji su plaÊali πkolarine, a potom i svi ostali graa14
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 15
Uvod
ni, porezni obveznici, pogotovo oni Ëiji se glas nikada nije Ëuo. Najmanje sami Ëlanovi akademske zajednice. I onda, deset godina poslije, danas, kada se akademska zajednica konaËno probudila pod utjecajem studentskih bubnjeva, svjetske krize i vladinih prijedloga novih zakona o visokom obrazovanju i istraæivanju koji su, rekao bih, vrlo mlako pokuπali stati na kraj napuhavanju tog sve veÊeg balona, πto Ëini akademska zajednica? Vladu i ministra zove faπistima i raznim drugim pogrdnim imenima. Organizira πtrajkove, flobustave nastavnog procesa«, organizira se meusobno kako bi bojkotirala bilo kakav pokuπaj da se narastajuÊim troπkovima stane na kraj. I sve to u ime sveuËiliπne autonomije. U tih deset godina otkako je barem nekima postalo jasno da je obrazovni balon na rubu prsnuÊa (na πtetu svih graana, ne samo onih na sveuËiliπtu), akademska zajednica nije ponudila nijedan suvisao prijedlog reforme ili dugoroËne projekcije, vizije razvoja domaÊeg πkolstva ili vlastiti prijedlog zakona kojim Êe regulirati odnos javnosti (proraËuna) i ponaπanja na akademiji. Godine 2000. SveuËiliπte u Zagrebu ponudilo je svoj projekt Iskorak 2000. koji je trebao vlastima pokazati kako u akademskim krugovima ima snage za oblikovanje takvih vizija. Ali tko se joπ sjeÊa tog flpapira«? SveuËiliπna autonomija je, dakako, iznimna civilizacijska tekovina i nijedna vlast, kao πto uostalom piπe i u svim civiliziranim ustavima, ne smije se ogrijeπiti o nju. Ali sveuËiliπnom se autonomijom ni u jednoj civiliziranoj zemlji ne pretpostavlja da se bilo kakav zavrπni raËun koji sveuËiliπta i ostale visokoπkolske ustanove mogu napraviti jednostavno treba ispostaviti poreznim obveznicima. Osobito ako smo svjesni da smo napravili prevelik raËun i da smo troπili viπe od svojih moguÊnosti. SveuËiliπna autonomija pretpostavlja autonomiju odluËivanja jednom kada se javnost, ili legislativno tijelo, dogovorilo oko proraËuna koji se sveuËiliπtima treba ili moæe dodijeliti. Stoga pozivati se na autonomiju sveuËiliπta kako bi se bojkotirao svaki postupak zaustavljanja daljnjeg rasta zaduæivanja i javne potroπnje — ne znaËi samo pucati u prazno. Stvar je joπ daleko gora: to znaËi da akademski krugovi, u naËinima izricanja neslaganja s prijedlozima smanjenja javne potroπnje, uopÊe nisu dorasli sugovornici u razgovoru o opÊem dobru. Da paradoks bude veÊi: upravo oni Ëlanovi akademske zajednice koji se danas najviπe pozivaju na flopÊe dobro«, svojim prijedlozima, istupima i naËinom ponaπanja sugeriraju upravo suprotno — da kada govore o flopÊem dobru« misle gotovo iskljuËivo na vlastito. U proglaπavanju globalizacije i kapitalizma krivcem za nastalo stanje, ukratko, pogreπno je to, dopustite da se izrazim ljeviËarima jasnim jezikom, πto se vlastite pogreπke flmaskiraju« tuim greπkama. To pronalaæenje nekog 15
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 16
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
drugog krivca, ta metoda ponaπanja flnek’ visi Pedro« (koji je kod nas, sreÊom, joπ uvijek apstraktan), metoda je, kako kaæe Popper, teoretiËara urote. Netko je kriv za nastalo stanje, a to nismo i ne moæemo biti mi sami. Ali teoretiËari urote, kako dobro primjeÊuje Popper, sami su urotnici. Oni vide svjetske zavjere upravo ondje gdje su oni sami krivci za nastalo stanje. I πto je najgore: teoretiËari urote time πire naËin miπljenja koji implicira da nekoga fltreba maknuti« i u tom smislu promiËu vrlo nedemokratsko i potencijalno vrlo opasno ponaπanje. Drugi vaæan razlog zbog kojega je prebacivanje odgovornosti na globalizaciju i kapitalizam pogreπno jest to πto potencijalno rjeπenje nastale situacije pretvara u zli uzrok. Mnogi studenti, moji kolege i mladi domaÊi intelektualci optuæuju neoliberalizam za nastalo stanje. A istina je upravo suprotna: mi u Hrvatskoj neoliberalizma nikada nismo imali. (Zato je i bilo moguÊe da naπ dræavni dug bude tako visok.) To pogotovo vrijedi za πkolstvo. Glavnina naπeg πkolstva oduvijek je bila — dræavna. OdluËivanje i regulacija πkolstva (Ëak i za privatne πkole) uvijek su bili — dræavni. VeÊina studenata i svi uËenici osnovnih i srednjih πkola uËe i studiraju na dræavni troπak. Dræava im je donedavno plaÊala udæbenike. Dræava im plaÊa hranu, smjeπtaj, lijeËniËku skrb i prijevoz. U kojem je smislu onda naπe obrazovanje flneoliberalno«? Odgovor je jasan: uopÊe ne moæe biti govora o neoliberalizmu — koji u ideologiji onih koji ga iskrivljavaju govori sve upravo obrnuto. U rijeËima i djelima antineoliberalnih domaÊih ideologa, rijeË je u stvari o strahu od neoliberalizma. RijeË je o strahu da Êe eventualnim jaËanjem konkurencije privatnih ili ne-daj-boæe stranih sveuËiliπta i visokih πkola radna mjesta onih na dræavnima postati upitna. RijeË je o strahu da Êe studenti, umjesto da plaÊaju nama, na dræavnim uËiliπtima, uskoro moæda plaÊati flnjima« — na privatnim. RijeË je o strahu da Êe graani jednoga dana moæda izabrati vlast koja Êe smanjivati poreze, a time i flnaπ« dohodak. RijeË je o strahu da Êemo se jednoga dana morati sami pobrinuti za vlastitu sudbinu i postaviti pitanje poæeljnosti i potrebe za naπim znanjem i radom. Toga dana postavit Êemo pitanje cui bono? I da, u tom su smislu strahovi antineoliberala opravdani. DomaÊi antiliberali imaju naoko jake argumente u empiriji, recentnoj povijesti domaÊih politiËkih i javnih zbivanja. Oni s izvjesnim pravom tvrde da je dosadaπnja flliberalizacija« u Hrvatskoj, nakon sloma komunizma, bila kriminalna. »injenica je da je takvih flprivatizacija« i flliberalizacija« u Hrvatskoj bilo mnogo. (Mogu li se i kako takve nepravde ispraviti, nadilazi tematiku ove knjige.) Ali oni iz toga vrlo nepravilnom indukcijom zakljuËuju kako je svaka liberalizacija i privatizacija nuæno kriminalna. I tako su se po16
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 17
Uvod
novno iznjedrile klasiËne marksistiËke misli o tome kako je svako privatno vlasniπtvo kraa i kako svaka deetatizacija zapravo ide u prilog povlaπtenoj klasi, klasi bogatih. Stoga nas ne mora Ëuditi studentska flkonzekventnost« koja sa zahtjeva o besplatnom πkolstvu skaËe na fljednu borbu«, borbu protiv bilo kakvog kapitalizma i predstavniËke demokracije. U ovome uvodu reÊi Êu na to samo kratko: kada bi u naπem druπtvu vladao liberalizam (ili neoliberalizam), strah od nezaposlenosti ne bi bio opravdan. Svi oni koji se sada s pravom osjeÊaju ugroæeni u svojem (dosad zaπtiÊenom) opstanku, mogli bi ponuditi svoje ideje na træiπtu, osnivati svoje πkole, vrbovati svoje studente i klijente, kreirati svoje programe, natjecati se za svoje projekte, ponosno nastupati u javnosti svojim imenom i prezimenom, ispred svoje institucije... Danas to ne mogu jer su dræavne mjere za otvaranje takvog posla toliko rigidne, da nitko pri zdravoj pameti ne bi zamijenio goluba u ruci vrapcem na grani. A dræava je takve propise za osnivanje i natjecanje u sferi znanja i obrazovanja toliko zakomplicirala upravo zato da bi se postojeÊim dræavnim uËiliπtima i institucijama zagarantirao monopol na træiπtu. Ili drugim rijeËima, da bismo mi imali sigurne poslove, zaπtiÊeni od konkurencije. (O kakvom je tu neoliberalizmu rijeË?) Joπ jedan motiv naπih antiliberala pri zalaganju za fljednu borbu« jest shvaÊanje, opet dijelom ispravno, da su se javne vrijednosti bitno promijenile. Kakva je korist od konkurencije ideja ako u toj konkurenciji pametnih i glupih ideja i pametnih i glupih ljudi (u javnosti) gotovo u pravilu pobjeuju — glupe ideje i glupi ljudi, pitaju se. Pogotovo danas u vrijeme krize, najbolje se vidi bijeda naπeg novinarstva, sramotno stanje naπih novina koje oblikuju javno mnijenje. Dok se nekoÊ senzacionalizam eventualno mogao pravdati stvarno opakim senzacijama u stvarnosti, danas je ta knjiga spala na tri slova. Tu ideja viπe uopÊe nema: u javnome æivotu rasprava o idejama viπe ne postoji. Niti ima mnogo javnih (tiskanih) foruma na kojima bi se uopÊe mogle voditi smislene rasprave. SliËno je i s drugim javnim medijima. Kakva je korist od konkurencije velikog broja televizija, kada nijedna od njih zbog konkurenata ne poboljπava svoj program? Ali oni opet zaboravljaju da nijedan od tih danas gotovo posve praznih medija, koji eventualno πalju poruke kako je za uspjeh u æivotu potrebno biti lijep, seksi i dobro odjeven, ne bi uspio opstati na træiπtu kada ne bi postojali konzumenti takvih flideja«, ili kada bi se na træiπtu ideja i medija pojavili neki bolji. Stoga, premda je antiliberalni motiv domaÊih neomarksista razumljiv, pouke iz domaÊe empirije trebale bi biti suprotne. Za neku dublju promjenu druπtvenih vrijednosti potrebno je viπe upornosti, angaæmana u javnosti i na træiπtu, kako bismo toj domaÊoj javnosti (flkakva je — takva 17
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 18
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
je«) ponudili neπto bitno bolje, a ne kako bismo je prisilili sluπati samo flnaπe« ideje. Pogreπka dakle nije u neoliberalizmu, kako tvrde domaÊi neomarksisti, veÊ ponovno u tome πto domaÊoj javnosti nismo ponudili neke pametnije ideje ili medijske institucije. Ako pak netko kaæe da je flprobijanje« u svijet medija danas nemoguÊe jer su postojeÊi mediji veÊ zaposjeli cijelo træiπte, onda je to ponovno argument da ne æivimo u neoliberalnom nego u monopoliziranom, tj. oligarhijskom svijetu u kojem je samo nekima dopuπteno iziÊi na træiπte. Umjesto da se zalaæemo za fljednu borbu«, nije daleko od pameti da uz liberalniju legislativu ne bi trebalo biti teπko osvojiti barem dio medijskoga træiπta. Dopustite mi meutim jedan dodatak: dræava je donedavno financirala gotovo sve znanstvene Ëasopise, njih viπe od stotinu. To neπto manjim dijelom Ëini i danas. Nijedan od tih Ëasopisa nije postao samostalan i financijski odræiv, znaËi nije se uspio odræati kao medij koji bi mogao æivjeti od træiπta, od toga da ljudi ili institucije za nj plaÊaju. Takva je politika subvencija upravo stvorila Ëasopise koje nitko ne æeli kupiti jer ih ionako moæe dobiti besplatno. Takva politika stvorila je uredniËki flduh« koji prema Ëitateljima nije imao gotovo nikakva respekta. Neki od njih probili su se u svjetske baze citiranosti, ali veÊina nije. Naπi kriteriji znanstvenosti u tim Ëasopisima vodili su se navodno svjetskim uzorima, pa je toboæe razumljivo da se nisu obraÊali domaÊoj (navodno ionako neobrazovanoj) publici. (Vjerujem da su se Ëasopisi financirali upravo zato πto se pretpostavljalo da ih nitko ne bi htio kupiti.) Ali posljedica je bilo to πto su se ideje u tim Ëasopisima, posebno druπtvenih znanosti, oblikovale tako da ih ljudi nisu Ëuli, mogli ili htjeli Ëuti. Ne vidim nikakva apriorna razloga zaπto se domaÊi Ëasopisi ne bi oblikovali tako da ih Ëitaju nespecijalisti, tj. nestruËnjaci. Ali ako je dræavno financiranje znanstvenih Ëasopisa joπ donekle razumljivo, posve mi je nerazumljivo da je dræava financirala (i da joπ uvijek financira) i flpopularnije« Ëasopise, novine, zinove i sl. TrenutaËno nemam na umu proraËunski troπak. Meutim nenamjeravana posljedica dræavnih subvencija za znanstvene i kulturne Ëasopise bilo je to da ih nitko ne kupuje i ne Ëita. Tako je nastalo stanje u kojem se navodno vaæne i vrijedne ideje publiciraju upravo u takvim Ëasopisima, a u onima koji æive iskljuËivo od træiπta ne moæe se viπe naÊi nijedna ideja. Teπko je predvidjeti πto bi se dogaalo da dræava nije sponzorirala znanstvene i kulturne Ëasopise, ali nije daleko od pameti da bi se mnogi intelektualci, pogotovo oni kojima su strani Ëasopisi flzbog jezika« nedostupni za objavljivanje, ipak odluËivali publicirati u medijima koji bi se pokuπavali odræati na træiπtu. 18
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 19
Uvod
Premda Êu poslije reÊi neπto viπe o toj temi — pitanje subvencija Ëasopisa dobro ilustrira moju generalnu tezu: pogreπka dræavnog financiranja bilo Ëega nije samo u tome πto se neracionalno troπi novac koji bi porezni obveznici znali racionalnije utroπiti. Pogreπka je i u tome πto dræava korisnicima subvencija i ostaloj javnosti πalje pogreπne signale: da je neπto vrijedno samo ako ne zarauje novac, da je vrijedno samo ako to nitko ne æeli kupiti, gledati, sluπati i konzumirati. U sljedeÊem, neminovnom koraku, s obzirom na to da su subvencije u pravilu bez kontrole ishoda, urednici i korisnici tih subvencija (a to se odnosi i na zaposlenike u dræavnim πkolama) viπe se ni ne smatraju odgovornima za troπenje proraËunskog novca, pa u krajnjoj liniji postaje posve svejedno jesu li uËinci tih subvencija, radovi, tekstovi, nastava, kvalitetni i do koga Êe te fldobre« ideje napokon stiÊi. Bitno je da se formalno odradi obveza prema dræavi kako bi se novac i dalje dobivao. TeoretiËari javnog izbora reÊi Êe da postoji premija na manji utroπak energije i flspuπtanje kvalitete« πto je izvjesnije da Êe novac redovito pritjecati. S tim je u vezi i treÊa pogreπka naπih antineoliberala: njihovo vjerovanje da se moæe znati πto je flopÊe dobro« i povuÊi jasna granica izmeu flopÊeg« i flprivatnog« dobra. Dodatak te pogreπke jest uvjerenje da upravo oni znaju πto je to. Premda vjerujem da ta razlika postoji, a to Êu pokuπati pokazati na sljedeÊim stranicama, ona je vrlo fluidna i definitivno se ne poklapa s idejama naπih antineoliberala, prema kojima bi za flopÊe dobro« trebali plaÊati svi porezni obveznici. Naπi antineoliberali o opÊem dobru imaju stav kakav sam netom opisao u vezi s domaÊim subvencioniranim Ëasopisima. OpÊe je dobro prema njima ono πto se ne moæe (nikome) prodati ili πto na træiπtu, a to znaËi kada bi se prepustilo slobodnom odluËivanju korisnika, ne bi opstalo. O opÊem dobru, posebno meu mojim kolegama, koji su uz to i klasiËni filolozi, obiËno se govori kao o fluËenju latinskog i grËkog« za koje svi vjerujemo da je fldobro« ali koje nitko ne æeli koristiti, studirati (pardon: financirati). Nevjerojatno je kako se ta karikatura, potpun pseudoproblem, Ëesto prikazuje kao flvelika istina«. (Kad smo veÊ kod tog primjera: u sluËaju klasiËne filologije ili bilo kojeg drugog odsjeka na filozofskim fakultetima problem se moæe rijeπiti potezom pera: æeli li tko diplomirati primjerice povijest, arheologiju ili sliËan predmet, mora odsluπati neke predmete iz klasiËne filologije. Moæda bi se tada pokazalo da je na nekom odsjeku previπe nastavnika, ali to ne bi ukinulo ni potrebu ni realizaciju flopÊeg dobra«. Tada bi se meutim svakako pokazala neracionalnost organizacije danaπnjih filozofskih fakulteta u Hrvatskoj, sa stotinama usmjerenja, odsjeka, modula, katedri i sl.) Karikature poput spomenute u tako su πirokom optjecaju, da se ne 19
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 20
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Ëudim kako πira javnost o flfilozofima« Ëesto ima loπe miπljenje, kojega oni naravno nisu svjesni. Glavni problem s flopÊim dobrom« kako ga prikazuju domaÊi i strani antineoliberali, ukratko, jest u tome πto se pod krinkom flopÊeg dobra« mahom kriju sebiËni interesi, interes odræanja vlastitih privilegija. Nenamjeravana posljedica takve koncepcije flopÊeg dobra« jest da se ljudi kada Ëuju za flopÊe dobro«, po uzoru na Hermanna Göringa, laÊaju piπtolja. Iz nekog razloga zagovornici takvog opÊeg dobra misle kako su drugi ljudi dovoljno neobrazovani da ne shvaÊaju pravi ideoloπki (prikriveni, laæni) karakter takve ideje. Problem s opÊim dobrom postoji meutim i neovisno o karikaturama i laænim prikazima kakvima nas obasipaju domaÊi antineoliberali. Prvo, istina je da je demokracija sustav stvoren da balansira razliËite interese razliËitih druπtvenih slojeva. Kada bi bila samo to, bilo bi razumljivo da se svatko æeli domoÊi πto veÊeg dijela proraËunskog kolaËa. Neki se i zaustavljaju na takvom poimanju demokracije: proraËun je tu radi toga da ga gladna usta potroπe. Ali demokracija je bolja od bilo kojeg dosad smiπljenog politiËkog sustava i zato πto u njoj, za razliku od autoritarnih i totalitarnih reæima, ne postoji Ëvrsta hijerarhija potreba koju bi druπtvo trebalo zadovoljavati. Kada bi postojala i kada se potreba jednoga ne bi sukobljavala s potrebom svih ostalih (koji bi morali Ëekati da se realizira potreba prvoga), tada bi bilo flracionalno« postupati u skladu s tom hijerarhijom. Problem je meutim to πto se realizacija potrebe jednoga veÊinom zbiva nauπtrb drugoga, Ëak i ako je u pitanju samo vrijeme realizacije, ne samo novac. Subvencija za jednoga znaËi proraËunski manjak za drugoga. Najbolja slika takvog poimanja flopÊeg dobra« jest dodjela fldruπtvenih« stanova. Danaπnji antineoliberali analogno toj slici misle da postoji univerzalan kriterij dodjele takvog dobra (proraËunskog novca). Ne treba se ni prisjeÊati koliko su druπtvenih stanova dobili pojedinci kojima ustvari uopÊe nije bio potreban samo zato πto su ispunjavali kriterije za dodjelu flopÊeg dobra«. Moæda se i naπla neka obitelj koja je doista zasluæila to opÊe dobro, ali najviπe su bili bijesni zakinuti pojedinci neposredno ispod dodijeljenog stana s liste Ëekanja. Ni tako zamiπljeno opÊe dobro, naime ako se razmiπlja iskljuËivo u kategorijama flonoga πto treba dijeliti«, zapravo ne postoji. A pokuπaji da se ono na predloæeni naËin podijeli, uvijek su zavrπavali katastrofalnim politiËkim i socijalnim posljedicama. Liberali i neoliberali od Adama Smitha do danas vjeruju da privatne osobe, mesari, trgovci, prodavaËi cipela, razmjenom proizvedenih dobara i usluga obavljaju flopÊe dobro« premda od toga imaju i vlastitu korist. Oni svojim radom i razmjenom proizvoda svoga rada u veÊoj ili manjoj mjeri za20
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 21
Uvod
dovoljavaju neËije potrebe. Ako to nije sluËaj, ako rade neπto πto nitko ne æeli konzumirati i razmijeniti za neπto Ëime raspolaæe netko drugi, tada je koliËina opÊeg dobra razmjerno manja. Pogreπka komandne ekonomije bilo je uvjerenje (podudarno s uvjerenjem danaπnjih antineoliberala) da se mjera flopÊeg dobra« koju ostvaruje neka osoba moæe utvrditi flobjektivno«, neovisno o tome koliko ljudi æeli konzumirati dobro druge osobe, pa se u skladu s tim kreirala i podjela druπtvenoga rada. Ali cijena takve podjele i hijerarhije vrijednosti bila je nesloboda, u prvome redu nesloboda pojedinaca, nesloboda da se stvaraju, a potom i razmjenjuju drukËije, najËeπÊe bolje robe i usluge. *** Moja prastara ideja o naslovu knjige Contra paedagogicos potaknula je pitanje o smislu pedagogije. »itatelji koji na taj naËin æele razmiπljati o knjizi, neka je uvrste u akademsku ladicu sociologije obrazovanja. O smislu pedagogije dakako i dalje moæemo raspravljati. Ali naslov je u meuvremenu poprimio posve novo znaËenje. Knjigu danas treba Ëitati kao preispitivanje uloge nas, nastavnika, profesora i znanstvenika u πirem javnom kontekstu. Protiv pedagoga treba Ëitati kao polemiku protiv posebnih povlastica i sebiËnih interesa, kao filipiku protiv dijela akademske zajednice kojem je samorazumljivo da drugi ljudi plaÊaju njihov barokne prohtjeve i apetite, konferencije, studijske boravke, studijske semestre, stipendije, putovanja, knjige i knjiænice, savjetovanja. Ali posebno opak æalac æelim iskoristiti za posebno opasnu vrstu uhljeba, protiv onih veÊinom nevidljivih ljudi svjesnih da drugi ljudi podmiruju troπak naπih privilegija, protiv ljudi koji se koriste logikom, maskom ili, zaπto ne reÊi pravu rijeË — ideologijom — da sve to, taj naπ privilegij, postoji radi opÊeg dobra, ukratko, radi njih. I da me tko ne bi pogreπno shvatio: obrazovanje je najbolja stvar koju su ljudi ikada izmislili. Ono je pravedno samo kada mi, odgajatelji, s drugim ljudima dijelimo zajedniËku sudbinu. Ono je nepravedno kada se mi, odgajatelji, pretvorimo u hijeratski sloj faraonskih æreca i pisaËa, ili modernim rjeËnikom — u lobistiËku grupu za pritisak na vladare, u sloj koji od druπtva zahtijeva privilegije, ili joπ gore, u sloj koji, baπ poput faraonskih æreca, sjajno prikriva tu veliku laæ — da smo tu zato πto bez nas druπtva ne bi ni bilo. *** Knjigu bih bio objavio vjerojatno mnogo prije da sam u pravo vrijeme odustao od zaljubljenosti u neke tekstove. Stara skribomanska boljka. Pokuπao sam u nju ubaciti sve πto sam ikada mislio i napisao o problematici πkol21
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 22
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
stva. Obaviti, kao πto se to Ëesto Ëini — veliko pospremanje. I naravno, na taj naËin prikupljeni tekstovi nisu funkcionirali kao cjelina. UnatoË tomu, malo mi je æao πto sam ih izbacio. U njima je bilo mnogo subjektivnijih tekstova, koji bi, Ëini mi se, malo osvjeæili rukopis, dali mu osobniju notu. Dopustite mi stoga da ih spomenem. BuduÊi da su objavljeni, do njih se moæe razmjerno lako doÊi. RijeË je o sljedeÊim flranim radovima«. Prvo, tu je jedna stara analiza, pisana za UNESCO i Institut za meunarodne odnose, o kulturnoj politici i obrazovanju u Jugoslaviji. (VeÊ sam u ta pradavna vremena zastupao flliberalnu ideju« obrazovanja.)1 Predgovor knjizi Vidljiva i nevidljiva akademija joπ uvijek mi se Ëini aktualan.2 Tekst flStanje visokog obrazovanja u Hrvatskoj« objavljen je 2005. Pun je dojmova iz ptiËje perspektive, iskustava o visokom πkolstvu na temelju rada u Ministarstvu znanosti. VeÊina veÊ tada spomenutih problema joπ uvijek nije prevladana.3 U takve tekstove rado bih ubrojio i analizu pisanu za Institut za javne financije i Zakladu Friedrich Ebert o europskom kontekstu hrvatskog visokog obrazovanja.4 Napokon, vrlo su mi draga dva vrlo biografska teksta: flKako se studiralo na Filozofiji osamdesetih«5 i flPodno Lovrijenca prema DanËu«,6 o studentskim meunarodnim iskustvima. Ali to su veÊ stvari za neku hagiografiju...
1 CvjetiËanin, B. (ur.) 1989. La Politique Culturelle en Yougoslavie, UNESCO, poglavlje: flLa politique culturelle et l’education«, http://unesdoc.unesco.org/ images/0008/000886/088629fb.pdf. Tekst u prijevodu: https://www.academia. edu/6219764/Kulturna_politika_u_Jugoslaviji_UNESCO_-_1989._ 2 Polπek, D. (ur.) 1998. Vidljiva i nevidljiva akademija. Druπtvena procjena znanosti i tehnologije. Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb. http://mudrac.ffzg.unizg. hr/~dpolsek/vidljiva%20i%20nevidljiva%20akademija_sve.pdf 3 Polπek, D. 2003. flStanje visokog πkolstva u Hrvatskoj«, Druπtvena istraæivanja 1-2: 27-44, https://www.academia.edu/3790245/Stanje_visokog_%C5%A1kolstva_u_ Hrvatskoj_2002_ 4 Polπek, D. 2005. flVisoko πkolstvo u Hrvatskoj i zahtjevi Europske unije«, u Otto, K. (ur.), Pridruæivanje Hrvatske Europskoj uniji II, Institut za javne financije, Zagreb. http://www.ijf.hr/Eu2/Polsek.pdf 5 Polπek, D. 2008. flKako se studiralo na Filozofiji osamdesetih«, Hrvatska revija, pretiskano kao prvo poglavlje u knjizi: Curko, B., I. GreguriÊ (ur.) 2012. Novi val i filozofija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb. https://www.academia.edu/3791235/ Kako_se_na_Filozofiji_studiralo_osamdesetih 6 DragiËeviÊ, B., O. Oyen. (ur.) 2007. Fragments of Memories. IUC Dubrovnik, Tekst flPodno Lovrijenca, prema DanËu«.
22
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 23
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 24
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 25
U svom racionalistiËkom liberalizmu veÊina liberala XIX. stoljeÊa vodila se pretjerano naivnim povjerenjem u ono πto se moæe postiÊi pukim prijenosom znanja. Oni su argument u korist opÊeg obrazovanja Ëesto predstavljali tako kao da Êe πirenje znanja rijeπiti sve vaæne probleme i kao da je potrebno samo da se masama prenese malo dodatnog znanja koje obrazovani veÊ imaju kako bi se tom flpobjedom nad neznanjem« zapoËelo novo doba. Nema mnogo razloga za uvjerenje da sveopÊa dostupnost najboljeg znanja ima za posljedicu mnogo bolje druπtvo. Friedrich Hayek, Konstitucija slobode (1960.)
25
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 26
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 27
JE LI flDRU©TVO ZNANJA« BILA ILUZIJA?
Postoji joπ jedan problem koji je u nekim europskim zemljama poprimio zabrinjavajuÊe razmjere: kada ima viπe intelektualaca negoli se moæe korisno zaposliti. Ne postoji mnogo veÊih opasnosti za politiËku stabilnost od intelektualnog proletarijata bez ikakve moguÊnosti da pokaæe svoje znanje. Friedrich Hayek, Konstitucija slobode (1960.)
Gospodarska kriza koja od 2008. fltrese« Sjedinjene Dræave i Europu, takozvani flzapadni svijet«, naoko tek sporadiËno pokazuje svoje uËinke u flsektoru« znanja, u znanosti, istraæivanju i obrazovanju. I taj je sektor, po svemu sudeÊi, podloæan nastanku investicijskih balona, boom-bust ciklusa, analognih onima koji nastaju na træiπtima dionica i derivata. Ali buduÊi da æive u kulama bjelokosnim i da su podloæni raznim znanstvenim mitovima, poput onoga o univerzalnoj isplativosti investicija flu znanje«, intelektualci nikada nisu bili prisiljeni uËiti o ekonomskim pravilnostima nastanka ekonomskih ciklusa i prsnuÊima investicijskih balona, pa su svoju paænju stoga vrlo rijetko posveÊivali tim — najvaænijim temama. Umjesto detekcije ekonomskog stanja koju obiËni ljudi svakodnevno Ëine, intelektualci su skloniji velikim povijesnim shemama, pa ih uvijek iznenadi kako se neki bitan poremeÊaj mogao dogoditi flod danas do sutra« — kako je, primjerice, propao komunizam a da to nitko nije predvidio, kako je projekt multikulturalizma mogao propasti a da svi glasaju flza«, ili kako je nedavno doπlo do jake træiπne i socijalne kontrakcije, naoko usred brojnih optimistiËnih znakova na podruËju kulture. Kada doe do takve neravnoteæe i poremeÊaja intelektualci su skloni pretjerivati u drugome pravcu i govoriti o flpropasti kapitalizma« (Altvater 2010) ili flpropasti svijeta kakav poznajemo« (Leggewie, Welzer 2010). Postoji nekoliko razloga za takvo stanje. U ovom Êu radu analizirati samo neke ekonomske mehanizme i zakonitosti koje su intelektualci u πirem 27
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 28
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
smislu rijeËi i ekonomisti napose sustavno zanemarivali. RijeË je o zanemarivanju implicitnih, tj. oportunitetnih troπkova te o zaboravu postojanja marginalnih troπkova znanosti i obrazovanja. Ali osnovni razlog za stvaranje spomenutih grandioznih shema, pozitivnih i negativnih flutopija«, napravimo li saæetak primjedaba, jest nesustavno praÊenje ekonomije znanja, zapuπtanje vlastitoga sektora — nehigijena kuÊe u kojoj boravimo. Iz kritike takvog stanja ponudit Êu neka rjeπenja za buduÊnost. Moja glavna pouka veÊ je sada jasna: flit’s economy, stupid«. Svaki je pojedinac odgovoran za svoj neposredni okoliπ ne samo u politiËkom, veÊ i u ekonomskom smislu. NekoÊ se govorilo: flAko se neÊeπ baviti politikom, politika Êe se baviti tobom.« Ali to joπ viπe vrijedi za ekonomiju. Zaboravljati da znanje koje stvaramo ima svoju ekonomsku cijenu znaËi stvarati stanje u kojem Êe se flneka tua ekonomija« poËeti baviti nama. Stoga ne treba kriviti flkapitalizam«, klasiËni, neoklasiËni, liberalni ili monopolni, stari ili novi (kao da je rijeË o nekoj osobi s vrlo zlim namjerama), veÊ vlastitu nesposobnost sagledavanja procesa koji jednu vrstu akcije, primjerice flkampanjska« ulaganja u znanost, po nuænosti ekonomskih zakona — vuku u suprotnu stranu. U tom je smislu fldruπtvo znanja«, kao teorija o tome kako ulaganje u znanost i razvoj nuæno mora dovesti do opÊekorisnih posljedica, velika iluzija. Ona je posebno izraæena na periferiji svjetskih zbivanja, primjerice u nas, na mjestima gdje su se emanacije ideologije na kojoj poËiva ta sintagma uspjele joπ dodatno iskvariti.
Stanje U povodu najavljenih poveÊanja πkolarina sredinom prosinca 2010. u studentskim nemirima u Velikoj Britaniji ozlijeeno je desetak osoba i uËinjena je veÊa materijalna πteta.1 Uz grËke, bili su to najsnaæniji prosvjedi protiv opÊeg trenda poveÊanja πkolarina.2 Posljednjih nekoliko godina dogodili su se studentski protesti i u mnogim drugim europskim zemljama ukljuËujuÊi Hrvatsku, pa Ëak i u SAD-u, tradicionalnoj utvrdi privatnog πkolstva.3 1 Video vijest i komentar BBC-ja vidi na: http://www.bbc.co.uk/news/education11726822 2 O kontinuitetu grËkih prosvjeda i njihovoj vehementnosti vidi primjerice: http://www.nytimes.com/2006/06/27/world/europe/27iht-greece.2066776.html?_r=1; http://www.guardian.co.uk/world/2008/dec/21/greece-protests-athens-violence 3 Za vijesti o studentskim prosvjedima i smanjivanju proraËunskih troπkova obrazovanja u NjemaËkoj vidi primjerice: http://www.wsws.org/articles/2010/ jun2010/germ-j29.shtml, http://www.nytimes.com/2010/05/12/world/europe/12iht-
28
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 29
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Glavni su razlog prosvjeda veÊinom pokuπaji vlasti da se uvedu ili poveÊaju πkolarine, odnosno da se smanje javni troπkovi na podruËju obrazovanja i znanosti. Britanski mediji vijest o nemirima komentirali su donekle ravnoduπno, kao da je rijeË o naoko sporednom problemu, naime problemu neispunjavanja izbornih obeÊanja liberalnih demokrata, koji su velik dio glasova dobili upravo od studentske populacije. Na prvi pogled Ëini se da je flravnoduπnost« britanskih medija i vlasti primjerena. Na rang listama najboljih europskih sveuËiliπta, britanska zauzimaju osam od prvih deset mjesta, a meu stotinu najboljih svjetskih sveuËiliπta, britanskih je dvanaest. Zadovoljstvo studijem prema National Student League biljeæi zavidne brojke. A ako je vjerovati britanskom sociologu Franku Furediju, bolonjski proces britanskim studentima i nastavnicima uopÊe ne predstavlja posebno vaænu temu rasprava.4 (Glavni je razlog oËit: bolonjski je proces oblikovan prema britanskom, toËnije — engleskom modelu visoke naobrazbe.) Broj stranih studenata na britanskim sveuËiliπtima svake godine raste za otprilike 7 posto. Proπle je godine na njima registrirano 368.970 stranih studenata (a od toga samo 66.000 europskih).5 Sve viπe raste osobito broj studenata iz Kine i Indije. Ukratko, gledajuÊi iz inozemstva, britanske vlasti i porezni obveznici ne bi trebali imati razloga za zabrinutost. Ali kriza nas je nauËila razlikovati privid i mnogo dublje uzroke nelagode. Prvi koraci konsolidacije dræavne riznice manifestirali su se u Britaniji veÊ prije nekoliko godina, u vrijeme laburistiËke vlade, pokuπajima zatvaranja nekih sveuËiliπta i otpuπtanjem veÊeg broja kvalitetnih nastavnika.6 (Prije deset godina britanski je ministar prosvjete David Blunkett posjetio Hrvatsku kako bi svojoj javnosti pokazao da britanska vlada nije jedina socijaldemokratska vlada koja uvodi πkolarine.) The Telegraph je u sijeËnju objavio germany.html, u Francuskoj: http://educationworldonline.net/index.php/page-articlechoice-more-id-1242, u Latviji: http://www.earthtimes.org/articles/news/265611, latvian-students-protest-education-cuts.html, u Rumunjskoj i Bugarskoj: http://ipsnews.net/news.asp?idnews=50817; u SAD-u primjerice: http://www.calitics.com/ diary/11153/mass-teacher-layoffs-loom-again-for-california-schools 4 Furedi, Frank. 2008. flBologna looms, so Zagreb marches. We barely notice«, The Guardian 17. 6. http://www.guardian.co.uk/education/2008/jun/17/highereducation.uk1 5
Higher Education Statistics, UK Council for International Student Affairs, http://www.ukcisa.org.uk/about/statistics_he.php#sources 6 Vidi: http://www.nybooks.com/articles/archives/2010/apr/08/britain-the-disgrace-ofthe-universities/
29
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 30
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
da Êe se tijekom sljedeÊe tri godine zbog smanjenja visokoπkolskog proraËuna u iznosu od 2,5 milijarde funti morati zatvoriti tridesetak sveuËiliπta!7 A Anthony Grafton na stranicama The New York Review of Books opisuje flsramotu britanskih sveuËiliπta«8 te usporeuje sveuËiliπtarce sa æabama koje ugibaju jer nisu sposobne reagirati na postupne promjene temperature vode, pa tako ne primjeÊuju fltoËku kljuËanja« — toËku vlastite smrti. U mnogim europskim zemljama problemi financiranja postaju joπ znaËajniji jer nastaju u uvjetima nedovrπenih prilagodbi flbolonjskoj reformi«. Amalgam tih kvalitativno razliËitih problema dovodi do flnetransparentnosti«, nesposobnosti orijentacije i opÊe nelagode u kulturi. Usporedno s pokuπajima vlasti da kontroliraju narastanje proraËunskog deficita u podruËju πkolstva i znanosti, OECD primjeÊuje flproblematiËne« trendove i na podruËju znanosti i tehnoloπkog razvoja: Pad BDP-a, tvrdi se u izvjeπÊu OECD-a,9 u pravilu stvara joπ nagliji pad ulaganja u istraæivanja i razvoj. Tako je primjerice njujorπka burza zabiljeæila pad investicija u istraæivanja i razvoj za 7% — πto je bitno znaËajniji pad od pada vrijednosti træiπta dionica. U prvom kvartalu 2009. investicijskog je kapitala za istraæivanje i razvoj bilo manje za 60% u odnosu na prethodnu godinu. Obratimo li paænju na posebne industrije, taj je pad joπ mnogo istaknutiji: u komunikacijskim industrijama iznosio je 80%, a u (radno intenzivnijoj) industriji poluvodiËa 13%. Pad investicija posebno je izraæen u kategoriji investicija iz inozemstva. Godine 2009. taj je pad u odnosu na ranije godine u Kanadi iznosio 97%, u NjemaËkoj 67%, u Italiji 41%, Japanu 59% a u SAD-u 63%. Nadalje, tijekom posljednjeg desetljeÊa u brojnim visokorazvijenim zemljama biljeæi se zamjetan pad plaÊa visokokvalificiranih radnika. Primjerice, u Italiji plaÊe su padale za 6,4%, u Irskoj za 4,3%, u Maarskoj za 4%, u NjemaËkoj za 3,4% a u Poljskoj za 2,9%. TreÊe, nositelji doktorata znanosti, u koje se ulagao javni novac, sve se ËeπÊe zapoπljavaju privremeno: 60% doktoranada u SlovaËkoj, 45% u Belgiji, NjemaËkoj i ©panjolskoj veÊ je 2009. bilo u privremenom radnom odnosu odnosno s kratkoroËnim ugovorima. 7 http://www.telegraph.co.uk/education/universityeducation/6977031/Spending-cutscould-force-more-than-30-universities-to-close.html 8
http://www.nybooks.com/articles/archives/2010/apr/08/britain-the-disgrace-of-theuniversities/ 9 Vidi izvjeπÊe OECD-a: Science, Technology and Industry Scoreboard 2009. str. 9. http://www.oecd.org/dataoecd/47/16/44212130.pdf
30
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 31
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Naposljetku, smanjuje se udio profesionalaca u visokostruËnim zanimanjima, a taj se trend vidi upravo u najrazvijenijim zemljama: u Luksemburgu se smanjio za 2,1%, u SAD-u za 1,3%, u Japanu za 1,2% i ©vedskoj za 0,5%. Tentativno objaπnjenje takvih kretanja na træiπtu kapitala namijenjenog flistraæivanju i razvoju« leæi u Ëinjenici da R&D kompanije ne posluju s kratkoroËnim dobitima. BuduÊi da istraæivanja i razvoj moguÊu dobit donose s bitnim vremenskim pomakom, investicijski se kapital sve rjee odluËuje za ulaganja u kompanije s obiljeæjima fldruπtva znanja«. Usporedno sa spomenutim trendovima, negativnim po fldruπtvo znanja«, za flzapadni« svijet moæda najporazniji podaci proizlaze iz usporednih statistika s onima iz bivπih flzemalja u razvoju«. Spomenuto izvjeπÊe OECD-a navodi kako su veÊ 2006. Brazil, Kina, Indija i Rusija zajedno dodjeljivali viπe od 50% doktorata svih zemalja OECD-a zajedno. Brazil i Rusija primjerice dodjeljuju viπe doktorata po stanovniku od prosjeka OECD-a. Spomenuti podaci ne moraju se tumaËiti flnegativno«. Primjerice, uzroci pada investicija u R&D mogu se tumaËiti opÊom nesigurnoπÊu, ali i flbalonima« prethodnih investicija koje se nisu isplatile (πto bi znaËilo da se træiπte flstabilizira«). A broj doktorata u zemljama u razvoju moæemo tumaËiti nastajanjem novog balona — negdje drugdje. UnatoË tome, spomenuti podaci ne ocrtavaju ruæiËastu sliku. Studentski nemiri i πtrajkovi, zatvaranje πkola i sveuËiliπta, otpuπtanja nastavnika i profesora, pretvaranje flstalnog zapoπljavanja« u ugovore na rok, smanjenje nadnica, poveÊanje πkolarina, pad (privatnih) investicija u znanost i razvoj, pad udjela flZapada« u svjetskoj ekonomiji znanja, nisu podaci zbog kojih bilo tko moæe biti posebno sretan. Ali πto su uzroci tog stanja? Je li flkriza kapitalizma« (flfatum«) odgovor koji nas moæe (i smije) zadovoljiti?
Uzroci stanja I. Pogreπna ekonomija druπtva znanja: implicitni troπkovi Postoje brojni razlozi takvoga stanja. Jedan od glavnih jest tvrdnja da druπtvo znanja flnema cijene«, odnosno da je svako ulaganje u druπtvo znanja (intelektualni kapital) opravdano. Ideologija prema kojoj stvari flnemaju cijene«, prema kojoj za odreeni privredni sektor ne vrijede flekonomska pravila« moæe funkcionirati neko vrijeme, ali obiËno, πto se duæe æivi u takvoj zabludi, to je krah veÊi i teæe ga je popraviti. SliËno je i sa spomenutom tvrdnjom. Meutim, Ëak i oni koji priznaju da fldruπtvo znanja« ima svoju cijenu i da za taj sektor vrijede ekonomska pravila i eksplicitni troπkovi Ëesto zane31
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 32
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
maruju niz troπkova koje Êemo nazvati implicitnim troπkovima proizvodnje druπtva znanja. flDruπtveni troπkovi stvaranja visokoobrazovnih usluga bitno nadilaze eksplicitne troπkove... Kako bi dobili obrazovne usluge, veÊina se studenata potpuno ili djelomiËno povlaËi s træiπta rada i time smanjuje koliËinu drugih dobara i usluga dostupnih druπtvu. Kako bi mogli biti studenti, oni ærtvuju neπto πto bi mogli steÊi kao radnici, a druπtvo ærtvuje vrijednost dobara i usluga koje bi moglo proizvesti da su oni bili zaposleni. Ti su zanemareni troπkovi implicitni troπkovi obrazovnih usluga za studenta i druπtvo. Ti se troπkovi ne pokazuju u proraËunu institucija niti u knjigovodstvenim obraËunima.« (Sharp, Register at al. 1998) Angel Sharp, Charles Register i Paul Grimes tvrde kako implicitni troπkovi visokog obrazovanja imaju tri obiljeæja: Prvo, implicitni troπkovi tvore vrlo velik dio ukupnih troπkova obrazovnih usluga koje se pruæaju studentu. Oni iznose oko 55% ukupnih troπkova. Treba primijetiti da su identiËni bez obzira na to studira li se u javnoj ili privatnoj ustanovi. Drugo, vlada sponzorira (visoko obrazovanje) iz opÊih dræavnih prihoda... Sukladno tome, ona taj velik dio (preko polovine) eksplicitnih troπkova javnih ustanova prebacuje na porezne obveznike, a ne na studente i njihove obitelji. TreÊe, privatne ustanove oslanjaju se na donatore kao izvor financiranja... (pa se) eksplicitni troπkovi prebacuju sa studenata i njihovih obitelji na donatore. (str. 73) Raspodjela (eksplicitnih) troπkova visokog obrazovanja s obzirom na vrste institucija nije tema ovog rada (jer je ona kod nas razmjerno poznata ili manje vaæna). Ali ono πto jest bitno, jesu skriveni, implicitni troπkovi koje gotovo nikada ne uraËunavamo u cijenu visokoga πkolstva, znanosti i tehnologije.
Implicitni troπkovi 1 — zanemarivanje oportunitetnih troπkova Glavni implicitni troπak moæemo nazvati oportunitetnim troπkom. Oportunitetni troπak je flvrijednost alternativnog dobra ili usluge koje se moramo odreÊi da bismo stvorili neko dobro ili uslugu... FiziËki iznos drugih dobara i usluga koje moramo ærtvovati zovemo realnim troπkom proizvodnje neke jedinice obrazovanja... Troπak proizvodnje jedinice nekog dobra ili usluge odreuje se vrijednoπÊu proizvodnje najboljeg alternativnog koriπtenja 32
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 33
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Tablica 1. — Sve kasnije prvo raanje djece u populaciji RH (1960.—2008.). Izvor: Æene i muπkarci u Hrvatskoj 2010. DZS
Tablica 2. — Prirodno kretanje stanovniπtva (1950.—2008.). Izvor: Æene i muπkarci u Hrvatskoj 2010. DZS
tog resursa.« (Sharp et al., str. 69) Ukratko, oportunitetni je troπak najbolja alternativna upotreba odreenog resursa. O kojim vrstama flalternativne upotrebe« resursa vremena i investiranja u znanje moæemo govoriti u Hrvatskoj? RijeË je o nekoliko alternativnih flupotreba« resursa vremena i investicija. Prvi je oportunitetni troπak nepos33
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 34
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Tablica 3. — Kretanje broja studenata u RH (1991.—2006.). Izvor: MatkoviÊ, T. 2009.
redan ali flimplicitan« — rijeË je o sve kasnijem raanju i drastiËnom padu nataliteta. Kao πto je vidljivo iz Tablice 2. prirodni prirast stanovniπtva poËeo je u apsolutnim mjerilima padati devedesetih godina, a jedan od vaænijih Ëimbenika jest sve veÊi udio æenske populacije u studentskoj populaciji, odnosno odgaanje prvog raanja. Iz Tablice 3. vidimo da je taj pad u korelaciji sa sve veÊim brojem upisanih studenata na hrvatskim uËiliπtima i sve veÊim udjelom æenske populacije u studentskoj populaciji. Devedesetih godina broj studenata narastao je na viπe od polovine svake njihove kohorte. Taj je broj, kako Êemo vidjeti, za æensku populaciju joπ drastiËniji. Statistike DZS-a pokazuju da je relativno najveÊi korisnik fldruπtva znanja« u Hrvatskoj æenska populacija. Pogledajmo nekoliko tablica iz veÊ spomenutog izvjeπÊa DZS-a iz 2010. Udio æenske populacije u svim segmentima visokog obrazovanja, a posebno u njegovim flelitnijim« dijelovima, naglo je rastao proteklih pedeset godina. Devedesetih godina udio æenske populacije prvi je put premaπio 50%. To znaËi da poveÊanje broja upisanih studenata u RH treba objasniti upravo tim poveÊanim udjelom æenske populacije. Posebno drastiËan rast udjela æenske populacije pokazuju podaci o dovrπenim magisterijima i doktoratima. Naglo poveÊanje udjela æenske po34
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 35
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Tablica 4. — Raspodjela diplomiranih studenata po spolu (1960.—2008.). Izvor: Æene i muπkarci 2010. DZS
Tablica 5.— Magistri znanosti u RH (1962.—2008.) po spolu. Izvor: Æene i muπkarci 2010. DZS
Tablica 6. — Doktori znanosti u RH po spolu (1962.—2008.). Izvor: Æene i muπkarci 2010. DZS 35
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 36
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
pulacije meu nositeljima magistarskih i doktorskih titula dodatno odgaa natalitet. Hrvatska se prema spomenutim pokazateljima ne razlikuje bitno od ostalih razvijenih druπtava, u kojima se takoer pokazuje sve veÊa flpristranost«, tj. sve veÊi udio æenske populacije u obrazovanom stanovniπtvu.10 Spomenuti podaci sluæe samo za ilustraciju oportunitetnih troπkova. Namjera ovih ilustracija nije da dovodi u sumnju opravdanost politike koja æenskoj populaciji omoguÊava bolje obrazovanje. Meutim, kao πto Êemo vidjeti iz sljedeÊih odlomaka, prema nekim indikatorima Hrvatska ne iskoriπtava dobit od ulaganja u druπtvo znanja na primjeren naËin.
Ekskurz 1. Koristi li Hrvatska te resurse — dobitnike fldruπtva znanja«? Premda je politika koja omoguÊuje æenskoj populaciji bolje obrazovanje opravdana, posve je razliËito pitanje zna li Hrvatska iskoristiti taj dobitak. Velik broj podataka pokazuje da je odgovor negativan. Prvo, podaci o strukturi stanovniπtva u zaposlenosti pokazuju kako ulaganje u obrazovanje (tj. fldruπtvo znanja«) nije dovelo do veÊe sposobnosti zapoπljavanja. Udio nezaposlenog i neaktivnog stanovniπtva relativno je konstantan, odnosno nije osjetljiv na promjene u strukturi obrazovanja. Udio radno sposobnog ali neaktivnog stanovniπtva u kohorti izmeu 15. i 24. godine moæda je razumljiv (premda je prevelik Ëak i ako uzmemo u obzir da se glavnina te kohorte joπ obrazuje), ali u kohorti koja je dovrπila svoje obrazovanje (25-49) udio u zaposlenosti ne poveÊava se u skladu s oËekivanjem da viπa struËnost dovodi do boljeg zapoπljavanja. Taj podatak analogan je proπirenom vjerovanju da znatan broj mladih studira kako bi flodgodili nezaposlenost«. Mnogo znaËajnije podatke o koriπtenju ulaganja u druπtvo znanja moæemo dobiti analizom zaposlenosti prema spolu. Ti podaci takoer pokazuju da Hrvatska ne zna iskoristiti dobitke od ulaganja u druπtvo znanja. Premda je na prvi pogled rijeË o pravilnoj distribuciji, æene su bitno manje zaposlene u neprofitnom sektoru, a najviπe u dræavnome sektoru. Glavni dobici fldruπtva znanja«, intelektualni kapital steËen visokim obrazovanjem, prelijeva se uglavnom u dræavni sektor. Nadalje, iz Tablice 9. moæemo vidjeti da je struktura zaposlenosti i dalje nepovoljna za æensku populaciju, πto takoer dovodi u sumnju sposob10 Vidi: Polπek, D. 2005. Sex Distribution in Higher Education in Germany, US and Croatia, IUC Documents, Dubrovnik.
36
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 37
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Tablica 7.— Radno sposobno stanovniπtvo prema aktivnosti i dobi. Izvor: Anketa o radnoj snazi 2010. DZS
Tablica 8. — IstraæivaËi s punim i nepunim radnim vremenom po spolu (2008.). Izvor: DZS
nost Hrvatske da iskoristi dobit od druπtva znanja — ulaganje Ëiji je dobitnik æenska populacija. Nadalje, prema teoriji o prelijevanju koristi od ulaganja u ljudski kapital na druπtvo u cjelini, a posebno s obzirom na studentsku strukturu pre37
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 38
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Tablica 9. — Nezaposlenost u RH po spolu. Izvor: Æene i muπkarci 2010. DZS
Tablica 10. — »lanovi æupanijskih skupπtina, vijeÊa gradova i opÊina (1993.—2009.). 38
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 39
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Tablica 11. — Zastupnici Hrvatskog sabora po spolu (1990.—2007.).
ma kojem najveÊi pozitivni nerazmjer udjela æenske populacije primjeÊujemo u druπtveno-humanistiËkim disciplinama, mogli bismo oËekivati da Êe se to prelijevanje vidjeti (barem) na strukturi zaposlenosti u sferi javne uprave i politike. Meutim, to nije sluËaj. U obje kategorije broj zastupnika u tijelima politiËkog odluËivanja nesumjerljivo je manji s obzirom na oËekivanja prema spolnoj distribuciji u obrazovanom stanovniπtvu. Premda je udio zaposlenosti æenske populacije veÊi u dræavnom sektoru, u sferi lokalne i dræavne politike taj je broj bio i ostao vrlo nizak. Iz navedenih podataka moæemo zakljuËiti da Hrvatska ne koristi premije koje dobiva iz ulaganja u æensku populaciju, glavne dobitnike ulaganja u fldruπtvo znanja«. U svim segmentima — zaposlenosti, politike, ukljuËenosti u obrazovanje, æenska populacija nema onu ulogu koju bismo mogli oËekivati prema broju i strukturi dovrπenih studija. Iz strukture zaposlenosti takoer je vidljivo da æenska populacija prevladava u dræavnom sektoru, u sektoru koji nije najprofitabilniji ni najreprezentativniji sektor iskoristivosti investicija u druπtvo znanja.
Uzroci stanja II. Sve veÊi troπkovi za odræanje znanstvenog pogona: pad marginalne dobiti Ako je znanje sjajna investicija, moÊ na kojoj se gradi neoliberalni kapitalizam, kako je doπlo do toga da sve ËeπÊim zahtjevima da teret visokoga πkol39
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 40
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
stva preuzmu sami korisnici (studenti i njihovi roditelji) on poËinje sjeÊi granu na kojoj sjedi, odnosno, kako to da Ëak i najbogatije zemlje svijeta otpuπtaju sveuËiliπne nastavnike te da primjerice u zemlji s najveÊim brojem vrhunskih sveuËiliπta po glavi stanovnika, primjerice u sluËaju Britanije, vlade raznih orijentacija ne prepoznaju svoj i opÊi interes? Prvi i najoËitiji odgovor jest: proraËun, proraËun, proraËun. Da bi se postigla, i joπ teæe — odræala vrhunska kvaliteta znanosti i nastave, koju danas postiæu primjerice neka britanska sveuËiliπta, potrebno je iznimno druπtveno bogatstvo. Kolika je cijena vrhunske znanosti i vrhunskog obrazovanja? Najpoznatije sveuËiliπte — Harvard, primjerice, na kojem predaje 2160 nastavnika i studira oko 20.000 studenata, raspolaæe vlasniπtvom koje se procjenjuje na oko 25,6 milijardi dolara i ima godiπnji proraËun od gotovo dvije milijarde dolara. Ta dva iznosa zajedno za oko 5 milijardi dolara premaπuju ukupni proraËun Republike Hrvatske za 2010. godinu. Cijena studiranja za svakog studenta na Harvardu iznosi oko 60.000 dolara godiπnje,11 a financijski menadæer Harvarda zaraivao je prije desetak godina 10 milijuna dolara godiπnje.12 Harvardske biblioteke trenutaËno imaju 14 milijuna knjiga, 400 milijuna rukopisa u 45 tisuÊa zbirki, sa 12,9 milijuna digitaliziranih knjiga, 100 tisuÊa Ëasopisa, 10 milijuna fotografija, 3,4 milijuna zooloπkih primjeraka, najveÊom zbirkom kineskih djela izvan Kine i s viπe ukrajinskih naslova negoli πto ih ima u Ukrajini.13 Vlasniπtvo SveuËiliπta u Cambridgeu14 (sa 18,5 tisuÊa studenata i 8,5 tisuÊa nastavnika15 — i odnosom 2:1! — te s 88 nobelovaca) procijenjeno je 2006. na 8,2 milijarde dolara. Oksfordsko sveuËiliπte16 (3600 nastavnika: 18,7 tisuÊa redovnih i 20.000 izvanrednih studenata; 48 nobelovaca i tridesetak predsjednika svjetskih dræava) procijenjeno je na 7,8 milijardi dolara.17 Prije nekoliko godina sveuËiliπta u Cambridgeu i Oxfordu samo od dobrotvornih fondova i zaklada uspjela su prihodovati svotu od po milijardu fun11
http://www.gse.harvard.edu/admissions/financial_aid/tuition/index.html
12
http://www.hcs.harvard.edu/~pslm/livingwage/originalpage/foodforthought.html
13
http://www.nybooks.com/articles/archives/2010/dec/23/library-three-jeremiads/?pagination=false 14
http://en.wikipedia.org/wiki/University_of_Cambridge
15
http://www.freebase.com/view/en/university_of_cambridge
16
http://en.wikipedia.org/wiki/University_of_oxford
17
http://www.ox.ac.uk/media/global/wwwoxacuk/localsites/gazette/documents/statisticalinformation/studentnumbers/2008/3_4851.pdf 40
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 41
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
ti. Iz dræavnog proraËuna Oxford i Cambridge primaju po oko 400 milijuna funti (otprilike treÊinu za akademski posao, dvije treÊine za istraæivanje.) Spomenuti impresivni iznosi i podaci, meutim, Ëini se da govore u prilog studentskim prosvjedima, naime da bi spomenuta vrhunska sveuËiliπta mogla bez πkolarina. Mnogi studenti zasigurno postavljaju pitanja poput: je li Harvardu baπ potrebna veÊa zbirka ukrajinskih naslova od one u samoj Ukrajini? Je li mu potrebna zbirka od 10 milijuna fotografija i 400 milijuna rukopisa? I, po analogiji, bi li se Oxford i Cambridge mogli odreÊi (ili ga moæda sami unovËiti) dijela svoga golemog bogatstva? (PrisjeÊajuÊi se vlastitog iskustva gosta na veËerama za flvisokim stolom« s vrhunskim francuskim vinima, i osobno sam gotovo sklon odgovoriti potvrdno.) Ali glavni zagovornici poveÊanja πkolarina, naravno, nisu sama sveuËiliπta (kojima je svejedno odakle novac dolazi), veÊ vlada, koja pokuπava smanjiti proraËune za osamdesetak britanskih sveuËiliπta odtereÊenjem od poreza ostalih poreznih obveznika. Kako nam vrtoglavi iznosi proraËuna i vlasniπtva pojedinih sveuËiliπta ne bi zamutili pogled, spustimo se u okvire koje moæemo predoËiti. Da bi se odræala vrhunska kvaliteta sveuËiliπta potrebne su primjerice iznimno dobre biblioteke. Nastavnici obiËno nisu svjesni njihove cijene. Razmotrimo nekoliko primjera: godiπnja pretplata na samo jedan kemijski Ëasopis — Tetrahedron (Ëetiri broja) za takva sveuËiliπta iznosi 39.082 dolara, a pretplata za Journal of Comparative Neurology 27.465 dolara. Broj znanstvenih Ëasopisa koji se referiraju samo u najpoznatijim svjetskim bazama (i koje bi biblioteke vrhunskih sveuËiliπta morale imati) iznosio je prije tri godine 23.700 naslova.18 Cijene pretplata na Ëasopise poveÊale su se posljednjih dvadesetak godina za 302 posto (πto je gotovo πest puta viπe od prosjeËnog porasta koπarice potroπaËkih cijena). Proπle je godine, primjerice, nizozemski izdavaË znanstvenih Ëasopisa Elsevier objavio dobit u visini od 1,1 milijarde dolara — samo od ukoriËenih izdanja Ëasopisa. Robert Darnton, najpoznatiji svjetski struËnjak za trendove u znanstvenom objavljivanju i bibliotekarstvu, nedavno je objavio fltri jeremijade« na spomenute teme. Troπkovi publiciranja vrtoglavo se penju unatoË Ëinjenici πto se velik dio izdavaËkog posla autorima, urednicima, recenzentima i drugima ne plaÊa. To su samo Ëasopisi. A kada je rijeË o knjigama, broj objavljenih naslova toliko je golem da su Ëak i neke vrhunske biblioteke prestale kupovati monografije (te kupuju uglavnom flserije« knjiga), smatrajuÊi takva izdanja flluksuzom«.19 18
http://informationr.net/ir/14-1/paper391.html
19
http://www.nybooks.com/articles/archives/2010/dec/23/library-three-jeremiads/?pagination=false 41
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 42
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Ukratko, da bi se odræala kvaliteta (i kvantiteta) vrhunskih, ali isto tako onih manje kvalitetnih sveuËiliπta, potrebno je nesumjerljivo viπe novca. U ekonomiji se takav proces zove padom marginalne dobiti (ili u marksistiËkoj literaturi — tendencijskim padom profitne stope):20 U ovom sluËaju — od obrazovanja. Pad marginalne dobiti, graniËnog prinosa ili profitne stope jest proces kojim se opisuje pad jediniËne vrijednosti neke robe zbog ranijeg zadovoljenja odreene potrebe. Kada sam æedan, vrijednost prve popijene Ëaπe mi je najveÊa. Sa svakom daljnjom Ëaπom vode, vrijednost razmjerno pada. Da bi se postigla ona poËetna vrijednost proizvedene jedinice (robe, usluge, dobra, one poËetne ili prethodne Ëaπe vode) treba uloæiti razmjerno viπe napora ili novca ili proizvesti viπe robe kako bi se postigla ona poËetna cijena (profit). Ukratko, zbog tendencijskog pada marginalne dobiti koliËina jediniËnog ulaganja u pojedinu robu ili uslugu mora nerazmjerno rasti. Taj troπak mora biti joπ bitno znaËajniji æelimo li da vrijednost odreene robe ili usluge raste iznad one poËetne (ili prethodne ili agregatne) vrijednosti. U obrazovanju i znanosti to konkretno znaËi da se uz troπkove odræanja (flamortizacije«) postojeÊeg stanja mora raËunati i na dodatnu koliËinu troπka za postizanje razmjerno iste koliËine prethodno ostvarenog flnapretka«. Primjerice, æelimo li ostvariti istu korist koju smo ranije ostvarili poveÊanjem knjiæniËnog fonda, u kasnijoj vremenskoj jedinici moramo kupiti veÊu koliËinu knjiga da bismo postigli onu korist koju smo ranije imali s manjim brojem knjiga. Korolar tog flzakona« o padu profita (marginalne dobiti), u bioloπkim disciplinama a sve ËeπÊe i u ekonomskim, izraæava se naËelom flcrvene kraljice«: treba trËati da bi se stajalo na mjestu.21 Pad graniËnog prinosa kod nekih povjesniËara predstavlja temelj flsloma« civilizacija. Primjerice Joseph Tainter svoje analize sloma civilizacija temelji upravo na tom naËelu.22 Zbog sve veÊe sloæenosti druπtava (zbog sve znaËajnije specijalizacije pojedinih sektora), tvrdi Tainter, potrebno je nerazmjerno viπe ulaganja u odræanje osnovnih druπtvenih funkcija, dok naposljetku sloæenost ne preraste u ekonomsko optereÊenje koje takva druπt20 O povijesti toga pojma i njegovom znaËenju, vidi: http://en.wikipedia.org/wiki/Marginal_utility 21
Prema tekstu iz Lewisa Carolla, Alica u zemlji Ëuda, Matt Ridley je oblikovao naËelo flcrvene kraljice« u istoimenoj knjizi (Ridley 1993.). Vidi moj prijevod u Polπek, D. (ur.) Sociobiologija 1995. 22
Tainter, J. 2007. Kolaps sloæenih druπtava, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb.
42
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 43
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
va viπe ne mogu podnijeti. Tainter uvjerljivo pokazuje kako se njegova teorija o flgraniËnim prinosima« (tendencijskom padu profitne stope) pokazuje u analizi gotovo svih velikih socijalnih sistema i funkcija: u energetici, u poljoprivredi, u obradi informacija, u produktivnosti zdravstvenog sustava — i u visokome πkolstvu. Na podruËju znanosti, taj se proces ogleda u Plankovom naËelu flsve veÊeg napora«: sa svakim napretkom u znanosti teæina se novih zadataka poveÊava. fl©to znanost viπe napreduje u pojedinim granama,« piπe Tainter, flsve je veÊi troπak po jedinici vremena za stjecanje novog znanja na danoj razini vaænosti zadatka.« Iz toga proizlazi da je eksponencijalni rast volumena (znanstvenog outputa) i troπka znanosti nuæan kako bi se zadræala stara stopa rasta.23 Tainter sliËne primjere nalazi u padu marginalne koristi od izdataka u zdravstvu, a istim naËelom objaπnjava sve veÊe izdatke za visokoπkolsko obrazovanje u odnosu na niæe obrazovanje (s inaËe disproporcionalno veÊim brojem korisnika), sve viπe troπkove specijalizacije obrazovanja, odnosno sve manju jediniËnu produktivnost investicija u obrazovanje posebnih eksperata. Naposljetku, on zakljuËuje:
Ne moæe se reÊi da se korist od ulaganja u πkolstvo poveÊava proporcionalno troπkovima. Naprotiv, sve specijaliziranije πkolovanje sluæi sve uæim segmentima sustava, i to po sve veÊu cijenu za druπtvo u cjelini... Druπtvo koje je u stanju zadovoljiti svoje potrebe na temelju opÊeg obrazovanja nedvojbeno Êe dobivati veÊu vrijednost za svoja ulaganja negoli druπtvo koje ovisi o specijaliziranom πkolovanju... Specijalizirano πkolovanje moæe biti skupo i na druge naËine. [Primjerice] kada se za obavljanje nekog zadatka traæi fleksibilnost, specijalizirano osoblje neÊe biti u stanju izvesti zadatke za koje nije obuËeno... Ulaganje u takvo πkolstvo bit Êe promaπeno. Na temelju ovih informacija [moæemo zakljuËiti da se] udio resursa na raspolaganju drugim podruËjima automatski mora smanjiti. (Tainter, 2007: 177-178)
Uzroci stanja III. Pogreπka teorije ljudskog kapitala? Joπ jedan tentativni fluzrok« poremeÊenog stanja u fldruπtvu znanja« jesu pogreπna predvianja iz teorije ljudskog kapitala. Kao πto smo vidjeli na hrvat23 Neki teoretiËari (De Solla Price, 1963) iz istog naËela izvode tzv. Lothkin zakon koncentracije (tj. razmjerno sve manjeg broja relevantnih znanstvenika).
43
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 44
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
skome primjeru, investiranje u obrazovanje ne nosi automatski onu koliËinu dobiti koju bi po teoriji ljudskog kapitala takva investicija morala donositi. Prema teoriji ljudskog kapitala,24 a ona je neosporena u druπtvenim znanostima, viπi stupnjevi obrazovanja donose viπestruku opÊu i privatnu korist: obrazovanijima donose bolje plaÊe, a znanje kao kapital prelijeva se u druge sektore: u politiku, u civilno druπtvo, u stupanj povjerenja prema drugim graanima, toleranciju, u kreativnost i energiju stanovniπtva i sl. Ali ako ta korist nije vidljiva, ili toËnije, ako takva ulaganja ne donose dobit (viπu od obiËne kamatne stope jednostavnim dræanjem novca u banci), veÊ predstavljaju trajno porezno optereÊenje, onda se novac poreznih obveznika (moæda) viπe isplati investirati u druge sektore. Znakovi da je tome tako pokazuju se u transformaciji investicija u takozvani flresearch & development«. Kao πto smo vidjeli iz podataka OECD-a, privatni se kapital, primjerice, sve manje investira u tehnoloπki razvoj, i sve se ËeπÊe kreÊe prema mnogo profitabilnijim granama i sektorima, s mnogo bræim i sigurnijim obrtom novca. Primjerice industriji zabave ili obiËnom konzumerizmu. Postoje i drugi znakovi da s teorijom ljudskog kapitala neπto nije u redu: ako se od obrazovanijih oËekuje veÊi stupanj povjerenja i tolerancije, kako to da je u velikom broju zemalja s visokim investicijama u ljudski kapital stupanj tolerancije ostao isti, ili Ëak pao u odnosu na ranije razdoblje? Kako to da nepovjerenje u institucije postaje sve veÊe, pogotovo u Europi Ëija je komparativna prednost, navodno, upravo u socijalnoj orijentaciji dræave? Treba reÊi da nesposobnost apsorpcije visokoobrazovanog kadra u proizvodnu druπtvenu strukturu po sebi ne opovrgava teoriju ljudskog (humanog) kapitala. Niz podataka25 pokazuje kako je korelacija obrazovanja i zaposlenosti, odnosno obrazovanja i visine plaÊe, (i dalje) vrlo jaka. Meutim, Ëak i kada bi se pokazalo da je teorija ljudskog kapitala ipak toËna (samo πto se u Hrvatskoj iz nepoznatih razloga njezina predvianja ne ostvaruju), ostaje najvaænije pitanje: ako su glavni korisnici investiranja u obrazovanje sami nositelji, ako studenti izvlaËe izravnu fldobit« u obliku viπih plaÊa, je li onda moralno ili legitimno prebacivati takvu dobit na porezne obveznike koji nisu realni korisnici takva privilegija? Kada je rijeË o proraËunu, ponovno je rijeË o oportunitetnim troπkovima: korist za jedne πteta je za druge: ulaganje u jedan sektor ne moæe istodobno uloæiti u neπ24
Gary S. Becker (1964). Human Capital: A Theoretical and Empirical Analysis, with Special Reference to Education. Chicago, University of Chicago Press. 25 Vidi BejakoviÊ, P. 2010. flStupanj obrazovanja i zapoπljavanje«, u: AfriÊ, Polπek, Druπtvene pretpostavke druπtva znanja.
44
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 45
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Tablica 12. — Stope poreza na dohodak od 100.000 USD. Izvor: http://www.economist.com/node/17198511?story_id=17198511&fsrc=rss
to drugo. Ako liberalna demokracija pretpostavlja naËelo autonomije pojedinca, smiju li punopravni, radno sposobni pojedinci oËekivati da drugi, manje sretni pojedinci, podnesu troπak studiranja Ëiju Êe izravnu korist osjetiti uglavnom (ako ne i u potpunosti) samo oni?26 Kada bi se pokazalo da se takve investicije prelijevaju u flopÊu korist« mogli bismo reÊi da postoji opravdanje za javna ulaganja te vrste. Meutim, prethodni podaci govore kako mi u Hrvatskoj ne znamo iskoristiti ulaganja u druπtvo znanja, pa ih Ëesto opravdavamo maglovitom idejom opÊe koristi. Posljedica toga vidljiva je iz Tablice 12. Bez obzira na to koliko je realistiËan podatak da u Hrvatskoj imamo najviπe porezne stope na svijetu flna dohodak iznad 100.000 dolara«, Hrvatska nesumnjivo ima vrlo visoke porezne stope, koje — naravno — bitno optereÊuju ulaganja i proizvodnju. Stoga ponovno moæemo postaviti pitanje raspodjele poreznog optereÊenja (i raspodjele). Nema sumnje da je jedan 26 Za statistike koje govore da nije svako obrazovanje dobro obrazovanje, tj. da viπak flneËeg dobroga« (obrazovanja) ne proizvodi nuæno razmjerno viπe istoga, odnosno da se obrazovanje ne pretvara u veÊi BDP, vidi primjerice sjajnu knjigu Alison Wolf, Does Education Matter? Penguin, London, 2002.
45
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 46
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
od razloga kaotiËnoga stanja u fldruπtvu znanja« (kod nas i u svijetu) preuzimanje njegovih sve veÊih troπkova. Ali ako druπtvo znanja ne donosi oËekivanu korist, pitanje oportunitetnih troπkova, odnosno flproduktivnijih ulaganja« proraËunskog novca i poreznih prihoda postaje vrlo akutno.
»etvrti razlog: planska ekonomija visokoga πkolstva ili kako kontrolirati bujanje genijalnih shema (fljavnog dobra«) i inicijativa na tui raËun? Na svjetlo dana u Europi zahvaÊenoj krizom konaËno je provirila opÊenitija rasprava: ako je komandna, planska ekonomija pokazala sve svoje nedostatke s proraËunavanjem, izraËunavanjem cijena, kvotiranjem, alokacijom resursa, predvianjem træiπta rada, poduzetnoπÊu i sl., kako se identiËna planska ekonomija tako dugo mogla odræati u podruËju visokog πkolstva (a isto tako i na podruËju flistraæivanja i razvoja«)? Ne vrijede li greπke flobiËne« ekonomije i na podruËju komandne ekonomije visokog πkolstva? Ne nastaju li u tim sektorima flObrovci« naπe bivπe dræave? Ne πalje li dræava proraËunskim doznakama sveuËiliπtima ustvari pogreπne signale o tome kamo treba investirati proraËunski novac (poreznih obveznika)? SudeÊi prema pokuπajima europskih dræava da fluravnoteæe proraËune«, odgovor je pozitivan. Kao i u komandnoj ekonomiji dræava i u svojim flalokacijama« u druπtvo znanja u naËelu πalje pogreπne signale. Takvi su pogreπni signali primjerice: da se ne isplati investirati privatni novac u sferu obrazovanja (jer takve troπkove mora snositi dræava), da se ne isplati konkurirati dræavi u natjecanju za licenciranje i oblikovanje kadrova, da je najisplativiji studij onaj koji pojedince πto manje optereÊuje (vremenski i novËano) a koji ipak garantira fllicenciju« za zapoπljavanje — tj. visoku struËnu spremu. (Zbog toga postoji pomak prema opÊenitijim, jeftinijim studijima koji ne garantiraju tehniËka znanja koja se obiËno podrazumijevaju u fldruπtvu znanja«.) Pad marginalne dobiti koji smo opisali, posebno se ogleda u razumnim, imanentno znanstvenim zahtjevima za organizacijom sve specijalistiËnijih programa, kojima je meutim ekonomska isplativost (u uvjetima flpseudo-planske privrede«) itekako problematiËna. Premije za korisnike takvih programa, studija, znanstvenih usmjerenja, odjela, novog zapoπljavanja nesumnjive su, sve dok njihov troπak pada na raËun dræavnog proraËuna. Ali kako uopÊe moæemo zamisliti neekonomsku, netræiπnu kontrolu rasta tih troπkova? Odgovor je: buduÊi da nominalni korisnici takve usluge ne plaÊaju, ekonomska kontrola isplativosti sve brojnijih obrazovnih i znanstvenih programa uopÊe ne postoji. U takvim uvjetima, kod nas i u svijetu, moglo 46
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 47
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
se oËekivati bujanje novih troπkova bez ikakve refleksije o njihovoj proraËunskoj, tj. opÊoj koristi. Ukratko. Model razvoja sve veÊeg dræavnog ulaganja u fldruπtvo znanja« slijedi logiku stvaranja træiπnih flbalona«: jer se vrijednost fldruπtva znanja« nikada nije dovodila u pitanje, nikada se nije obraÊala pozornost na njezin troπkovnik. (Dionice svih visokoπkolskih programa su se umnaæale i rasle bez obzira na njihovu træiπnu vrijednost.)
Napokon: pretvaranje usluga druπtva znanja u flljudsko pravo« Popis uzroka krize druπtva znanja ovime nije iscrpljen. Ali manifestacije takve træiπne flbubuljice« u sektoru znanosti i obrazovanja pretoËile su se u gotovo najopasniji sukob: u sukob oko flljudskog prava« na njihovo koriπtenje. Ovdje Êemo kao zakljuËak spomenuti samo okvir za daljnju raspravu. Ako je visokoπkolski studij flljudsko pravo«, kaæe argument, onda ga dræava treba garantirati svima, a ne samo onima koji prijeu neki proizvoljni dræavni cenzus tj. prijamni ispit. Kako su mnogi studij poËeli tumaËiti kao ljudsko pravo, segmenti druπtva kojima je dræava trebala besplatno osiguravati to pravo poËeli su se naglo πiriti. Prvo su se u europske dokumente ubacili studiji doπkolovanja (za srednju dobnu kohortu); potom su se pridruæili programi flcjeloæivotnog obrazovanja« (Ëitaj: za starije stanovnike koji viπe ne rade). Treba li omoguÊiti posebne πkole i programe za manjine? Svakako! Potom, ako je rijeË o ljudskom pravu, to se pravo ne smije onemoguÊavati ni strancima. Ukratko: potraænja za uslugama visokog obrazovanja poËela je naglo rasti, pa se proraËuni (Ëak i ako zanemarimo spomenuta poveÊanja troπkova studiranja) viπe nikako nisu mogli odræavati na prihvatljivim razinama iz proπlosti. Ali ljudsko pravo moæe se tumaËiti kao flzahtjev da netko drugi — recimo fldræava« — ispuni moje (i svaËije) pravo« (to je tada moj ljudski flprivilegij«); ili kao slobodu na neometano postupanje u skladu s osobnom voljom koja ne πteti drugima. Ustavno pravo na obrazovanje je ljudsko pravo u smislu slobode da neπto Ëinimo kako bismo ostvarili ideju svoje sreÊe i realizirali sve svoje potencijale, te i pravo na zaπtitu naπe slobode da realiziramo to pravo, ali ne nuæno i kao zahtjev da nam netko drugi nuæno mora ispuniti to pravo«.27 27 Vidi sve ËeπÊe spominjani Ëlanak Wesely Newcomb Hohfeld (1916-7). flFundamental Legal Conceptions as Applied in Judicial Reasoning«. Yale Law Journal (710). Saæetak flHohfeldove« rasprave o dvama pojmovima ljudskih prava nalazi se na stranici http://en.wikipedia.org/wiki/Claim_rights_and_liberty_rights
47
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 48
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Ali kako ni u akademskim raspravama ta dva znaËenja ljudskih prava nisu opÊe poznata, teπko moæemo oËekivati da budu poznata πiroj javnosti. U europskim dræavama koje imaju dugu tradiciju (iskljuËivo) dræavnih sveuËiliπta, u kojima je razvijena ideja da je visoko obrazovanje fldræavna briga«, stvorio se isti onaj podaniËki mentalitet koji je sruπio komunizam: mentalitet oËekivanja stanovnika da netko drugi ispuni njihove zahtjeve i troπkove i rijeπi njihove probleme. Takav se defetistiËki stav odgajao generacijama i teπko ga je vratiti na poËetnu toËku: toËku zdravog razuma koji kaæe da se zajednica (i opÊe dobro) u demokraciji moæe temeljiti iskljuËivo na brizi i odgovornosti za vlastite postupke, ukljuËujuÊi i vlastiti kuÊni proraËun. Sukob izmeu dræave i studenata nastaje zato πto je dræava dugi niz godina svoje flpodanike« navikavala da sva rjeπenja oËekuju od nje. Ma kako da je nastalo prvo sveuËiliπte, to definitivno nije najbolji temelj za izgradnju modernih sveuËiliπta 21. stoljeÊa.
ZakljuËak Jedna od poenti ovog dijela teksta bila je da se pokaæe kako uz eksplicitne troπkove visokog obrazovanja postoje i brojni implicitni troπkovi koji se knjigovodstveno ne obraËunavaju, koji su javnosti nevidljivi (odnosno socioloπki fllatentni«), premda mogu imati vrlo znaËajne socijalne posljedice (primjerice demografske). Pri politiËkome izboru, posebno o financiranju πkolstva, te bi troπkove u buduÊnosti svakako trebalo uzeti u obzir. Druga namjera ovog dijela teksta bila je analizirati ulaganja u druπtvo znanja. Trenutno stanje hrvatske ekonomije pokazuje kako dodatne investicije u fldruπtvo znanja« ne mogu imati prioritet zbog golemog poreznog optereÊenja. Premda se takve rasprave u Europi sve ËeπÊe vode zbog ekonomske krize i proraËunskih manjkova dræava, takva je rasprava u Hrvatskoj posebno akutna zbog joπ nekoliko razloga: prvo, zbog sve ËeπÊih zahtjeva za ukidanjem πkolarina i zahtjeva dijela javnosti da se rjeπenja problema traæe u dodatnim poreznim optereÊenjima, odnosno u modelu fletatistiËkog« razvoja koji se opÊenito pokazao problematiËnim. I drugo, zbog problema uËinkovitosti naπih ulaganja u druπtvo znanja. Prema nekim autorima, posebno Alison Wolf, Ëini se da to nije samo naπ problem. Premda nisam opovrgavao znaËaj teorije ljudskog kapitala, problematizirao sam manifestnu korist naπih ulaganja u fldruπtvo znanja«: hrvatska radna snaga zbog tih ulaganja nije sposobnija za zapoπljavanje. I drugo, glavni korisnici pozitivnih efekata ulaganja u druπtvo znanja (æenska populacija) zapoπljavaju se uglavnom u dræavnom sek48
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 49
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
toru. Taj sektor, Ëak ni po teoriji ljudskog kapitala, nije onaj u kojem bi se trebale vidjeti glavne koristi i u kojem bi ulaganja bila najisplativija. Uzmemo li u obzir spomenute podatke i intencije ozdravljenja hrvatske privrede, rjeπenja po mom sudu treba traæiti u modelima koji su u najrazvijenijih zemalja veÊ odavno pokazali svoju opravdanost: u drastiËnom poreznom rastereÊenju i fldeetatizaciji«, a to znaËi — u prebacivanju rizika odluËivanja na pojedince — u obje sfere: u sferi flproizvodnje« znanja i u sferi njegovog koriπtenja.
Literatura Becker, G. (1964). Human Capital: A Theoretical and Empirical Analysis, with Special Reference to Education. Chicago, University of Chicago Press Bok, D. The Ivory Tower (1984). Social Responsibilities of the Modern University, Harvard UP. Checchi, D. (2005). The Economics of Education. Human Capital, Family Background and Inequality. Cambridge, Cambridge UP. Darnton, R. (2010) flThe Library: Three Jeremiads«, New York Review of Books, December 23, 2010. Dræavni zavod za statistiku: Anketa o radnoj snazi 2010. Dræavni zavod za statistiku: Æene i muπkarci 2010. The Economist. 2010. flLet’s get fiscal. Which government takes the biggest bite out of an income of $100,000?«, 6. listopada. http://www.economist.com/node/17198511?story_id= 17198511&fsrc=rss Greenaway, D. and M. Haynes (2004) flFunding higher education« u: Johnes and Johnes (eds.) 2004. Grafton, A. 2010. flBritain: The Disgrace of the Universities«, New York Review of Books, April 8, 2010. Hohfeld, W. N. (1916). flFundamental Legal Conceptions as Applied in Judicial Reasoning«, Yale Law Journal (710) Johnes, G. and J. Johnes, ur. (2004). International Handbook on the Economics of Education. Cheltenham, UK, Edward Elgar Publishing Ltd. MatkoviÊ, T. 2009. flPregled statistiËkih pokazatelja participacije, prolaznosti i reæima plaÊanja studija u Republici Hrvatskoj 1991.—2007.« Rev. soc. polit., Vol. 16, br. 2, str 239-250. Melnik, S. and S. Tamm, (ur.) 2008. Liberal Readings on Education. Liberal Verlag, Berlin. OECD-a: Science, Technology and Industry Scoreboard 2009. http://www.oecd.org/dataoecd/47/16/44212130.pdf Psacharopoulos G, and H. A. Patrinos. 2004. flHuman capital and rates of return«, u Johnes and Johnes (2004). Sharp, A., C. Register, et al. (1998). Economics of Social Issues. Boston, Mass., Irwin McGraw-Hill. Straubhaar T. 1998. flFrom plan to market — universities for the 21st centur«, u: Melnik and Tamm (eds.). Tainter, J. 2007. Kolaps sloæenih druπtava, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb. Wolf, Alison (2002). Does Education Matter? Myths about Education and Economic Growth. Penguin, London. Wikipedia: flClaim Rights and Liberty Rights«, http://en.wikipedia.org/wiki/Claim_rights_and_ liberty_rights, pregledano 12. prosinca 2010. Wikipedia: flMarginal Utility«, http://en.wikipedia.org/wiki/Marginal_utility, pregledano 12. prosinca 2010. 49
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 50
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 51
ULOGA DRU©TVA ZNANJA U STVARANJU EUROPSKE KRIZE
Svakom novom reformom obrazovni sustav sve viπe izgleda kao da je stvoren samo zato da realizira dræavne planove. Philip Booth, Institute for Economic Affairs, Oxford 2009.
PolitiËke stranke ponaπaju se kao stari sovjetski aparatËici koji, unatoË pothranjenosti stanovniπtva, slave proizvodnju tisuÊa novih traktora.
Daniel Johnson
Nema nikakve sumnje da u rudimentarnim druπtvenim uvjetima izvjesna koliËina znanja donosi materijalnu korist — opÊu i privatnu. Ali, vrijedi li ista korelacija i na mnogo viπim stupnjevima druπtvenoga razvoja? Kada bi ta teorija bila istinita, ulaganja u znanje rasla bi progresivnim stopama — analognim stopama druπtvenoga rasta. To meutim nije sluËaj, a nije ni sluËajnost. Za ulaganje u razvijenije oblike znanja, u znanost, vrijedi tendencijski pad profitne stope, teorija marginalne dobiti. Zbog toga ulaganje u znanost ne raste linearnim stopama, ono dapaËe ostaje razmjerna konstanta neovisna o stopama razvoja. Slijedi li iz rudimentarne korelacije znanja i materijalne koristi obaveza druπtva da financira sve oblike usavrπavanja? U ovome Ëlanku problematiziram opÊeprihvaÊenu pretpostavku o jakoj korelaciji investicija u obrazovanje na svim razinama druπtvenog bogatstva. Posebno se kritiËki osvrÊem na teoriju flljudskog kapitala«, posebno na one varijante koje interpretiraju flznanje« kao visokosofisticirano znanje za koje je potrebno vrlo razvijeno πkolstvo. U domaÊim uvjetima fldruπtvo znanja« tumaËilo se kao socijalno-politiËki imperativ da svi mlai punopravni graani postanu visokoobrazovani. Jedna od ponuenih hipoteza jest da je takva koncepcija druπtvenih prioriteta i pripomogla u stvaranju krize jer je poticala nerealna oËekivanja od ulaganja u znanost i na razne naËine stvarala transakcijske troπkove koji se nisu mogli nadoknaditi u proizvodnijim sektorima druπtva. Konstantna stopa ulaganja u znanost moæe funkcionirati samo ako postoji stalni druπtveni (demografski) prirast. U uvjetima demografskog pada ili pro51
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 52
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
padanja, neke temeljnije zadaÊe funkcioniranja druπtva tada se ne mogu realizirati. Nove jake ekonomije Dalekoga istoka pokazuju da isplativost ulaganja u znanje ovisi i o (pomalo zaboravljenim) prirodnim resursima. Glavni cilj mojih biljeπki u ovome radu1 jest dovesti u pitanje vrlo jako uvjerenje domaÊe i svjetske javnosti da je investiranje u obrazovanje panacea, univerzalan lijek za politiËki, ekonomski i kulturni razvoj svake zemlje, pa tako i Hrvatske. Takvo Ëvrsto uvjerenje domaÊe i svjetske javnosti Ëesto se pokazalo kontraproduktivnim. Danas je jedan takav trenutak. Umjesto da investiranje u obrazovanje stvori bolju, demokratskiju i tolerantniju sredinu, da pokrene istaknutije stope razvoja, Ëini se da je pridonijelo opÊem nezadovoljstvu postojeÊim pravnim i politiËkim institucijama te mnoge zemlje Europe gurnulo u teπku krizu iz koje se ta druπtva, Ëini se, ne znaju izvuÊi. Ako je toËna tvrdnja ekonomista Paula Romera da nijednu krizu ne smijemo ostaviti neiskoriπtenom, onda ove biljeπke trebaju posluæiti tome cilju: krizna situacija u koju smo se doveli meu ostalim i flplaniranim« poveÊanjem investiranja u obrazovanje sada treba posluæiti suprotnoj svrsi — da razmotrimo u Ëemu smo toËno pogrijeπili. Ako je toËna tvrdnja da postoji jaka korelacija obrazovanja i razvoja, koju ne dovodim u pitanje, moæda tu korelaciju zbog spornih postignuÊa i razmjerno teπke politiËke, socijalne i ekonomske krize treba specificirati i zapitati se da li baπ svakog obrazovanja ili samo odreene vrste. Jesu li se resursi svrsishodno iskoristili? Moæemo li zamisliti bolji menadæment tih javnih resursa? I ako moæemo, kako bi trebao izgledati? Ukratko, krizna vremena kao πto je danaπnje trebala bi nas, prema Romeru, uputiti na oprez prema uvjerenju da je svaki izdatak za obrazovanje — dobar izdatak. Iskoristimo dakle krizu za preispitivanje i dizajniranje sustava koji Êe barem u buduÊnosti biti sposobniji za prilagodbe vrlo dinamiËnom globalnom træiπtu. Cilj ovoga rada jest razmotriti pogreπke europskog planiranja tehnoloπke i razvojne politike. Malo preciznije, trebalo bi reÊi: razmotrit Êu barem pogreπke koje su dovele do koncipiranja Lisabonske agende, pogreπke u flprovedbi« Lisabonskog procesa, ali isto tako ponovljene pogreπke u novom planu Europske unije pod naslovom flEuropa 2020.« *** Je li Europska unija slijedila smislenu politiku znanstveno-tehnoloπkog razvoja? Ako nije, kakve je zakljuËke iz toga izvela? I moæda joπ vaænije: je li europska 1 Prilog za raspravu na Ekonomskome forumu bio je moj rad u knjizi: AfriÊ, BakiÊ, Polπek, Æaæar (ur.), 2012. Druπtvene pretpostavke druπtva znanja pod naslovom flJe li druπtvo znanja bila iluzija. ZabrinjavajuÊe biljeπke«.
52
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 53
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
politika znanstveno-tehnoloπkog razvoja utjecala na stvaranje krize kojoj smo svjedoci? Lisabonska agenda iz godine 2000. s njezinim inzistiranjem na ulaganjima u znanost i tehnologiju bila je dokument oblikovan kao dio plana za jaËu integraciju europskih druπtava. Krajnji rok za ostvarenje toga plana bila je 2010. godina, ali nijedna europska Ëlanica nije se pribliæila ispunjenju njezinih zahtjeva i obeÊanja. Neke Ëlanice, time πto je nisu ratificirale, nisu ih ni namjeravale ispuniti. Od poËetka krize 2008. godine Europa se, Ëini se, suoËila s nizom urgentnijih zadataka i sada se Ëini da su izdaπnija izdvajanja za znanost i tehnologiju udaljenija no prije. Mjerimo li uËinak tog dokumenta, Lisabonska agenda doæivjela je potpun poraz. Ali moæda je bila rijeË i o porazu politiËkog predvianja! Lisabonska agenda postala je grandiozan primjer flzakona o nenamjeravanim posljedicama«: umjesto da Europska unija postane flnajkonkurentnije i i najdinamiËnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju«, kao πto se predvialo 2000. godine, flekonomija sposobna za trajni i odræivi razvoj, s viπe poslova i s kvalitetnijim poslovima, s veÊom socijalnom kohezijom«, kako se planiralo u tom dokumentu, postigli smo stanje s toliko teπkoÊa da bi puko odræavanje postojeÊih razina izdvajanja za istraæivanje i razvoj bilo znaËajno ostvarenje. Ali nije to Ëak ni cijela priËa. Umjesto da postigne uvjete za kvalitetnije poslove i bolju socijalnu koheziju, drugi veliki cilj Lisabonskog procesa, Europa je u stanju potpunog previranja — s manje poslova i s mnogo loπijom socijalnom kohezijom — na dvjema razinama: unutar samih dræava i izmeu zemalja Ëlanica, dakle u stanju upravo obrnutom od planiranog. Stoga je razumljivo da postavljamo pitanje: kako to da nijedno politiËko tijelo Europske unije nije predvidjelo da se to moæe dogoditi? ©to se dogodilo s naπom sposobnoπÊu predvianja i pogotovo s europskim programima specifiËno namijenjenim upravo tome zadatku? Kako to da smo promaπili (ili toËnije — da je Europska unija promaπila) svoje ciljeve na tako grandiozan naËin?
Je li ideja druπtva znanja odigrala kakvu ulogu u tom promaπaju? Moj je odgovor potvrdan. PostojeÊu krizu, doduπe, nije stvorilo pretjerivanje s investicijama u istraæivanje i razvoj, ali kriza isto tako nije posljedica neispunjavanja postavljenih uvjeta i ciljeva, kao πto misle mnogi europski politiËari. Meutim, ona jest posljedica nezdravog ekonomskog razmiπljanja i nedomiπljene ideje druπtva znanja, minhauzenovske ideje rjeπavanja problema. Poput Munchausena, Europa je pretpostavljala da fldruπtvo znanja« moæe izrasti iz bilo kak53
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 54
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
vog oblika i stanja ekonomije i da Êe se flpovlaËenjem za Ëuperak« — jednostavnim ulaganjem u znanje — cijelo druπtvo odvuÊi u poæeljan smjer. Neki ugledni ekonomisti, poput primjerice Friedricha Hayeka, odavno su upozorili europska druπtva na stvaranje obrazovnih balona, na politiku kojom se u kratkome razdoblju stvaraju znatno viπi stupnjevi obrazovanja, ali istodobno i znatno viπe stope nezaposlenosti mladih. Takva politika, upozorio je prije pedesetak godina Hayek, moæe dovesti do eksplozivnih socijalnih uvjeta, kada inteligencija neÊe imati ventil za svoje znanje. I upravo se to dogodilo. Lisabonska agenda, koja je isticala sve znakove dræavno-centralistiËkog optimizma, bila je pogreπna zato πto nije obraÊala pozornost na nenamjeravane posljedice predloæene politike, ili toËnije — joπ mnogo viπe zbog toga πto je stvarno pridonijela stvaranju posve opreËne situacije u kojoj se odjednom mogu pojaviti najrazliËitiji socijalni sukobi. I Ëini se da se sada, umjesto da stvorimo flnajkonkurentnije svjetsko gospodarstvo«, moramo baviti ekonomski mnogo beskorisnijim pothvatom — kontrolom potencijalnog nasilja. Ali novostvorenoj europskoj obrazovnoj klasi, posebno u manje razvijenim zemljama Unije, Ëini se da Ëak i taj skromniji pothvat izmiËe kontroli.
Umjesto integracija — sve intenzivniji socijalni sukobi Znatan dio svijeta nalazi se danas u stanju ekonomskih i socijalnih previranja. Kriza koja je zapoËela u Sjedinjenim Dræavama 2008. godine proπirila se na Europu i posebno na Mediteran. U manje razvijenim zemljama Srednjega istoka i Sjeverne Afrike, naoko neovisno, kriza je veÊ pokazala svoje zlokobno lice: revolucije, graanski ratovi, oruæani sukobi, svrgavanje diktatora uz brojne ljudske ærtve, nastanak novih diktatura, nasilna rjeπavanja sukoba itd. »ak i u razmjerno mirnoj Europi, posebno u zemljama koje je najviπe pogodila ekonomska kriza, svjedoci smo narastanju nasilja, socijalnih poremeÊaja pa Ëak, primjerice u ©panjolskoj, pokuπajima novog prekrajanja granica. A rjeπenje krize nije na obzoru. Europa, koja u svojoj povijesti biljeæi niz velikih sukoba, zapoËela je i slijedila integracijske procese uz niz nepoznanica i Ëini se kao da se one razvijaju u kritiËne flpoznanice«. Meutim, programi ekonomskog predvianja ne sugeriraju nam nikakav jednostavan izlaz. Broj nezaposlenih, posebno meu mladima, znatno raste. Demografska struktura i sve starije stanovniπtvo zemalja Ëlanica sigurno ne pomaæu rjeπavanju situacije. Imigracija dovodi do novih socijalnih napetosti i Ëini se, ukratko, da smo na rubu nekog novog druπtvenog restrukturiranja. 54
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 55
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Sve te politiËke i ekonomske konstante i nepoznanice bacaju dugu sjenu na naoko manje vaæna pitanja na koja se æelimo usredotoËiti. Koliko je danas relevantno pitanje izgradnje fldruπtva znanja«? Je li relevantnost tog koncepta bila iluzorna? I kakva je uloga znanja i investicija u znanje u kontroli sadaπnje krize? Je li realizacija fldruπtva znanja« bila samo proraËunski teret koji se naposljetku nije isplatio? Ili je pak rijeË o tome da su ciklusi tehnoloπkog i ekonomskog razvoja postali nesinkronizirani? Smijemo li se osloniti na znanje i investicije u istraæivanje i razvoj da bismo zapoËeli nov tehnoloπki i ekonomski ciklus ili da bismo danas potaknuli snaæniji ekonomski razvoj? Koliko moæemo Ëekati? Moraju li naπa druπtva preoblikovati svoje prioritete i doista staviti znanje u prvi plan da bismo podigli kvalitetu æivota graana? Ili je pak rijeË o tome da su ulaganja u obrazovanja i znanost pridonijela vrtoglavom narastanju troπkova, dugova i opÊenito — fiskalnoj i proraËunskoj nedisciplini? S druge strane Atlantika træiπte je kao rjeπenje problema narastajuÊih troπkova za istraæivanje i razvoj pokazalo svoja ograniËenja. Sociolozi pokazuju da se i sve viπi iznosi πkolarina pretvaraju u novi ekonomski flbalon« i da postaju znaËajan izvor nove moguÊe krize u Sjedinjenim Dræavama. Za to vrijeme mjere πtednje u Europi dræe znanost i obrazovanje svojim zatoËenicima. Sve izraæenija neizvjesnost zbog sve viπe stope nezaposlenosti mladih prelijeva se i na skepsu prema smislu uËenja. »ini se kao da ekonomska kriza smanjuje ulogu znanja u naπim osobnim æivotima. UËenje kao samosvrha posve je izgubilo kredibilitet. Mnogi se mladi ljudi pitaju: Kakav je smisao studiranja ako je moja buduÊnost neizvjesna bez obzira na to studiram li ili ne? Ako zbog poloæenih ispita ne postoje neke perspektive za postizanje boljih poslova, ili opÊenito — posla. Dodatan problem predstavljaju sve izraæenije nejednakosti unutar druπtava. Taj je trend doveo do sve intenzivnijeg nezadovoljstva politiËkim elitama i do skepse prema ideji predstavniËke demokracije. Sve viπe ljudi dovodi u pitanje ekonomske temelje Europe, Ëak i samu ideju europskog ujedinjenja. PoËeli su se oblikovati druπtveni pokreti utemeljeni na naoko flmrtvim« ideologijama, zbog kojih se Ëini da Êe se kriza joπ teæe rijeπiti.
Lisabonska agenda i fijasko politiËkog predvianja Lisabonska agenda iz 2000. godine bila je dio plana Europske komisije za jaËu integraciju europskih druπtava. Lisabonski plan isticao je potrebu i nuænost investiranja u znanje i tehnologiju, da bi Europska unija do 2010., kada je plan trebalo ispuniti, postala najkonkurentnija ekonomija svijeta.2 Nijedna zemlja Eu2 European Council (Presidency), 2010., Presidency Conclusions, March 23-24, http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/00100-r1.en0.htm.
55
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 56
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ropske unije nije ispunila predvieni plan. Neke od njih taj sporazum nisu ratificirale, a neke ga, unatoË ratifikaciji, nisu ozbiljnije namjeravale ispuniti. PoËetkom krize 2008. godine Europa se suoËila s mnogo akutnijim zadacima, pa se sada obilnije investicije u istraæivanje i razvoj Ëine udaljenijim ciljem negoli prije. SudeÊi prema ishodima, Lisabonska agenda bila je potpun promaπaj. Ali moæda je bila rijeË i o fijasku u politiËkom predvianju! U svakom sluËaju, Lisabonska agenda klasiËan je primjer realizacije flzakona o nenamjeravanim posljedicama« — with a vengeance ! Umjesto da fldo 2010. godine postane najkonkurentnije i najdinamiËnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju, sposobno za odræiv ekonomski razvoj, s viπe radnih mjesta, s njihovom boljom kvalitetom i s veÊom socijalnom kohezijom«, kao πto se to isticalo u planu iz 2000. godine, Europa je postala toliko optereÊena krizom da bi Ëak i odræanje postojeÊih razina investicija u znanje, tehnologiju i obrazovanje bilo znaËajno postignuÊe. Ali to Ëak nije cijela priËa. Umjesto da stvori viπe poslova i veÊu socijalnu koheziju, Europa je nakon isteka plana tj. 2010. godine u stanju opÊeg previranja: s manje poslova i bitno smanjenom kohezijom na razini pojedinih dræava i meusobnih odnosa. Nije li onda razumljivo da postavimo pitanje kako to da nijedno politiËko tijelo Europske unije nije predvidjelo probleme koji bi se mogli pojaviti unatoË brojnim i izdaπnim projektima za predvianje buduÊnosti (vidi: EU Foresight Program).3 Kako je doπlo do toga da tako grandiozno promaπimo ciljeve? Je li ideja fldruπtva znanja« igrala kakvu ulogu u tom promaπaju? Lisabonska strategija i centralistiËko-dræavni optimizam europskih vladajuÊih tijela bili su pogreπni zato πto, izmeu ostalog, nisu obraÊali pozornost na flzakon« o nenamjeravanim posljedicama predloæenih politika, te se sada nalazimo u situaciji u kojoj su danas, nakon isteka flplana«, raznovrsniji oblici socijalnih konflikata mnogo vjerojatniji. I umjesto da stvorimo kompetitivniju ekonomiju sada se, Ëini se, moramo pobrinuti za ekonomski mnogo neproduktivniji program: kako kontrolirati ili u pristojnim granicama zadræati potencijalno druπtveno nasilje. Prema Lisabonskoj strategiji Europska unija je 2000. godine zacrtala svoj strateπki cilj da do 2010. postane najdinamiËnija i najkonkurentnija ekonomija svijeta utemeljena na znanju koja Êe biti sposobna za odræiv razvoj s viπe dobrih poslova i veÊom socijalnom kohezijom. Glavno sredstvo bila je ekonomska, socijalna i ekoloπka obnova i odræivost. Lisabonska strategija oslanjala se na flinovaciju kao motor ekonomske promjene«, na flekonomiju koja uËi« i na druπtvenu i ekoloπku obnovu. VeÊe investicije (3% BDP-a) u istraæivanje i raz3 European Commission, 2009., European Foresight. Knowledge for Growth, http://forera. jrc.ec.europa.eu/index.html.
56
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 57
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
voj trebale su dovesti do viπih stopa zapoπljavanja i do inkluzivnije socijalne politike, a ta su dva motora (zapoπljavanje i inkluzivnost) trebala joπ viπe pojaËati ekonomski rast. Mjere kojima su se trebali postiÊi ti ciljevi bile su: poveÊanje atraktivnosti Europe za istraæivaËe (da bi se postiglo fldruπtvo znanja«); intenziviranje unutarnjeg træiπta kojim bi se olakπao protok roba, kapitala i usluga; smanjenje administrativnih poteπkoÊa; poboljπanje pravnih uvjeta, olakπavanje osnivanja firmi, stvaranje klime koja Êe podræavati biznis, razrada strategija za cjeloæivotno uËenje i aktivno starenje, odnosno za ostvarenje flpartnerstva za rast i zapoπljavanje« i poticanje ekoloπkih inovacija za dugoroËno poboljπanje produktivnosti i ekoloπke uËinkovitosti.4
Slabost Lisabonske agende: odsutnost odrjeπite politiËke akcije? VeÊ 2004. godine, mnogo prije izbijanja ekonomske krize, bilo je vidljivo da su ti ciljevi nerealistiËni. U sluæbenom europskom dokumentu SuoËeni s izazovom: Lisabonska strategija za rast (2004.) ekspertne skupine pod vodstvom Willema Koka konstatira se:
Europska unija i njezine zemlje Ëlanice, nedjelovanjem na temelju Lisabonske strategije, bez potrebne i dovoljne agilnosti, oËito su pridonijele sporom napretku. Taj razoËaravajuÊi rezultat posljedica je pretjerano ambicioznog plana, loπe koordinacije i sukoba meu prioritetima. Ali kljuËni je razlog bila odsutnost odrjeπite politiËke akcije.5 Da bi se stvari promijenile, ekspertna skupina u istome dokumentu predlaæe:
Kako bismo postigli cilj bræeg rasta i zapoπljavanja i kako bismo odræali europski socijalni model, morat Êemo imati snaæno, posveÊeno i uvjerljivo politiËko rukovodstvo. Zemlje Ëlanice i Europska komisija morat Êe udvostruËiti svoje napore kako bi doπlo do promjena. Moramo pojaËati i isticati ulogu europskih socijalnih partnera i ukljuËiti europske graane u razloge za promjenu. Moramo se viπe usredotoËiti na objaπ4
Ibid. Vidi takoer: Lisbon Strategy, http://en.wikipedia.org/wiki/Lisbon_Strategy.
5
Kok, Wim (ur.), 2004., Facing the challenge. The Lisbon strategy for growth and employment. Report from the High Level Group, http://ec.europa.eu/research/evaluations /pdf/archive/fp6-evidence-base/evaluation_studies_and_reports/evaluation_studies_and_reports_2004/the_lisbon_strategy_for_growth_and_employment__report_from_the_high_level_group.pdf. 57
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 58
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
njenje zaπto je Lisabon vaæan za svaku osobu i svako europsko kuÊanstvo.6 Pet godina poslije (2009.), prilikom priprema za flzavrπni osvrt« na rezultate i postignuÊa Lisabonske strategije, πvedski premijer Fredrik Reinfeldt izjavio je:
»ak i ako konstatiramo da je doπlo do izvjesnog napretka, moramo reÊi da je Lisabonska agenda, neπto manje od godinu dana prije konaËne evaluacije, bila potpun promaπaj.7
Stare ideje = stare pogreπke? Izjave europskih duænosnika i pretpostavke u sluæbenim dokumentima da je potrebna fldobra volja«, flveÊe zalaganje dræavnika«, fludvostruËenje napora«, flnaglasci« ili flbolja komunikacija s graanima«, flizgradnja razumijevanja«, flrelevantnost za svako kuÊanstvo«, taj æargon planiranja i planera mnogima je bio dobro poznat iz nekih ranijih vremena. Ali u ime jedinstva, glasovi protiv bili su rijetki. Je li toËno da za poraz Lisabonske agende treba optuæiti nevoljkost zemalja Ëlanica ili pomanjkanje ËvrπÊeg politiËkog rukovoenja? Ili je za taj poraz odgovorno neπto posve drugo? Vjerojatan je odgovor da je rijeË o praznim, Ëisto retoriËkim optuæbama. Ali za neke je takav porazni rezultat Lisbonske agende bio predvidljiv. »eπki politiËar Petr Mach veÊ je 2004. u Bruxellesu izjavio:
Glavni cilj Lisabonske agende, da Europa postane flnajkonkurentnije i najdinamiËnije svjetsko gospodarstvo do 2010.« moæda zvuËi kao nevina, Ëak dobra ideja ljudima koji su desetljeÊima æivjeli na Zapadu. Ali onima koji su æivjeli pod komunistiËkom vladavinom u Srednjoj Europi takvi slogani o prikljuËku Sjedinjenim Dræavama vrlo su dobro poznati. Jedina je razlika πto se ovdje promovirala informatiËka tehnologija, dok su komunistiËki planeri isticali teπku industriju. Ugljen i Ëelik bili su u modi prije 50 godina, a danas su to kompjutori. Ali naËelo je ostalo isto — politiËari vjeruju da su mnogo kvalificiraniji od ljudi na slobodnome træiπtu da odluËe koliko novca i u koje industrije treba investirati. To naËelo nije funkcioniralo u komunizmu, a neÊe funkcionirati ni sada... Ne treba nam viπe direktiva i viπe ekonomskih planova koji Êe se pisati u Bruxellesu. Ne trebaju nam nove agende ni nove strategije kako bi se obnovilo zdravlje europske ekonomije. Nuæan (ali 6
Ibid.
7
Euractiv-Reuters, 2009., Sweden admits Lisbon Agenda ‘failure’, http://www.euractiv.com /priorities/sweden-admits-lisbon-agenda-fail-news-221962. 58
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 59
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
ne i dovoljan) uvjet da se europska ekonomija vrati na pravi put bit Êe da se obnovi konkurencija meu europskim sustavima. Treba nam viπe nacionalne suverenosti i viπe individualne slobode.8 Lisabonska agenda smatrala je da politiËki motivirano investiranje u tehnoloπka istraæivanja automatski dovodi do poæeljnog rezultata. Ona je pretpostavljala da su dobre namjere dovoljne za postizanje dobrih rezultata. Ona je pretpostavljala da viπe uloæenog novca, unatoË naËelu fldobrog gospodarenja« javnim dobrima, uvijek dovodi do veÊeg i kvalitetnijeg outputa. Pretpostavke takve vrste politike, kojom bi se politiËki motivirana tehnoloπka istraæivanja flautomatski« prevela u ispravan naËin djelovanja, prema kojoj su poæeljni ciljevi dovoljni za postizanje dobrih rezultata, prema kojoj je potrebno samo htjeti (voluntaristiËki) da se sve posloæi kako treba, da flubacivanje« viπe novca u neki sektor jamËi bolji output (i to bez loπih posljedica na nekoj drugoj strani), to zazivanje fljedinstva«, bolje flkomunikacije s graanima«, ta pretpostavka da nismo dovoljno flpolitiËki radili«, da nismo flpruæili πansu«, da nismo ispunili plan (desetljetku) — danas nam se Ëini da je sve to moralo zavrπiti loπe. Ako ni zbog Ëega — onda zbog pouka, iskustva i asocijacije s komunizmom.
flEuropski paradoks« Stvar je joπ sloæenija uzmemo li u obzir πto je prethodilo Lisabonskoj agendi. Lisabonska agenda trebala je biti reakcija na dokumentirani i istraæivani fenomen poznat pod imenom fleuropski paradoks«. Europski je paradoks sintagma kojom se sredinom devedesetih godina definiralo fluoËeno stanje nesposobnosti europskih zemalja da znanstvene doprinose pretvore u træiπne inovacije«. U tzv. Zelenoj knjizi o inovacijama iz 1995. godine tvrdi se da:
Europi treba paradigma konkurentnosti i inovacija koja Êe se temeljiti na razumijevanju tzv. europskog paradoksa, odnosno na nagaanju da zemlje Ëlanice Europske unije igraju vodeÊu ulogu na podruËju vrhunskih znanstvenih istraæivanja, ali da zaostaju u svojoj sposobnosti da tu svoju snagu pretvore u inovacije koje Êe generirati bogatstvo... Jedna od najveÊih europskih slabosti jest njezina inferiornost u transformaciji tehnoloπkih istraæivanja i umijeÊa u inovacije i u konkurentsku prednost.9 8
Mach, Petr, 2004., The European Constitution is not a remedy for European economic troubles, http://petrmach.cz/cze/prispevek.php?ID=179. 9 European Commission, 1995., Green Paper on Innovation, http://europa.eu/documents/ comm/green_papers/pdf/com95_688_en.pdf.
59
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 60
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Bivπa francuska premijerka i kontroverzna politiËarka Edith Cresson u tom je vrlo temeljitom dokumentu bila joπ radikalnija:
Tijekom posljednjih 10 godina, Europa je veÊinu svojih napora posvetila poveÊanju uËinkovitosti, do te mjere da je uËinkovitost poprimila kultni status. Meutim to intenziviranje uËinkovitosti potpuno je promaπeno ako ga spojimo s posve izliπnom ili zastarjelom tehnologijom. Inovacija mora biti pogonska snaga cjelokupne poslovne politike.10 Prema Edith Cresson problem dakle nije bilo samo pomanjkanje sposobnosti flprevoenja« znanosti u tehnologiju i bogatstvo naroda, nego i europska tehnoloπka zastarjelost. Zbog tih manjkavosti europskog tehnoloπkog razvoja Europska je komisija u istome dokumentu donijela akcijski program u dvanaest toËaka. Treba razviti tehnologiju monitoringa i predvianja; bolje usmjeriti istraæivanja prema inovacijama; razviti poËetno i napredno treniranje znanstvenika; treba potaknuti mobilnost studenata i istraæivaËa; treba isticati priznanja (za posao) i koristi od inovacija; poboljπati financiranje inovacija; postaviti fiskalni reæim koji Êe biti koristan za inovacije; promovirati intelektualno i industrijsko vlasniπtvo; pojednostavniti administrativne postupke; postaviti pogodan pravni i regulatorni okvir tehnoloπkog razvoja; razviti djelatnosti flekonomske prismotre«; poticati inovacije poduzeÊa i regionalne dimenzije inovacija te poticati javne akcije za unaprjeenje inovacija. VeÊ spomenute primjedbe Petra Macha svakako se odnose i na upravo spomenuti raniji akcijski plan Europske unije. Tome se ne moramo Ëuditi: gotovo su sve akcijske smjernice toga ranijeg plana ubaËene u Lisabonsku agendu. UnatoË problematiËnom diskursu akcijskog plana spomenutog dokumenta, nema sumnje da su neki problemi europskog sustava obrazovanja, tehnologije i inovacija u njemu vrlo dobro detektirani. Jedan od korijena europskih promaπaja jest zastarjeli model tehnoloπkog razvoja koji inzistira na flteoriji« i na zaboravu flprakse«, odnosno na nekoÊ popularnoj tvrdnji i joπ poznatijoj koncepciji Vannevara Busha iz Ëetrdesetih godina11 kako je zadatak dræave ubrizgavati novac u znanstveno-tehnoloπki pogon, pa da znanstvenici spontano pronau naËine da taj novac pretvore u inovacije, a potom i u druπtveno blagostanje. SudeÊi prema golemim izdvajanjima za znanstveni napredak (spomenimo primjer CERN-a) za koji joπ ne znamo kako Êe se flpreliti« u druπtveno blagostanje, Ëini se da ta 10
Isto.
11
Bush, V., 1945., Science — The Endless Frontier, http://www.nsf.gov/about/history/ vbush1945.htm. 60
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 61
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
koncepcija u Europi joπ uvijek dominira. I nema sumnje da Ëini jedan dio fleuropske dogme« prema kojoj je uvijek dobro investirati u obrazovanje i znanost, bez obzira na to kako Êe se (i hoÊe li se) taj output znati i moÊi iskoristiti.12 Ali premda Zelena knjiga i Lisabonska agenda dobro detektiraju spomenuti problem, opravdano je postaviti pitanje nude li ti dokumenti ispravne politiËke puteve njegova rjeπenja.
Je li pogreπka u fltrostrukoj uzvojnici«? Posve neovisno o dvjema vrstama neutemeljenog optimizma, onom znanstveno-tehnoloπkom, o automatskom flprelijevanju« znanja u inovacije, i onom centralistiËko-planskom (politiËkom), Ëak i neovisno o vrlo vaænom problemu za koji Lisabonska agenda ne pruæa gotovo nikakve upute — a to je kako toËno usmjeriti obrazovni sustav prema inovacijama (odnosno kako uskladiti flautonomni sustav obrazovanja« s vrlo pragmatiËnim fltehnoloπko-inovacijskim zahtjevom«) — Lisabonska agenda ugradila je u svoje ciljeve administriranje proraËunskog poveÊanja izdvajanja za tehnologiju i inovacije. Lisabonska se strategija implicitno pozivala na doktrinu tzv. trostruke uzvojnice13, doktrinu o sinergijskom djelovanju sveuËiliπta, dræave i (industrijskog) privatnog sektora. Lisabonska agenda ciljani proraËun i poveÊanje proraËunskog izdvajanja za istraæivanje i razvoj poËetno dijeli na fltreÊine«, s naznakom da bi se industrijski (tj. privatni) udio u tome proraËunu s vremenom trebao poveÊavati i dostizati stope izdvajanja za R&D u Sjedinjenim Dræavama. Premda je takav flplan« razumljiv, on se nije ostvario. Postoji nekoliko razloga zbog kojih se nije mogao ostvariti. Prvo, koncepcija trostruke uzvojnice ne definira fltreÊine« izdataka, nego (vrlo neodreeno) koncipira sinergije kao ad hoc institucijske i financijske projekte, odnosno kada i u mjeri u kojoj za to postoji interes zainteresiranih strana. Drugo, veÊina eu12
Mnogi znanstvenici tvrde da je uvijek rijeË o korisnosti takvih investicija, Ëak i u sluËajevima kada se obrazovana radna snaga ne moæe zaposliti u onome za πto se πkolovala. Bio je to gotovo jednoglasan zakljuËak nedavnog simpozija u povodu 40. godiπnjice IUC-ja u Dubrovniku, na kojemu je sudjelovalo Ëetrdesetak uglednih znanstvenika i rektora; teza o univerzalno pozitivnom prelijevanju koristi od takvih investicija posebno se isticala u Ëlanku i govoru Garryja Jacobsa, predsjedavajuÊeg ravnatelja World Academy of Arts and Sciences. 13 Za koncepciju fltrostruke uzvojnice« posebno su vaæni radovi Henryja Etzkowitza. Vidi primjerice njegove radove: flInnovation in Innovation: The Triple Helix of University-IndustryGovernment Relations« (2012.), raniju knjigu: The Triple Helix: University-Industry-Government Innovation In Action, London: Routledge (2008.) ili University-Industry-Government Interaction: the Triple Helix Model for Innovation (with Dzisah, Ranga and Zhou), Asia-Pacific Tech Monitor, 24 (1): 14-23, 2007.
61
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 62
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ropskih sveuËiliπta ionako je u dræavnome vlasniπtvu, pa je teπko govoriti o tome da Êe sveuËiliπta svojim znanjima pridonijeti treÊini flproraËuna«. PoveÊani Êe proraËun za R&D nastati dodatnim sveuËiliπnim izdvajanjima, ponovno od prihoda koji ionako dolazi od dræave! »udna misao. Osim toga, velika veÊina europskih sveuËiliπta smatra dræavni izdatak za znanje flkonstantnim« bez obzira na sveuËiliπno-tehnoloπki output, stoga nikoga ne Ëudi πto sveuËiliπta nisu posebno motivirana za flstavljanje svojih znanja u pogon«.14 Osobito ako mogu biti sigurna u trajni i konstantni izvor javnoga novca. Ali sliËno vrijedi i za odnos dræave i industrije. Spomenute uzvojnice sinergije, fltrostruke uzvojnice«, podrazumijevaju dræavne ugovore s (privatnim) industrijskim firmama koje Êe jamËiti trajniji dotok (javnog) novca.15 To bi industriji omoguÊilo ostvarenje dodatnog profita koji bi se vraÊao dræavi kroz porez itd. Ponovno: teπko moæemo govoriti da Êe privatni kapital (ili industrija) na taj naËin sudjelovati u proraËunu svojom financijskom fltreÊinom«. Ali neovisno o tome: jesu li dræavne garancije (i stabilni dotok javnog novca) baπ najbolje pogonsko sredstvo inovativnosti? Isplati li se (privatnoj) industriji samostalno investirati u tehnoloπka poboljπanja ako ih na neki naËin moæe fldobiti« ili opravdano oËekivati od dræave ili sveuËiliπta? ©to viπe industrija oËekuje da Êe dobiti gotov proizvod (znanje) od neke druge institucije, to Êe sama biti sklona uloæiti manje napora u ostvarenje istih ciljeva. Takva se flsinergija« u naËelu zbiva samo u situacijama (primjerice u Sjedinjenim Dræavama) kada veÊ postoji inovativni proizvod koji dræava namjerava trajno nabavljati od proizvoaËa (obiËno je glavni poligon takve vrste inovativnosti vojni sektor).16
Ponavljanje pogreπaka: flEuropa 2020.« Je li Europska unija iz promaπaja svojih prethodnih planova izvukla pouke? Moæda najgore posljedice ove priËe nisu porazni rezultati Lisabonske strategije (i Green Papera koji joj je prethodio). Lisabonska strategija, investicije u protok informacija, osnivanje novih institucija za tehnoloπki razvoj i u birokratski apa14 U svojstvu pomoÊnika ministra sudjelovao sam 2000. na jednom takvom fltriple helix« sastanku domaÊih institucija. Prijedlog izmjene kurikula jednog fakulteta, koji je predloæila naπa tada najbogatija tvrtka, odbaËen je s prijezirom (u ime autonomije!) bez dodatne rasprave. 15
Vidi: http://www.triplehelixconference.org/the-triple-helix-concept.html.
16
Poseban problem, u koji ovdje ne æelim ulaziti, jest: o kakvim je inovacijama rijeË, Ëak i kada do njih doe sinergijom fltrostruke uzvojnice«? Pogledamo li niz najbogatijih i najinovativnijih osoba u Sjedinjenim Dræavama, poput Billa Gatesa, Stevea Jobsa, Elona Muska, Marka Zuckerberga, koji ostvaruju za Europu nevjerojatne profite, vidjet Êemo 1. da se oni ne oslanjaju ni na kakvu dræavnu potporu i 2. da sami nemaju sveuËiliπnu naobrazbu koja je navodno prijeko potrebna za inovativnost. 62
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 63
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
rat koji bi olakπao osnivanje (po moguÊnosti privatnih) tehnoloπkih firmi moæda doista nisu bili glavni uzrok visokih stopa zaduæenosti i nezaposlenosti. Premda nije izvjesno da te mjere nisu pridonijele takvom razvoju dogaaja. Naprotiv: najveÊa je pogreπka u ponavljanju gotovo identiËnog flplana« ili identiËnog naËina donoπenja odluka, u svojevrsnoj nesposobnosti institucija da uËe na svojim pogreπkama. Pogreπne strategije ne treba ponavljati. A upravo se to dogodilo! Umjesto da zakljuËe kako grandiozni desetogodiπnji planovi nisu najbolji naËin poboljπanja ekonomije i da su joπ manje primjerena sredstva za ostvarenje politiËkog i socijalnog fljedinstva« i kohezije, europska politiËka tijela joπ jednom ponavljaju istu pogreπku. Europa je nedavno donijela novi desetogodiπnji plan: taj se plan danas zove flEuropa 2020.« Nakon isteka Lisabonske agende 2010. godine Europska komisija objavila je nov dokument, flEuropa 2020.« U njemu se otvoreno priznaje da su fleuropski dobici na ekonomskome planu uniπteni«: Naπ je BDP pao 4 posto, naπa je industrijska proizvodnja pala na razine ispod onih iz devedesetih, a 23 milijuna ljudi ili 10 posto radno sposobne populacije danas je nezaposleno... UnatoË tomu, nema razloga za sumnju da je potrebno donijeti sliËan ili gotovo identiËan plan, ovaj put s manje naglasaka na tehnoloπko-razvojnim planovima: (Ali) EU treba definirati gdje æeli biti godine 2020. Stoga Komisija predlaæe Europskoj uniji sljedeÊe ciljeve: • 75 posto stanovniπtva u dobi izmeu 20 i 64 godine treba biti zaposleno, • 3 posto europskog BDP-a treba investirati u istraæivanje i razvoj, • udio uËenika koji napuπtaju πkolu treba pasti ispod 10 posto, a najmanje 40 posto mlae generacije mora imati tercijarno obrazovanje, • 20 milijuna ljudi treba izvuÊi iz rizika siromaπtva.17 I u tome novom dokumentu, u toj novoj strategiji, ponavlja se starija politiËka retorika, a popis lijepih æelja koje bi trebalo ostvariti joπ se i poveÊao. Nije posve jasno kako Êe se one ostvariti, niti je posve jasno obrazloæeno zaπto su upravo spomenute brojke poæeljni ciljevi. Posebno je nejasan cilj smanjenja broja onih koji napuπtaju πkolu18 i poveÊanja udjela mlae generacije u tercijarnom 17 European Commission, 2010., Europe 2020. A strategy for smart, sustainable and inclusive growth, Bruxelles: C0M(2010)2020inal; http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ. do?uri=C0M:2010:2020:FIN:EN:PDF. 18 Vidi rad Borisa JokiÊa (2012) koji pokazuje kako flizvrπenje« toga cilja ima izravnu posljedicu — smanjenje kvalitete nastave.
63
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 64
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
obrazovanju. Moæda su kreatori novoga plana, zbog fijaska s lisabonskim planom koji je imao fldobra obrazloæenja«, smatrali da je ovaj put obrazloæenje nepotrebnije? A kada je rijeË o integracijskome cilju koji je spominjala i toliko promaπila Lisabonska agenda: Prije nekoliko mjeseci, u govoru pod naslovom flNadilaæenje krize uËvrπÊenjem Europe«, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso sljedeÊim je rijeËima objaπnjavao zaπto je Europskoj uniji potrebna jaËa centralizacija:
Zaπto trebamo ujedinjeniju i integriraniju Europu? Imamo monetarnu uniju, ali kriza nam je pokazala da postoji kumulativna logika integracijskog procesa: monetarna unija ne moæe funkcionirati bez financijske i bankovne unije, bez daljnje fiskalne i ekonomske unije. Naravno da logika integracije ne moæe biti Ëisto ekonomska... daljnja ekonomska unija zahtijeva zajedniËki europski nadzor nad zemljama Ëlanicama. Stoga je logiËno, ali istodobno ispravno i pravedno, da doe do daljnje politiËke integracije. To nam treba da bismo osigurali demokratski nadzor i da bismo graanima Europe dokazali kako nije rijeË o projektu politiËkih i ekonomskih elita. To je naπ put uzbrdo...19 Premda monetarnoj uniji doista treba i fiskalna unija, iz toga ne slijedi da Êe jaËa centralizacija dovesti do boljih rezultata na podruËjima koja flgeneriraju« ekonomski uËinak, tj. na podruËju znanosti i tehnologije, kao ni to da je flnadzor nad Ëlanicama« ispravan i pravedan put fluzbrdo«. »ini se, meutim, da Ëelnici Europske unije misle upravo tako. I zbog toga u prepisivanju duha i smisla Lisabonske strategije u novi desetljetni plan politiËki Ëelnici (joπ uvijek) ne vide flstrukturnu pogreπku«. Tako se primjerice u dokumentu i knjizi pod naslovom From the Lisbon Strategy to Europe 2020, u kojem su sudjelovali naπi kolege, kaæe:
Lisabonska strategija pokazala se najrelevantnijom strateπkom akcijom i razvojnim planom Europske unije. Premda su njezini ambiciozni planovi daleko od ostvarenja u njezinom desetogodiπnjem razvojnom ciklusu, njezin doprinos napretku smatramo relevantnim: nema nikakve sumnje da se reforme po uzoru na lisabonsku moraju nastaviti u desetljeÊu koje slijedi.20 19
Barroso at the Alpbach Economic Symposium: Overcoming the Crisis byStrengthening Europe, http://europa.eu/rapid/press-release_SPEECH-12-578_en.htm?locale=en. 20 Viπnja Samardæija, Hrvoje ButkoviÊ (ur.), 2010., From the Lisbon Strategy to Europe 2020, Zagreb: IMO.
64
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 65
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Joπ jedan zakljuËak PojedinaËne politiËke smjernice Europske unije uvijek vrlo dobro sluæe kao poluge kojima nacionalne vlade svojoj javnosti uvjerljivije prikazuju i argumentiraju ono πto se flionako mora uËiniti« — za vlastitu dobrobit. U takvome obliku izvanjskog pritiska ili fldodatne argumentacije«, u savjetodavnom zacrtavanju fltrase«, ne vidim niπta sporno. To posebno vrijedi u odnosu Unije prema nerazvijenijim Ëlanicama, kao πto je to Hrvatska. U hrvatskim uvjetima, u kojima Ëesto ne postoji dovoljno politiËke volje za provedbu flonoga πto se ionako mora uËiniti«, smatram takvo postupanje i stanje stvari — dobrodoπlim. Da je ostalo na tome, naime da je Lisabonski proces ostao tek niz smjernica koje Êe domaÊim vladama posluæiti kao poluga u javnoj argumentaciji, vjerojatno bi sve bilo i ostalo u redu. Ali Lisabonski proces bio je viπe od flsmjernica«. On je odreivao i zacrtavao iznose i potrebna proraËunska izdvajanja i onim zemljama koje nisu imale infrastrukturu u kojoj bi predviena izdvajanja bila uËinkovita i konkurentna na domaÊem, europskom i svjetskom træiπtu znanja. Baπ kao i u ostalim ekonomskim sektorima, i u sektoru obrazovanja, nerazvijenost primjerenog menadæmenta javnih resursa i nesposobnost koordinacije privatnog i javnog novca, skopËan s politiËkim voluntarizmom i dodatnom fleuropskom legitimacijom«, vjerojatno je Ëak ubrzao financijsku nedisciplinu i rastroπnost koja je potom uzrokovala teπku ekonomsku krizu. Moæda zbog toga, osim za zemlje Ëlanice, postoji i pouka za flcentralu«, a to je: u uvjetima naglih promjena koje se zbivaju na svim træiπtima svijeta, a posebno na træiπtu flznanja« i obrazovanja, od dugoroËnog i preciznog planiranja proraËunskih izdvajanja zemalja Ëlanica po identiËnome obrascu za sve, ne smijemo imati prevelika oËekivanja. Planiranjem flza« globalno træiπte, i træiπte znanja, Europska se unija svojim dobrim namjerama i planovima bitno udaljila i od konkurentnosti na globalnome træiπtu i od konkurentnosti na træiπtu znanja.
65
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 66
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 67
ZA©TO NE MOÆEMO IZI∆I IZ OBRAZOVNE KRIZE?
flHrvatsko gospodarstvo u cjelini u zadnja dva desetljeÊa nije ostvarilo gotovo nikakav tehnoloπki napredak — kumulativni porast ukupne faktorske produktivnosti izmeu 1992. i 2011. iznosio je 1,7%. Usporedbe radi, isti pokazatelj u SlovaËkoj iznosio je u istome razdoblju 62%. ©toviπe posljednjih osam godina taj pokazatelj u Hrvatskoj nazaduje. OËito postoje duboki problemi u hrvatskom visokoπkolskom i znanstveno-istraæivaËkom sustavu, javnoj upravi te istraæivanju i razvoju u gospodarstvu«, napisao je nedavno Dubravko Mihaljek, voditelj Odjela za globalnu makroekonomsku analizu Banke za meunarodna plaÊanja iz Basela, u komentarima netom objavljenog istraæivanja flKako pobuditi rast hrvatskog gospodarstva« Ekonomskog instituta u Zagrebu. Mihaljek nastavlja: flPodruËja reformskih prioriteta koja se nameÊu iz gornje analize vrlo su jasna: træiπte rada, obrazovanje i znanost, istraæivanje i razvoj, javna uprava i smanjenje javne potroπnje. Radi se o reformama na Ëiju nuænost hrvatski struËnjaci veÊ godinama ukazuju — naæalost, za sada bez mnogo uspjeha.« Ali osim spomenutih i brojnih drugih makroekonomskih zakljuËaka, istraæivanje Ekonomskog instituta1 ukazalo je istodobno i na niz moguÊih flopravdanja« kojima bi politiËari (kada bi javnosti uopÊe obrazlagali razloge vlastitog nemara i druπtvene zapuπtenosti) mogli flobrazloæiti« zaπto do provedbe spomenutih reformskih prioriteta — ne dolazi. Kada je rijeË o obrazovanju, primjerice, rezultati ispitivanja stavova gospodarstvenika, akademske i πire javnosti, triju ispitivanih slojeva, pokazali su brojna proturjeËja u vrijednostima i shvaÊanjima, kao i proturjeËja izreËenih stavova i vlastitoga ponaπanja. Evo nekoliko primjera s podruËja obrazovanja. StruËnjaci tvrde kako je flobrazovanje kljuË veÊe konkurentnosti privrede i inovativnosti i razvoja RH«, kako je flnaπa radna snaga nedovoljno obrazovana« i flfinancijska potpora Vlade je niska«. Meutim, ispitivanjem poduzeÊa pokazalo se da poduzeÊa imaju veÊe potrebe za zaposlenicima sa srednjom struËnom spremom negoli za visokom; da poduzeÊa uglavnom nemaju potrebu za doktorima znanosti; da kompetenci1
I. AniÊ i drugi (2014) Kako pobuditi rast gospodarstva?, Ekonomski institut Zagreb. 67
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 68
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
je novih zaposlenika stagniraju; da u vlastitim poduzeÊima uglavnom flnema potrebe za inovacijama«, a flznanstvenoistraæivaËka struktura« i flnapredne tehnologije« oni stavljaju na zadnja mjesta popisa prioriteta u podizanju konkurentnosti poduzeÊa. NajveÊi je problem flnedostatak prakse« u izvoenju poslova zaposlenika, tvrde gospodarstvenici, ali istodobno 60% poslodavaca kaæe kako flobrazovni sustav nudi zaposlenike koji odgovaraju potrebama poduzeÊa« i kako flne postoje problemi u nalaæenju odgovarajuÊih kadrova na træiπtu rada« (54%). Inovacije Êe prema gospodarstvenicima biti sve vaænije u postizanju konkurentnosti na træiπtima EU-a. UnatoË tomu, oni obrazovanost kadrova svrstavaju na najniæa mjesta ljestvice proizvodnih ograniËenja. flNeprimjerena obrazovana radna snaga« i flnedovoljan inovacijski kapacitet« nisu najveÊe prepreke poslovanja u RH. Stavovi anketiranih graana na sliËan su naËin nedosljedni. Kada je rijeË o graanima, 35% uzorka smatra da je za uspjeπan ulazak na træiπte rada potreban fakultet ili magisterij. Vaæno je stalno se obrazovati, smatraju graani, jer obrazovanje omoguÊava bolju kvalitetu æivota. Bitno je biti flotvoren prema novim idejama«. No unatoË tomu, gotovo polovina ispitanih graana ne prakticira nikakve obrazovne aktivnosti: ne pohaa teËajeve jezika, informatiËke pismenosti, radionice, specijalistiËke studije ili neke druge obrazovne aktivnosti. Istodobno 33% graana smatra da stupanj obrazovanja nije bitan pri zapoπljavanju, πto pokazuje vrlo znaËajnu polarizaciju graana u stavovima prema obrazovanju.2 Naπi bi se politiËari, ukratko, mogli ironiËno pozvati na rezultate spomenutog ispitivanja javnosti i reÊi: evo, buduÊi da tri vaæna flstratuma« naπeg druπtva ne znaju, ili se ne mogu dogovoriti, kojim smjerom treba iÊi, kako bismo to onda znali mi? Naravno, takvo opravdanje politiËke inercije predstavljalo bi vrhunac druπtvenog cinizma. I druga istraæivanja stavova i ponaπanja naπe populacije pokazala su sliËne flnedosljednosti«. Ako su bezvoljnost i nezainteresiranost flopÊe populacije«, Ëije je obrazovno vrijeme navodno zavrπilo — razumljivi, koliko u visokostruËnom obrazovanju, u specijalizaciji i poduzetniπtvu svoje πanse vide — mladi? Nedavno istraæivanje Instituta za druπtvena istraæivanja i Zaklade Friedrich Ebert 3 pokazalo je da su se mlae generacije gotovo potpuno prilagodile postojeÊim flhrvatskim vrijednostima«. Voditelji istraæivanja u svojim zakljuËcima istiËu: 2 Takve rezultate potkrjepljuju i drugi podaci o neznatnoj aktivnosti graanstva u sektoru tzv. obrazovanja odraslih, doπkolavanju ili cjeloæivotnom uËenju. Vidi: BejakoviÊ, P. 2009. flKako se Hrvatska priprema za druπtvo utemeljeno na znanju?« http://www.fes.hr/E-books /pdf/Pridruzivanje%20hrvatske%20EU_3_svezak/06_0.pdf 3 Iliπin, V., D. Bouillet, A. GvozdanoviÊ, D. PotoËnik (2014) Mladi u vremenu krize, IDIZ, Zagreb http://www.idi.hr/wp-content/uploads/2014/03/mladi_uvk.pdf
68
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 69
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Roditelji gotovo Ëetiri petine mladih nisu financirali nikakve aktivnosti koje bi mogle poveÊati njihov uspjeh u obrazovanju (a slijedom toga i u zapoπljavanju), a podjednak je udio mladih koji nije sudjelovao ni u kakvom dodatnom profesionalnom osposobljavanju. To se mladima vjerojatno ne Ëini problematiËnim jer smatraju da su pri zapoπljavanju veze i poznanstva podjednako vaæni kao i struËnost... Zaposliti se, i to na sigurnom poslu, zapravo su glavni profesionalni ciljevi mladih. Sve druge profesionalne aspiracije su u drugom ili treÊem planu. VeÊina mladih kao mjesta zaposlenja preferira javni sektor... Bez obzira na sve teæe zapoπljavanje, veÊina mladih nije spremna na prostornu mobilnost... Zabava i razonoda znatno prevladavaju nad zahtjevnijim aktivnostima... Ëitanje knjiga razvila je tek Ëetvrtina mladih... Vrijednosti koje mladi zastupaju uvijek su indikativne za flstanje duha«... Mladi u Hrvatskoj danas velik broj pojava smatraju modernim, naroËito dobar izgled... Ne treba stoga oËekivati da Êe motor obrazovnih i vrijednosnih reformi u dogledno vrijeme postati postojeÊi stavovi flopÊe populacije« i populacije mladih.
A u svijetu? flNedosljednosti« i polarizacije stavova naπih slojeva oko poæeljne promjene flvrijednosti« slijede i sve veÊu javnu skepsu, sve veÊe nedoumice u kreiranju politike (javnog) investiranja u obrazovanje u svijetu, kao i sve izraæenija obiljeæja svjetskih trendova u zapoπljavanju visokoobrazovanih. Naime, najnovija tendencija jest da se sve se viπe ljudi zapoπljava neovisno o akademskom statusu, pod utjecajem flspoznaje« da diplome viπe nisu flprava« garancija jake motivacije ili specijalizacije potrebne za radno mjesto. Premda i dalje postoji jaka korelacija duæine πkolovanja i æivotnog uspjeha pojedinaca, Ëini se da je træiπte visokoobrazovanim pojedincima zasiÊeno. Prema nekim istraæivanjima i komentarima, pogotovo u SAD-u, komparativnu prednost u zapoπljavanju, Ëak i u visokorazvijenim zemljama, imaju srednje kvalificirani pojedinci koji se zapoπljavaju na radnim mjestima na kojima nije potrebno vrhunsko obrazovanje.4 Visoko obrazovanje postalo je novi veliki investicijski balon spreman da prsne.5 4 S. Mohn, 2014. Where did the good jobs go?, Huffington Post, April 14, http://www.huffingtonpost.com/sid-mohn/where-did-the-good-job-creation_b_5128772.html 5 A. Dan (2013) flIs Higher Education The Next Bubble To Burst?« Forbes, January 1. http://www.forbes.com/sites/avidan/2013/01/01/after-housing-and-the-stock-market-is-higher-education-the-next-bubble-to-burst/; The Economist (2013) Higher Education: The Next Bubble, April 13, http://www.economist.com/blogs/schumpeter/2011/04/higher_education
69
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 70
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
A ako su prema struËnom usavrπavanju, osposobljavanju i investiranju u dodatno obrazovanje skeptiËni u flrazvijenome svijetu«, kako ne bismo bili mi? Oko pitanja gdje, kako, koliko dugo i za πto se obrazovati lome se brojna koplja u svijetu. »ini se da je na tome planu flneprozirnost« postala mnogo veÊa negoli pred desetak godina. Europska unija svojim strategijama, tzv. Lisabonskom (2001.) te novijom strategijom flEuropa 2020.« i dalje πalje flBlairove signale«: flobrazovanje, obrazovanje, obrazovanje«, unatoË Ëinjenici da broj nezaposlenih mladih s visokom struËnom spremom sve viπe raste. Posljedice toga meu mladima dvostruke su: s jedne strane mladi zbog toga postaju sve flrevolucionarniji«, ili s druge strane sve pasivniji, skeptiËniji i oËajniji.6 Postoje i drukËiji signali. Agencije koje prate trendove u obrazovanju pokazuju da je na træiπtu rada visoko obrazovanje i dalje itekako potrebno. Tzv. CIBS World Report, primjerice, koji prati trendove u zapoπljavanju,7 tvrdio je nedavno sljedeÊe: flDeprimiraju li vas stalne vijesti o nezaposlenosti? Ne bi trebale! Oko 30% poduzeÊa izjavljuje da u njihovom sektoru postoji stalna nestaπica obrazovanog kadra! VeÊina takvih poslova traæi sveuËiliπno obrazovanje za pokretanje karijere!« Pogledamo li meutim o kojim je zvanjima rijeË, vidjet Êemo sljedeÊi popis: rijeË je o poslovima rudara, bolniËara, zubara, operatera velikih sustava, æeljezniËara, obrazovnih inspektora. SliËne kategorije poæeljnih zanimanja spominju i druge zemlje.8 Norton Grubb, ameriËki struËnjak za visoko obrazovanje, kojeg spominju izvjeπÊa iz Ëasopisa The Economist, objasnio je te proturjeËne trendove na sljedeÊi naËin: flNije toËno da obrazovanje viπe ne donosi oËekivane kamate. Obrazovanje je samo prestalo ispunjavati obeÊanje da je za kategorije poslova srednje klase dovoljan bakalaureat. Za poslove za koje je πezdesetih godina bio potreban bakalaureat danas je potreban magisterij. U tom je smislu doπlo do obrazovne inflacije.«9 Ali to nije razlog za obrazovni optimizam. Britanska sociologinja Alison Wolf slaæe se s Grubbovim zakljuËkom, ali u tome upravo vidi velik socijalni (i proraËunski) problem: visoko obrazovanje sve viπe sluæi za puko dobivanje diploma, a sve manje za usvajanje znanja doista potrebnih na radnome mjestu. Gospodarstvenici sada zapoπljavaju ljude s viπim obrazovnim statusima ne zato πto doista trebaju akademska zvanja, veÊ zato πto su diplome postale pseudogarancije struËnosti.10 6
D. Polπek 2012. flUloga druπtva znanja u stvaranju europske krize?« vidi: https://www.academia.edu/3794168/ULOGA_DRUSTVA_ZNANJA_U_STVARANJU_EUROPSKE_KRIZE 7 http://mycareerinfo.ca/my-future/the-work-force/ 8 http://money.usnews.com/careers/best-jobs/rankings/the-100-best-jobs 9 http://www.economist.com/blogs/lexington/2011/04/higher_education 10 Wolf, A. 2002. Does Education Matter? Myths About Education and Economic Growth, Penguin, London. 70
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 71
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
Iz ovih naoko proturjeËnih istraæivanja i miπljenja mogli bismo izvuÊi sljedeÊi zakljuËak: visoko obrazovanje i dalje je vaæan kriterij pri zapoπljavanju. Razlika spram proπlosti, meutim, jest u tome πto se najviπe radnih mjesta otvara u sektorima za koje je nekoÊ bila potrebna srednja πkola ili viπa struËna sprema: danas se za takva mjesta traæe sveuËiliπne diplome!
Povratak u domovinu Ovakav zakljuËak objaπnjava i skepsu prema isplativosti visokog obrazovanja, ali i gorespomenute flnedosljednosti« u ponaπanju i tvrdnjama triju druπtvenih slojeva iz istraæivanja Ekonomskog instituta. Situacija je oËito krajnje nejasna. Hrvatskoj je nasuπno potrebna konkurentnija privreda i obrazovanija radna snaga. S druge strane, svi indikatori govore da javna ulaganja u obrazovanje postaju sve riziËnija i da, sudeÊi po stavovima mladih, sve jaËe petrificiraju potrebu za trajnim poslovima u javnome sektoru. Naπa politiËka i obrazovna elita dosad se nije pokazala sposobnom dovoljno brzo reagirati na nagle ekonomske promjene u svijetu, na suprotstavljene trendove u gospodarstvu, a ponajmanje za stvaranje fleksibilnijeg obrazovnog sustava. SudeÊi po novim obrazovnim i znanstvenoinovacijskim strategijama RH, ona se i dalje dræi dogme o fldruπtvu znanja«, o univerzalnoj garanciji isplativosti (javnih) investicija u obrazovanje. To pak znaËi da Êemo i ubuduÊe morati raËunati s neuËinkovitim raspolaganjem javnim novcem. PostojeÊi monopolistiËki poloæaj dræave na svim razinama obrazovanja ne samo πto nije garancija buduÊeg zapoπljavanja, veÊ Ëini njegov glavni problem. A taj se problem pojaËava Ëinjenicom da naπe dosadaπnje odluke nisu bile samo plod inercije, veÊ i joπ uvijek dominantnog razmiπljanja akademski obrazovanih graana, meu kojima i dalje vlada konsenzus kako je takvo stanje dobro i poæeljno. Usporedno s tim, svi dostupni podaci govore kako su posljedice monopolistiËke uloge dræave u obrazovanju bile stalno smanjenje njegove kvalitete; stalno smanjenje konkurentnosti obrazovnih programa u usporedbi s privatnim i inozemnim πkolama; trajna neuËinkovitost koriπtenja javnih financija; smanjena zapoπljivost studenata; nemotiviranost πkola na svim razinama da se povezuju s gospodarstvom (i obrnuto), i naposljetku, gotovo najvaænije: takvo obrazovanje postupno je meu mladima, ali i u πiroj javnosti, stvorilo apatiËnu, antipoduzetniËku klimu i kreiralo flvrijednosti« prema kojima inicijativa i uspjeh flzasigurno poËivaju na neËemu nemoralnom«. flAko su neki drugi faktori, osim rada i obrazovanja, poput veza i poznanstava, vaæniji za uspjeh od rada i znanja, onda uloga istraæivanja, razvoja i inovacija postaje irelevantna za razvoj«, piπe Jadranka ©varc u spomenutom istraæi71
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 72
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
vanju Ekonomskog instituta te dodaje: flZa inovativnost poduzeÊa i gospodarstva bitna je vjera poduzetnika da se vlastitim zalaganjem i mukotrpnim radom mogu ostvariti æeljeni individualni socioekonomski ciljevi.« Brojne razvijene zemlje, koje su — poput nas — imale dræavno πkolstvo, primjerice skandinavske zemlje, uoËile su da je nefleksibilnost πkola vrlo vaæan gospodarski problem. Stoga su uvele bar neke elemente træiπta na podruËju obrazovanja. Postoje brojni razlozi da se i gospodarstvenici ukljuËe u oblikovanje obrazovnog sustava. I to ne, kao dosad, iskljuËivo isticanjem flgospodarskih potreba« ili pasivnim praÊenjem izvjeπtaja o strukturi i broju nezaposlenih po pojedinim strukama. Zbog razmjerno niskih kadrovskih i tehnoloπkih zahtjeva, gospodarstvenici dosad nisu vidjeli motiv da sudjeluju u promjeni obrazovnog sustava. Njihov je angaæman Ëini mi se vrlo potreban kako bi se i njihovim glasom razbilo nefleksibilno, okoπtalo, rentijersko-elitistiËko koncipiranje dræavnih πkola. A kada je rijeË o high-tech obrazovanju, za njega vrijedi isto πto i za naπe javne financije: kada sredimo javne financije, pojavit Êe se i jaËi motivi za tu drugu, oportuniju vrstu obrazovnog ulaganja. Do tada — moæemo se ugledati u ©veane i poticati ljude da πto viπe piπu — krimiÊe.
Kontradiktorni signali istraæivanja Ekonomskog instituta u Zagrebu o obrazovanju 11 Prema struËnjacima flobrazovanje je kljuË veÊe konkurentnosti privrede i inovativnosti i razvoja RH« (4>, T16S), flnaπa radna snaga nije dovoljno obrazovana« (3,37; T16), a problem je i flniska razina financijske potpore Vlade« (T17; 3,20). 1. ali poduzeÊa imaju veÊe potrebe za SSS negoli za VSS (Sl.2; T33; 63%) 2. ali poduzeÊa nemaju potrebu za doktorima znanosti (90%, str. 3Dod), 3. ali kompetencije novih zaposlenika istovjetne su za sve razine SS (sl. 3). 4. ali prema privrednicima flnema potrebe za inovacijama« u poduzeÊima (2,51; T28), 5. ali se flznanstvenoistraæivaËka struktura« i flnapredne tehnologije« stavljaju na zadnja mjesta meu prioritetima u podizanju konkurentnosti poduzeÊa (T8). Prema privrednicima, najveÊi je problem flnedostatak prakse« u izvoenju poslova zaposlenika, 1. ali istodobno 59,54% privrednika kaæe da flobrazovni sustav daje zaposlenike koji odgovaraju potrebama poduzeÊa« (T30) i da flne postoje problemi u nalaæenju odgovarajuÊih kadrova na træiπtu rada« (54/46%). Inovacije Êe prema privrednicima (3,91) biti sve vaænije u postizanju konkurentnosti na træiπtima EU (T20), ali flobrazovanost kadrova« gotovo je na najniæem 11 RijeË je o veÊ gore spomenutom istraæivanju: AniÊ, I. i drugi (2014) Kako pobuditi rast gospodarstva?, Ekonomski institut Zagreb. Dijelovi ovoga mojeg teksta uvrπteni su i u zavrπno izvjeπÊe Instituta.
72
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 73
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
mjestu na ljestvici ograniËenja proizvodnje« (T9). Isto tako, prema WEF-u (Klub), flneprimjerena obrazovana radna snaga« i flnedovoljan inovacijski kapacitet« ne smatraju se najveÊim preprekama poslovanju u RH. Prema graanima (35%) za uspjeπan ulazak na træiπte rada potreban je fakultet ili magisterij (T12). Njima je flvaæno stalno se obrazovati (T14; 4,44), jer obrazovanje omoguÊava bolju kvalitetu æivota« (T14). Oni tvrde da su flotvoreni prema novim idejama« (T15; 4,31), ali 48% ispitanika-graana ne prakticira nikakve dodatne obrazovne aktivnosti (ne pohaa teËajeve jezika PC pismenosti, radionice, specijalistiËke studije i sl.). Istodobno 33% graana smatra da stupanj obrazovanja nije bitan (polarizacija graana u stavovima prema obrazovanju). Kada je rijeË o obrazovanju, postoji raskorak izmeu stavova struËnjaka i stavova poduzeÊa. StruËnjaci, svojom jakom vjerom u obrazovanje i ulaganje u znanost, ne reflektiraju stavove privrednika. UnatoË tome πto privrednici uglavnom vide da je inovativnost vaæna za buduÊu konkurentnost poduzeÊa, oni tvrde da nemaju potrebe za doktorima znanosti, niti za veÊim udjelom visokoobrazovanih kadrova. Oni smatraju da im sustav isporuËuje dovoljno dobre kadrove za njihove potrebe. Graani uglavnom smatraju da su visoko obrazovanje, doπkolovanje i participacija u vanjskim obrazovnim programima vaæni, ali gotovo polovina ispitanika ne postupa u skladu sa svojim stavovima. 1. U Hrvatskoj je oËekivani broj godina πkolovanja niæi od EU-27, SIE, BZ i RO-BG — tj. ispod 16 godina (gotovo najniæi u Europi). 2. Udio stanovniπtva sa SSS-om (25-64 godine) viπi je od EU-27 i identiËan kao i RO-BG. 3. Udio stanovniπtva s VSS-om naglo raste u svim zemljama Europe, pa i u Hrvatskoj, ali je udio visokoobrazovanih u RH joπ uvijek najniæi u svim dobnim kategorijama. 4. Rezultati srednjoπkolskog obrazovanja (PISA) u usporedbi sa zemljama EU-a pokazuju da smo bolji jedino od Rumunjske i Bugarske. UnatoË tome, stopa prolaznosti najviπa je u Europi. 5. Po broju patenata, po izdacima za kupnju tehnologija, po ljudskim potencijalima u R&D, po citiranosti znanstvenih radova na samom smo zaËelju EU-a i dok u starim Ëlanicama udio starih istraæivaËa pada, kod nas je ta krivulja ravna.
Ruπiti monopol dræavnih πkola Dræava i dalje ima monopolistiËki poloæaj na svim razinama obrazovanja. U Hrvatskoj, posebno meu zaposlenima u tom sektoru, vlada konsenzus da je takvo stanje dobro i poæeljno. Ali svi dostupni podaci govore da su posljedice monopolistiËke uloge dræave u obrazovanju: stalno smanjenje njegove kvalitete, stalno smanjenje kompetitivnosti obrazovnih programa u usporedbi s vanjskim 73
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 74
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
subjektima, trajna neuËinkovitost koriπtenja javnih financijskih resursa, smanjenje zapoπljivosti studenata, nemotiviranost πkola da se povezuju s privredom,tj. interesima privrede (i obrnuto). Dræavno-monopolistiËki karakter πkolstva oblikovan je zakonskim okvirom djelovanja nekoliko agencija, posebno Agencije za znanost i visoko obrazovanje i Agencije za kvalitetu nastave. Raznim oblicima atestiranja prije ulaska, kao i na træiπtu obrazovanja, spomenute agencije (nenamjeravano) stvaraju brojne negativne uËinke. Umjesto uvoenja fleksibilnosti u naËinu, vremenu, izvedbi, programskoj orijentaciji πkola, zakonski i podzakonski okviri za organizaciju obrazovanja u RH dovode do posve suprotnih posljedica. Neke razloge veÊ smo spomenuli, ali nije na odmet ponoviti ih. Ti zakonski i podzakonski okviri 1. postaju sve birokratiËniji, kruÊi i nesposobniji za transformaciju organizacija i polaznika; 2. oni sprjeËavaju razne (gospodarske i negospodarske) subjekte da svojim programima i znanjima uu na træiπte obrazovanja; 3. oni visokim formalnim kriterijima za ulazak na træiπte obrazovanja onemoguÊavaju samozapoπljavanje visokoobrazovanih mladih kadrova; 4. i time nenamjerno potiËu ili pojaËavaju problem njihove nezaposlenosti; 5. zbog rizika oduzimanja dopusnice za rad, oni onemoguÊavaju brze promjene curriculuma i organizacije obrazovnog rada, kojima bi se reagiralo na brze promjene u πirem okruæenju, posebno u gospodarstvu. 6. Time javnosti flπalju signal« da je sve dobro upravo onako kako jest — odnosno da ne moæe biti drukËije. Kao da je uvoenje flreda i discipline« u sustav πkolstva vrlina po sebi. Umjesto da πkolstvo i njegovi sudionici postanu prvi glasnici (ili flmotori«) promjena u πirem socijalnom i gospodarskom okruæenju, oni petrificirani stoje na njegovom zaËelju. Najbolji πkolski sustavi u Europi i svijetu funkcioniraju drukËije. ©vicarska i skandinavske zemlje, primjerice, dopuπtaju maksimalno liberalno osnivanje πkola. Kvaliteta πkola atestira se na zahtjev samih πkola. A motivacija za atestiranje jest moguÊnost ravnopravnog natjecanja za javne financije. Privrednici, s druge strane, zbog razmjerno niskih kadrovskih i tehnoloπkih zahtjeva ne vide motiv da sudjeluju u promjeni takve situacije. Oni dobivaju flgotov proizvod«, tj. dræavno flatestirane« studente kao izvjesnu garanciju kvalitete. Ali realno, takvi flatestirani« studenti u privatnim poduzeÊima startaju posve ispoËetka, pa je za veÊinu potreba poduzetnika i vlasnika diploma gotovo posve izliπna. Katkada je takav atest Ëak kontraproduktivan jer viπe obrazovanje ustvari smanjuje motivaciju za tehniËke poslove. Visoka struËna sprema, za privrednike, samo je garancija izvjesnih navika zaposlenika, ali ona u pravilu nije garancija njihove kreativnosti i sposobnosti unaprjeenja proizvodnog procesa. Nepostojanje obrazovno-privrednog flbuffera« (susreta) posebno se dobro ogleda u katastrofalno malom broju hrvatskih patenata. Taj se podatak moæe tu74
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 75
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
maËiti na sljedeÊi naËin: Obrazovani kadrovi (u monopolistiËko-javnome sektoru) nisu motivirani za oblikovanje patenata i smatraju da je patentiranje zadaÊa flprivrede«, a privrednici se pitaju kako to da obrazovani kadrovi ne isporuËuju druπtveno korisne inovacije. Prvi ne znaju kako se patentira, a drugi zdvajaju nad njihovim nepostojanjem. Dræavni programi za poticanje inovacija propali su jer nisu uspjeli (ili namjeravali) stvoriti taj produktivni amalgam. Ali patenti su izraz trajne suradnje tih dvaju sektora. Sve dok se privreda ne ukljuËi u oblikovanje obrazovnih programa, dok privreda ne potakne demontiranje monopolistiËkog karaktera dræavnih πkola, imat Êemo problem pomanjkanja flsposobnih kadrova« i manjka patenata. Tako nastaje flsilazna spirala«, u kojoj obrazovani ne isporuËuju inovacije, a privreda ne vidi korist od (dodatnog) obrazovanja i zapoπljavanja kreativnih. Rjeπenja za spomenute probleme jesu sljedeÊa. Privreda i privrednici imat Êe korist od pritisaka da se demontira monopolistiËki karakter πkola a. samo ako Êe se (potom) i sami angaæirati oko oblikovanja tih πkola i programa (od zaposlenih u javnome sektoru, u javnim πkolama, ne moæe se oËekivati takav pritisak na vlast); tj. b. ako Êe uspjeti stvoriti obrazovno-privredni flbuffer« tj. c. ako Êe u oblikovanju tih πkola vidjeti i svoj neposredni financijski i privredni interes i to od potencijalnih πkolarina ili/i od javnog novca za atestirane kvalifikacijske programe ili/i od kvalificiranih kadrova za neposredne poslove od kvalificiranih kadrova sposobnih za radno-tehnoloπke inovacije, ili od integracija s veÊim tvrtkama u kojima je poticaj za inovacije daleko veÊi. Smisao tih flprivrednih« (privatnih) πkola i programa bio bi posve u skladu s nekim imperativima tzv. bolonjskog procesa: a. da se mlai, u pravilu — motiviraniji kadrovi πto bræe ukljuËe u proizvodni proces; b. da se polaznici πkola (studenti) πto ranije specijaliziraju za proizvodnju, odnosno da se obrazuju s ciljem da unaprijede radno-proizvodne procese. Neka poduzeÊa veÊ imaju takve obrazovne programe. Mobilnost takvih kadrova bila bi mnogo lakπa kada bi firme (i njihove πkole) imale pravo atestiranja. Iz istraæivanja se pokazuje da spomenuti problemi i prijedlozi nisu na vrhu kratkoroËnih prioriteta za rjeπavanje na razini dræave i privrede. Ali dugoroËno nas tek takav razvoj situacije moæe izvesti iz strukturne krize.
Sugestija: PoveÊati fleksibilnost u obrazovanju Rezultati anketnog istraæivanja u okviru projekta Kako pobuditi rast hrvatskog gospodarstva u dijelu koji se odnose na obrazovanje pokazuju brojna proturjeËja u stavovima struËnjaka, gospodarstvenika i graana. Prema stavovima struËnjaka flobrazovanje je kljuË veÊe konkurentnosti privrede i inovativnosti i 75
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 76
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
razvoja RH«, flnaπa radna snaga nije dovoljno obrazovana«, a flfinancijska potpora Vlade je niska«. Istodobno se meutim ispitivanjem poduzeÊa pokazalo 1. da poduzeÊa imaju veÊe potrebe za SSS-om negoli za VSS-om; 2. da poduzeÊa uglavnom nemaju potrebu za doktorima znanosti; 3. da kompetencije novih zaposlenika stagniraju; 4. da uglavnom flnema potrebe za inovacijama« u poduzeÊima; te 5. da se flznanstveno-istraæivaËka struktura« i flnapredne tehnologije« stavljaju na zadnja mjesta popisa prioriteta u podizanju konkurentnosti poduzeÊa. NajveÊi je problem flnedostatak prakse« u izvoenju poslova zaposlenika, tvrde poslodavci, ali istodobno 60% njih kaæe kako flobrazovni sustav daje zaposlenike koji odgovaraju potrebama poduzeÊa« i kako flne postoje problemi u nalaæenju odgovarajuÊih kadrova na træiπtu rada« (54%). Naπa politiËka i obrazovna elita dosad se nije pokazala sposobnom dovoljno brzo reagirati na nagle ekonomske promjene u svijetu i na meusobno suprotstavljene trendove u gospodarstvu koji se slikovito mogu prikazati prihvaÊanjem trenda riziËnijeg investiranja nasuprot trendu Ëuvanju novca u flËarapi« (banci) πto posljediËno moæe voditi do visoke razine zaposlenosti u odnosu na veliku nezaposlenost. SudeÊi prema novim obrazovnim i znanstveno-inovacijskim strategijama RH, ona se i dalje pridræava dogme o fldruπtvu znanja«, dogme o univerzalnoj isplativosti (javnih) investicija u obrazovanje, koja Êe stoga i u buduÊnosti prijetiti neuËinkovitim raspolaganjem javnim novcem. U Hrvatskoj dræava i dalje ima monopolistiËki poloæaj na svim razinama obrazovanja. Posebno meu zaposlenima u tom sektoru, vlada konsenzus da je takvo stanje dobro i poæeljno. Ali svi dostupni podaci govore da su posljedice monopolistiËke uloge dræave u obrazovanju: 1. stalno smanjenje njegove kvalitete; 2. stalno smanjenje konkurentnosti obrazovnih programa u usporedbi s privatnim i inozemnim πkolama; 3. trajna neuËinkovitost koriπtenja javnih financija; 4. smanjenje zapoπljivosti studenata; 5. nemotiviranost πkola da se povezuju s gospodarstvom (i obrnuto). Nefleksibilnost naπeg obrazovnog sustava, i njegova nesposobnost da reagira na promjene (poslovne i socijalne) okoline, posljedice su dræavno-paternalistiËkog pristupa nastavnicima i korisnicima. To su posljedice naslijeenog sustava u kojem je razina πkolske spreme bila kastinska (socijalna) ograda. Ali dok je nekoÊ diploma predstavljala dovoljno dobar flobrazovni standard« za economy of scale, danas dovrπetak obrazovnog procesa viπe nije dovoljno jaka garancija kvalitete u proizvodnom procesu. Nefleksibilnost je obiljeæje naπeg radnog zakonodavstva opÊenito; ona veÊ sada ima, a u buduÊnosti Êe imati joπ mnogo opasnije posljedice. Isto vrijedi i za πkolstvo na svim razinama. Brojne razvijene zemlje, koje su — poput nas — imale dræavno πkolstvo, primjerice skandinavske zemlje, uoËile su da je nefleksibilnost πkola vrlo vaæan 76
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 77
Svjetski i europski kontekst raspada πkolstva
gospodarski problem. Stoga su uvele træiπte na podruËje obrazovanja. Kvaliteta πkola atestira se na zahtjev samih πkola, a motivacija za atestiranje jest moguÊnost ravnopravnog natjecanja za javna financijska sredstva. Postoje brojni razlozi da se gospodarstvenici ukljuËe u oblikovanje obrazovnog sustava. I to ne, kao dosad, iskljuËivo isticanjem flgospodarskih potreba« ili pasivnim praÊenjem izvjeπtaja o strukturi i broju nezaposlenih po pojedinim strukama. Zbog razmjerno niskih kadrovskih i tehnoloπkih zahtjeva, gospodarstvenici dosad nisu vidjeli motiv da sudjeluju u promjeni obrazovnog sustava. Ali njihov je angaæman potreban kako bi se razbilo nefleksibilno, okoπtalo, rentijersko-elitistiËko koncipiranje dræavnih πkola. Nema sumnje da su pokazatelji o obrazovanju za Hrvatsku, u usporedbi s drugim zemljama EU-a, vrlo loπi. UnatoË nakanama bolonjskog procesa da se mladi πto bræe ukljuËe u proizvodni proces te da se time poveÊa i opÊa mobilnost radne snage, pokazalo se da naπa tradicionalna praksa flplaniranja«, reglementiranja i donoπenja flstrategija« u obrazovanju nije stvorila ono πto je trebala: fleksibilan obrazovni sustav, sustav u kojem Êe gospodarstvo najbræe iskoristiti potencijale najkreativnijih radno sposobnih pojedinaca — mladih. Stvorila je upravo suprotno. Baπ kao πto je kruto radno zakonodavstvo onesposobilo gospodarstvo, tako je i kruto obrazovno zakonodavstvo stvorilo niz problema koji su se naposljetku manifestirali i kao ekonomski problem. U uvjetima globalne ekonomije nemoguÊe je predvidjeti ekonomska i socijalna kretanja, stoga je nemoguÊe kreirati obrazovnu politiku koja Êe flplanski«, flstrateπki« ili flvizionarski« odgovoriti na pitanje treba li u obrazovanje investirati viπe, manje ili isto kao dosad. Isto tako ne moæemo flplanirati« vrstu obrazovanja u koje ima najviπe smisla ulagati jer struke koje smo flisplanirali« moæda viπe neÊemo trebati. Ali ako je nejasno koja znanja trebamo poduËavati, u kakve πkole (javno) investirati, posve je jasno da dobar obrazovni sustav mora biti dovoljno prilagodljiv da reagira na nagle gospodarske, kulturne i socijalne promjene. KljuËna rijeË za poboljπanje obrazovanja jest: flfleksibilnost«. Za stvaranje fleksibilnog obrazovnog sustava potrebna je liberalizacija obrazovnih programa na svim razinama. Dræavni monopol nad πkolama stvorio je neinovativnost, nemotiviranost, nepraktiËnost nastave i naposljetku bitno utjecao na nezaposlenost mladih. ZnaËajan dio posljedica takvoga stanja ogleda se i u samim poduzeÊima. Stoga je i gospodarstvenicima u interesu da poprave fluzroke«, ukljuËujuÊi i obrazovanje — taj navodni flmotor« druπtvenog razvoja. Gospodarstvenici bi se u popravljanju tog obrazovnog flmotora« mogli angaæirati tako da sami organiziraju teËajeve i πkole u skladu s vlastitim potrebama. Istodobno, te teËajeve i πkole treba atestirati kako bi ravnopravno konkurirali za javni obrazovni novac i time pokazali da je dobro flza njih« — i opÊe do77
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 78
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
bro. Tako Êe stvoriti politiËki pritisak kojim Êe se mijenjati isuviπe kruto zakonodavstvo. Istodobno Êe se pojaËavati konkurencija, a time i inovativnost programa, πkola, nastavnog osoblja i studenata.
78
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 79
Bologna, mon amour
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 80
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 81
U svom racionalistiËkom liberalizmu veÊina liberala XIX. stoljeÊa rukovodila se pretjerano naivnim povjerenjem u ono πto se moæe postiÊi pukim prijenosom znanja. Oni su argument u korist opÊeg obrazovanja Ëesto predstavljali tako kao da Êe πirenje znanja rijeπiti sve glavne probleme, i kao da je potrebno samo da se masama prenese malo dodatnog znanja koje obrazovani veÊ imaju kako bi se tom flpobjedom nad neznanjem« zapoËelo novo doba. Nema mnogo razloga za uvjerenje da dostupnost svima najboljeg znanja ima za posljedicu mnogo bolje druπtvo. Friedrich Hayek, Konstitucija slobode (1960.)
81
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 82
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 83
KRIZA SVEU»ILI©TA
Dijelovi ovoga teksta nastajali su u razliËita vremena, s razliËitim povodima. Najstariji dio teksta, ako je vjerovati kompjutorskim biljeπkama, nastao je prije devetnaest godina! »injenica da ih se moæe pretiskati u gotovo neizmijenjenom obliku govori sama po sebi: ona govori o tome koliko se malo promijenio skup uzroka, dijagnoza i (pogreπnih) rjeπenja veÊ davno uoËene krize sveuËiliπta. *** Provokativnim pitanjem flAko si vlada ne moæe priuπtiti sveuËiliπta, kako biste to mogli Vi?« sa zaglavlja naslovne stranice kanadskog tjednika Macleans, koji je bio posveÊen buduÊnosti sveuËiliπta, zapoËinje rasprava o krizi kanadskih sveuËiliπta.1 Petogodiπnje istraæivanje svih anglofonih kanadskih sveuËiliπta pod vodstvom Ann Dowsett Johnston pokazalo je primjetan pad kvalitete nastave na gotovo dvije treÊine sveuËiliπta. Pedeset posto visokih πkola izvijestilo je o padu broja studenata na nastavi koju dræe stalni zaposlenici sveuËiliπta, sve manji broj upisanih na sveuËiliπtima izvan zaviËaja i znaËajan pad iznosa istraæivaËkih stipendija. Istodobno, studenti se suoËavaju sa sve veÊim troπkovima studiranja, sve je veÊi broj aplikacija za bankovne kredite za studiranje, a perspektive zapoπljavanja sve su slabije. Smanjivanje dræavnih izdataka za visoko πkolstvo stvara dodatno nezadovoljstvo i meu nastavnicima i meu studentima. Kanadska kriza javnoga visokoga πkolstva nije iznimka u globalnim okvirima, veÊ pravilo. Kriza sveuËiliπta postala je gotovo planetarna pojava. NjemaËki tjednik Die Zeit veÊ niz godina svoje stranice dodjeljuje profesorima njemaËkih sveuËiliπta koji iznose svoje ideje o krizi sveuËiliπta i reformi nastave. Nesuglasice oko otvaranja i zatvaranja sveuËiliπta u novim pokrajinama pokazale su da viπe ne postoji konsenzus oko rjeπavanja financijskih, obrazovnih i socijalnih poteπkoÊa vezanih za visokoπkolsku nastavu. Nedavno odræane velike studentske demonstracije u Italiji iznenadile su vladu fllijevoga centra« (tradicionalno 1
Macleans 25. studenog 1996. 83
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 84
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
skloniju veÊim izdacima za πkolstvo i socijalna davanja). Austrijska sveuËiliπta su bolesna od velikih izdataka, dugotrajnog studiranja i nemoguÊnosti zapoπljavanja visokoobrazovanog kadra. Stoga su europske vlade sve sklonije ideji amerikanizacije sveuËiliπta — a takav bi potez znaËio kulturni πok za flkolijevku civilizacije«; to bi bio znak da flsveuËiliπte svuda studente poËinje pretvarati u muπterije«, tvrdio je The Economist. Kakva je dakle buduÊnost sveuËiliπta? Na prvi se pogled Ëini da je odgovor jasan. U uvjetima jake meunarodne træiπne utakmice, dræava mora biti sve flracionalnija« s izdacima za πkole, kao i za R&D (istraæivanje i razvoj). Kako kaæe kanadski tjednik, visoko je obrazovanje doπlo do toËke na kojoj si flvlada viπe ne moæe priuπtiti sveuËiliπta« jer Ëak i odgoeni profit od obrazovanja zaostaje za onim stvarnim, u drugim træiπnim granama. Teret i rizik studiranja sve Êe se viπe prebacivati s dræava, pokrajina i sveuËiliπta, na studente, korisnike i potroπaËe sveuËiliπnih usluga. Sve se ËeπÊe govori o flvoucherima« za visoku nastavu, o Friedmanovoj i Hayekovoj ideji prema kojoj bi se budæetom za πkolstvo trebali izravno financirati studenti a ne sveuËiliπta. Tim pseudonovcem, kojim bi se plaÊala nastava, puno bi se racionalnije mjerila relevantnost pojedinih sveuËiliπta, a sveuËiliπta i njihovi nastavnici doista bi postali pravi privredni subjekti, ili, ako hoÊete, robe. »ini se dakle da je radikalna amerikanizacija sveuËiliπta jedina prihvatljiva strategija visokoga πkolstva flna kraju povijesti«. Postoje meutim joπ radikalniji teoretiËari. Britanski znanstvenik Terence Kealey u knjizi Ekonomski zakoni znanstvenog istraæivanja tvrdi da je fljavno financiranje znanosti i tehnologije ne samo nepotrebno, veÊ i kontraproduktivno«.2 Pogreπno sudimo, tvrdi Kealey, ako mislimo da je znanost i tehnologija upravo ono o Ëemu bi se vlade trebale brinuti radi opÊega blagostanja. To je zastarjela predrasuda koju i dalje potiËu ljudi koji imaju interes da i dalje od vlade dobivaju novac. Jer, znanost i tehnologija nastaje s pomoÊu flpokuπaja i pogreπaka praktiËnih ljudi koji se brinu za svoje poslovne pothvate«. Znanost nije pretpostavka za tehnologiju, veÊ je upravo obrnuto: znanost je samo emanacija tehnoloπkih pokuπaja praktiËnih ljudi; stoga vlade Ëine golemu greπku financiranjem sveuËiliπta radi istraæivanja jer bi ih poslovne firme ionako dobrovoljno provodile da u njima vide neku korist. S druge strane, dosadaπnji naËin financiranja sveuËiliπta pretvorio je akademsku znanost u umjetni, zatvoreni, dræavno sponzorirani azil. Ali dok europska sveuËiliπta boluju od atrofije, imobilnosti, nepragmatiËnosti, nesposobnosti da studentima pruæe perspektivu zapoπljavanja, od samo2 Kealey, T. 1997. The Economic Laws of Scientific Research, New York: Palgrave Macmillan.
84
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 85
Bologna, mon amour
reprodukcije i izoliranosti obrazovnih slojeva (recimo nasljeivanjem socijalnoga statusa svojih roditelja zaposlenih u visokoj nastavi), i, kako bi fllibertarijanci« rado rekli, nepravde poËinjene time πto siromaπnija mladeæ koja se morala zaposliti svojim porezima mora financirati sretnije pripadnike svoje generacije, na drugoj strani oceana, u Sjedinjenim Dræavama, glasovi o sveuËiliπnoj krizi nisu niπta manji. Naravno, ovaj put iz drugih razloga. Danas u Sjedinjenim Dræavama studira 14,5 milijuna studenata. Taj se broj posljednjih pedeset godina poveÊao deset puta. SveuËiliπta zarauju oko 175 milijardi dolara, πto je dvostruko viπe od dobiti zrakoplovnih kompanija. VeÊ ta Ëinjenica, tvrdi Christopher Lucas u svojoj knjizi Kriza akademije, ukazuje da se visoko πkolstvo pretvorilo u biznis, i da je zanemarilo ideju obrazovanja i sveuËiliπta.3 Viπe nije rijeË ni o kakvom sustavu, veÊ o proizvodnji kaosa i degeneracije socijalnog tkiva u kojem viπe nema niti jedne zajedniËke niti koja bi povezivala obrazovane ljude (a kamoli sve). SliËan ton pruæa i knjiga SveuËiliπte u ruπevinama 4 Billa Readingsa. Poduka se sve manje cijeni u usporedbi s istraæivanjem, a istraæivanja zbog specijalizacije imaju sve manje veze sa stvarnoπÊu, tvrdi Readings. Visokoπkolski su nastavnici zbog kratkoroËnih ugovora sa sveuËiliπtima postali novi proletarijat. Posljedice se osjeÊaju u nastavi: obrazovni su programi isto tako kratkoroËni, nesistematiËni, ad hoc, kao i nastavniËki ugovori. Nije dovoljno utvrditi da sveuËiliπta bitno zaostaju za istraæivanjem; isto tako nije dovoljno reÊi da je træiπna utakmica u visokome πkolstvu flizdaja i bankrot projekta liberalnoga obrazovanja«; rijeË je prvenstveno o tomu da flviπe nije jasno kakva je uopÊe uloga sveuËiliπta u druπtvu«. UnatoË jadikovkama zbog spoznaje da se pravila træiπta u opÊem ekonomskom kretanju mogu i moraju primjenjivati na znanje, sve navedene studije zanemaruju (joπ) jedan vrlo bitan, træiπtu analogan uzrok flkriznoga« stanja na sveuËiliπtu. RijeË je o krizi imanentno znanstvenih ciljeva i rezultata. To je tema knjige Johna Horgana Kraj znanosti.5 Godine 1989., piπe Horgan, na SveuËiliπtu Minnesota odræan je simpozij pod naslovom flKraj znanosti?« Tadaπnji organizatori pretpostavljali su da jenjava vjera u znanost, a ne znanost sama. Meutim, danaπnji pesimistiËki trend najavio je biolog Gunther Stent, koji je dramatiËno tvrdio da se znanost primiËe svojem svrπetku flne zbog skepticizma nekolicine akademskih sofista, veÊ zbog toga πto je tako dobro funkcionirala«. Uvjerenje da golemi, nesumnjivi progres mora rasti eksponencijalnom stopom u beskraj, pot3 Lucas, C. 1998. Crisis in the Academy: Rethinking Higher Education in America, New York: Palgrave Macmillan 4
Readings, B. 1997. The University in Ruins, Cambridge, Mass: Harvard University Press
5
Horgan, J. 2014. (treÊe izdanje) Kraj znanosti, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. 85
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 86
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
puno je pogreπno. Posve je moguÊe, tvrde Stent i Horgan, da nas upravo takva akceleracija znanstvenih rezultata vodi velikom slomu. Dodamo li tomu procjene sociologa znanosti da je devet desetina svih ikad postojeÊih znanstvenika joπ æivo; nadalje, da se broj znanstvenika treba korjenovati da bismo dobili broj relevantnih znanstvenika, kako tvrdi Derek de Solla Price, onda zakljuËak o krizi znanosti uzrokovanoj imanentnim devijacijama nije tako neoËekivan. Moæda je dakle kriza sveuËiliπta prouzroËena upravo velikim pitanjem flπto joπ zapravo treba istraæivati«. Meutim, svi ti problemi svjetlosnim su godinama udaljeni od naπe akademske, istraæivaËke i socijalne stvarnosti. Naπa znanost nije tako naglo rasla da bismo joj nazirali ma i ograniËeniji sadræajni kraj. Naπa istraæivanja nikada nisu bila tako napredna da ih obrazovanje ne bi moglo obuhvatiti. Naπe sveuËiliπte ne samo πto nije postalo biznis, ono uopÊe ne vidi vezu, ili smisao povezanosti s poslovanjem. Ono boluje od svih europskih boljki, a uz to od joπ nekih, lokalnih. Prava kriza naπih sveuËiliπta leæi u tomu πto oËajniËki æelimo ostvariti model europskih, gotovo srednjovjekovnih sveuËiliπta (koje ionako imamo), sveuËiliπte Ëije je opravdanje prvenstveno socijalno, ili toËnije klasno, a ne znanstveno, i kojemu buduÊnosti upravo zbog toga zasigurno nema. I to bez obzira na to je li rijeË o novom poËetku ili o flkraju znanosti«. A hrabrosti za akademsku træiπnu utakmicu nema jer su pojedinci koji bi trebali iznijeti tu reformu, upravo oni koji imaju najviπe interesa da sve ostane po starom.
86
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 87
NENAMJERAVANE POSLJEDICE flBOLONJE«: BIROKRACIJA VAÆNIJA OD NASTAVE
U filmu ©panjolski apartman Cedrica Klapischa pariπkome studentu Xavieru u razgovoru za posao poslodavac sugerira kako Êe zbog jaËanja Europske unije biti sve viπe potrebe za flstranim« ekonomistima, pa mu savjetuje da studira jednu godinu ekonomije u ©panjolskoj te da Êe mu potom posao biti osiguran. Nakon beskonaËnih birokratskih procedura, Xavier dobiva stipendiju za studij u Barceloni, ali veÊ prvih dana lutanja po gradu shvaÊa da Êe se njegova fakultetska nastava odvijati iskljuËivo na njemu nepoznatom — katalonskome jeziku. U potrazi za smjeπtajem nailazi na apartman — komunu koju Ëini niz sliËnih studenata iz raznih europskih zemalja. Njegov se æivot poËinje odvijati iskljuËivo na privatnome planu. Xavier je tijekom te godine nauËio mnogo — ali ne o ekonomiji, veÊ o Europljanima. Klapischev film slavi europsko zajedniπtvo, ali posve nenamjerno ocrtava grotesku sustava europskog obrazovanja koje se predvia tzv. flbolonjskim procesom«. ©to rade toliki studenti u Barceloni studirajuÊi na njima nepoznatom jeziku? Tzv. flbolonjskom deklaracijom« i flbolonjskim procesom« kojim se objedinjava sustav visoke naobrazbe u Europi, Europska unija, ili toËnije: cijela Europa, krenula je putem intelektualne integracije kojoj ne znamo posljedice. Ideoloπki — to je posve jasno — rijeË je o izvrsnom naumu. Ali πto je s intelektualnim posljedicama? HoÊe li se takvom integracijom doista ostvariti bolja kvaliteta studiranja kako bi 600 europskih sveuËiliπta postalo intelektualna velesila koja Êe napokon moÊi konkurirati na svjetskom træiπtu znanja? PrihvaÊanje novog sustava na razini flvisoke politike« nije slijedilo opÊe oduπevljenje flu bazi«. UnatoË potpisivanju deklaracije (19. lipnja 1999.) elementima te deklaracije odupirale su se brojne zemlje potpisnice: NjemaËka, koja je imala jedinu Ëvrstu toËku vlastitoga visokoπkolskog sustava — Ëetverogodiπnji sveuËiliπni i dvogodiπnji struËni studij; Francuska — zbog brige za vlastiti jezik; GrËka — zbog kaosa koji Êe nastati pretvorbom Ëetverogodiπnjeg u trogodiπnji sustav. Manje zemlje, poput Hrvatske, prihvatile su bolonjski proces kao naËin vlastitoga integriranja u Europu. 87
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 88
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Od potpisivanja deklaracije proπlo je veÊ gotovo sedam godina, a do realizacije namjere te deklaracije ostalo je joπ samo pet. Zemlje koje su pristupile flprocesu« kasnije, poput Hrvatske, za rasprave i strukturnu prilagodbu imaju joπ mnogo manje vremena. Stoga ne Ëudi da visoko obrazovanje u cijeloj Europi doæivljava vrlo kaotiËne dane: Ëetverogodiπnji se programi pretvaraju u trogodiπnje; titule se mijenjaju. Negdaπnji diplomanti postaju magistri, negdaπnji magistri postaju doktori. U Engleskoj, Ëiji je visokoπkolski sustav ustvari bio model za uspostavu standarda trogodiπnjeg studija, sve je viπe glasova i planova za prelazak na Ëetverogodiπnji sustav koji je Europa odbacila. Neke su zemlje potpisale tzv. Lisabonsku deklaraciju o priznavanju diploma drugih zemalja, a neke nisu. To znaËi da Êe se jedan od ciljeva Bolonjske deklaracije, mobilnost studenata i radne snage, po dovrπetku studija vrlo selektivno provoditi. Irska, dosadaπnji uzor u provedbi naËela Bolonjske deklaracije, poËela je s restrikcijama u izdavanju vize za strane studente jer je flstudiranje« na raznim jeziËnim teËajevima ili na fldoπkolovanjima« po kozmetiËkim salonima postalo isuviπe Ëest i vrlo atraktivan naËin imigracije iz Rusije i s dalekog Istoka, koji osim dozvole boravka omoguÊuje i dozvolu za rad. Sustav praÊenja kvalitete nastave tek je u povojima. Tzv. ENIC/NARIC skupina EU-a zaduæena za registriranje programa studija u Europi vrlo se dobro razvija, ali popisi ne ukazuju na kvalitetu, jer sustav ENQUA (Europske mreæe agencija za praÊenje kvalitete) tek treba osmisliti jedinstven program procjene kvalitete — a to Êe zbog razliËitih nacionalnih prioriteta biti vrlo teπko. Sustav bodovanja, jedno od glavnih obiljeæja bolonjskog procesa, ili tzv. ECTS, tek je numeriËki izraz za optereÊenje nastave, i po mom sudu on Êe biti besmislen sve dok se ne pretvori u ameriËki sustav, u kojem bodovanje nastavnog programa odgovara odreenoj kvaliteti a ne koliËini nominalno odræane ili odsluπane nastave. UnatoË brojnim nepoznanicama, Europska unija ubrzava bolonjski proces raspisivanjem natjeËaja za tzv. Erasmus Mundus programe, i brojna su sveuËiliπta (posebno skandinavska i nizozemska) poËela suraivati i dodjeljivati zajedniËke diplome (negdaπnje magisterije). »ini se da je bolonjski proces nezaustavljiv. To objedinjavanje meudræavnih programa s meunarodno priznatim diplomama vjerojatno je pravi put — o kojem kod nas joπ sanjamo. Hrvatska se joπ uvijek bavi tehniËkim pitanjima smanjenja koliËine dodiplomske nastave, ili, πto je joπ gore, pitanjima integracije sveuËiliπta. UnatoË razmjerno jakim zahtjevima Bolonjske deklaracije prema utvrivanju istovjetnosti naËina studiranja, danas, dvadesetak godina nakon njezine us88
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 89
Bologna, mon amour
postave, vidljivo je da do pretvaranja studijskih programa u jedinstvene europske studijske programe nikada neÊe doÊi. Moæda je tako i bolje. Ali nedoumica i nenamjeravanih posljedica uvoenja bolonjske reforme u sustav europskih sveuËiliπta ima mnogo. Na naπim se fakultetima bolonjski program primjerice shvatio na razliËite naËine. Neki se programi studiraju iskljuËivo kao magistarski (diplomski), neki kao dodiplomski i diplomski. Neki dodiplomski studiji traju Ëetiri, neki tri godine, a neki diplomski jednu, dok drugi traju dvije. Priznavanje dodiplomskih titula vrlo je πaroliko i neujednaËeno. Odnedavno su sveuËiliπta i fakulteti ispisali pravilnike za priznanje titula s najrazliËitijih kategorija fakulteta: koji se dodiplomski studij smije priznavati i kako. U tim pravilnicima postoje odredbe koliki se broj kolegija vremenski smije zadati kao uvjet za upis u diplomske programe. U svakom sluËaju najvaænija nenamjeravana posljedica bolonjske reforme u cijeloj Europi, pa tako i kod nas, bilo je uvoenje niza birokratskih organizacija, odjela, sluæbi, na razinama dræave, sveuËiliπta, fakulteta, odsjeka pa Ëak i katedri. U tih dvadesetak godina, mnogim se nastavnicima s pravom Ëini kako je niz zahtjeva birokratskih sluæbi koje se eksponencijalno mnoæe u potpunosti promijenio naËin shvaÊanja visokoπkolske nastave i naËin studiranja. Nastavnicima (i studentima) se sve viπe — s pravom — Ëini da je studij postao tek dio jedne velike birokratizirane aparature te da novonastale glomazne birokratizirane strukture imaju sredstva i moÊ kojima kontroliraju ne samo reæim studiranja, veÊ i njegov sadræaj. Trenutno, na mojem fakultetu, nastavnici su duæni ispuniti pet razliËitih baza podataka u kojima Êe biti vidljive nastavne jedinice, njihov broj, sadræaj, ishodi uËenja i sl. Negdaπnja reglementiranost osnovnoπkolske i srednjoπkolske nastave tek je dalek izraz danaπnjih zahtjeva koji se postavljaju pred fakultete, odsjeke i katedre. Dio tih struktura predstavljaju birokratska tijela stvorena radi praÊenja kvalitete nastave, ili toËnije, radi kontrole flnamjenskog troπenja novca«. Ta birokatska tijela, agencije, danas imaju nesluÊenu moÊ. Ona daju i oduzimaju dopusnice za rad ovisno o tome jesu li ocjene djelovanja sveuËiliπta i njihovih jedinica, u privatnome i javnom sektoru, pozitivne ili negativne. Vrlo skoro, doÊi Êe dan kada Êe ta tijela upravljati sudbinom postojeÊih institucija, i pogotovo — sudbinom pojedinih radnih mjesta. S vremenom upravo su ta birokratska tijela postala flprincipal actor«, glavni igraË u znanosti i obrazovanju. Kao i svaka birokracija koja se isprva koristi za olakπanje postupanja graana, tako se i ova ubrzo pretvorila u samosvrhu. Briga za javni novac vrlo se brzo zaboravila kao motiv za izgradnju takvih birokratskih mastodonata. Na razini fakulteta, odsjeka i katedri, novouspostav89
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 90
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ljene sluæbe sada imaju svoja pravila igre bez kojih se nastava ne moæe odvijati, pa svaka upravna cjelina mora imati svoje — analogne sluæbe koje naredbe odozgora moraju izvrπavati. Ta su tijela sada mnogo vaænija od nastavnika jer ona daju naredbe pojedincima i skupinama kako treba izvoditi nastavu. ProtoËnost ideja i ljudi, joπ jedan cilj bolonjske reforme, postao je takoer tek sporedan ishod opÊe birokratizirane strukture. Umjesto da se transfer ljudi olakπa, za odlazak na neku stipendiju, studentu ili nastavniku sada je potrebno: da sveuËiliπta potpiπu ugovore o meunarodnoj suradnji (za πto je potrebno imati urede za meunarodnu suradnju), potrebno je te naËelne ugovore potom pretvoriti u meuprogramske ugovore o suradnji, da bi student ili nastavnik tek po potpisivanju takvih unutar- ili meusveuËiliπnih dokumenata mogao aplicirati za razmjerno skroman niz stipendija meudræavnih i meusveuËiliπnih programa. Za studenta po eventualnom dobivanju takvih stipendija tek tada nastaje problem: kako uskladiti nastavni program na vlastitome studiju s programom na inozemnom studiju. Da bi imalo smisla koristiti studijski semestar u inozemstvu, student mora dobiti potvrdu, od posebne upravne organizacije na razini studija, da Êe mu se odsluπana nastava na inozemnom studiju priznati kao odsluπana nastava na vlastitome. Kako to vrlo Ëesto nije sluËaj, pred studentom stoje dva izbora: ili odustati od stipendije, ili odgoditi predvieno vrijeme zavrπetka studija, radi toga da odsluπa i poloæi kolegije na vlastitome studiju. Na taj se naËin bolonjski imperativ skraÊenja studiranja ponovno pervertirao: najbolji studenti, sposobni i voljni za studij u inozemstvu, neÊe skratiti svoj studij, veÊ Êe ga produæiti. To su samo neke ilustracije, sliËice iz akademskog æivota koje pokazuju da je i bolonjska reforma svojom visokom birokratiziranoπÊu pokazala svoje nenamjeravane posljedice. Ako se u nju krenulo s idealizmom, ili s ironijom poput one iz πpanjolskog apartmana, danas za nastavnike i studente ona postaje poseban — novostvoren i vrlo ozbiljan problem. Moæda je i tu lijek bio gori od bolesti?
90
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 91
NOVI IZAZOVI VISOKOG OBRAZOVANJA
Prije gotovo dvadeset godina, u jednom istraæivanju javnoga mnijenja,1 tvrdilo se da obrazovanje i znanost za domaÊu javnost jednostavno nisu vaæni. Od tada su se stvari bitno promijenile. Gotovo ne postoji dan bez vijesti s podruËja obrazovanja. To je loπe. Naime, kako je samo flloπa vijest — vijest«, to znaËi da u obrazovanju postoje bitni problemi, problemi koji nadilaze akademske, skolastiËke rasprave. Korupcijski skandali koje rjeπava policija i sudstvo tek su vrh ledenog brijega. Studentski i uËeniËki protesti, s druge strane, Ëine njezin podvodni dio, basso continuo jednog neuigranog orkestra. Ali, postoji i dobra vijest: javnost se ukljuËuje u raspravu jer pitanje kako se obrazovati buduÊe generacije uistinu jest stvar javnog dobra. Ali to nije samo naπa stvar. Svjetski mediji, zajedno s brojnim Ëlanovima akademske zajednice, sve glasnije govore o krizi obrazovanja. Govore o njezinoj tehnoloπkoj strani: o tome kako engleski ugroæava manje jezike, kako djeca sve manje Ëitaju, kako se sve viπe gleda televizija, kako se djeca sve viπe sluæe internetom, ali ne primarno za obrazovne svrhe, kako je internet blagodat ali i prijetnja originalnosti, obrazovanosti i humanistiËkom odgoju. Otkako je nastupila svjetska kriza, o krizi obrazovanja, krizi sveuËiliπta i krizi znanja govori se i iz ekonomskih razloga: u najrazvijenijim zemljama svijeta, u kojima su πkolarine najskuplje, opravdano se postavlja pitanje investiranja u znanje ako su perspektive buduÊnosti skromne. ZnaËajno se smanjuje broj radnih mjesta u obrazovanju, a novca, na svim obrazovnim razinama, sve je manje. Ali Ëak i prije danaπnje krize, ekonomska pitanja obrazovanja bila su vrlo istaknuta. Europska unija, primjerice, zamislila je flbolonjski proces« kao reformu okoπtalih europskih sustava uËenja, kao reformu kojom bi mladi ljudi ranije ulazili u proces rada, poËeli bræe primjenjivati svoja znanja i lakπe se kretali na svjetskome træiπtu. PoËeli su se precizno mjeriti uËinci obrazovanja: Ëija je investicija najbolja, kako s 1 vidi: Polπek, D. 1998. flStavovi javnosti o znanosti i obrazovanju«, u: Polπek, D. (ur.) Vidljiva i nevidljiva akademija, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.
91
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 92
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
minimumom financijskog (i obrazovnog) inputa ostvariti maksimum (ekonomskog i znanstvenog) outputa i sl. Ali o krizi znanja i sveuËiliπta govori se i iz idejno-ideoloπkih razloga. Tzv. drugi svijet, svijet komunistiËkih zemalja, primjerice, nije imao problema s predodæbom o tome πto treba znati. Postojala je jedinstvena ideoloπko-politiËka matrica oko koje su se fllijepila« sva ostala znanja. Postojala je ideja kulture, u kojoj su se kanonizirali klasici. Postojala je razmjerno jasna ideja znanosti, u kojoj se medijska znanstvena priopÊenja nisu brkala sa stvarnim otkriÊima, kao πto je to sluËaj danas, kada se bombastiËne korelacije utvrene na malim uzorcima u javnosti izjednaËuju s temeljnim izvorima buduÊih istraæivanja. Ali otkako je ta ideoloπka matrica slomljena, i otkako se proces informiranja demokratizirao do te mjere da izvor informacija moæe biti bilo tko na kugli zemaljskoj, sve se ËeπÊe opravdano postavlja pitanje: koja su to znanja koja bi danaπnji obrazovan Ëovjek morao imati? Isto tako, dok je prije pola stoljeÊa bilo posve jasno da su obrazovanje i znanost predmeti kojima Êe se baviti samo oni izabrani, elita, danas ljudi sve ËeπÊe postavljaju pitanje demokratiËnosti sustava obrazovanja, i pitanje opÊeg prava na obrazovanje. Svijet se sve bræe mijenja, a obrazovni sustavi poËivaju na stoljetnim tradicijama. I kao πto su neki ekonomisti (i demagozi) davno tvrdili, kada proizvodna sredstva dou u nerazmjer s proizvodnim odnosima, dolazi do krize ili revolucije. Nerazmjer brzine druπtvenih promjena doπao je u izravan sukob s dobrim, starim tradicijama uËenja. I zato je, bez obzira na naπ ideoloπki predznak, posve jasno da je tradicionalni sustav obrazovanja u krizi. U takvome okoliπu stvorena su raznolika obrazovna i financijska rjeπenja i kombinacije, a mi smo tom nizu dodali i svoje. Neki spomenuti problemi na svjetskoj razini kod nas su posebno akutni jer se misaono joπ nismo prilagodili novim (i sve æeπÊim) uvjetima kompetitivnosti, veÊ (nego i dalje) æivimo u lijepoj, ali zastarjeloj fikciji, iluziji o jedinstvu znanja i jedinstvu druπtva. Traæimo rjeπenja za sve, premda nas svijet tjera da probleme rjeπavamo pojedinaËno — da traæimo svoje obrazovne niπe, baπ kao πto je to sluËaj i s poduzetnicima na flobiËnome« træiπtu. Naπ je prvi i najznaËajniji problem u obrazovanju upravo to: naπa potraga za univerzalno dobrim rjeπenjima za sve, premda takvih rjeπenja viπe nema. Graani Hrvatske primjerice obiËno misle kako su naπe osnovne i srednje πkole dobre, Ëak odliËne, i kako problemi nastaju tek kasnije pri usponu na ljestvici znanja. To je dijelom toËno. Ili je barem donedavno bilo toËno.2 Ali takav je stav tek utjeha koja podupire iluziju o tome kako naπa djeca æive dobrim æivotima 2 Rezultati meunarodnog istraæivanja kvalitete srednjoπkolskog obrazovanja (PISA 2010. i ranije) pokazuju relativno loπe rezultate ishoda srednjoπkolske nastave u Hrvatskoj…
92
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 93
Bologna, mon amour
jer se Ëini kao da su usporedivi. U stvarnosti, meutim, postoje briljantni pojedinci, niz prosjeËnih, ali i niz maloljetnih delinkvenata. Ali otkako je srednjoπkolska nastava postala obavezna, otkako je u svijetu zavladala ideja o druπtvu znanja, o dræavama koje svoju dobru obrazovnu strukturu uspijevaju pretvoriti u tehnoloπki napredne zemlje s jakim, ekoloπki primjerenim usluænim djelatnostima, i otkako se u naπem korpulentnom javnom sektoru poËelo gledati tko ima kakvu diplomu, najvidljiviji dio krize obrazovanja buknuo je u tercijarnom obrazovanju. Broj kandidata za studijska mjesta na nekim dræavnim fakultetima Ëetiri je puta veÊi od postojeÊih. Broj studenata u posljednjih je petnaest godina narastao za 100%, a infrastruktura je, mutatis mutandis, unatoË velikim investicijama — ostala ista. Broj zgrada ostao je gotovo jednak. Broj nastavnika nije pratio porast broja studenata, pa nastavnici rade na viπe radnih mjesta. I sve se to joπ moglo podnositi do pojave flbolonje«, do uvoenja razmjerno rigoroznih infrastrukturnih standarda uËenja koje je postavila Europska unija: standarda o studiranju u malim skupinama, o brzini studiranja, o testiranjima, kolokviranjima, o nastavnim pomagalima, prihvatljivim jednosemestralnim nastavnim programima, o nastavnim fluËincima«, kompetencijama i sl. Naπ je visokoπkolski sustav, ili jedan njegov velik dio, tada de facto kolabirao. Odjednom se pokazalo da flbolonja« nikako ne moæe biti tek kozmetiËka prepravka starog sustava. Da se takva reforma ne moæe izvesti s istom vrstom akademskog menadæmenta (u kojem kod nas joπ vlada samoupravljanje), da se ne moæe izvesti s istom vrstom programa, a Ëesto — ni s istom vrstom ljudi. Dodamo li tome starije boljke viπestrukog naËina financiranja studija, akademsku tj. sveuËiliπnu razjedinjenost, a potom i studentske prosvjede, dobili smo tek okvirnu sliku stanja. Naπu je javnost ta vrsta kolapsa zatekla nespremnu. Kako je moguÊe da pametni ljudi, naπi ugledni akademici, predavaËi, pita se naπa javnost, koji su godinama dobro obavljali svoj posao, mogu dopustiti takvu pomutnju u sustavu? Jedni smatraju da je problem u politici i politiËarima: da su oni stvorili kaos ondje gdje ga nije trebalo biti. Da nisu osmislili pravce druπtvenog i akademskog razvoja, ili tzv. prioritete. Da su nepotrebno pobrkali lonËiÊe financiranja i upisne politike. Drugi pak misle da je ugled naπih akademika veÊ odavno u pitanju, samo πto to javnosti nije poznato. Da nastavnici donose odluke koje oteæavaju probleme, umjesto da ih rjeπavaju. Da se nisu pripremili za novi reæim studiranja. A treÊi misle da studenti ionako nisu prerevni da slijede zahtjeve koji se pred njih postavljaju. Da ih je druπtvo znanja (internet i sl.), a i naπa ne previπe kompetitivna sredina, uljuljkala u odavno poznat naËin rjeπavanja problema kod nas, po sistemu fllako Êemo«. Sve su to djelomiËno istine. I te djelomiËne istine stvorile su situaciju u kojoj se svi nabacuju krivnjom. 93
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 94
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
»ini se da je nastavnicima najlakπe. Istina je da je flbolonja« postavila mnoge birokratske utege na koje visokoπkolski nastavnici dosada nisu navikli. Isto je tako toËno da su se sredstva izgradnje reputacije promijenila: nastavnici moraju biti dobri predavaËi (a to danas znaËi da moraju biti — flteleviziËni«); oni moraju svakodnevno pratiti nove informacije, kako ih studenti s osnovama Wikipedije ne bi zatekli nespremne. I uz to biti znanstveni skribomani. Ali sve to ulazi u flrok sluæbe«. Od uglednih nastavnika meutim javnost oËekuje joπ neπto viπe: suvisli koncept rjeπavanja problema. Preuzimanje odgovornosti. Volju da se problemi rijeπe. Da stvore akademski (ali ne samoupravni) menadæment. A ne prebacivanje krivnje na politiËare koji su nota bene ograniËeni naËelima autonomije sveuËiliπta. Stoga ako studenti traæe da πkolstvo bude socijalno osjetljivije, nema nikakve zakonske i druge prepreke zbog koje fakulteti ne bi mogli poπtovati takvu odluku i iz πkolarina stipendirati socijalno ugroæene pojedince. Ako je to moguÊe u najkompetitivnijim Sjedinjenim Dræavama, nema razloga zaπto ne bi moglo postojati kod nas. PolitiËari pak pokuπavaju kanalizirati priliËno snaæne zahtjeve koje realni svijet postavlja pred naπu malu (i joπ manju akademsku) sredinu: zahtjeve uËinkovitosti i izvrsnosti. Tek odnedavno, od trenutka nastupa ekonomske krize, oni moraju paziti i na proraËun. (A do sada je vladalo naËelo: flinvestiraj pa makar se zaduæili i probili proraËun.«) Umjesto mehaniËkog financiranja, oni bi mogli poticati meunarodno povezivanje (i dobivanje stranog kapitala), srediti upravljaËke strukture kako bi se postigao jaËi znanstveni rezultat i sugerirati naËine kako da se barem naπe najveÊe (i navodno najjaËe) sveuËiliπte nae na popisu prvih tisuÊu sveuËiliπta u svijetu. Ali pred njih se katkada postavljaju zahtjevi, kao πto je to sluËaj sa studentskim prosvjedima, da reguliraju nemoguÊe: da ograniËeno opÊe dobro postane dobro za svakoga, da visoko πkolstvo postane besplatno za sve. I da tako zanemare upravo svoju prvu duænost — da pribliæe Hrvatsku procesima koji postoje u svijetu. Napokon, tu su studenti, i njihovi prosvjedi. Ova je generacija na brojnim fakultetima flizgubljena«. Dok se naviknemo na flbolonju«, njihov Êe studentski rok veÊ proÊi. Vjerujem da studente najviπe pogaaju ad hoc rjeπenja koja svi mi (na fakultetima i izvan njih) postavljamo u procesu prilagodbe novim birokratskim, tehnoloπkim, obrazovnim i napokon, ekonomskim, zahtjevima. Studenti Ëesto studij upisuju po jednom (akademskom ili financijskom) reæimu, a potom se on, naoko proizvoljno, za njih iz godine u godinu mijenja. Æeljeli bismo da svi studenti budu marljivi, da za svaki sat proËitaju sve πto treba (a optereÊenja su velika), da imaju nove ideje te da informiraju nas o novim zbivanjima, a uz to da po moguÊnosti budu i ekonomski samostalni i uËinkoviti. Oni sve te zahtjeve ne mogu ispuniti. I zato je razumljivo da se æele vratiti u ono sa94
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 95
Bologna, mon amour
da veÊ pomalo mitsko stanje u kojem je svijet bio pravedan, u kojem su postojali jedinstveni svjetski kriteriji znanja i uspjeha, u kojem je znanje bilo flzaokruæeno«, kodificirano, relevantno, od kojeg se moglo æivjeti, stanje u kojem se unaprijed znalo da se od njega moæe æivjeti, stanje u kojem su nastavnici i roditelji susretljivi, dobronamjerni, izdaπni, a politiËari rjeπavaju globalne probleme socijalne ili akademske nejednakosti. ©to bi trebalo uËiniti? Prvo, svakako bi trebalo promijeniti sustav upravljanja visokim πkolstvom. On teπko boluje od samoupravljanja i steËenih flprava«. Premda mnogi u takvoj promjeni vide ulazak omraæenog flneoliberalizma« u sustav visoke naobrazbe, sveuËiliπta u nama susjednim zemljama svjedoËe suprotno: ako se delegatski sustav odluËivanja i (ne)odgovornosti promijeni u centraliziraniji sustav, tako da se na svakoj razini zna tko je za πto odgovoran (i koje su sankcije), posve je moguÊe imati javna i uËinkovitija sveuËiliπta. Drugo, sustav pune i doæivotne zaposlenosti, od novaka do redovitog profesora, definitivno nije najsretniji. TreÊe, sustav praÊenja kvalitete (koji se navodno razvija) treba imati izravne posljedice na pojedince i organizacije. Primjerice, korupcija koja je zahvatila neke institucije po mom sudu sasvim je dovoljan razlog za njihovo ukidanje. »etvrto, otkada se viπe ne obaziremo na flstrukture radnih mjesta« (veÊ se nastavnici mehaniËki unapreuju), kod nas viπe ne postoji uzajamna kontrola kvalitete nastave i znanstvenoga rada, tzv. nevidljiva akademija, koja jedina doista kontrolira kvalitetu. Jer bez takvog akademskog natjecanja ne postoje ni posebni razlozi da se bavimo onime Ëime se bave naπi kolege. A πto ne bi trebalo Ëiniti? Bujanje najrazliËitijih studija, programa, modula, organizacijsko-institucionalnih shema, na svim razinama obrazovanja (a pri tome ne mislim na privatne πkole) dovelo je do potpune nepreglednosti — ne samo za studente veÊ i za akademske vlasti. Tu pojavu nazvao sam akademskom ostap-benderovπtinom, metodom organizacije u kojoj se novcem od postojeÊih programa (i πkolarina) financiraju novi programi, moduli i studiji kako bi se potom od dræave traæio dodatan novac za nove programe, i ujedno, kako bismo se prikazali veÊim, a to znaËi i respektabilnijim nego πto ustvari jesmo. Taj pseudopoduzetniËki perpetuum mobile, taj mjehur od sapunice naπe akademije dijelom se uruπava studentskim protestima. I u toj problematici dræava, akademske vlasti i javnost trebaju biti znatno konzervativniji. Prepoznati da je rijeË o mjehuru, a ne o stvarnim institucijama. Nadalje, umjesto da se bavimo navedenim pitanjima kontrole kvalitete i reorganizacije, mnogi studenti i nastavnici postavljaju pitanja pravde u svijetu i legitimiteta vlasti. Premda to katkada jesu opravdana pitanja, upravo se time ustvari zamagljuje stvarni problem naπe akademije, problem koji Êe naposljetku dovesti do nenamjeravanih, upravo suprotnih posljedica: da Êe u sustavu obra95
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 96
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
zovanja biti manje novca — ne zato πto mu ga politiËari neÊe æeljeti dati, veÊ zato πto ga stvarno neÊe biti. Nema sumnje da u naπoj akademskoj javnosti postoji iznimno bogat socijalni i kulturni kapital. Ali bez bitno drukËijeg menadæmenta, on Êe ostati mrtav.
96
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 97
TROSTRUKA UZVOJNICA AKADEMSKE (NE)ODGOVORNOSTI
Kako raspodijeliti akademsku odgovornost za sreivanje sustava, za podizanje razine kvalitete, i pogotovo za uspostavu primjerenog menadæmenta akademskih institucija? To je pitanje o kojem æelim raspraviti u ovome tekstu. Prvo, kakva je odgovornost vlasti u menadæmentu bolonjskog procesa? Kakva je odgovornost sastavnica akademskih institucija? I naposljetku, kakva je odgovornost pojedinaca u sustavu? Na sva ta pitanja potrebno je odgovoriti æelimo li doÊi do iole zanimljivih projekcija o sudbini pojedinih akademskih disciplina, grana i podruËja. Glavna teza ovog teksta, a moæda i Ëitave knjige, jest da je glavna boljka naπeg akademskog sustava flneprozirnost« pojedinih razina odgovornosti — ili jednostavnije — nepostojanje primjerenog menadæmenta akademskih institucija. Razlog za takvo stanje stvari jest naπe nasljee samoupravljanja: naπa su sveuËiliπta, ili fakulteti, posljednja utoËiπta, kule bjelokosne, rezidue samoupravljaËkog naËina razmiπljanja i upravljanja i neprimjerenog koncepta supsidijarnosti. Prije poËetka, moæda rijeË-dvije o mojoj osobnoj odgovornosti. Kao pomoÊnik ministra znanosti godine 2000. bio sam zaduæen za prikljuËenje Hrvatske bolonjskom procesu. Ta je javna i osobna flmisija« uspjeπno zavrπena na ministarskoj konferenciji u Pragu 25. svibnja 2001.1 Donedavno sam prikljuËenje Hrvatske bolonjskom procesu smatrao dræavnim i osobnim uspjehom. Tada je to bila velika pobjeda jer je Hrvatskoj pruæena moguÊnost prikljuËenja, dok drugim balkanskim zemljama nije. Na prethodne ministarske sastanke ministara znanosti i obrazovanja, u vrijeme kada se dizajnirala bolonjska reforma, hrvatski pred* Ovaj je tekst nastao na temelju predavanja pod naslovom flResponsibility of Departments and Schools in the Realization of the Bologna Process« na meunarodnom skupu SveuËiliπta u Zagrebu pod naslovom: PROCESSING THE BOLOGNA PROCESS: CURRENT LOSSES AND FUTURE GAINS, odræanom u oæujku 2010. godine. U mojim razmiπljanjima o buduÊnosti naπe akademije gotovo se niπta nije promijenilo. Jedino se iskustvo obogatilo. 1 http://www.timeshighereducation.co.uk/news/balkans-invited-to-join-bologna-bandwagon/160616.article
97
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 98
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
stavnici nisu bili ni pozivani. Meutim danaπnje iskustvo s bolonjskim procesom, Ëetrnaest godina poslije, viπe nije tako blistavo. Danas nisam viπe tako siguran je li bolonjska reforma doista bila tako dobra ideja. Drugo, danas je moja odgovornost na mnogo niæoj razini, kao Ëelnika jedne katedre. Perspektiva sustava flodozdo« bitno je drukËija, i svoje sam zakljuËke o toj perspektivi spomenuo u prethodnome tekstu. A kada je rijeË o mojim nastavniËkim duænostima i odgovornostima — o tome neka sude drugi.
Odgovornost vlasti Na rektorskoj konferenciji 2004. godine Ministarstvo obrazovanja RH ponudilo je tzv. flbolonjski hodogram«. Ministarstvo je odlukom iz rujna 2004. odredilo da visokoπkolske institucije izrade nacrt svojih studijskih programa u skladu s bolonjskim procesom do sijeËnja 2005. Nacrt je trebao biti gotov za dva i pol mjeseca. Na temelju tog nacrta visokoπkolske institucije morale su Ministarstvu dostaviti razraeni program studiranja do travnja 2005. godine. Za izradu detaljnog plana i programa visokoπkolske su institucije imale na raspolaganju pet mjeseci. Ministarstvo se potom obvezalo do lipnja 2005. godine flnapraviti evaluaciju« svih ponuenih studijskih programa, odnosno da Êe rezultati sluæbene evaluacije biti dostupni 5. lipnja 2005. Rezultat tog postupka bio je da je do 1. travnja 2005. izraeno i Ministarstvu predano oko 1000 takvih studijskih programa, i oko 800 podnesenih dodiplomskih programa dobilo je pozitivno rjeπenje u roku od mjesec dana. Do 19. rujna 2005. akreditaciju Nacionalnog vijeÊa za visoku naobrazbu dobilo je 100% programa. Najzanimljiviji detalji ove priËe leæe u datumima i rasponima za odluËivanje. Svi su fakulteti morali izraditi nove studijske programe u roku od dva i pol mjeseca, a Ministarstvo tj. Nacionalno vijeÊe donijelo je odluku o tisuÊu programa u joπ dva-tri mjeseca. VeÊ ta Ëinjenica govori o kvaliteti ponuenih programa i akreditacija. Posljedica te jedinstvene ministarske odluke bila je stampedo da se dovrπe uvjeti za dobivanje licenci. Svi su programi bili licencirani gotovo automatski, pogotovo na sveuËiliπtima, unatoË, zbog ponuenih rokova, vrlo jasnoj skepsi prema kvaliteti i golemom rasponu raznolikosti studijskih programa. Zanimljivo je spomenuti da su neke institucije tek danas, gotovo deset godina kasnije, dobile prvu reakreditaciju. Drugim rijeËima: one su viπe-manje deset godina radile po ad hoc nastavnim programima i ad hoc akreditacijama. Zaπto je Ministarstvo odluËilo licencirati programe u tako kratkome roku, pogotovo kada su sluæbeni europski rokovi za tranziciju na bolonjske programe bili odreeni tek za 2010.? Osobno mogu razumjeti ministarsku odluku. Mi 98
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 99
Bologna, mon amour
se (kolektivno) i inaËe ponaπamo kao loπi uËenici — kampanjci — koji ili rade ili ne rade, pa smo na taj kampanjski naËin izveli i bolonjsku reformu. DrukËije se vjerojatno niti nije moglo: u naπim uvjetima to je jedini razumljiv i primjeren (egalitarni) flmenadæment«. Da je bilo drukËije, neke institucije vjerojatno se ni do danas ne bi uspjele dogovoriti oko sadræaja i tempa bolonjskih programa. Ali pitanje koje se u meuvremenu pokazalo vaænim, naime u svjetlu brojnih studentskih protesta koji su uslijedili nekoliko godina poslije, jest: tko je odgovoran za loπu kvalitetu ponuenih i akreditiranih programa? Odgovor na to pitanje je razmjerno oËit. Odgovornost je podijeljena: institucije visokog πkolstva same su donosile programe, a ministarstvo ih je automatski akreditiralo. Za takav naËin postupanja — flpreko koljena«, gledajuÊi unatrag, nije bilo gotovo baπ nikakve potrebe. Jesu li vlasti tako vaæne teme morale prepustiti fakultetima? I jesu li te fakultetske (sveuËiliπne) odluke doista bile posve slobodne? Postoje brojni primjeri koji pokazuju da je bolonja bila straitjacket — luaËka koπulja — u koju se nisu mogli uklopiti baπ svi programi, i baπ sve kontingencije studiranja.2 UnatoË, ili upravo zbog takvog odluËivanja flpreko koljena«, brojne su vaæne teme u tom procesu ostale nedirnute i neodreene. Prvo neodgovoreno pitanje bilo je: tko Êe financirati sve ponuene i akreditirane programe? HoÊe li to biti dræava, sveuËiliπte, fakultet, odsjek? U kojoj mjeri institucije oËekuju da se novi programi financiranju iz dæepova studenata? Drugo neodgovoreno pitanje bilo je: tko Êe biti odgovoran za koordinaciju programa? Primjerice za sliËne programe na razliËitim sveuËiliπtima i fakultetima. HoÊe li to biti Ministarstvo, sveuËiliπte, fakultet? Time je otvorena Pandorina kutija problema vezanih za nostrifikaciju diploma i titula, kao i problema s nastavkom studiranja na razliËitim institucijama. Tek smo danas ustvari baπtinici tih golemih problema. TreÊe: ostalo je otvoreno pitanje dosljednosti razliËitih vrsta stupnjeva na istome sveuËiliπtu, pa Ëak i na istome fakultetu. Tako smo dobili sve kombinacije dodiplomskih i diplomskih studija: programe 4+1, 3+2, 5+0, od kojih neki programi nisu imali predvien nastavak studiranja, niti se od akademskih institucija takva projekcija traæila. Ali sinkope tih studija pokazale su kako su najproblematiËnija podruËja transferi s obiËnog bakalaureata (3+2) na diplomski, magistarski ili doktorski studij koji ima drukËiji reæim. Kako su se fakulteti dogovarali? Je li bilo dosljednosti unutar fakulteta pri izradi nastavnih programa? Jednostavnom provjerom dolazimo do odgovora da toga nije bilo. Kao πto je Ministarstvo i sveu2 Vidi primjerice moju Poslanicu bolonjcima niæe, u kojoj se raspravlja o Rodin-KureliÊevim tezama za popravak bolonjskog procesa.
99
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 100
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Ëiliπte gotovo automatski prihvaÊalo sve ponuene programe, tako su i fakulteti automatski prihvaÊali sve ponuene programe odsjeka. Takav naËin administrativnog postupanja ostavio je neodgovorenim i druga pitanja. Primjerice: πto je sa studentima koji nisu poloæili kolegije? Smiju li se kolegiji odgaati? Koliko dugo? HoÊe li za to postojati penali? Odreuje li bolonja reæim prelaska u nov studijski semestar ili studijsku godinu? Odgovori na ta pitanja takoer su se donosili u hodu jer se nisu definirali fladministrativnim« tj. ministarskim zahtjevom. I ti odgovori su bili posve provizorni. Stvoreni bez ikakvih naËela i pravila igre. No ta provizornost na prvi pogled ne izgleda posebno problematiËna. DapaËe, mnogi su proizvoljnost i provizornost odluka o prelasku u novi semestar i novu studijsku godinu smatrali dokazom da bolonja ne propisuje baπ sve, tj. baπ ono πto je u studiju najvaænije. Dodatni problem bio je kako Êe se novi stupnjevi i diplome usuglaπavati i mijeπati sa starima. Tko smije upisivati doktorski studij, a tko mora poloæiti joπ dvije godine magistarskog? Tu je prvih godina nakon uvoenja bolonje vladao popriliËan kaos. Ministarstvo je odluËilo da se prilikom tituliranja bivπi magisteriji oznaËavaju na jedan naËin, a novi na drugi. Ali to nije sredilo pitanja tko smije upisivati doktorski studij. Smiju li fakulteti utvrivati dodatna pravila za bivπe diplomce koji nisu imali sadaπnji petogodiπnji reæim koji dovodi do magistarske titule? I ovdje su odgovori na razini sveuËiliπta i ministarstva bili ad hoc. I kao πto su se takve odluke donosile ad hoc, tako su se ad hoc i mijenjale ako se promijenila neka upravna struktura. U svakom sluËaju, brojna neodgovorena pitanja, ili nejasno formulirani odgovori s razliËitih upravnih razina, stvorili su vrlo kaotiËnu sliku i vrlo kaotiËno stanje. Uzmimo kao prvi primjer financiranje. Na nekim fakultetima (odsjecima) studenti nisu morali financirati svoj studij, a na drugima su bili gotovo jedini sponzori nastavnih programa. Ali joπ je vaænije sljedeÊe: na istim fakultetima postoje, ili su kao reakcija na nejasne ministarske upute postojale, stotine varijacija oblika studentske financijske participacije. U nekim sluËajevima oblik studentske financijske participacije (studiranja) bio je odreen zaslugama (akademskim stupnjevima tj. ocjenama), prema kriteriju izravnog upisivanja (te 2005. godine Vlada je izravno napravila kaos s upisnim kvotama svojom odredbom da se djeca boraca upisuju bez prijamnog ispita i bez obzira na njihov akademski uspjeh u srednjoj πkoli), prema kriteriju vrste studiranja — kao flredovitih« studenata ili flstudenata za osobne potrebe«, na temelju (ne)poloæene studijske godine, ili prema broju ECTS-a koji studentu nedostaju za prolazak na viπu studijsku godinu, prema kombinaciji ocjena (ovisno o zahtjevima samih kolegija), 100
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 101
Bologna, mon amour
prema broju poloæenih studijskih godina prije uvoenja novog programa, ili kombinacijom svih navedenih i joπ nekih drugih kriterija. Trebamo li traæiti dodatne, dublje uzroke studentskog nezadovoljstva?
Odgovornost sveuËiliπta i fakulteta SveuËiliπta su u spomenutoj igri licenciranja izmeu Ministarstva i fakulteta igrala vrlo beznaËajnu ulogu. Neki nastavnici tvrde da je to zbog toga πto za sveuËiliπne provjere ponuenih nastavnih programa sveuËiliπtu nije bilo dano vrijeme za reakciju. To je toËno. Ali to ne znaËi da sveuËiliπta nisu mogla odigrati vaæniju funkciju u produæenju roka za kontrolu kvalitete u postupku licenciranja, te da sama nisu mogla odigrati vaæniju funkciju u filtriranju programa i oblikovanju odgovora na gorespomenute probleme. No najvaænija odgovornost fakulteta, odjeka, pa i sveuËiliπta leæi u oblikovanju najraznorodnijih studijskih reæima, pa Ëak i institucionalnih pravila. Ta nova institucionalna hijerarhija nastala je zbog manjka ikakve proceduralnosti, pa Ëak i pravila za oblikovanje studijskih reæima. Pogledajmo stoga neke ishode. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu3 postoji tridesetak odsjeka i joπ nekoliko centara i flsamostalnih katedri«: svi oni izvode neki studijski program. Premda se studij u pravilu sastoji od fldvopredmetnog« studija, a to znaËi da student u pravilu mora upisati dva flodsjeka«, odnosno dva studija s razliËitih odsjeka, sami odsjeci izvode i razliËit broj studija. Anglistika primjerice izvodi Ëetiri, arheologija tri, Ëeπki dva, filozofija dva, fonetika tri, francuski 3, njemaËki tri, grËki dva, informacijske znanosti pet, kroatistika tri itd. Ako izraËunamo da trideset tri odsjeka izvode dodiplomsku nastavu u reæimu dvopredmetnog studija dobivamo 1089 kombinacija. Dodamo li tome osam odsjeka koji izvode samo jedan studij, dobivamo 1097 kombinacija studija i diploma. Tim brojkama moramo dodati varijabilnost kombinacija studiranja prema razliËitim reæimima (4+1 ili 3+2). A svemu tome zajedno trebamo pribrojati i kombinacije razliËitih naËina financiranja pojedinih kombinacija studiranja. Posljedica ove kombinatorike jest podatak da na mom fakultetu ima viπe kombinacija naËina studiranja i studija negoli upisanih studenta. I nije nikakvo Ëudo da zbog toga ne postoji nikakvo zdravorazumsko mjerilo studentske kvalitete, niti naznaka nekog poretka po kojem bi se reæim financiranja studija mogao odrediti prema studentskom uspjehu. Dodatne komplikacije sastoje se u sljedeÊim, za studente i nastavnike vaænim odrednicama. Neki studenti su prije 2010. godine studirali po flstarim« a ne3 Podaci su iz 2010. godine. Kako mi nije poznato da se ijedan studij ukinuo, broj studijskih programa i kombinacija studija danas je zacijelo i veÊi.
101
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 102
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ki po novim programima. Certifikati, tj. diplome na dodiplomskim studijima su se razlikovale. Neki su trebali dovrπiti Ëetvrtu godinu kako bi im se dodijelila diploma dodiplomskog studija, a neki nisu. Neki su trebali plaÊati za cijelu godinu, premda im je trebao samo jedan ECTS bod za dovrπenje dodiplomskog studija, dok su se drugi slobodno upisivali u viπe godine studija, pa Ëak i viπe reæime studiranja. Ali sve to skupa nije znaËilo da su se studenti dobivanjem diplome dodiplomskog studija mogli zaposliti. Isprva se govorilo kako se takvi novaci nisu mogli zaposliti zbog jaËe konkurencije dostupnih studenata s magistarskim titulama na træiπtu. Meutim mnogo je jaËi bio razlog πto su upravo fakulteti koji su dodjeljivali dodiplomske studijske diplome stipulirali da je bacallaureus nedovoljan stupanj za zapoπljavanje u struci jer im dodiplomski stupanj navodno nije davao dovoljnu specijalizaciju za zapoπljavanje. Rezultat svega toga bio je revolt protiv bolonje, brojni studentski πtrajkovi tih godina, revolt u kojem su sudjelovali i nastavnici, isti oni nastavnici koji su kreirali pravila igre zbog kojih su studenti bili opravdano nezadovoljni. U svjetlu tih podataka, studentski zahtjev da se studira flbesplatno« nije bio besmislen. On je bio daleko najjednostavniji. I, uzmemo li u obzir da je podruËje odluËivanja koje je dovelo do spomenute varijabilnosti (Ëitaj — kaosa) leæalo na razini samog fakulteta — zvuËao je i najprihvatljivije. Jedini je problem s revoltom bio u tome πto je pogreπan bio njegov adresat: rjeπenje problema studenti nisu traæili od fakulteta veÊ od vlasti ili joπ gore — od flsvijeta«.
Nepostojanje smislenog menadæmenta Kvaliteta domaÊeg menadæmenta javnoga sektora obiËno se dokazuje nekim flrastom«. U podruËju akademskih institucija, ta se flkvaliteta«, taj se rast dokazivao brojem novih studijskih programa, specijalizacija ili flmodula« studiranja. Situacija je danas po tome joπ i gora negoli je bila u vrijeme koncipiranja ovog Ëlanka. Ta proliferacija nastavnih programa i studija gotovo je najveÊa upravo u institucijama i u regijama koje imaju najmanje akademskih i financijskih resursa za njihovu realizaciju, pa je pritisak na vlast da se poveÊa financiranje postao i veÊi negoli je bio ranije. Kako je javni sektor notorno loπ u zatvaranju jednom stvorenih institucija, institucija koje moæda nikada nisu ni trebale postojati, ili koje nisu imale πansu za kvalitetno obavljanje posla, institucije i programi su ostajali æivjeti, a problemi su se gomilali. Drugi oblik fluspjeπnosti« akademskog menadæmenta dokazivao se rastom prihoda od πkolarina. Postojala je gotovo prirodna tendencija da se zadræe ili poveÊaju razine javnog financiranja, ali da se istodobno poveÊaju i razine financiranja preko πkolarina.4 Ta flprirodna tendencija« menadæmenta javnog sektora 4
vidi: Polπek, D. 2003. Stanje visokoga πkolstva u Hrvatskoj, Druπtvena istraæivanja, 1-2 (63-64).
102
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 103
Bologna, mon amour
i dalje opstaje. Ona se sastoji u naËelu: uzmi πto moæeπ od dræave, ali ne zaboravi uzeti i od krajnjih korisnika. Rezultat takve flprirodne tendencije« akademskog menadæmenta bio je da su razine troπka za javno vrlo neprozirne oblike studiranja (tj. za studije koji de facto nisu bili ni pod kakvim oblikom javne kontrole) poËele naglo rasti. Posebna kombinacija proliferacije studija i proliferacije novih izvora financiranja (Ëitaj: πkolarina) bili su doktorski studiji. Kako doktorske studije vlada nije financirala, u izradi doktorskih studija akademske su institucije vidjele poseban izvor dodatnoga prihoda. Tek se nedavno takav naËin flmenadæmenta« ograniËio odlukama nekih domaÊih rektorata. Pri Ëemu valja dodati da inicijative tj. razlozi za ograniËavanje takvih studija niti na rektorskoj/senatskoj razini nisu posebno jake. Posljedica takvog menadæmenta bila je da su neki doktorski studiji po kvaliteti upitniji od diplomskih. Treba li onda studente koriti πto su traæili flbesplatno studiranje«? TreÊi (ili Ëetvrti?) oblik uspjeπnosti flmenadæmenta« ogledao se u broju zaposlenih. Institucija je bila uspjeπnija ako je imala viπe nastavnika. Bolonja je samo pridonijela takvom flobraËunu« jer je zahtijevala da se odnos broja studenata po nastavniku dramatiËno smanji. Tako je nastao velik pritisak na vladu da zaposli velik broj novih nastavnika. Kako se i raznim vladama Ëinilo da su zahtjevi za flotvaranjem radnih mjesta« uvijek smisleni, tako je nestalo i kontrole javnih financija u sektoru visokog πkolstva. Dva dodatna oblika fluspjeπnosti« domaÊeg akademskog menadæmenta bila su 1. floutsourcing« (fluzmi πto viπe radne snage u honorarni radni odnos«, zaposli πto viπe flvanjskih suradnika«, jer se takva suradnja isplati: plaÊaπ je manje a prihodi su isti kao da je rijeË o punoj zaposlenosti) i 2. veÊ spomenuti flostapbenderizam«: tendencija umnaæanja programa za koje Êeπ potom traæiti javni novac. Potonja se metoda sastoji (ili se sastojala) u zahtjevu za odobrenjem novih flrazvojnih« radnih mjesta. Ta se radna mjesta meutim nisu traæila za popunjavanje obrazovnih rupa u veÊ postojeÊim modulima, nego u osnivanju novih studija, kurseva, odsjeka, modula, pa Ëak i cijelih novih institucija. I naravno, kada je doπao dan spoznaje, s nastupom financijske krize, posebno javnog sektora, pokazale su se sve slabosti takvog menadæmenta. Ne moæeπ poveÊavati opseg posla a da ga ne poskupljujeπ ili mu ne smanjujeπ kvalitetu. Logika uzimanja iz dvaju izvora (privatnog i javnog) za identiËnu stvar ili za isti output, taj svojevrsni financijski inæenjering, uvijek ima svoj kraj: kada javnost zbog volumena dræavnih ili privatnih izdataka takve projekte viπe ne moæe financirati. 103
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 104
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
©to da se radi? Broj javnih sveuËiliπta i veleuËiliπta u Hrvatskoj udvostruËio se od 1990-ih. U istom razdoblju udvostruËio se i broj studenata, broj doktorskih studija, broj odsjeka na fakultetima, broj katedri na odsjecima... Naπa spremnost da iz zemlje sa 5-6% visokoobrazovanih u jednome desetljeÊu dostignemo ili prestignemo visokorazvijene narode, dovela je do nenamjeravanih posljedica: do studentskog revolta, do dramatiËnog sniæavanja kvalitete znanosti i do zanemarivo malog utjecaja obrazovanja u zapoπljavanju i kvaliteti æivota cijeloga puËanstva. Ispravni oblik menadæmenta, ili pravedna javna politika ako hoÊete, sastoji se u konsolidaciji troπkova, a to znaËi i studijskih programa. Takav oblik menadæmenta trebao bi postati interna norma akademskih institucija, a ne posljedica izvanjskog djelovanja, prisile nekih novih ili starih dræavnih i birokratskih struktura. Kako Êemo vidjeti u jednom od sljedeÊih poglavlja, sveuËiliπta treÊeg tisuÊljeÊa traæe iznimno jaku tehno-menadæersku strukturu. Pravni okvir za uvoene odgovornosti, a to znaËi i vrlo jasno oslikavanje upravnih kompetencija i ingerencija. Takva sveuËiliπta, i takav pravni okvir, traæe motivirane i kreativne menadæere, sposobne za donoπenje odluka, a ne samo za flotvaranje javnih rasprava« u kojima Êe solidarnost biti samo smokvin list za nastavak troπenja javnog novca i financijsku rupu bez dna. Ako to ne uËinimo, ako se ne prilagodimo zahtjevu za uËinkovitije troπenje javnog novca, ako nastavimo raditi isto pod okriljem navodno egalitarizma i toboænje solidarnosti, dobit Êemo rezultate upravo suprotne od onih koje navodno æelimo: umjesto da stvorimo studente kao kreativne, odgovorne graane sposobne za stvaranje novih radnih mjesta, graane koji Êe biti sposobni dokazati svoje sposobnosti, dobit Êemo nov oblik — posebno opasne, razorne pauperizacije.
104
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 105
Træiπte, neredi, πkolarine
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 106
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 107
Revolucija moæe dokrajËiti autokratski despotizam i gramzivo ugnjetavanje koje æudi za vlaπÊu, ali nikada neÊe izvrπiti istinsku reformu naËina miπljenja; nove Êe predrasude, upravo kao i stare, posluæiti kao uzica na kojoj se vodi velika nemisaona gomila. Immanuel Kant, ©to je prosvjetiteljstvo?
Diplomirani studenti napuπtali su sveuËiliπta kao samouvjereni advokati totalitarizma nacistiËke ili marksistiËke varijante… Europski totalitarizam posljedica je prevlasti birokracije na podruËju obrazovanja. SveuËiliπta su poploËila put diktatorima. Ludwig von Mises, Birokracija 1948.
107
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 108
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 109
NEREDI I ©KOLARINE: NOVA NELAGODA U KULTURI
U povodu najavljenih poveÊanja πkolarine u Velikoj Britaniji, proπle je godine u studentskim nemirima u Londonu ozlijeeno desetak osoba i pritom uËinjena veÊa materijalna πteta na zgradi vladajuÊe konzervativne stranke. Poslije grËkih, bili su to najjaËi prosvjedi protiv opÊeg trenda poveÊavanja studentskih πkolarina. Bila je to reakcija na prijedlog britanske vlade da se iznos studentskih πkolarina utrostruËi: na taj bi naËin godiπnje πkolarine iznosile πest, a iznimno i devet tisuÊa funti, i na taj bi naËin britanske studentske πkolarine (p)ostale najviπe u Europi. Britanski mediji vijest su komentirali s izvjesnom koliËinom ravnoduπnosti, kao da je rijeË o naoko sporednom problemu, naime problemu neispunjavanja izbornih obeÊanja liberalnih demokrata, koji su velik dio glasova dobili upravo od studentske populacije. Na prvi pogled Ëini se da je flravnoduπnost« britanskih medija i vlasti primjerena. Na rang-listama najboljih sveuËiliπta, britanska sveuËiliπta zauzimaju osam od prvih deset mjesta, a meu stotinu najboljih svjetskih sveuËiliπta, britanskih ima dvanaest.1 Zadovoljstvo studijem prema National Student League biljeæi zavidne brojke.2 Ako je vjerovati britanskom sociologu Franku Furediju,3 bolonjski proces britanskim studentima i nastavnicima uopÊe ne predstavlja posebno vaænu temu rasprava. (Glavni je razlog oËit: bolonjski je proces oblikovan prema britanskom, toËnije — engleskom modelu visoke naobrazbe.) Broj stranih studenata na britanskim sveuËiliπtima svake godine raste za otprilike 7%. Proπle je godine na britanskim sveuËiliπtima registrirano 368.970 stranih studenata4 (a od toga samo 66.000 europskih). Broj studenata posebno iz Kine i Indije sve viπe raste.5 Ukratko, gledajuÊi iz inozemstva, britanske vlasti i porezni obveznici ne bi trebali imati razloga za zabrinutost. 1
http://www.arwu.org/ARWU2010.jsp http://www.hefce.ac.uk/learning/nss/data/2010/ 3 http://www.guardian.co.uk/education/2008/jun/17/highereducation.uk1 4 http://www.ukcisa.org.uk/about/statistics_he.php#sources 5 http://economictimes.indiatimes.com/news/news-by-industry/services/travel/visa-power/Number-of-students-from-India-in-UK-increasing-Mills/articleshow/6387665.cms 2
109
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 110
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Ali kriza nas je nauËila da razlikujemo privid i mnogo dublje uzroke nelagode. Prvi koraci konsolidacije dræavne riznice manifestirali su se u Britaniji veÊ prije nekoliko godina, u vrijeme laburistiËke vlade, pokuπajima zatvaranja nekih sveuËiliπta i otpuπtanjem veÊeg broja kvalitetnih nastavnika.6 (Prije deset godina britanski je ministar prosvjete David Blunkett posjetio Hrvatsku kako bi svojoj javnosti pokazao da britanska vlada nije jedina socijaldemokratska vlada koja uvodi πkolarine.) The Telegraph je u sijeËnju objavio7 da Êe se tijekom sljedeÊe tri godine zbog smanjenja visokoπkolskog proraËuna u iznosu od 2,5 milijarde funti morati zatvoriti tridesetak sveuËiliπta! A Anthony Grafton na stranicama The New York Review of Books opisuje flsramotu britanskih sveuËiliπta«,8 te usporeuje sveuËiliπtarce sa æabama koje ugibaju jer nisu sposobne reagirati na polagane promjene temperature vode, pa tako ne primjeÊuju fltoËku kljuËanja« — toËku vlastite smrti. Prema mnogim promatraËima i komentatorima poveÊanje πkolarina i ærtvovanje flopÊeg dobra«, smanjenjem proraËuna za visoke πkole, jedna je od vidljivijih nepravdi flneoliberalnog kapitalizma«. Ali kakav je to interes neoliberalnog kapitalizma da studentima oteæava æivot?
Prvo: proraËun, proraËun, proraËun Uz sve podatke i razloge koje smo spominjali u poglavlju flSvjetski i europski kontekst raspada πkolstva«, odnosno u odlomku flUzroci krize II«, ipak trebamo postaviti pitanje: je li toËna dijagnoza nekih ideologa prema kojoj flneoliberalizam« uvijek, ili tipiËno, smanjuje koliËinu proraËunskih izdvajanja u znanost i obrazovanje? PoËetkom 2015. godine OECD je objavio novu inaËicu svoje redovite statistiËke publikacije, Education at a Glance 2014: OECD Indicators. U poglavlju B1, o financijskim pokazateljima, izvjeπÊe kaæe: flOd 2005. do 2011. izdaci za uËenike i studente u primarnom sekundarnom i post-sekundarnim institucijama u zemljama OECD-a poveÊali su se prosjeËno za 17%. Izmeu 2009. i 2011. ta su se ulaganja zbog ekonomske krize u zemljama OECD-a smanjila za gotovo treÊinu... Na tercijarnoj razini uoËavamo veÊe razlike, uglavnom zbog toga πto 6 http://www.nybooks.com/articles/archives/2010/apr/08/britain-the-disgrace-of-the-universities/ 7
http://www.telegraph.co.uk/education/universityeducation/6977031/Spending-cuts-could-force-more-than-30-universities-to-close.html 8 http://www.nybooks.com/articles/archives/2010/apr/08/britain-the-disgrace-of-the-universities/
110
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 111
Træiπte, neredi, πkolarine
investicije u R&D predstavljaju 32% ukupnih troπkova po studentu. Zemlje OECD-a troπe prosjeËno dvije treÊine viπe novca po studentu negoli po uËeniku na osnovnoπkolskoj razini.9 Spomenuti podaci pokazuju da ne postoje nikakvi imanentni flneoliberalni« mehanizmi kojima se smanjuju izdaciza obrazovanje. Ne postoji nikakav pakleni flneoliberalni« plan, neki flkapitalistiËki« interes da se smanje izdaci za obrazovanje i istraæivanje. ©toviπe, podaci govore upravo suprotno. Oni govore da razvijenije, tzv. flneoliberalne« zemlje u apsolutnim i u relativnim iznosima i dalje viπe ulaæu u πkolstvo i istraæivanja. To posebno vrijedi za zemlje koje nije pogodila kriza, primjerice za Kanadu i Juænu Koreju. Takve zemlje pokazuju daljnji rast ukupnih ulaganja za obrazovanje i R&D. Pa ipak, nema nikakve sumnje da je ekonomska kriza u zemljama zahvaÊenim krizom, u Europi, smanjila postotak porasta ulaganja. Drugim rijeËima, nagli rast ulaganja u R&D i u obrazovanje, karakteristiËan za godine prije krize nije se nastavio u kriznima. Razlog za takvo stanje jednostavan je i logiËan. Kontrakcija svjetskog træiπta motivirala je vlade svjetskih zemalja da stabiliziraju i uravnoteæe svoje proraËune i dræavne rashode. Opasnosti neuravnoteæenog proraËuna postale su s pravom prioritet europskih, demokratskih zemalja. Jer bi u suprotnome, nenamjeravana posljedica dodatnog ulaganja i dodatnih rashoda, kao πto dobro vidimo na primjerima najzaduæenijih i najnemarnijih zemalja poput GrËke, mogla ugroziti najosnovnije funkcije demokracije.
Drugi razlog: pogreπka teorije humanog kapitala? Drugi, srodan razlog je sljedeÊi: teorija investiranja u obrazovanje ne nosi onu koliËinu dobiti koju bi po teoriji ljudskog kapitala takva investicija morala donositi. Prema teoriji ljudskog kapitala, a ona je gotovo neosporena u druπtvenim znanostima, viπi stupnjevi obrazovanja donose viπestruku opÊu i privatnu korist: oni obrazovanijima donose bolje plaÊe, a znanje kao kapital prelijeva se u druge sektore: u politiku, u civilno druπtvo, u stupanj povjerenja prema drugim graanima, toleranciju, u kreativnost i energiju stanovniπtva i sl. Ali ako ta korist nije vidljiva, ili toËnije, ako takva ulaganja ne donosi dobit (viπu od obiËne kamatne stope jednostavnim dræanjem novca u banci), veÊ predstavlja trajno porezno optereÊenje, onda se novac poreznih obveznika (moæda) viπe flisplati« investirati u druge sektore. Znakovi da je tome tako pokazuju se u transformaciji investicija u takozvani flresearch & development«: privatni se kapital, primjerice, sve manje investira u tehnoloπki razvoj, i sve se ËeπÊe kreÊe prema mnogo pro9
OECD (2014), Education at a Glance 2014: OECD Indicators, OECD Publishing, 204-205. 111
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 112
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
fitabilnijim granama i sektorima, s mnogo bræim i sigurnijim obrtom novca, primjerice industriji zabave ili obiËnom konzumerizmu. Postoje i drugi znakovi da s teorijom ljudskog kapitala neπto nije u redu: ako se od obrazovanijih oËekuje veÊi stupanj povjerenja i tolerancije, kako to da je u velikom broju zemalja s visokim investicijama u ljudski kapital stupanj tolerancije ostao isti, ili Ëak pao u odnosu na ranije razdoblje? Kako to da nepovjerenje u institucije postaje sve veÊe, pogotovo u Europi Ëija je komparativna prednost, navodno, upravo u socijalnoj orijentaciji dræave?
TreÊi razlog: naËelo autonomije i odgovornosti Ali Ëak i kada bi se pokazalo da je teorija ljudskog kapitala ipak toËna, ostaje najvaænije pitanje: ako su glavni korisnici investiranja u obrazovanje sami nositelji, ako studenti izvlaËe izravnu fldobit« u obliku viπih plaÊa, je li onda moralno ili legitimno da drugi plaÊaju za takav privilegij? Kada je rijeË o proraËunu, korist za jedne je πteta za druge: ulaganje u jedan sektor podrazumijeva oportunitetni troπak: taj se novac ne moæe istodobno uloæiti u neπto drugo. Ako liberalna demokracija pretpostavlja naËelo autonomije pojedinca, smiju li punopravni, radno sposobni pojedinci oËekivati da drugi, manje sretni pojedinci, podnesu troπak studiranja Ëiju Êe izravnu korist osjetiti uglavnom (ako ne i u potpunosti) samo oni?
»etvrti razlog: kako kontrolirati bujanje genijalnih shema na tui raËun? Na svjetlo dana konaËno je provirila opÊenitija rasprava: ako je komandna, planska ekonomija pokazala sve svoje nedostatke s proraËunavanjem, izraËunavanjem cijena, kvotiranjem, alokacijom resursa, predvianjem træiπta rada, poduzetnoπÊu i sl., kako se identiËna planska ekonomija tako dugo mogla odræati u podruËju visokog πkolstva? Ne vrijede li greπke flobiËne« ekonomije i na podruËju komandne ekonomije visokog πkolstva? Mogu li sveuËiliπta predvidjeti koliko Êe biti kandidata za upis na pojedine smjerove? Ne nastaju li i u visokome πkolstvu flObrovci« naπe bivπe dræave? Ne πalje li dræava proraËunskim doznakama sveuËiliπtima ustvari pogreπne signale o tome kamo treba investirati proraËunski novac (poreznih obveznika)? Da, dræava svojim flalokacijama« πalje pogreπne signale, i zato nastava ne moæe biti uËinkovita. U Britaniji se godinama financiraju sveuËiliπta i programi koji ne uspijevaju ispuniti flplanirane« studentske kvote. I takva je sveuËiliπta iznimno teπko zatvoriti ili dokazati da su nepotrebna i neuËinkovita. 112
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 113
Træiπte, neredi, πkolarine
flPravo« ili privilegij? Popis razloga za poveÊanje πkolarina, odnosno poveÊanja fludjela« rizika proizvoaËa i potroπaËa, krajnjih korisnika u visokoπkolskoj ekonomiji, time dakako nije iscrpljen. Ali sukobi izmeu vlade i sveuËiliπtaraca u cijeloj Europi, pa tako i u Britaniji, nastali su oko pitanja flprava na studiranje«. Kada bi visokoπkolski studij bio flljudsko pravo« onda bi ga dræava trebala garantirati svima, a ne samo onima koji flprou cenzus« tj. upis. Kako su mnogi studij poËeli tumaËiti kao ljudsko pravo, segmenti druπtva kojima je dræava trebala osiguravati to pravo (i to besplatno) poËeli su se naglo πiriti. Prvo su se u europske dokumente ubacili studiji doπkolovanja (za srednju dobnu kohortu); potom su se pridruæili programi flcjeloæivotnog obrazovanja« (Ëitaj: za starije stanovnike koji viπe ne rade). Treba li omoguÊiti posebne πkole i programe za manjine? Svakako! Potom, ako je rijeË o ljudskom pravu, smije li se to pravo onemoguÊavati strancima? Naravno da ne! Ukratko: potraænja za uslugama visokog obrazovanja poËela je naglo rasti, pa se proraËuni (Ëak i ako zanemarimo spomenuta poveÊanja troπkova studiranja i onih tristotinjak tisuÊa stranih studenata u Britaniji) viπe nikako nisu mogli odræavati na prihvatljivim razinama iz proπlosti. Ali glavni problem nije socioloπki, veÊ pravni. Ljudsko pravo moæe se tumaËiti kao flzahtjev da netko drugi — recimo ‘dræava’ — ispuni moje (i svaËije) pravo« (to je tada moj ljudski flprivilegij«); ili kao slobodu na neometano postupanje u skladu s osobnom voljom koja ne πteti drugima. Ustavno pravo na obrazovanje je ljudsko pravo u smislu slobode da neπto Ëinimo kako bismo ostvarili ideju svoje sreÊe i realizirali sve svoje potencijale te pravo na zaπtitu naπe slobode da realiziramo to pravo, ali ne nuæno i kao zatjev da nam netko drugi nuæno mora ispuniti to pravo. Ali kako ni u akademskim raspravama ta dva znaËenja ljudskih prava nisu opÊe poznata, teπko moæemo oËekivati da budu poznata πiroj javnosti. U europskim dræavama koje imaju dugu tradiciju (iskljuËivo) dræavnih sveuËiliπta, u kojima je razvijena ideja da je visoko obrazovanje fldræavna briga«, stvorio se isti onaj podaniËki mentalitet koji je sruπio komunizam: mentalitet oËekivanja stanovnika da netko drugi ispuni njihove zahtjeve i troπkove i rijeπi njihove probleme. Takav se defetistiËki stav odgajao generacijama i teπko ga je vratiti na poËetnu toËku: toËku zdravog razuma koji kaæe da se zajednica (i opÊe dobro) u demokraciji moæe temeljiti iskljuËivo na brizi i odgovornosti za vlastite postupke, ukljuËujuÊi i vlastiti kuÊni proraËun. Sukob izmeu dræave i studenata nastaje zbog toga πto je dræava dugi niz godina svoje flpodanike« navikavala da sva rjeπenja oËekuju od nje. Ma kako da 113
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 114
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
je nastalo prvo sveuËiliπte, to definitivno nije najbolji temelj za izgradnju modernih sveuËiliπta 21. stoljeÊa. Britanci, koji imaju dugu i jaku tradiciju autonomnih sveuËiliπta, imaju i visoku svijest o troπkovima obrazovanja kao i liberalnu svijest o (financijskoj i moralnoj) odgovornosti svakog aktera obrazovne fltransakcije«. I upravo je zbog toga kod njih taj sukob flmentaliteta« gotovo najakutniji.
114
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 115
STUDENTSKI PROTEST I STANJE VISOKOG ©KOLSTVA U HRVATSKOJ
Po uzoru na studente diljem svijeta, u Hrvatskoj je drugu godinu zaredom organiziran studentski prosvjed pod krilaticom flZa besplatno πkolstvo«. Za razliku od godine prije kada su glavni nositelji prosvjeda bili uËenici srednjih πkola koji su se bunili protiv naglog uvoenja dræavne mature, ove godine u prosvjedu su sudjelovali studenti s desetak fakulteta uglavnom druπtvenih znanosti sa svih πest hrvatskih sveuËiliπta. Srediπte prosvjeda bio je Filozofski fakultet u Zagrebu, na kojem su studenti okupljeni oko flNezavisne studentske inicijative za pravo na besplatno obrazovanje« trideset i Ëetiri dana blokirali prostorije i rad fakulteta, organizirali flalternativnu nastavu« i odræavali svakodnevne flplenume« otvorene za sve. Blokada je zavrπila 24. svibnja 2009. proglasom u kojem se kaæe kako je odluka o prekidu blokade fltaktiËka« i pod geslom flborba se nastavlja«, proglas objavljuje kako Êe inicijativa najkasnije najesen pokrenuti nove sliËne akcije. Bila je to jedna od rijetkih masovnih akcija mlae generacije, roene u vrijeme rata u Hrvatskoj, pa su mnogi pojedinci, nedræavne organizacije, sindikati javnih sluæbi, javni djelatnici i neki nastavnici fakulteta podræali akciju kao legitiman, demokratski izraz nezadovoljstva prema opÊem stanju komercijalizacije flopÊeg dobra«. Bilo je i mnogo suprotnih, viπe ili manje artikuliranih stavova, ali javnost je u trenutku prekida blokade ostala razmjerno polarizirana oko ciljeva, ali joπ viπe oko legitimnosti sredstava za postizanje tih ciljeva, pa studentska fltaktika« i reakcija javnosti (i vlasti) u najavljenom sljedeÊem ciklusu prosvjeda mogu stvoriti mnogo kaotiËnije stanje negoli je to bilo do sada. Do sada uz sitne iznimke nije bilo grubosti ni sa studentske strane niti sa strane vlasti. Sliku o stanju hrvatskog visokog πkolstva opisuju Ëetiri podatka: prvo, broj studenata upisanih na studije visokoπkolskih ustanova u Hrvatskoj porastao je u posljednjih 20 godina, od 1990. do danas, za 100%, s neπto manje od 70.000 1990. na oko 140.000. Osnovni motiv za takvo naglo flpripuπtanje« studenata na visokoπkolske ustanove (koje unatoË poveÊanju broja sveuËiliπta s Ëetiri na se115
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 116
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
dam de facto nije pratio isto tako nagao rast infrastrukture) bilo je shvaÊanje da Hrvatska ima iznimno malo visokoobrazovanih stanovnika (oko 8%). Druga vaæna Ëinjenica jest da veÊina takvih flnovopridodanih« studenata participaciju u troπkovima studiranja plaÊa sama, tako da je danas udio takvih studenata neπto viπi od 50%. Premda je i prije 1990. bilo studenata (pogotovo iz inozemstva) koji su plaÊali studij, dræava je omoguÊila studiranje veÊem broju studenata ako kvote studenata flza osobne potrebe« (uz participaciju u troπkovima studija) odobri institucija na kojoj Êe ti studenti studirati. Drugim rijeËima, dræava za visokoπkolske ustanove u druπtvenom vlasniπtvu odreuje kvote studenata Ëiji Êe se troπkovi studiranja pokrivati iz dræavnog proraËuna, a ako visokoπkolske ustanove æele poveÊavati kvote (odnosno cenzus za upis), one to mogu uËiniti po vlastitome nahoenju. Dræava meutim i tako upisanim studentima pokriva velik dio troπkova: za prijevoz, zdravstveno osiguranje, za prehranu, smjeπtaj i sl., stoga sa svakim poveÊanjem kvote studenata na koje dræava nema utjecaja nastaje analogni manjak u planiranom proraËunu. Kvote, kao i novac dobiven od πkolarina studenata koji nisu preπli dræavno odreeni cenzus (bez plaÊanja), prepuπtene su u potpunosti regulaciji pojedinih visokoπkolskih institucija. Takva je situacija dovela do iznimno jake segregacije visokoπkolskih ustanova i studija: ekonomski, pravni fakulteti i fakulteti druπtvenih znanosti i veleuËiliπta (Fachhochschulen) ubiru najveÊi dio takvih πkolarina, pa se razmjerno i πire u visokoobrazovnom sustavu, premda njihovo πirenje ne prati nuæno i porast kvalitete. Ali takva je situacija dovela i do velikih segregacija meu studentima jer se ideja o progresivnoj ili revidirajuÊoj stopi plaÊanja prema uspjehu na fakultetima uglavnom nije odræala. Stoga bez obzira na uspjeh u nastavi, oni koji su se upisali bez plaÊanja, i ako studiraju redovno (prema programu godina-za-godinu) u naËelu ne plaÊaju, dok drugi studenti, upisani u kvoti flza osobne potrebe« plaÊaju bez obzira na uspjeh. U Hrvatskoj kao i u svijetu, veÊi je broj studenata iz bogatijih obitelji, premda su razmjeri socijalne nejednakosti u Hrvatskoj razmjerno mali (gini koeficijent 0,29). Naravno, to ne odgovara percepciji stanovnika, pa se Ëesto postavlja pitanje je li kriterij uspjeha u πkoli i uspjeπnosti studiranja dovoljno socijalno osjetljiv. TreÊe, Hrvatska je prije tri godine naglo uvela bolonjski sustav studiranja, a strategija Ministarstva znanosti i visokog πkolstva bila je da jednostavno prihvati sve prijedloge samih visokoobrazovnih ustanova o tome kako Êe se studirati pojedini studijski smjerovi. Stoga moæemo reÊi da je studentski prosvjed ustvari prosvjed novih, bolonjskih studenata, koji su uπli u nepripremljen i nedovoljno domiπljen reæim studiranja: na nekim se fakultetima (istog sveuËiliπta) obavezno i redovno studira po sustavu 3+1, na nekima 4+1, ali ima i studija po 116
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 117
Træiπte, neredi, πkolarine
reæimu 5+0 ili Ëak 6+0. Nadalje, studenti koji su pali godine, a upisali su studij prema starome sustavu (koji nije nudio bakalaureat), sada moraju nastaviti po posve novom reæimu. Na nekim fakultetima (posebno na onima na kojima su studenti najviπe protestirali), bakalaureat de facto ne kvalificira ni za πto. To je pak posljedica interesa visokoπkolskih ustanova da prisile studente na upisivanje magistarskih studija, po moguÊnosti — uz plaÊanje, i neovisno o uspjehu. Ministar znanosti proπle je godine u potpunosti flpokrio« troπkove studija studenata na diplomskoj razini iz proraËuna, ali ove je godine odustao od toga (jer ga na to Zakon o visokome πkolstvu nije prisiljavao), iz Ëega su studenti ispravno zakljuËili da Êe sve buduÊe generacije na svim fakultetima plaÊati svoj diplomski studij. Postoji joπ jedna vaæna Ëinjenica. Osim πto je u posljednjih deset godina broj dræavnih sveuËiliπta porastao s Ëetiri na sedam, mnogo je vaænije umnaæanje studijskih programa: primjerice na ZagrebaËkom sveuËiliπtu studira se viπe studijskih smjerova negoli na beËkom ili praπkom sveuËiliπtu sliËne veliËine. U uvjetima nepostojanja jakog sveuËiliπta, jer u Hrvatskoj su fakulteti joπ uvijek pravne osobe, uz sve spomenute Ëinjenice, takvo umnaæanje studija dovelo je do priliËnog kaosa koji studenti posebno nove generacije definitivno osjeÊaju. Razmjerno neureen naËin studiranja, po svim spomenutim kriterijima, bio je realan temelj za prosvjed. Meutim, studenti su se usredotoËili na dva vjerojatno najspornija cilja: na ukidanje πkolarina i na pitanje socijalne pravde. Na taj su naËin dobili saveznike u nekim deprivilegiranim slojevima (ukljuËujuÊi i u jednom dijelu nastavnika), ali ne i u najπiroj javnosti, koja je zbog trenutne ekonomske krize postala vrlo osjetljiva na moguÊa dodatna proraËunska optereÊenja. Za πiru javnost (kao i za vlast, odnosno dræavnu riznicu) studiranje je u Hrvatskoj flbesplatno«, barem za one koji su flzasluæili« studirati, tj. koji su proπli kvalifikacijske pragove visokih uËiliπta. Prosvjed kojim se takvo opÊe dobro ili privilegij æeli proπiriti na flsve« stoga nije bio opÊeprihvaÊen. Meutim, studenti su podrπku dobili i od razmjerno poznatih svjetskih intelektualaca, primjerice Slavoja Æiæeka ili Judith Butler, poznatih po svojim antikapitalistiËkim filozofijama. Takva podrπka navela je i mlae domaÊe intelektualce da posumnjaju u flsistem kao takav«, da budu krajnje skeptiËni prema demokraciji i europskom i svjetskom flneoliberalizmu« te da metodom flplenuma« (na kojima svi prisutni glasaju aklamacijom) ponude flprava« demokratska rjeπenja — flizravnu akciju«, spreËavanje suprotnih stavova ili anarhizam kao legitiman izlaz iz situacije. Premda je za sada sve pod kontrolom, takav amalgam nezadovoljstva i veÊ vienih ideologija mogao bi s vremenom postati eksplozivan. Kada bi Hrvatska 117
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 118
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
pristupila Europskoj uniji, u oËima πire javnosti, bila bi to barem neka garancija da Êe se potencijalni socijalni sukobi moÊi dræati pod ideoloπkom kontrolom i da neÊe biti otvorene baπ sve ideoloπke, politiËke i socijalne opcije.
118
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 119
UZROCI STUDENTSKIH PROTESTA U EUROPI I KOD NAS
©estog prosinca pretproπle godine u studentskim je demonstracijama u Ateni ubijen 15-godiπnji uËenik Alexis Grigoropoulos. Taj je dogaaj pokrenuo vrlo agresivnu lavinu studentskih nemira koja je u potpunosti paralizirala sveuËiliπni æivot i bitno uzdrmala politiËki poredak u GrËkoj. Viπednevne demonstracije eskalirale su u nekontrolirani val nasilja. Zapaljeni su brojni automobili, u napadima na banke i trgovine koristili su se molotovljevi kokteli, materijalna πteta je golema. PoËetkom sijeËnja, prema izvjeπÊima svjetskih agencija, na neodreeno vrijeme bilo je zatvoreno viπe od 800 visokih πkola i 200 sveuËiliπta (?!) po cijeloj GrËkoj, a u sukobima s policijom samo u Ateni ozlijeeno je 70 i uhiÊeno viπe od 400 ljudi.1 Studenti i dalje dræe okupiran Trg Exarchia uz atensku Politehniku, a nastava se nije normalizirala. Val protesta pod parolom flznanje nije roba« proπirio se ove godine i u drugim zemljama, primjerice u Austriji, NjemaËkoj i Hrvatskoj, zasad bez ljudskih ærtava i veÊeg uniπtavanja imovine. U Austriji je proπli mjesec zaposjedanje fakulteta poËelo u BeËu, i ubrzo se proπirilo na sve austrijske sveuËiliπne centre. U NjemaËkoj se upravo zbiva novi val studentskih pobuna s gotovo identiËnim argumentima s obje strane flbarikada«. Upravo odræani njemaËki Rektorski zbor u Leipzigu donio je zakljuËke gotovo identiËne onima u utorak (24. studenog) odræanog rektorskoga zbora hrvatskih sveuËiliπta: njihov je bottom line (njihova zajedniËka poruka) da metode zaposjedanja fakultetskih prostorija nisu legitimne. Istodobno, u Berlinu je osnovana teroristiËka skupina Operation Morgenrot, koja je u posljednjih mjesec dana zapalila stotinjak automobila i bankomata, a nedavno je do jaËih okrπaja studenata s policijom doπlo u Frankfurtu. Koji su uzroci tog viπe ili manje nasilnog masovnog studentskog protesta? U grËkome sluËaju spominje se policijska brutalnost. Od vremena borbe s huntom (1967.—1974.), primjerice 1985. i 2006., povremeno je dolazilo do nasilnih sukoba studenata i policije u kojima je takoer bilo ljudskih ærtava. Ali tre1
http://www.nytimes.com/2006/06/27/world/europe/27iht-greece.2066776.html 119
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 120
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
nutaËni primjeri studentskih protesta u drugim zemljama (ukljuËujuÊi i Hrvatsku) pokazuju da policijska brutalnost nije glavni uzrok revolta. Drugi moguÊi uzrok, o kojemu se posebno govori u njemaËkom govornom podruËju, jest uvoenje bolonjskog procesa, reforme kojom se prema planovima Europske unije do 2010. godine treba ostvariti jedinstveni europski akademski prostor, s izjednaËenim i usporedivim stupnjevima i diplomama. Perturbacije koje je donijela bolonjska reforma u gotovo svim zemljama Europe, s promjenama akademskih stupnjeva, reæima studiranja (godina-za-godinu), infrastrukturnim i akademskim zahtjevima koje je postavila akademskim institucijama, izazvale su na brojnim mjestima velik nered. Taj se novonastali, sada vidljivi akademski i institucionalni nered spojio s manje vidljivim neredom prethodnoga stanja (korupcijom na visokim πkolama, razliËitim reæimima studiranja, razliËitim naËinima financiranja i sl.), a obje vrste nereda na svojoj koæi osjeÊaju upravo sadaπnje generacije studenata. Nema nikakve sumnje da je to vrlo ozbiljan, i po mom sudu jedini opravdan razlog studentske pobune. Ali u Hrvatskoj i u svijetu vrlo se dobro vidi kako su brojne institucije, uglavnom tehniËkih i bio-medicinskih struka, taj ujediniteljski sveeuropski reformski proces obavile uzorno, dok su se druge (zbog akademske neaktivnosti ili loπeg menadæmenta) upravo uruπile pod teretom naslijeenih i novonastalih problema. Kada bi bolonjski proces bio jedini uzrok studentskih protesta, problemi bi se relativno brzo i na akademski zadovoljavajuÊ, a to znaËi miroljubiv i nenasilan naËin mogli rijeπiti. Studenti bolonjski proces meutim doæivljavaju kao izraz korumpiranog flneoliberalizma«, sustava koji ljudima oduzima njihova ustavna prava. Oni misle kako je jedini put popravljanja flbolonje« — ukidanje flneoliberalizma«. O povezanosti flbolonjskog procesa« i neoliberalizma moæe se argumentirati i spekulirati na razliËite naËine. Jedno je sigurno: europski rektori i ministri koji su 1999. potpisali flbolonjsku deklaraciju« (a ne kako brojni studenti misle — flbolonjsku povelju« iz 2000., koja doista govori o trgovaËkoj i proizvodnoj liberalizaciji)2 te dokumenti flbolonjskog procesa« koji su potom uslijedili, definitivno su bili neutralni spram raznih moguÊnosti i naËina financiranja visokoga πkolstva, pa se ona (ta tema) u tekstu deklaracije niti ne spominje. To studentsko povezivanje flbolonje« i kapitalizma stvorilo je niz legitimacijskih i socijalnih problema koji Êe se u skorijoj buduÊnosti vrlo teπko rijeπiti i predstavljat Êe ozbiljan socijalni izazov. 2 http://ec.europa.eu/education/policies/educ/bologna/bologna.pdf odnosno http://www. oecd.org/document/17/0,3343,en_2649_34197_1809105_1_1_1_1,00.html
120
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 121
Træiπte, neredi, πkolarine
Bez obzira na to hoÊe li se ikada razmrsiti akademska rasprava o povezanosti flbolonje« i kapitalizma, posve je sigurno da se ona vodi u uvjetima ekonomske krize, i da je ekonomska kriza treÊi potencijalni (i stvarni) uzrok studentskih nemira. Studentima danaπnja svjetska ekonomska kriza dokazuje upravo ono πto su na mitinzima protiv globalizacije (u Genovi, Seattleu i drugdje) veÊ odavno tvrdili: flkapitalizam je truli sustav koji treba sruπiti«. (Danas se viπe ne protestira protiv globalizacije, jer se organizirane mreæe studenata koriste upravo njezinim brojnim — komunikacijskim i drugim — dobrim stranama). Zbog toga se protest mladih protiv globalizacije pretvorio u neπto potencijalno mnogo opasnije: sad kada je i studentima jasno da globalizacija moæe biti i neπto dobro, taj se razlog pobune, ne samo na Balkanu, poËeo povezivati s percepcijom da su demokratske zemlje postale nepravedne (ili Ëak da je demokracija = nepravda), jer imaju korumpiranu vlast, jer su se politiËke flelite« okoristile flneoliberalizmom« za privatne ciljeve (vlastite interese), a raËun ispostavljaju flnarodu«: radnicima, seljacima i inteligenciji. flAko su se donedavno nekima mogle besplatno dijeliti tvornice, drugima besplatni stanovi, zaπto studenti ne bi smjeli dobiti besplatno πkolovanje«, (politikantski) je rekao neki dan na javnoj televiziji kolega s mog fakulteta (jer dvije nepravde ne Ëine treÊe pravdom). Nema nikakve sumnje da su korijeni opÊeg studentskog protesta ekonomske prirode. Ali, njih treba traæiti u sasvim drukËijim ekonomskim objaπnjenjima. Spomenutim uzrocima studentskog nezadovoljstva i pobune, s povijesnim pogledom unatrag i s izvjesnom projekcijom buduÊnosti, treba dodati joπ dva socijalno-strukturna, i po mom sudu mnogo vaænija uzroka. PrepriËavanjem dogaaja iz 1913. (koji su doveli do nastanka Mlade Bosne i atentata na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda), naπ Ëetvrti fluzrok« opisao je Ivo AndriÊ na kraju svoje knjige Na Drini Êuprija, u dugaËkom odlomku s poËetka knjige, u kojem opisuje omasovljenje obrazovanja. AndriÊ naime opisuje paradoks koji obiljeæava i ovaj naraπtaj studenata: broj studenata u Hrvatskoj u posljednjih se deset godina poveÊao za 100 posto; broj studenata u NjemaËkoj u posljednjih Ëetrdeset godina poveÊao se s 250.000 na dva milijuna. To naglo i drastiËno omasovljenje sveuËiliπta u svim zemljama u kojima se sada zbivaju nemiri (i nad kojim sedamdesetih godina zdvaja Umberto Eco u spisu flKako napisati magistarsku radnju«), stvorilo je novu socijalnu neravnoteæu: egalitarnu inflaciju, proletarizaciju ili pauperizaciju, ili kako bi marksisti rekli deklasiranje studenata (i njihovih nastavnika, meu kojima su neki koji ih vrlo aktivno — πto nije beznaËajno — podræavaju). Paradoks je u tome πto je proces, pokrenut u namjeri da se stvori nova druπtvena elita, proizveo upravo suprotan uËinak: um121
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 122
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
jesto skromnih (i zahvalnih) pojedinaca koji participiraju u javnome dobru, dobili smo anarhiste, a umjesto poveÊanja znanja koje uvijek raslojava druπtvo, nova je studentska (i nastavna) flelita« obnovila metode utopijskog inæenjeringa o opÊoj egalitarnosti, ideje o nasilnom slamanju poretka koji im je de facto pruæio πanse da uopÊe uu u visoko konkurentni (i globalizirani) svijet. Napokon, s pogledom u buduÊnost, spomenimo i peti uzrok. U globalnome svijetu oπtra je utakmica obuhvatila i svjetska sveuËiliπta. Prema mnogim teoretiËarima, primjerice prema rijeËima nizozemskog profesora J. W. Wisseme u nedavno objavljenoj knjizi SveuËiliπte treÊe generacije. Menadæment sveuËiliπta u tranziciji, u svijetu oπtre sveuËiliπne konkurencije (træiπta znanja) kao relevantne znanstvene institucije opstat Êe samo ona sveuËiliπta koja Êe uspjeti privuÊi najveÊu koliËinu kapitala neovisno o dræavnom proraËunu, i koja Êe se pretvoriti u uËinkovite korporacije. Ostala sveuËiliπta opstat Êe iskljuËivo kao lokalne πkole flnacionalne kulture« (ili AndriÊeve fluËiteljske πkole«). Za razliku od sveobuhvatnih humboldtovskih sveuËiliπta fldruge generacije« (u koje se zaklinju svi naπi filozofi), koja su stvorena da obrazuju nacionalne elite, flsveuËiliπte treÊe generacije« postaje stvaratelj znanja, ali zbog sve viπe cijene flistraæivanja i razvoja« tj. zbog sve veÊe specijalizacije znanja takvo sveuËiliπte moæe opstati iskljuËivo kao fltrostruka uzvojnica« — sinergijom privatnog kapitala, akademskih resursa i dræave. Studenti koji prosvjeduju vrlo dobro osjeÊaju sukob ideje sveuËiliπta druge i sveuËiliπta treÊe generacije, odnosno sukob krajnjeg elitizma i flobrazovanja za sve«. Njihove ideje o socijalnoj jednakosti i besplatnom obrazovanju, ali vezane uz zastarjelu ideju o sveuËiliπtu, Ëine jedan novi eksplozivni amalgam. PriklanjajuÊi se zastarjeloj ideji sveuËiliπta, oni pokreÊu i socijalne mehanizme konzerviranja stanja koje viπe nije, ili moæda nikada nije bilo odræivo.
122
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 123
NE»ASTIVI NA FILOZOFSKOM FAKULTETU
U vrijeme pisanja ovoga Ëlanka prosvjed studenata joπ je trajao, a rjeπenje sukoba nije bilo na vidiku. Studenti i vlasti traæe greπke u koracima, a velik broj greπaka uËinjen je mnogo, mnogo ranije, u igri koju su svi veÊ davno zaboravili. Dosada najgori ishod prosvjeda jest u tome da su se javnost, obiËni ljudi, vlasti, nastavnici i studenti poËeli opredjeljivati u suprotstavljene, zaraÊene strane, a da se pritom stvarni problemi studiranja, kao opravdani uzrok studentskog revolta, nisu niti spomenuti. Emocije postaju sve napetije. Neki je dan, primjerice, jedan profesor na mojem fakultetu zahtijevao disciplinsku odgovornost za moderatora mreæe, nazivajuÊi ga cenzorom i flsamozvanim agentom kulture tajnovitosti« zbog toga πto je proslijedio anonimnu peticiju za deblokadu nastave. Drugi je ukorio kolegicu πto preko iste mreæe πalje poruku o flautistiËkome maratonu, jer se flu ovo doba« smiju slati samo odabrane poruke. TreÊi je u znak podrπke studentima u dva javna glasila traæio eksproprijaciju banaka. »etvrti je javno pisao o prednostima anarhije. A peti je zakljuËio da Filozofski fakultet treba ukinuti ako su novinari koji su s ironijom pisali o prosvjedima studirali na tom fakultetu. Stanje je doista zabrinjavajuÊe. Jer ako profesori s mog fakulteta imaju tako malo poπtovanja prema pravu drugih na izraæavanje svojeg miπljenja, πto bismo onda mogli oËekivati od studenata? Situacija je joπ gora ako uzmemo u obzir neodgovornost fakultetskog VijeÊa, koje je na sjednici u sijeËnju (bez ijednog glasa protiv) izglasalo uvoenje πkolarina za sve, a potom, kada su studenti poËeli protestirati protiv πkolarina, jednoglasno podræalo njihove zahtjeve. Za situaciju sa studentima na Filozofskome dakle nije kriv svjetski poredak, divlji kapitalizam, vlada ili ministar. Na drugim fakultetima istoga sveuËiliπta studira se. Posve je logiËno pomisliti da je problem u naËinu organizacije studiranja na fakultetima na kojima se prosvjeduje. I takav bi prosvjed, prosvjed protiv organizacije studija, bio posve opravdan. Bolonjska je reforma donijela velike probleme u reæimu studiranja, dodjeljivanju titula (na filozofskim fakultetima titula baccalaureata — koju, usput re123
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 124
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Ëeno, bolonjci joπ nikada nisu ni dobili, zakonski i ekonomski posve je beskorisna), u evidenciji ili priznanju kvalitete, i doista se Ëini da su studenti ove generacije izgubljene ærtve specifiËne dezorganizacije. Kada se sve smiri, upravo Êe te probleme trebati rijeπiti institucija koja ih je stvorila. Naæalost, studenti, nastavnici i javnost problem nisu formulirali na taj naËin. Svi su mahom prihvatili raspravu o tri gotovo posve neprimjerena pitanja (ako se æele rijeπiti stvarni problemi): a. Je li svjetski kapitalistiËki sustav pravedan? b. Jesu li, i trebaju li studenti svojim prosvjedima pokazivati svoju svijest? c. Jesu li πkolarine opravdane? O tim se pitanjima dakako mogu voditi korisne rasprave, ali nijedno navedeno pitanje neÊe rijeπiti stvarne probleme; πtoviπe, prosvjedi Êe nenamjerno upravo oteæati rjeπavanje osnovnih obrazovnih pitanja zbog kojih su navodno pokrenuti. Prvo, veÊ sada, u uvjetima emocionalne eskalacije, ljudi govore i ono πto ne misle (ili jednostavno flgrijeπe u koracima«). Drugo, prosvjedi u javnu raspravu uvode pitanja metode kolektivnog izraæavanja volje, i pri tome se vlasti (od kojih se unatoË autonomiji sveuËiliπta oËekuju rjeπenja) poËinju baviti opravdanjima demokracije kao sustava πto je velik i suviπan druπtveni troπak. TreÊe, svaki neodraeni sat, svaka izgubljena studentska godina dodatni je troπak koji Êe opteretiti i roditeljske plaÊe, i onaj proraËun iz kojeg Êe se financirati sljedeÊe generacije studenata, te Êe studenata koji Êe studirati besplatno (bez obzira na dobre æelje vlasti i studenata) zbog toga ubuduÊe biti joπ manje. Zaπto studenti na Filozofskom postavljaju opÊenita pitanja poput: flMoæemo li promijeniti svijet i ukinuti kapitalizam?« ili: flKakve su prednosti neposredne demokracije?« Odgovor je sljedeÊi: zato πto se studentima filozofije Ëini da je u usporedbi sa sve pragmatiËnijim i sve konkretnijim studijima i ostalim strukama — to njihova jedina komparativna prednost. I dok studenti medicine, elektrotehnike, ekonomije ili prava na problem plaÊanja studija imaju vrlo jasan odgovor, sa studentima na Filozofskom to je bitno drukËije: ©to raditi nakon svrπenog petogodiπnjeg studija? I Ëemu takav studij plaÊati? Mislim da je dugoroËno jedino rjeπenje da se takvim studentima dodijeli baccalaureat druπtvenih (ili jeziËnih) znanosti, a potom diploma (magisterij, doktorat) vrlo specijaliziranih struka. Studenti bi sami oblikovali kurikul svojeg dodiplomskog studija, a brojni sadaπnji odsjeci imali bi administrativnu funkciju prilikom upisa na diplomski studij. Druπtvo bi tim razmjerno jednostavnim potezom moglo iskoristiti sve (naravno kvalificirane i kvalitetne) flprvostupnike« Filozofskog fakulteta za odreene vrste zanimanja — primjerice za predavanja u osnovnim i srednjim πkolama. Ali za sada nema naznaka takvih rjeπenja. BuduÊi da Ëesto ne mogu odgovoriti na pitanje smislenosti vrlo specijaliziranih struka, studenti i joπ viπe njihovi nastavnici govore kako oni jedini mogu 124
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 125
Træiπte, neredi, πkolarine
biti savjest druπtva. Mislim da na Filozofskom ima doista mnogo Ëasnih ljudi, ali iskreno, tu ideju smatram opasnom i nedemokratskom. Ona pretpostavlja da postoji jedna ispravna ideja, jedan ispravan interes, jedan smisleni cilj razvoja dræave i druπtva. To je pravi pokretaË studentskih prosvjeda. Ali upravo je to iluzija. I upravo zato πto ne postoji takva jedna ispravna ideja o dobrome druπtvu (jer bismo njome sprijeËili druge u ostvarenju onoga πto oni misle da je dobro), prosvjed je iluzorno rjeπavanje problema. Kao takva, ta Ideja nije Ëak ni izraz savjesti jer ne respektira interese svih drugih graana (pa Ëak ni onih slojeva koje prosvjednici podræavaju), jer nameÊe joπ veÊe financijske terete tim istim osiromaπenim graanima. PragmatiËno, takvim razmiπljanjem (o jednoj Dobroj Ideji) kojim se rukovode prosvjednici i njihovi nastavnici doÊi Êe do joπ jedne nenamjeravane posljedice. Javnost veÊ sada ima predrasudu prema filozofskim fakultetima (pa se brojni takvi studiji u drugim sveuËiliπnim centrima donedavno nisu ni otvarali) — kao o nepraktiËnim studijima koji proizvode lijenËine i bundæije. Prosvjedima ta se predrasuda pojaËava, i ona moæe imati stvarne posljedice. Da se u njih manje ulaæe, da se studenti takvih fakulteta rjee zapoπljavaju, da se o studentima i nastavnicima sve loπije misli i sl. Kada bi filozofski fakultet doista odgajao svjesne graane, onda bi studentske probleme na vlastitome fakultetu rjeπavao. On ih ne bi prebacivao na senat, vladu, ministra, flpolitiËku elitu« i cijeli svijet. On ne bi donosio proturjeËne odluke. Tada bi i studentima bilo jasno da svjesni graani demokratskog druπtva moraju preuzeti svoj dio odgovornosti za vlastite odluke, za ekonomsku i politiËku buduÊnost zemlje, a to znaËi u onim podruËjima u kojima jesu struËni: u podruËju znanja, u podruËju unaprjeenja nastave i u svojoj neposrednoj okolini.
125
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 126
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 127
NEKOLIKO TEZA U POVODU PROSVJEDA STUDENATA NA FILOZOFSKOM FAKULTETU
Teza 1. Studentski prosvjedi bili bi opravdani da su formulirani na sljedeÊi naËin: a. Bolonjski studij, tj. diplomski studij na FF-u bio je otpoËetka nedovoljno pripremljen. b. Uvjeti studiranja na diplomskom studiju (uz plaÊanje) nisu nam bili poznati na poËetku studiranja, a odluke Senata SveuËiliπta u Zagrebu o progresivnim stopama plaÊanja nisu se prihvatile. c. U kvote sadaπnjih studenata na diplomskom studiju ubacili su se na liste prijamnog ispita studenti neovisno o kvaliteti, na temelju tzv. flstatusa djece branitelja«. d. Stoga su studij i dosada plaÊali oni koji ga po kriterijima pravednosti nisu trebali plaÊati. e. FF je odluku o opÊem (nediskriminiranom) plaÊanju diplomskoga studija donio na sjednici VijeÊa FF-a u sijeËnju 2009. f. Prema davnoj odluci FF-a, s diplomom prvostupnika (zavrπene 3 godine studija) studenti ne mogu zapoËeti niπta. g. Pojedini odsjeci nisu imali sluha za potrebu reformiranja nastave. Teza 2. Iz svih navedenih razloga studentske prosvjede na FF-u tumaËim kao opÊe nezadovoljstvo zbog reæima studiranja (ukljuËujuÊi i nerijeπeno pitanje pravednosti πkolarina) i reæima dobivanja titula. Kako veÊina studenata ima razliËite kombinacije studija, nisu se mogli ujediniti oko zajedniËkih ciljeva reforme studiranja (ukljuËujuÊi pitanje kvalitete i realizacije bolonjskog procesa), pa su izabrali parolu koja im se Ëinila flopÊenitija« i pravednija — flpravo na besplatno πkolovanje«. Tom su parolom meutim u πiroj javnosti stvorili suprotan efekt. Teza 3. NastavniËku podrπku studentima zbog njihovog zahtjeva za flpravom na besplatno πkolovanje« smatram iznimno licemjernom — jer su ti isti nastavnici jednoglasno izglasali odluku o univerzalnom plaÊanju (diplomskog, ali dijelom i preddiplomskoga) studija. U javnim komentarima na taj se naËin stvorila (toËna) slika o dvostrukom oportunizmu nastavnika na FF-u: zainteresiranima za vlastiti dæep i za mir sa svojim studentima. 127
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 128
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Teza 4. Zaπto flpravo na besplatno πkolovanje« — od vrtiÊa pa do doktorskog studija — smatram neopravdanim? I zaπto smatram potpuno deplasiranim izjave Ëelnika FF-a da su studenti (i njihovi nastavnici na FF-u) flsavjest druπtva«? Prvo, nema besplatnog ruËka. Netko πkolovanje plaÊa. PlaÊaju ga svi porezni obveznici. Traæiti od ljudi koji rade da plaÊaju sve veÊe namete u uvjetima posvemaπnje dræavne prezaduæenosti, svjetske ekonomske krize i sl. znaËi traæiti da za nas, studente i nastavnike, podnesu joπ teæa financijska optereÊenja, da im bude joπ teæe nego πto veÊ jest. A zaπto je nastao taj dræavni dug? Zato πto do sada nitko, nijedna dosadaπnja vlada, nijedan dosadaπnji saziv Sabora, nisu dovodili u pitanje stotine naslijeenih optereÊenja na dohodak. ©toviπe, takva su se optereÊenja (poput nameta za autorska prava muziËarima) mnoæila geometrijskom progresijom. Teza 5. Studij plaÊaju i studenti koji rade, a plaÊaju ga dvostruko studenti koji rade i koji su se upisali na sveuËiliπne, veleuËiliπne studije ili privatne visoke πkole. Studiranje drugima plaÊaju i oni vrπnjaci danaπnjih i bivπih studenata koji si ne mogu, i koji si nisu mogli, priuπtiti studiranje jer moraju raditi da bi preæivjeli. To smatram velikom nepravdom i nekolegijalnoπÊu prema vrπnjacima. Studiranje drugima plaÊaju i oni (primjerice odrasli ljudi) koji bi se æeljeli πkolovati, ali nemaju za to dovoljno vremena jer rade. Napokon, studiranje drugima plaÊaju i brojni pojedinci (a takvih navodno ima 90% i viπe, ako uzmemo u obzir navodni broj visokoobrazovanih) koji ni ne znaju da to plaÊaju. Teza 6. U takvim uvjetima, traæiti besplatno πkolovanje za sve smatram suprotnoπÊu flsavjesti« druπtva. Biti druπtveno savjestan danas bi trebalo ukljuËivati svijest o tome da se studiranjem Ëak i u postojeÊim uvjetima popriliËno besplatnog πkolovanja, u svim osnovnim i srednjim πkolama, kao i na veÊini fakulteta, fljede tui kruh«. Biti druπtveno savjestan i svjestan danas znaËi brigu za ekonomsko funkcioniranje zemlje, za osiguranje normalne buduÊnosti Hrvatske. Teza 7. Za postojeÊe stanje ne treba kriviti svjetsku krizu, joπ manje kapitalizam — kriviti moæemo samo sebe. Socijalizam je propao zato πto se nikada nije brinuo za dræavnu bilancu, a u novom smo reæimu samo naslijedili takav nemar. Traæiti promjenu svjetskog poretka, traæiti povratak na socijalizam, traæiti eksproprijaciju banaka (kao πto to javno Ëine neki kolege na Filozofskom fakultetu), da128
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 129
Træiπte, neredi, πkolarine
nas nije izraz druπtvene svijesti i savjesti, veÊ izraz povijesnog neiskustva, ekonomskog neznanja, i vjerojatno æivota u oblacima. Prebacivati krivnju za stanje na hrvatsku vladu, na kapitalistiËki sustav, na Ameriku, na NATO i sliËno, nije znak prihvaÊanja vlastite odgovornosti. Mislim da Êe se studenti sloæiti da se studij moæe bitno poboljπavati Ëak i u postojeÊim, skromnim uvjetima. Teza 8. A πto je s autonomijom sveuËiliπta? Ako su intelektualci takva druπtvena svijest i savjest, zaπto ne mogu pronaÊi dobra rjeπenja? Zar se dobra rjeπenja mogu pronaÊi samo uz beskonaËne izvore novca? Parola flπto gore to bolje« koju sam nedavno Ëuo od nekih kolega nastavnika, æudnja za revolucijom (jer revolucija uvijek dovodi do ljudskih ærtava), tek radi pokazivanja navodne druπtvene flsvijesti«, izraz je druπtvene, i joπ viπe — osobne neodgovornosti onih koji takvo πto potiËu. A neopravdanost takve flsvijesti« joπ je jasnija kada pomislimo da je rijeË o osobama koje imaju gotovo najveÊe socijalne privilegije. Teza 9. Istina, takvu su neodgovornost podupirali novinari, javni intelektualci, koji su na prijaπnje studentske i uËeniËke prosvjede reagirali floskulama o tome kako se flkonaËno pokazalo da i studenti imaju svoje stavove«, ali isto tako i prethodne vlade i ministri, koji se nisu brinuli za proraËun tj. zdravlje hrvatske ekonomije, veÊ iskljuËivo za nediskriminativno ubacivanje gotovog novca (od dobivenih kredita) u sustav koji ni prije nije funkcionirao kako treba. Druπtvo znanja bila je ideoloπka krilatica i desnih i lijevih stranaka, i pod tom zastavom, koju danas dovode u pitanje Ëak i najrazvijeniji i najsreeniji obrazovni sustavi, Ëinilo se posve legitimnim proizvesti opÊu inflaciju diploma, magisterija, doktorata, na brzinu poveÊavati broj visokoobrazovanih stanovnika, kao da Êemo takvom statistikom poveÊati druπtvenu korist; bilo je posve legitimno osnivati nova dræavna sveuËiliπta, nove studijske smjerove, nove fakultete, nove podruænice fakulteta i veleuËiliπta. Broj studenata, mladih znanstvenika (ali ne nuæno i nastavnika) posljednjih je 20 godina porastao do nesluÊenih razmjera. I u tome doista ne bi bilo niπta loπe, kada bi u tome svoj interes vidjeli sami korisnici, kada za to ne bi plaÊali drugi. Kada bi sustav na taj naËin jaËao financijsku disciplinu, osobnu odgovornost i disciplinu miπljenja. Umjesto poveÊanja znanja, dobili smo inflaciju sveznalica. Teza 10. Nije stoga Ëudno da se studenti bune: njima su se obeÊavala brda i doline, njih su i ranije podupirali raznorazni pseudointelektualci, neobrazovani novina129
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 130
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ri, i sada su naπoj socijalnoj dræavi i naπim socijalno orijentiranim graanima (a ne samo vladi) doπle na naplatu, kako je to dobro napisao Beπker, laæne iluzije. Teza 11. Hrvatska je mala zemlja. Za demokraciju to je Ëesto nedostatak (jer veÊina lakπe moæe podjarmiti manjinu), ali to moæe biti i prednost jer se lakπe postiæe konsenzus o ciljevima i modelima vladanja. Naπim intelektualcima (sadaπnjim i buduÊim) treba objasniti da se raskorak izmeu njih i takozvanih politiËkih elita ne mjeri klasnim i vrijednosnim limesima, veÊ luËnim sekundama. U Hrvatskoj, modernoj povijesti unatoË, joπ uvijek ne postoji potreba za sloganom ¡Que se vayan todos! (Neka svi oni nestanu! Svi oni moraju otiÊi!) za πto se zalaæu anarhistiËki teoretiËari poput Naomi Klein. U Hrvatskoj se naime joπ nije dogodilo, kao πto se to zbiva u nekim najbogatijim i u nekim juænoameriËkim zemljama, da netko tvrdi kako treba flumlatiti sirotinju«. (Naπ je Gini koeficijent — kojim se mjeri pravednost distribucija dobara — Ëak iznimno dobar!) U usporedbi s mafijaπima i tajkunima, naπi su dræavni duænosnici pravi crkveni miπevi. I zato unatoË mafiji, u maloj Hrvatskoj postoje bolje πanse za rjeπenje socijalnih problema negoli u velikima. Socijalni razmak izmeu studenata i nastavnika, ili izmeu nastavnika i dræavnih duænosnika, imovinski i statusno, toliko je mali, da se kod nas zaËuujuÊe brzo stvorio antagonizam prema politici delegiranja politiËke volje, skepsa prema flpolitiËkim elitama«, pa se sada meu studentima ponovno konstruira ideja fldirektne demokracije«, koja zvuËi primamljivo sve dok ne uzimamo u obzir da su sve izravne demokracije modernoga doba zavrπile terorom i nasiljem. Kada bi postojao takav konsenzus, primjerice da se troπi samo ono πto se ima, da se od drugoga ne traæi da plati naπ raËun, Hrvatska bi se lako mogla pretvoriti u dobru zemlju. Ali traæiti od fldræave« (kao da je fldræava« neka institucija u oblacima s kojom treba ratovati) da uzme drugima kako bih ja profitirao — takvu poruku, pogotovo u trenutaËnim uvjetima, ne bi trebalo slati. Moæda je to poruka koju su slali mnogi naπi preci (komunisti, mafijaπi i fltajkuni«), ali to ne znaËi da je ta proπlost opravdanje za njezin nastavak: to doista nije poruka kojom bi se smjela diËiti naπa buduÊa inteligencija. Teza 12. Moæda je bolja poruka — flTreba obraivati vlastiti vrt«: pospremiti u svojoj kuÊi, potruditi se da okolina na koju mogu imati utjecaj bude kvalitetnija i pravednija. Svjestan sam da su se mnogi studenti trudili, i prerano izgubili vjeru u moguÊnost popravka sustava korak po korak. Svjestan sam da su se godine naglog uvoenja bolonjskog procesa i træiπta na svim razinama prelomile upravo 130
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 131
Træiπte, neredi, πkolarine
na ovoj nesretnoj generaciji. Svjestan sam da je za mnoge od njih buduÊnost neizvjesna i da se mnogi pitaju jesu li krenuli pravim putem. Ali ne dijele li oni u tome istu sudbinu veÊine drugih? Teza 13. Ali kada su se veÊ prihvatili zadatka da smisle neki nov, pravedniji politiËki konsenzus, onda nas nedavna povijest uËi da on zasigurno ne leæi u novoj, toboæe pravednijoj distribuciji moÊi i dobara. Teza 14. Naπ je grijeh πto smo studentima u nasljee ostavili loπ sustav obrazovanja, i πto veÊina uopÊe nema ideju kako bi ga trebalo popraviti. A na vama je, kolege studenti, da ne ponovite (ili ne pogorπate) naπu greπku. Teza 15. A træiπte, koje studenti toliko mrze (flznanje nije roba«), za koje misle da je uzrok svih modernih zala, nije tek pitanje plaÊanja ili stjecanja neke robe ili usluge. Svaku, pa i najintimniju, ljudsku transakciju moæemo shvatiti træiπno. Stari su utopisti mislili kako je nepravedno da neki muπkarci imaju viπe æena od drugih, te su voama svojih utopijskih gradova davali pravo da pravedno raspodjeljuju æene — kako bi svaki muπkarac imao jednu (po moguÊnosti njemu ekvivalentnu) æenu. (Ili su voama dopuπtali imati ih viπe.) Komunisti su mislili da nije pravedno ako netko ima viπe vlasniπtva od drugoga, ili Ëak — ako radi viπe od drugoga, pa su pravedno raspodjeljivali rad i vlasniπtvo.
131
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 132
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 133
©TO JE AKADEMSKO TRÆI©TE?
Æelim obrazloæiti dva temeljna nesporazuma, nedostatka u studentskim i nastavniËkim razmiπljanjima o pravu na besplatno πkolovanje. Prvi je nesporazum oko ideje træiπta, a drugi oko temeljne socioloπke zakonitosti: zakona o nenamjeravanim posljedicama ljudskih akcija. Posve je moguÊe, i vrlo realno, da plemenite studentske namjere zavrπe upravo obrnutim posljedicama od onih namjeravanih. Oba nesporazuma imaju izravne posljedice na ideju o flbesplatnom πkolovanju«. Besplatno πkolovanje moæe znaËiti dvije stvari: pristup visokim uËiliπtima za sve ili (kao πto su to studenti formulirali) ukidanje kategorije studenata za flosobne potrebe«. Moj se prvi dio teksta odnosi na prvu, a drugi dio teksta na drugu formulaciju ideje o flbesplatnome« πkolovanju. Tijekom prijemnih ispita na Filozofskom fakultetu studentice su kandidatima dijelile novu Skriptu, podlistak studenata prosvjednika koji se zalaæu za besplatno πkolovanje. Nesueni studenti tako su se veÊ poËeli pripremati za nove plenume i izravnu demokraciju. Osim napada na novog ministra πkolstva koji je tek stupio na duænost, u tom podlistku govori se o tome πto je direktna demokracija (flu sustavu direktne ili neposredne demokracije svi neprestano odluËuju«), πto je neoliberalizam (flprojekt vladajuÊih gospodarsko-politiËkih elita da prisvoje sebi πto veÊi profit na πtetu ostatka stanovniπtva«), o opÊem pravu na obrazovanje kao temeljnom ljudskom pravu, i o tome kako su studentski zahtjevi za besplatnim πkolovanjem jasni. I upravo kada sam pomislio kako sam shvatio πto studenti æele (ukidanje kategorije studenata koji studiraju za flosobne potrebe«), ideja se ponovno pretvorila u fatamorganu. Kako bi primjerice bilo da umjesto prijamnih ispita svih 4000 kandidata slobodno upiπe Filozofski fakultet? »ini se da bi mnogi, pogotovo pristupnici na prijamnome, pozdravili tu ideju. Mi nastavnici imali bismo neπto viπe studenata (ustvari Ëetiri puta viπe), auditorij bi nam bio veÊi, naπe bi ideje utolile glad te velike mase za znanjem i naπa bi reputacija u prvo vrijeme rasla. A potom bi se, kao na drugim sliËnim fakultetima u dræavi koji su pri upisima bili nerestriktiv133
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 134
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ni, proπirila ideja da studij ustvari ne valja: da nastavnici ne poznaju studente, da im ne posveÊuju dovoljnu pozornost, da se dugo Ëeka na ispite, da se ispitne liste manipuliraju po sustavu veza i poznanstava, da je nastava previπe opÊenita (dizajnirana flza debile«) i da neki pokuπavaju na nelegalne naËine proÊi ispite. Tako bi doπlo do nenamjeravane posljedice sveopÊeg upisa studenata — da studij koji je poËetno moæda bio razmjerno dobar, doe na zao glas. Ali moæda studenti nisu mislili na potpuno besplatno studiranje za sve, veÊ samo za one koji prou na prijamnom ispitu? Ako je tako, onda priznaju da je obrazovanje ograniËeno dobro. I veÊ time, priznat Êe da je studiranje ograniËeno dobro za koje postoji — træiπte. Upravo je træiπte jedna od najruænijih (najozloglaπenijih) rijeËi u studentskome æargonu. U tom æargonu, træiπte podrazumijeva da se sve moæe kupiti novcem, da bogati mogu sve, a siromaπni — niπta. flZnanje nije roba«, jedan je od njihovih upeËatljivih slogana. Ali to je jedna od njihovih najveÊih zabluda. Træiπte je jednostavno naËin raspodjele ili alokacije nekog ograniËenog resursa. Sva nama poznata dobra (hrana, voda, zrak, ljubav, znanje) su ograniËena, a pogotovo je ograniËeno ono opÊe. A roba je drugo ime za dobra za kojima postoji druπtvena (i privatna) potreba. Naravno, osim novËanim interakcijama, raspodjela ograniËenog dobra (dobara, tj. robe) moæe se raspodjeljivati i na druge naËine. Primjerice, ograniËeni resurs moæemo podijeliti po sustavu lutrije, sa sluËajnim dobitnicima. Ili pak po naËelu: tko prvi — njemu djevojka, stajanjem u redovima. Nadalje, umjesto novcem, dio ograniËenog dobra koje nam je potrebno trampom moæemo mijenjati za neπto πto nam je manje vaæno. Ako je rijeË o kruπkama i jabukama, ograniËeno dobro moæemo podijeliti na jednake dijelove. Napokon, to moæemo uËiniti, kao πto to Ëinimo sada, tako da ograniËeno dobro dijelimo onima koji su to najviπe zasluæili — s pomoÊu prijamnih ispita, prema tzv. meritokratskom naËelu. No bez obzira na to koji sustav alokacije dobara prihvatili, priznali smo da samo neki mogu doÊi u posjed ograniËenog dobra, i da nas ono sili na teπke odluke — na odluku o tome kome smije pripasti dio ograniËenog opÊeg (ili tueg) dobra. I da nijedna takva odluka, ni za donositelje odluka ni za korisnike, neÊe biti — besplatna. PostojeÊi sustav upisa — prema meritokratskom naËelu, po naËelu kvalificiranosti i znanja, jedan je moguÊi sustav. Kao i svaki meritokratski sustav — on je sustav privilegija. Ali ne treba smetnuti s uma da je taj sustav takoer sustav nejednakosti. Odnosno: da se taj sustav nejednakosti isto tako moæe nasljeivati (iÊi generacijama fls koljena na koljeno«). U ne tako davno vrijeme kada novac nije bio primarno sredstvo træiπne interakcije, trgovalo se radnim mjestima, fluslugama« (trebamo se samo upitati: koliko li je danaπnjih nastavnika bilo dije134
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 135
Træiπte, neredi, πkolarine
te nekog sveuËiliπnog — roditelja!), metodama koje danas zovemo elementarnom korupcijom, kao πto s pravom istim imenom zovemo i novËanu kupnju ispita ili radnih mjesta. Poenta ovog odlomka, meutim, jest da u bilo kojem sustavu razmjene dobara i usluga (— bilo Ëega!) uvijek postoji njihova izraæena ili neizraæena cijena (vremena, odricanja, ulaganja, cijena odluke i sl.), a ta cijena zapravo znaËi da postoji — træiπte. Træiπte je samo ime za tu razmjenu jedne vrijednosti i aktivnosti za drugu. Je li znanje doista takav ograniËen resurs na kojem se ogleda potreba fltræiπta«? Idealno gledano — nije. Svatko moæe Ëitati knjige i participirati u tom opÊem dobru. TeoretiËari javnoga dobra rekli bi da je znanje nedjeljivo flopÊe dobro« — dobro koje se nikome ne moæe uskratiti. I kada bi se naπ sustav obrazovanja sastojao iskljuËivo od ispita, kada bi svima bila dostupna sredstva uËenja, kada bi predavanja bila posve javna (recimo putem televizije ili interneta), mogli bismo reÊi kako je zahtjev, flpravo« na opÊe i flbesplatno« visoko obrazovanje, relativno lako ispuniti. Moæda Êemo jednoga dana stvoriti takav sustav. Ali dosadaπnji rezultati nastave u tzv. programima studija na daljinu, koji pretpostavljaju opÊu dostupnost obrazovnih sredstava, pokazali su da je takav oblik obrazovanja bitno loπiji od izravnog kontakta s nastavnicima, pa su ih neke vodeÊe zemlje u toj vrsti nastave, primjerice Britanija, nedavno ukinule (preæivio je jedno prvi takav program, vrlo komercijalan program Otvorenog sveuËiliπta u Milton Keynesu). Stoga moæemo reÊi da je ta minirevolucija u obrazovanju za sada neslavno zavrπila i da se potvrdilo kako je znanje ipak ograniËeno i djeljivo dobro.
Nenamjeravane posljedice ljudskih akcija Druga vaæna stvar u vezi s besplatnim obrazovanjem za sve jest zakon nenamjeravanih posljedica. Svaki bi student druπtvenih znanosti o tome zakonu trebao neπto uËiti. flDobrim namjerama poploËen je put u pakao«. Posve je moguÊe da plemenita studentska namjera (o preraspodjeli proraËuna kako bi se svima omoguÊilo visoko πkolovanje) zavrπi upravo suprotnim posljedicama — obrazovanjem za manje ljudi. I to ne zbog toga πto su politiËari i protivnici te ideje zli, neobrazovani, neinformirani i sl. veÊ zbog toga πto arbitrarna preraspodjela u korist jednoga naËela, po logici ograniËenog dobra, dovodi do nepravde ili neravnoteæe na nekoj drugoj, akterima viπe ili manje poznatoj strani. Studenti su primjerice rekli kako bi se novac za takvo univerzalno obrazovanje mogao naÊi kada bismo povukli vojnike iz Afganistana. To je, naravno, moguÊe. Ali to bi, prvo, vojnike liπilo izvora prihoda za njih i njihove obitelji. 135
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 136
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Drugo, zaπto su naπi vojnici u Afganistanu? Zbog toga πto smo htjeli uÊi u NATO savez. A to smo pak htjeli zato da nas ne bi ponovno napala neka jugo-vojska (ili neka sliËna), kao prije dvadeset godina. Drugim rijeËima, mi plaÊamo tu misiju umjesto da se naoruæavamo za sluËaj potencijalne ratne situacije, koja bi bila skuplja (i financijski i potencijalno po broju ljudskih ærtava) negoli postojeÊi aranæman s NATO savezom. Posve financijski gledano, misija u Afganistanu jeftinija je od naoruæavanja za sluËaj potencijalne (a pogotovo stvarne) ratne opasnosti. Stoga bi ukidanje te misije, ili ukidanje naoruæanja opÊenito, u ime osiguranja visokog obrazovanja za sve imalo nenamjeravanu posljedicu — odsutnost sigurnosti u sluËaju ratne opasnosti. Kada bi se graanima Hrvatske referendumom postavila alternativa: æelite li univerzalno visoko πkolstvo po cijenu odsutnosti sigurnosti u sluËaju ratne opasnosti, vjerujem da bi velika veÊina glasala za sigurnost u sluËaju ratne opasnosti. Ali nije rijeË o referendumskom odluËivanju. Bitno je da svaka politiËka odluka ima svoje nenamjeravane posljedice. Tako su primjerice i studentski prosvjedi bili nenamjeravana posljedica politiËke odluke da se na fakultete pripuste i oni studenti koji inaËe ne bi proπli (ili koji nisu proπli kvotu za redovite studente) na prijamnome ispitu. Nenamjeravane posljedice studentskih prosvjeda mogle bi biti da se ukine status studenata s osobnim potrebama (tj. uz plaÊanje). Neki Êe moæda reÊi da je rijeË o namjeravanoj posljedici. Ali to znaËi da se studenti koji bi se inaËe upisali na fakultet uz plaÊanje, u uvjetima flbesplatnoga πkolstva« i ograniËenoga dobra (recimo, barem s ograniËenjima prostorne infrastukture), de facto neÊe moÊi upisati na fakultet. Tako bi se moglo zakljuËiti da Êe posljedica namjere za osiguravanjem univerzalno besplatnog obrazovanja biti — onemoguÊivanje obrazovanja nekome tko bi to htio, ali zbog ograniËenosti javnih resursa — ne smije. Nadalje, Ëak i kada bi se poveÊale kvote (ili Ëak svima otvorio besplatan pristup visokome πkolstvu), novac koji se ulaæe u studente, Ëak i uz pretpostavku da nema dodatnog nastavnog optereÊenja (πto je naravno posve netoËno), dodatno bi opteretio proraËun preko studentskih prava (na prehranu, smjeπtaj, prijevoz, zdravstvenu zaπtitu i sl.), a to znaËi porezne obveznike, odnosno iste one roditelje, koji po studentima veÊ ionako plaÊaju porez. To pogotovo vrijedi za porezne obveznike koji nemaju djecu studente, i koji u tom dodatnom optereÊenju ne vide nikakav svoj interes ili neki posebni smisao jer veÊ ionako plaÊaju porez za obrazovanje. I opet, nenamjeravana posljedica namjere studenata prosvjednika bio bi troπak koji bi trebalo dodatno izvlaËiti iz dæepa osiromaπenih graana. Taj bi se troπak naravno mogao podmiriti i na druge naËine: primjerice oduzimanjem studentskih prava. Ali zasigurno ni to nije bila namjera 136
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 137
Træiπte, neredi, πkolarine
studenata prosvjednika. Mogao bi se podmiriti uzimanjem iz nekog drugog dijela proraËuna. Ali iza bilo kojeg dijela proraËuna opet stoje neki pojedinci koji, opet, veÊ plaÊaju porez za visoko obrazovanje i kojima se takvim prelijevanjem proraËuna onemoguÊuje neki izvor egzistencije. Moæda se proraËun moæe u izvjesnom smislu racionalnije tj. flpravednije« raspodijeliti, ali oduzimanje nekome da bi se dalo drugome uvijek ukljuËuje neku vrstu nepravde. A kako dræava uvijek poËiva na nekom obliku takve preraspodjele odnosno nepravde, ekonomisti liberali i neoliberali mislili su da je potrebno πto manje dræavne preraspodjele kako bi se osigurao minimum nepravde.1 Nadalje, u svakom sustavu, troπak studiranja nije samo eksplicitan (preko dræavnih dotacija, πkolarina i sl.), veÊ jedan njegov velik dio tvori implicitan, ili kako to ekonomisti kaæu, oportunitetni troπak. Prema ekonomistima koji se bave visokim obrazovanjem taj troπak iznosi viπe od 50% ukupne cijene studiranja2. Oportunitetni troπak je troπak koji nastaje kada se vrijednost, rad ili novac ne moæe istodobno uloæiti u neπto drugo. Primjerice, vrijeme uloæeno u studiranje ne moæe se istodobno uloæiti u proizvodni (tj. bilo koji drugi) rad. Stoga u troπak studiranja treba ubrojiti i onaj flizgubljeni« dio vrijednosti koji bi se dobio da se ta vrijednost uloæila u neπto drugo. Zaπto je to vaæno u ovom kontekstu? Zato πto taj dio troπka plaÊaju poglavito pojedinci koji ne studiraju, odnosno vrπnjaci studenata koji se nisu uspjeli upisati na fakultete, te moraju raditi za ili umjesto svojih sretnijih kolega. U tom sluËaju, nenamjeravana posljedica zahtjeva za besplatno πkolstvo (s meritokratskim naËelom upisivanja) jest da vrπnjaci plaÊaju za studij svojih s(p)retnijih kolega, a πto je veÊi broj tih s(p)retnijih kolega, to je veÊi dio troπka koji Êe ti vrπnjaci nestudenti morati podnijeti. TreÊe, posve je moguÊe da se stvori joπ jedna nenamjeravana posljedica studentskih prosvjeda: manje financiranje onih institucija na kojima su studenti pokazivali flviπu svijest« o pravednome druπtvu. To naravno moæe biti posve zlonamjerna politiËka retribucija, ali ona se moæe politiËki pravdati financijskim, ali i etiËkim argumentima. Primjerice, Filozofski fakultet u Zagrebu na kojem su studentski prosvjedi bili najizraæeniji, od dræave je dobio nerazmjerno veÊi komad opÊeg dobra negoli brojne druge visokoπkolske ustanove. Uloæen je velik novac u zgradu biblioteke, a posljednjih nekoliko godina zaposleno je viπe od 200 novaka i nastavnika. Ne moramo li oËekivati da Êe se po logici flpravednosti« u alokaciji opÊeg dobra, koju studenti prosvjednici tako Ëesto istiËu kao sa1
Jedino kada viπe nikome niπta ne moæemo uzeti da bismo dali drugome moæemo osigurati apsolutnu jednakost — jednakost u neimaπtini. 2 Sharp, A., Ch. Register, P. Grimes. 1998. flEconomics of Higher Education: Who Benefits and Who Pays the Bills?« u: Economics of Social Issues, McGraw-Hill, Boston.
137
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 138
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
morazumljivu, sada novac nerazmjerno viπe dijeliti drugima, koji kadrovski i infrastrukturno nisu uspjeli dobiti takav dio proraËunskog kolaËa, te popunjavati svoje kadrovske i infrastrukturne zahtjeve? Studente koji Êe uskoro zavrπiti svoj studij takve politiËke i etiËke spletke ne moraju posebno zanimati, ali je posve jasno da nesvjesno, tj. nenamjerno, svojim postupcima, posve neovisno o πkolarinama, mogu ugroziti neka prava nastavnika koji na njihovom fakultetu namjeravaju ostati trajnije. »etvrta nenamjeravana posljedica zahtjeva za besplatnim πkolovanjem jest perpetuiranje klasnih (ili blaæe reËeno — socijalnih) razlika. Jedna od tvrdnji koja se u raspravi o besplatnome πkolovanjem pokazala kao empirijska Ëinjenica, jest da najveÊe πanse pri upisu na fakultet imaju studenti imuÊnijih roditelja, ili toËnije, roditelja s visokom struËnom spremom.3 Takva pravilnost postoji u gotovo svim drugim zemljama. U postojeÊem sustavu, imuÊnijim i bolje obrazovanima dostupnije je visoko obrazovanje po oba kriterija upisa — po znanju i po financijskim sposobnostima, ali i zbog toga πto su πanse imuÊnijih studenata i onih bolje obrazovanih roditelja, na prethodnim razinama obrazovanja bile bolje, te su pristupnici mogli steÊi bolje kvalifikacije i prema meritokratskom kriteriju upisa, tj. prema kriteriju znanja. Meritokratski kriterij upisa na visoke πkole, s pomoÊu kvota, de facto ne pridonosi veÊoj socijalnoj osjetljivosti, veÊ perpetuira postojeÊe socijalne nejednakosti. Premda ne æelim biti zloguk prorok, posve je moguÊe (pa Ëak i realno) oËekivati da Êe studenti svojim zalaganjem za flbesplatno πkolstvo« de facto oπtetiti upravo one do kojih im je najviπe stalo: svoje najbliæe kolege, buduÊe kolege studente i svoje nastavnike. To Êe tada biti jednostavno fltræiπno« prelijevanje problema. Ako se takve zloÊudne prognoze ostvare, za to neÊe biti kriv neoliberalizam, zloÊa dræavnih birokrata, veÊ ista ona logika, ista ona fljasnoÊa« pojmova i zahtjeva kojom su se studenti rukovodili prilikom svojih prosvjeda. I dok raspravljamo o besplatnome πkolovanju, probleme s reæimom i kvalitetom studiranja joπ nismo ni dotaknuli.
3
Doolan, Karin. 2009. Koga nema? — O (ne)jednakim moguÊnostima u utrci za akademskim kvalifikacijama u Hrvatskoj, Institut za razvoj obrazovanja, http://www.iro.hr/hr/javne-politike-visokog-obrazovanja/kolumna/koga-nema-o-nejednakim-mogucnostima-uutrci-za-akademskim-kvalifikacijama-u-hrvatskoj/; PuziÊ, S., Doolan, K. i Dolenec, D. 2006. flSocijalna dimenzija Bolonjskog procesa i (ne)jednakost πansi za visoko obrazovanje: neka hrvatska iskustva«, Sociologija sela 2-3/2006. http://www.idi.hr/images/Sociologija%20sela%202006-2-3.pdf 138
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 139
KAKO BI IZGLEDALO NEOLIBERALNO ©KOLSTVO (DA GA IMAMO)?
Mnogi komentatori studentskih prosvjeda Ëesto su spominjali bolonjski proces i neoliberalizam u istome dahu, kao da meu njima postoji neka bitna povezanost. Osnovna ideja tih komentara jest tvrdnja da bolonjska reforma traæi flpragmatizam« studiranja koji odgovara træiπtu, tj. flneoliberalnoj« dræavi. Istodobno, premda se komentatorima svia paralela bolonjske i propale fl©uvarove« srednjoπkolske reforme, oni nikada iz nje ne izvlaËe zakljuËak kako flpragmatizam« πkolskih reformi nije nuæno neoliberalan: ©uvarova je reforma, primjerice, bila zamiπljena kao flelement jaËanja i provedbe« samoupravnog socijalizma. Krenemo li u joπ davniju proπlost, lako bismo dokazali kako se i transformacija πkolstva neposredno nakon Drugog svjetskog rata, tijekom pedesetih godina, kada je vladao dræavni centralizam, takoer dogodila zbog pragmatizma flu ime naroda«. Trebalo je obrazovati mase koje Êe svoje znanje upotrijebiti za dobrobit socijalistiËkog razvoja, pa su se naglo osnivali flpragmatiËni« studiji koji joπ i danas bitno optereÊuju ideju razvoja fltemeljnih znanosti« na sveuËiliπtu: prometni, tekstilno-tehnoloπki, kemijsko-tehnoloπki, strojarski, graevinarski, elektrotehniËki i sliËni fakulteti. (Noviji pokuπaji da se oblikuje flbinarni sustav« koji bi sa sveuËiliπta flizbacio« pragmatiËne, tehnoloπke studije, neslavno su propali. Kako mi po staroj socijalistiËkoj tradiciji ne ukidamo disfunkcionalne institucije, sada, u eri flbolonje«, u Hrvatskoj imamo iste studije i na sveuËiliπtima i na veleuËiliπtima.) Ukratko, ideja o pragmatizaciji studiranja koja odgovara iskljuËivo flneoliberalnoj« dræavi, ideja o njihovim flimanentnim« sliËnostima, priliËna je besmislica. Druga pouka ovih usporedbi moæda je sljedeÊa: it’s economy, stupid; bez obzira na to je li rijeË o komunizmu ili kapitalizmu, o demokraciji ili samoupravljanju, postoje prihodi i rashodi: ako su rashodi veÊi od prihoda — imate problem, u osobnom æivotu i u dræavi.
Briselski i moskovski diktati Na konferenciji o bolonjskoj reformi odræanoj prije dvije godine u Zagrebu jedan kolega svoje je izlaganje zapoËeo sljedeÊim rijeËima: flNekada smo sluπali 139
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 140
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
diktate iz Moskve, potom iz Beograda, jedno vrijeme iz Zagreba, a sada ih primamo iz Bruxellesa.« Puhovski je potom usporedio proπli i sadaπnji sustav studiranja i zakljuËio kako sadaπnji sustav nije gotovo niπta drukËiji od obiËnog nastavka srednje flπkolice«. Njegova je usporedba moskovskih i briselskih diktata pala na flgluhe uπi«, ali su kolege iz inozemstva, primjerice iz Austrije, ukazivali kako je kod njih bolonjsko-briselski fldiktat«, za razliku od malo ËvrπÊeg flbeËkoga diktata«, na sveuËiliπte uveo svojevrsno samoupravljanje. Bez obzira na to uvodi li Bruxelles novi diktat ili samoupravljanje, je li on bolji ili loπiji od flbeËkoga« ili flmoskovskog«, posve je jasno da nijedan od njih nije flneoliberalan«. Mnogo je vaænije sljedeÊe: Ako postoji neka osnovna ideja liberalizma i neoliberalizma, onda se ona upravo sastoji u odvratnosti prema diktatima, u zagovaranju sustava koji Êe odricati pravo bilo kojem centru moÊi da diktira uvjete. KritiËari bolonje i neoliberalizma slaæu se s tvrdnjom da u neoliberalizmu dræava slabi: kako je onda moguÊe da takva flneoliberalna« i slaba dræava uvodi diktate? Odgovor je: niti su europske dræave neoliberalne, niti je bolonja zamiπljena kao fldiktat«. Ali zadræimo se za trenutak samo na ideji neoliberalizma: kako bi izgledalo neoliberalno πkolstvo, kada bi europske dræave bile flneoliberalne«? Pogledajmo prvo kako izgleda ono flliberalno«.
Jozef Fritzl kao argument za dræavno πkolstvo Mnogi liberali (ustvari socijaldemokrati) danas tvrde kako je intervencija dræave u podruËje slobodnih ljudskih interakcija opravdana upravo u podruËju πkolstva. Liberali u naËelu prihvaÊaju da su roditelji bolji odgojitelji od dræavnih organa, i smatraju da ljudima treba omoguÊiti maksimalnu slobodu u oblikovanju interakcija. Ali roditelji, misle danaπnji socijalliberali, moæda ne znaju πto je najbolje za njihovu djecu: zato trebaju postojati dræavne πkole. I kao πto dræava intervenira kada roditelji zlostavljaju svoju djecu, tako dræava mora postaviti uvjete za potencijalni razvoj djece. Moæda smo benevolentni πto roditeljima dopuπtamo odgajati djecu, ali oni definitivno mogu ograniËiti potencijale svoje djece, stoga je razumno, u ime buduÊe samostalnosti i autonomnosti djece taj dio slobode (roditelja) prepustiti dræavi, tj. legitimirati njezin intervencionizam. Drugim rijeËima, danaπnji liberali (ustvari socijaldemokrati) pred oËima imaju Jozefa Fritzla, koji je godinama zlostavljao svoju djecu (ili u blaæoj varijanti — sekte koja primjerice ne dopuπtaju da se njihova djeca lijeËe na danas uobiËajene uËinkovite naËine) i koriste naπu odvratnost prema takvim primjercima kako bi nas uvjerili 1. da je to tipiËna, ili barem moguÊa situacija u odnosima roditelja i djece, i 2. da iz toga slijedi kako je opravdano roditeljima oduzimati 140
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 141
Træiπte, neredi, πkolarine
ingerencije nad odgojem ili barem obrazovanjem djece. Zato trebaju postojati dræavne πkole. A neki odmah idu i dalje i tvrde: zato trebaju postojati iskljuËivo dræavne πkole. Premda ideja o osiguranju buduÊe autonomije djece preko dræavnog obrazovanja na prvi pogled izgleda prihvatljivo, jasno je da su obje premise na kojima se temelji njezina opravdanost razmjerno klimave. Niti je veÊina roditelja nalik na Fritzla, niti je Fritzl uzor po kojem bismo mogli ili trebali oblikovati svoje ideje o ulozi dræave u obrazovanju, baπ kao πto takvi monstrumi nisu razlog da svim roditeljima oduzimamo djecu. Meutim, jednom kada prihvatimo argument da je dræavno πkolstvo (ili po moguÊnosti i iskljuËivo dræavno πkolstvo) opravdano, moramo prihvatiti i diktate. Kada odustanemo od ideje da su roditelji u biti najbolji odgajatelji i da pojedinci (ukljuËujuÊi i njihovu djecu) najbolje znaju πto je za njih najbolje, da znaju birati i podnijeti posljedice svojih odluka, postaje gotovo sporedno hoÊe li diktati o tome πto je najbolje obrazovanje za naπu djecu dolaziti iz Moskve, Zagreba, Bruxellesa ili, for that matter, od samozvanih ili ideoloπkih voa studentskih plenuma.
Neoliberalno πkolstvo Kada bi naπim flπkolskim prostorom« (da posudimo izraz iz europskog flnovogovora«) vladao neoliberalizam, kao πto tvrde domaÊi i strani neomarksisti, onda nijedna vrsta obrazovanja ni za jednog pojedinca ne bi bila besplatna. Naprotiv, buduÊi da je kod nas i u Europi velika veÊina πkola — dræavna, o neoliberalizmu ne moæe biti ni govora. Drugo, dræava ne bi regulirala koje se πkole mogu osnivati a koje ne mogu — ona ne bi mogla (ni smjela!) postavljati materijalne, kadrovske i druge uvjete za osnivanje, licenciranje i funkcioniranje πkola. TreÊe, ona pogotovo ne bi mogla (smjela!) odreivati sadræaje programa, pa bi pitanja πto treba biti sadræaj udæbenika, trebaju li udæbenici biti ovakvi ili onakvi, kratkotrajni ili dugotrajni, opseæni ili saæeti, bila posve izliπna. Ona takoer ne bi odreivala koliko trebaju trajati programi, niti bi odreivala uvjete pod kojim darovita djeca smiju flprelaziti razrede« ili studijske godine. Napokon, dræava ne bi, kao πto je danas sluËaj, proizvoljno odreivala cijene studiranja, glavarina i sl. Ukratko, naπ flπkolski prostor« nije doæivio ni fln« od neoliberalizma. Moæda bi se najveÊa korist flneoliberalnog« πkolovanja (kada bi ga bilo) sastojala u evidentnoj besmislenosti danas dominantnih rasprava o tome tko πto plaÊa i zaπto. U uvjetima dræavnog πkolstva, naprotiv, pitanje tko πto plaÊa i zaπto vjerojatno je najvaænije pitanje. A tu su pak sve (idejne i ideoloπke) opcije u igri. Neki tvrde da svi trebaju plaÊati za obrazovanje sviju, drugi pak da svi tre141
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 142
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
baju plaÊati za neke, treÊi da neki trebaju plaÊati za sve, Ëetvrti da neki trebaju plaÊati za neke. Potom se argumenti fltrebalo bi« — argumenti o pravednosti, poËinju gotovo proizvoljno kriæati s argumentima tko de facto plaÊa (ili je do sada plaÊao) za sve ili neke, koji bi ti neki trebali biti, bi li to bilo pravedno itd. A kada bi se u nekom trenutku flsvi« moæda i sloæili o tome flπto sve treba biti«, opet bi se zazivala dræava da odredi flprioritete«, prema kljuËu nacionalnog interesa, trenutnom broju nezaposlenih, nagaanjima o buduÊem stanju ekonomije i sl. U uvjetima neoliberalnog πkolovanja (kada bi ga bilo), takve bi rasprave bile izliπne. Prvo, bilo bi jasno da su flnacionalni interesi« ili flprioriteti« — uvijek prioriteti za neke, tj. da monopoliziraju flopÊi interes«. Isto bi tako bilo jasno da su nagaanja o buduÊem stanju ekonomije — spekulacije. Nadalje, bilo bi jasno da ponuditeljima flobrazovnih usluga« stvarni korisnici tih usluga moraju platiti odreenu cijenu koja se odreuje odnosom ponude i potraænje konkurentskih flobrazovnih usluga«. (A danaπnjim neomarksistiËkim ideolozima koji misle da bi se na taj naËin uniπtile flneproduktivne« struke treba reÊi da Ëak i Marx u Kapitalu navodi trgovca Biblijom kao tipiËan subjekt, odnosno Bibliju kao tipiËan objekt razmjene.) Na tom træiπtu pojavile bi se brojne kombinacije nastavnika, institucija, programa — i cijena. Nema sumnje da bi u prvo vrijeme takve ponude bile skromne, nejake, fleksperimentalne« — kao πto je to sluËaj s naπim privatnim πkolama danas. Isto tako nema sumnje da bi flponuditelji« takvih usluga isprva pokuπavali maksimizirati cijenu usluga (to je u prirodi ekonomskih odnosa), ali bi brojni drugi naπli korist i od spuπtanja cijena. Ali u tom odnosu koliËine, cijene i kvalitete usluga pojavila bi se i kljuËna rijeË — reputacija, koja je u naπem sustavu, pogotovo u kombinaciji dræavog monopola + privatnog poduzetniπtva u πkolstvu, gotovo pervertirana. Dræavne πkole (fakulteti) imaju navodno bolju flreputaciju« od privatnih, unatoË tome πto su u prve stoljeÊima ulagana javna sredstva, dok se u druge privatno ulaæe tek desetak godina, unatoË tome πto su javne πkole pune programa bez studenata, nastavnika koji su akademski status postigli prepisivanjem, falsificiranjem, srodstvom s prethodno zaposlenim nastavnicima, bliskoπÊu s politiËkim opcijama, trgovanjem diplomama i ispitima, razmjenom seksualnih usluga ili nekim sliËnim kriterijem. Nema nikakve apriorne garancije da se takve devijantnosti ne bi mogle pojaviti u flneoliberalistiËkom« πkolskom prostoru (kada bi ga bilo!), ali bi se barem znala i priznavala odgovornost pojedinaca i voditelja takvih institucija za nastalo stanje. Netko bi u tim uvjetima pravodobno reagirao — u vlastitom interesu! Spuπtanjem cijena, otpuπtanjem nekvalitetnih ili nemoralnih nastavnika, uvoenjem posebnih kriterija. Takva uËiliπta reagirala bi (kao πto je veÊ sada sluËaj) i 142
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 143
Træiπte, neredi, πkolarine
bila posebno osjetljiva Ëak na glasine (kao u Wylerovom filmu flThese Three«), a o stvarnim prijestupima da i ne govorimo. A ako niti to ne bi bilo dovoljno, takve bi institucije propale jer ih viπe nitko ne bi htio upisivati. Naprotiv, u danaπnjem sustavu dræavnog ili dræavno-privatnog sustava πkolstva nema nikakve garancije, i πto je naroËito vaæno, niti ikakve motivacije i inicijative da Êe se u doglednoj buduÊnosti postiÊi neki takav kriterij kvalitete za odreenu cijenu. Glavni razlog za to jest flneravni teren«, kako bi rekao Thomas Friedman, teren na kojem dræavna uËiliπta igraju flnizbrdo«, a privatna fluzbrdo«. U takvim neravnim (neravnopravnim) uvjetima niti privatna uËiliπta ne mogu funkcionirati po naËelu pravednosti, stoga je posve opravdano pretpostaviti da Êe se spomenute devijantne flinicijative« (razvijene na dræavnim uËiliπtima) odræavati i na privatnima, jer privatna u svemu moraju dostiÊi ona javna.
Europa, bolonja i neoliberalizam BuduÊi da Europa boluje od gotovo identiËnih boljki kao i mi, buduÊi da u veÊini europskih zemalja vlada dræavno πkolstvo — posljedice su iste kao i kod nas. Prvo, europska sveuËiliπta sve viπe zaostaju za svjetskima. Drugo, u korekciji te Ëinjenice, Europa se oslanja na svoje tradicionalne modele — dræavnog ili meudræavnog intervencionizma (diktata). Bolonjski je proces stoga jedan prirodan izdanak tipiËno europskog (meu)dræavnog intervencionizma, koji ne samo πto nije neoliberalan, veÊ je upravo suprotan neoliberalizmu. On intervenira, intervenira, intervenira. I treÊe, i moæda najvaænije, naËin interveniranja u taj proces, unatoË dobrim liberalnim namjerama o flprivatno-javnom« partnerstvu u πkolstvu i znanosti, prema Lisabonskoj agendi, zamiπljen je (u dobroj socijalistiËkoj maniri) s pomoÊu poveÊanja javnih izdataka za upravo takvo, dokazano loπe — javno obrazovanje. Stoga su i na toj razini kritiËari neoliberalizma, koji flbolonju« smatraju izdankom neoliberalizma, pobrkali lonËiÊe.
Kamo dalje? BuduÊi da hrvatskim, a treba reÊi — i europskim graanima, joπ uvijek, unatoË krizi dræavnih financija, strane ideje osobne odgovornosti za proraËun, za osobnu odgovornost prema vlastitom obrazovanju (pa Ëak, usuujem se reÊi, i za vlastitu egzistenciju opÊenito — πto se vidi iz golemih oËekivanja od dræave, koja su proizvod nasljea dræavnog intervencionizma u europskoj tradiciji), ne treba biti preveliki optimist — da Êe nestati fldiktati« iz Moskve, Bruxellesa ili Zagreba. Ali za razliku od sve veÊeg broja neomarksista — koji rjeπenje vide u veÊoj regulaciji, u regulaciji duæine krastavaca i πirine prezervativa, u flkontroli kvali143
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 144
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
tete«, u kontroli obrazovnih programa stvaranjem joπ veÊeg broja institucija za kontrolu, u stvaranju novih, primjerenijih programa, u poveÊanju proraËuna za te nove, primjerenije dræavne programe, u revolucionarnom ukidanju navodno flneoliberalnog sistema«, ili pak (u blaæoj varijanti) u ideji da Êe sve biti dobro kada na prava mjesta dou pravi ljudi, neoliberalni je stav obrnut: vrijeme krize je dobro jer nas sili da preispitujemo vlastitu odgovornost i odgovornost dræave. Ono nam joπ jednom dokazuje kako je dræava po definiciji loπ gospodar naπih financija, i kako je jedini odgovor na tu Ëinjenicu vraÊanje naπeg financijskog suvereniteta i naravno — odgovornosti za svoju egzistenciju onima koji je imaju po prirodi stvari, tj. nama samima. Ali da bi to bilo moguÊe, potrebno je flizravnati teren«, ukinuti povlastice i privilegije, monopole i subvencije. Na podruËju visokog πkolstva, to znaËi: 1. Postupno (ne revolucionarno) smanjivanje javnih financija za πkolstvo, odnosno usporedno smanjivanje poreza za dotiËne djelatnosti. 2. Ukidanje institucija koje odreuju flpodobnost« osnivanja novih πkola, odnosno liberalizaciju licenciranja novih πkola te ukidanje propisanih kriterija flzavrπene struËne spreme«. Kada bi naπe πkole bile najbolje na svijetu, moæda bismo takve mjere mogli i smjeli preispitivati. BuduÊi da to nije sluËaj ni s naπim, ni s veÊinom europskih πkola, uvoenje tih dviju mjera bio bi velik dobitak, i ocrtao bi se pravi smjer razvoja Hrvatske i Europe u buduÊnosti.
144
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 145
Poslanice bolonjcima
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 146
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 147
Kada bi vlada zahtijevala dobar odgoj svakog djeteta, mogla bi sama sebe poπtedjeti brige o odgoju. Mogla bi prepustiti roditeljima da djeca dobiju odgoj gdje i kako se njima svia te se zadovoljiti time da djeci siromaπnijih klasa pomogne plaÊati πkolarinu i snositi troπkove πkolovanja za onu djecu koja nemaju nikoga da za njih plati. Nitko æeπÊe od mene ne osuuje teænju da ukupni odgoj ili velik njegov dio bude u dræavnim rukama… OpÊi je dræavni odgoj tek domiπljat naËin oblikovanja ljudi da postanu nalik jedan drugome. Dræava bi trebala, ako bi uopÊe neπto trebala, organizirati i nadzirati odgoj samo kao jedan od mnogih pokuπaja natjecanja πto se provodi s namjerom da bude primjer i poticaj ostalima da budu πto vrsniji. John Stuart Mill, O slobodi
147
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 148
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 149
Prva ReÊi Êu vam zaπto sam protiv prosvjeda, onih svjetskih, ali i naπih, domaÊih; svjestan da sam u tom svjetskome slapu tek jedna mala, zanemariva kap. Moj je glavni razlog sljedeÊi: svjetski su prosvjedi postali jedan novi religijski pokret. On je religijski jer ujedinjuje nezadovoljnike svih vrsta, bez posebnog kriterija, posebne strategije, posebnog politiËkog programa, a protiv zajedniËkog, opet razmjerno fluidnog neprijatelja — zvanog neoliberalizam. Krilatica flprotiv neoliberalizma« sadræi svu æuË i bijes protiv svih nepravdi, svega πto demonstranti smatraju flloπim stvarima« na ovome svijetu, stoga je jedino Ëvrsto za πto se zalaæu neka vrsta flnove moralnosti«, to je pobuna koja namjerava uspostaviti flnove vrijednosti« — posve suprotne onima koje vladaju danas. To po sebi ne mora biti loπe. Rani krπÊani bunili su se protiv poganskog nemorala, a Luther protiv papinskog. Prvi su pred sobom imali sliku Rima u plamenu, gladijatora koje razapinju zvijeri, a drugi papinske spletke, uæivanja u razvratu i prodaju indulgencija. Nezadovoljstvo je u oba sluËaja shvatljivo: u oba sluËaja to je bila bitka za novi moral. U svim tim prilikama, kao i danas, u rijeke ljudi slilo se raznoliko, i opÊenito, proturjeËno, revolucionarno nezadovoljstvo. flOzonska rupa? Kriv je neoliberalizam. Nema ozonske rupe? Ah dobro, topi se led na Arktiku, πto je isto. Kriv je neoliberalizam. Vrijednost dionica raste? Vrhnje Êe obrati neoliberali. Vrijednost dionica pada? Opet Êe zaraditi neoliberali. DjeËji rad? Kriv je neoliberalizam. Djeca umiru jer se djeËji rad zabranjuje? Kriv je neoliberalizam. Deregulacija? To je bar jasno. Onda regulacija? Ona samo spaπava banke, pa je i ona u interesu krupnog kapitala. Kapitalizam? Upravo se protiv toga borimo. Onda znaËi: æelite Ëvrstu ruka distributivne ekonomije i tiranije? Jasno: borimo se i protiv toga. Bunite se protiv neoliberalizma, ali kakve veze ima s tim trg Tahir u Kairu, ili neki sliËan u Tunisu, Jemenu ili Burmi? Pa i tamo ima potlaËenih. Kako Êete se boriti protiv svega toga: nenasiljem? Apsolutno. Ali vaπi kolege raz149
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 150
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
bijaju prozore, pale automobile i bacaju molotovljeve koktele? Ma dobro, moæe i tako.« Da, taj novi religijski, revolucionarni pokret, pokret za nove vrijednosti, nalik je na revolucije iz 1789. i 1913. I tada se vjerovalo da promjena stanja moæe biti samo fldobro«. Bilo je to i opet nezadovoljstvo kraljevskim i carskim nemoralom, i uoËljivom razlikom luksuza jednih i siromaπtva i besperspektivnosti drugih. Ali to flproturjeËno« nezadovoljstvo, nezadovoljstvo zbog obje varijante iste medalje, dovelo je i do kontradikcija u samim pokretima — i upravo ih je to Ëinilo religijskima. Jedan od prvih krπÊanskih teologa, Kvint Septimije Tertulijan (iz drugog stoljeÊa), bio je dovoljno dosljedan kada je rekao: flVjerujem, jer je apsurdno.« On vjeruje u Kristova Ëuda, jer se ona ne mogu dokuËiti razumom. Razum nam ne moæe pomoÊi u borbi protiv pogana. Jakobinci su vikali fluniπtite bestidnicu«, ali su nedugo potom podizali spomenike boæanstvu Sunca. A boljπevici su se nadali kako Êe dræava odumrijeti time πto Êe jaËati. (Nacionalsocijalizam, premda pripada ovome krugu, ostavit Êemo, zasad, po strani.) Moj prvi razlog protiv religioznosti novog nezadovoljstva (kao i brojnih prethodnih) leæi dakle u tome πto on flnadilazi« razum; on vjeruje u neπto drugo i bolje, ali ga ne uspijeva pretoËiti u jezik razuma, u jezik bez kontradikcija. On nudi flnadu« (kao i svaki religiozni pokret), ali nam ne kaæe kako bi se ta naπa flnada«, to carstvo nebesko, trebalo spustiti na zemlju. Razmotrimo joπ neka proturjeËja. Propagandni filmovi spomenutih pokreta i skupina stvoreni su za vrlo razliËite vrste nezadovoljnika. AmeriËki film istiËe kako flkulturu straha« treba pretvoriti u flkulturu ljubavi«. Kultura straha, koju simbolizira George Bush, zavrπava poplavama i tsunamijima, a kultura ljubavi, u pozadini, prekrasnim slapovima Nijagare. Revolucija se, uz prikaze simbola transcendentalne meditacije i indijsku glazbu, mora dogoditi flu svijesti«. GrËki propagandni spot istoga pokreta, naprotiv, ne promovira promjene u svijesti, veÊ aktivnu borbu Ëiji su simboli crvene zastave i stisnute πake. (Demonstranti u Rimu vjerojatno su se za demonstracije pripremili gledajuÊi taj spot.) A dok ideologinja tog pokreta Naomi Klein demonstrante priprema za dugotrajnu borbu i zagovara flhvatanje korijena«, njemaËki propagandni film (i spot za veÊinu Europejaca) prikazuje sat koji otkucava — joπ malo i svijet Êe se sam promijeniti. Neki iskreniji ideolozi demonstracija tvrde kako nema veze πto ovaj-ili-onaj govori na nekoj demonstraciji. Nema veze πto razliËiti ljudi razliËito vide svijet: bitno je pridruæiti se pokretu. Arapin u Tripoliju ubija Gadafija. Amerikanac ruπi Wall Street. Talijan æeli besplatno πkolstvo. Nijemac æeli sprijeËiti topljenje le150
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 151
Poslanice bolonjcima
da na Arktiku. Hrvatski penzioner nezadovoljan je mirovinama. Seljak premalim dotacijama. Jedan æeli u Europsku uniju, drugi ne. Ali svi su ujedinjeni u jednu borbu — svi su fljedno«. Stoga i nema posebnog razloga flanalizirati« prave socijalne uzroke nemira, misle mnogi. Filozofi su razliËito tumaËili svijet, rijeË je o tome da se on promijeni. (Nekako.) Ostaje samo pitanje fljesi li za nas, ili protiv nas«. Takva se filozofija odmah pretvara u barikadu: ostajemo samo flmi« i floni«, prijatelji i neprijatelji. Utopije uvijek imaju takav religiozno-revolucionarni potencijal. Njegova je prva ærtva — razum. A kada se ærtvuje razum, ærtvuje se joπ neπto: vaænost pojedinaËnog miπljenja, individualizma, potrage za vlastitom sreÊom, autonomije i naposljetku, ali ne najmanje vaæno — osobne odgovornosti. To su moæda najveÊe tekovine zapadne civilizacije koje su je izdigle na stupanj civiliziranosti. I sva razdoblja naπe povijesti koja danas smatramo flneciviliziranima«, barbarskima, upravo su ruπila te njezine osobine. Revolucionarni pokreti s tom su (liberalnom) filozofijom uvijek imali problema, a isto vrijedi i za joπ uvijek vladajuÊe religije. A novi pokret gura nas u scenu iz filma Monty Pythona Brianov æivot, u kojoj revolucionarno-religijski zeloti uglas viËu: flSvi smo mi individualci.« To je moj drugi razlog protiv novog flpokreta«. Omasovljenje, tako uobiËajen zahtjev revolucionara i revolucionarnih fanatika, zaziva silu (a ne razum). Socijalna je psihologija vrlo dobro istraæila kako se manifestni ciljevi gomile lako pretvaraju u bilo kakve, proizvoljne ciljeve. Stoga nije sluËajno da u masovnim prosvjedima stradavaju i nevini. To je dakle moj treÊi, i najvaæniji razlog: To je strah od ljudskih ærtava, strah od posve nediskrimiranog nasilja, koje je, povijest je nebrojeno puta pokazala, uvijek skopËano s utopijama, religijama i revolucijama. Nakon Tertulijana uslijedio je krπÊanski Srednji vijek. (Zapadna je civilizacija preæivjela flkroz uπicu igle«.) Nasljee protestantizma bio je Tridesetogodiπnji rat, s dotad najveÊim brojem ærtava u europskoj povijesti. Francuska revolucija bila je po sebi dovoljno krvava. Za njom su uslijedili joπ krvaviji napoleonski ratovi. A nasljee Oktobarske revolucije (i sliËne, nacionalsocijalistiËke varijante) vrlo dobro poznajemo. Potrebno je mnogo cinizma (mnogo viπe negoli ga imamo mi, kritiËari danaπnjih prosvjeda) kako bismo sve te ljudske ærtve nazvati ærtvama napretka. Zaπto utopije, religije i revolucije uvijek zavrπavaju nasiljem, premda Ëesto zapoËinju kao flmiroljubive« i flistinoljubive«? Neki liberalni filozofi govorili su da je to zato πto se odustalo od razuma. Ili zato πto se odustalo od sluπanja pojedinaËnih miπljenja, od rasprava koje rjeπavaju sukobe rijeËima, a ne krvlju. To je svakako jedno objaπnjenje. 151
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 152
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Ali postoji joπ nekoliko vaænih dodataka. Miπljenje Êe postati barikada kada se iskristaliziraju flznanja«, flIstine« o tome u ime Ëega se treba boriti. Ako se flzna« πto je dobro i πto treba ostvariti, onda je svako suprotno miπljenje flzlo«, flciniËno« ili flludo«. Ako je flzlo«, treba ga iskorijeniti, a njegovog nositelja ukloniti. Ako je ciniËno ili ludo, onda za takve revolucionari stvaraju posebne institucije i metode flozdravljenja«. Od utopije do totalitarizma postoji logiËan slijed. Utopije uvijek zavrπavaju nasiljem. Kada nobelovac Krugman vrlo pritajene kritiËare demonstranata zove flhisteriËnima«, ili kada ih u domaÊem tisku Marinko »uliÊ (mnogo flbalkanskije«) zove flproreæimskim dupeglavcima«, na djelu je upravo takav proces — zatiranje drukËijih sudova. Sloboda govora postaje floskula za malu djecu. Verbalno nasilje, pretvaranje miπljenja s kojima se ne slaæemo u jasne znakove flneprijateljstva«, prvi je korak prema onome stvarnome nasilju. Nadalje, prema takvim religioznim revolucionarima, krivac za postojeÊe stanje uvijek mora biti Netko. Car, kralj, Jadranka Kosor ili magnati s Wall Streeta. I tog nekoga, tih 1%, svakako treba odmah ukloniti. Sve bi bilo dobro kada ne bi bilo takvih flzlikovaca«. Netko MORA biti odgovoran za nastalo stanje. Netko se flurotio« protiv nas. (I upravo je takva misao flurotniËka«, pisao je nekoÊ Karl Popper: optuæi drugoga za urotu, kako bi prikrio da sam kujeπ urote). I upravo takva misao o fluroti« raa nasilje. I za kraj. Neki je dan na internetu financijski magnat Peter Schiff (pod mottom flJa sam onih 1%«) objavio videozapise svojih rasprava s demonstrantima na Wall Streetu. Premda su demonstranti bili grubi, sve u svemu bila je to vrlo dobra rasprava: Schiffu treba skinuti kapu za hrabrost kojom je zastupao neoliberalne, toËnije: liberterske stavove pred razmjerno moÊnom i razjarenom gomilom. Moæda joπ ima mjesta za razumne rasprave.
Druga Gaudeamus igitur. flBolonjski voinitzi — poozdrav«! S pravom se pitate: kada je to postojalo doba obiËnog, bezinteresnog uËenja, ono doba prosvjetiteljske ideje da studenti imaju pravo traæiti istinu na svoj naËin. Ono doba prastare ideje da za pravu znanost treba dovoljno slobodnoga vremena. Ono doba kada je uËenje bilo dio izgradnje karaktera i intelektualnog poπtenja. Svi se pozivaju na ideju humboldtovskog sveuËiliπta universitas studiorum, sveukupnosti uËenja i znanja, a ono πto vidite posve je suprotno. Fakulteti su rascjepkani, i trebate platiti za sluπanje kolegija na drugom fakultetu. Upisujete smjerove (module) i ne moæete se predomisliti u hodu. UËite da biste pro152
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 153
Poslanice bolonjcima
πli ispite. Dolazite na nastavu da bi vas profesor primijetio. Nabavljate knjige zato πto morate. I veÊ pri upisu morate dobro znati materiju koju biste navodno tek trebali uËiti. Svaki tjedan piπete seminarski, svaki drugi piπete kolokvij. Gubitak ritma znaËi gubitak godine. Slobodno uËenje pretvorilo se u vojniËki dril. Vivat academia, vivant professores. Vrijeme se primijenilo, razdoblje studija se promijenilo, jedino su profesori, kolegiji i zgrade, Ëini se, ostali stari. Mi æelimo postati centri izvrsnosti, a nastavni se programi nisu mijenjali otkad postoji sveuËiliπte. I Ëesto ste s pravom u nedoumici: je li bolje otiÊi na predavanje, riskirati flminus« ili ostati kod kuÊe (u domu) i u miru proËitati ono πto on(a) ionako flpita«. Ako ne doete na nastavu — profesor Êe to zapamtiti, ako doete i niste pripremili gradivo, zapamtit Êe joπ i lakπe. »udna je ta trgovina. Moæete birati: korist od prisutnosti na predavanju ili korist od proËitanoga. Vrijeme na putu do fakulteta ili vrijeme za radnim stolom. Vrijeme u biblioteci ili vrijeme za pripremu seminara preko interneta. Vivat membrum quodlibet, semper sint in flores. ©treberaj osnovne πkole bila je tek najava. Mislili ste kako tek nakon velike mature kreÊe potraga za onim pravim, bezinteresnim instraæivanjem i znanjem. Bologna! Taj je grad postao metafora: za kratke rokove, za beskonaËne ispite, kolokvije, seminarske radove, za kolizije, isprike i izmotavanja o tome zaπto se zadaci nisu mogle izvesti, za uzaludno traæenje knjiga kojih veÊ odavno nema u tisku, za lutanja i Ëekanja na profesorske konzultacije i tajnice na kavama, zaboravne mentore i stroge ocjenjivaËe, da doznate kada su rokovi za upis, hoÊe li biti nastave, πto treba upisivati u indeks, koliko bodova vrijede kolegiji, kada se ispiti mogu prijaviti, kada Êe se izvjesiti rezultati, moæete li nastaviti po sustavu 3+2, 4+1, 5+0, 3+0, kako Êe izgledati vaπa trogodiπnja diploma, hoÊe li biti prijamnih za Ëetvrtu godinu, ili Ëak: πto Êe se (i da li) uopÊe studirati sljedeÊe godine. Vivat nostra civitas, maecenatum caritas, quae nos hic protegit! I dok vi studirate, roditelji krpaju kraj s krajem, a banka tek πto vam nije sjela za vrat. Ne dao Bog da padnete godinu! (Kamate rastu.) Koliko Êete tek inaËe sljedeÊe godine plaÊati za studij? To vam nisu rekli unaprijed. A nisu vam rekli ni hoÊete li morati plaÊati diplomski studij (Ëetvrtu i petu godinu)? A πto je s doktorskim? Ali vama je jasno i bez objaπnjenja. Nema besplatnog ruËka. I jedina je πansa da naete nekog dobrog mecenu. Vi plaÊate studij i pitate ona najvaænija pitanja: isplati li se studirati? Isplati li se plaÊati navodno bolji studij, ili pak πto bræe svrπiti s agonijom, te upisati neπto fllako«? ©to Êe vas viπe razoËara153
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 154
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ti? Reæim studiranja? Nastavnici? Nastavni programi? Ili utroπeni novac? Vaπe neostvarene nade da Êe vam studij pruæiti pravo znanje i bolje prilike u buduÊnosti, ili Ëinjenica da ste jeftinije mogli proÊi s navodno loπijim studijem, ili Ëak bez njega? I u besanim noÊima razmiπljate: Za desetak tisuÊa eura potroπenih na studij, mogli ste otvoriti tvrtku, oploviti svijet, uloæiti novac u dionice, podiÊi kredit za stan; kajete se πto ranije niste bili πtreberi da danas barem tu brigu skinete s vrata, ili pak psujete onu srednjoπkolsku nastavnicu matematike koja vam nije poklonila Ëetvorku — i zbog koje danas ne spavate ni vi ni vaπi roditelji. Post iucundam iuventutem, post molestam senectutem, nos habebit humus. A kolike vas nedoumice tek Ëekaju! HoÊe li biti prijamnoga za Ëetvrtu? Smijem li upisati samo jedan predmet (modul)? Mogu li izabrati kolegije barem na diplomskome? A ako kojim sluËajem niste zadovoljni s prve tri godine: Kamo sada? Isplati li se mijenjati studij (faks, usmjerenje, modul) ili gurati dalje po starom? Mijenjati grad ili faks, i razmiπljati hoÊe li vam on priznati veÊ poloæene ispite? HoÊe li vam omoguÊiti upis, kako se tvrdi — flprema bolonji«, ili Êe viπe nevidljive instance negativnu odluku pravdati time πto isti studij u jednome gradu kod nas traje tri, a u drugome Ëetiri ili Ëak pet godina? Ima li bolji studij u Splitu? Ili u BeËu? Koliko se isplati s obzirom na troπkove æivota i preseljenja? Isplati li se studirati godinu dana flvani«, kako bolonja tvrdi da bi trebalo, ili Êe vam ta odsutnost usporiti cijeli ritam studija i æivota? Koliko Êete se muËiti i kome se obratiti da na povratku dokaæete kako su drugdje odsluπani predmeti bili isti ili Ëak bolji negoli da ste ih sluπali na matiËnome fakultetu, i kako je za vas upravo ta godina bila presudna? Vivant omnes virgines, faciles, formosae. I kada ste o svemu tome dobro porazmislili (i kada niste pronaπli zadovoljavajuÊi odgovor) — ostaju vam posve normalne ljudske utjehe. Prisjetit Êete se da ni u Humboldtovo vrijeme studiji (valjda) nisu bili savrπeni, da su studenti i nekoÊ bili gladni i da su se znali zaæeljeti roditeljske kuhinje i Ëiste posteljine, da su i oni imali svoja primitivna veselja i svoje razmirice, svoje nade i ambicije. I tada Êete shvatiti (ili se tjeπiti) da studentski æivot, i prije i nakon bologne, i nije baπ najgori na svijetu.
TreÊa Postoji jedna socioloπka teorija koja kaæe da pobune nastaju kada su socijalni problemi isuviπe segmentirani, kada pojedinci imaju isuviπe rascjepkanih, vlastitih problema da bi se sukob mogao rijeπiti po naËelu — jedan po jedan. 154
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 155
Poslanice bolonjcima
Ako to nije pravilo za sve sluËajeve, to zasigurno vrijedi za vaπ nedavni prosvjed, zar ne, dragi bolonjci? Neki od vas nemaju prireen diplomski program, neki ne znaju kakva Êe im biti bolonjska kvalifikacija; neki tvrde da neÊe moÊi prijeÊi na sukladni studij u drugome gradu ili na drugome fakultetu, na nekim fakultetima neÊe se moÊi nastaviti studij (modul) s kojim se zapoËelo, veÊinu gnjavi neki profesor zbog kojega Êe morati pauzirati (i dangubiti) cijelu godinu, veÊina profesora program je prepisala iz programa negdaπnjih dvosemestralnih kolegija, premda se on veÊ godinama treba studirati kao jednosemestralan, neki misle da je jedan od problema u studentskim udrugama i zborovima (nasljee stare studentske birokracije — pojedinaca koji su veÊ tijekom mandata pronaπli svoju politiËku pozadinu), a neki vjeruju da Êe tek novi izbori studentskih predstavnika donijeti nov vjetar u jedra bolonje. Neki misle da je problem u poremeÊenoj komunikaciji s upravama vlastitih fakulteta, a neki u komunikaciji fakulteta sa sveuËiliπtima i ministarstvom. I gotovo svi imaju pravo. Istina je da se s pravom moæete nazvati flizgubljenom generacijom« — generacijom na kojoj se testirala jedna nova ideja, i da u protekle tri godine nije uËinjeno ono πto bi ærtve flsustava« ograniËilo samo na vas. Svi pojedinci visokoπkolskog sustava moraju vam u izvjesnom smislu biti zahvalni πto ste pokazali da nije uËinjeno dovoljno — i to ne radi vas, veÊ radi generacija koje dolaze za vama. Jer za vas je vrijeme veÊ proπlo — doÊi Êe vrijeme diplomiranja, i kada bi se svi vaπi zahtjevi ispunili ovoga trenutka, vama oni ne bi vrijeme vratili unatrag. UnatoË svemu tome, ja nisam za pobune. Ne zbog toga πto πtrajk ne bi bio opravdan, nego zbog toga πto mase (pa Ëak i kada su najobrazovanije) djeluju po nekoj svojoj socijalnoj dinamici koja teπko artikulira sve one probleme koje treba rijeπiti, a vrlo Ëesto prelazi u emocionalne ispade koji imaju svoju veliku socijalnu (a katkada, recimo u sluËaju nogometnih navijaËa) i materijalnu cijenu. To se vidjelo u sluËaju uËeniËkog πtrajka tjedan dana prije studentskoga. Gaati ministarstva i πkole jajima, sukobljavati se s policijom, izvikivati neprimjerene parole, ne dolaziti na nastavu... ako niπta drugo, netko Êe uprljane fasade morati Ëistiti (a ËistaËe platiti), a policija, umjesto da radi svoj posao — recimo da lovi kriminalce, morala se natezati s golobradim deËkiÊima i curicama za koje sudovi ne mogu prizvati Ëak ni obiËnu prekrπajnu ili kriviËnu odgovornost. U pobunama gotovo uvijek netko strada. Svaka je pobuna troπak, za policiju, za sudove, za roditelje, za one koji plaÊaju rezultate vandalizma. Pobunjenici obiËno misle da Êe stradati netko na vlasti, odrasli, ili bilo tko fliznad«, ali najËeπÊi ishod jest da stradaju upravo oni koji su se bunili. 155
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 156
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
©trajk uËenika i studenata, po svemu sudeÊi, isplatio se: oËitih ærtava nije bilo, a vlast je obeÊala da Êe ispuniti sve vaπe zahtjeve. Osim toga, svi su u javnosti govorili (ministar, nastavnici, sindikalisti) kako je rijeË o dobrim i pametnim mladim ljudima, kako sve πto radimo ionako radimo za vas, kako je zadatak vlasti (i odraslih) da vam u svemu pomognu i sl. A mediji su uglas tvrdili kako je flveÊ bilo krajnje vrijeme«, kako su mladi ljudi (konaËno! — zaπto konaËno?) fluzeli sudbinu u svoje ruke« i time pokazali flizuzetnu zrelost«. Ministrov pacifistiËki æargon, i odgaanje osporene dræavne mature, posve su razumljivi. Zaπto da na sebe navuËe bijes ne samo mlade i buntovne generacije, veÊ vjerojatno i njihovih roditelja? Pobunu se trebalo politiËki pod svaku cijenu utiπati u najkraÊem roku. Ali manje je razumljivo novinarsko flnavijanje« i nagovaranje. Naravno, mediji æude za pobunama: to su udarne vijesti od kojih se sedma sila danima moæe hraniti. Ali, veselje i obijest kojim se izvjeπtavalo o prosvjedima upuÊivali su na politiËku nezrelost domaÊe javnosti uopÊe jer je opÊa pohvala prosvjednika bila znak vlastitog pritajenog i neartikuliranog gnjeva protiv svake politike i svih politiËara, protiv vlastitog teπkog i gadnog æivota, a ne artikuliran stav o tome πto bi doista trebalo popraviti. Pohvala uËeniËkog prosvjeda bila je loπ presedan jer je legitimirala svako takvo okupljanje, i to bez obzira na njegove ciljeve i posljedice. To je bio izraz one, kako smo se nadali, prevladane filozofije prema kojoj postoje floni« gore, na vlasti, fllopovi« kojima teËe med i mlijeko, koji su za sve krivi (kao da oni æive u nekoj drugoj stvarnosti), i flmi ugroæeni« — crnci koji jedva spajamo kraj s krajem, raja kojoj se nikada ne Ëuje glas. Svima onima koji su devedesetih doæivjeli fldogaanja naroda« takva se filozofija javnosti mora Ëiniti odioznom. Jer niti su politiËari iznad druπtva, niti je raja ispod: svi smo mi dio istog sustava koji stvara politiku kakvu imamo. Neki sustav grade lijenoπÊu, neki nesposobnoπÊu, neki obijeπÊu, a neki kontrolom njihovih posljedica. Studentski je πtrajk definitivno pokazao da se demokracija viπe ne oËekuje iskljuËivo na razini partnerstva vlasti i flnaroda«, jer uspostava demokratske vlasti ne znaËi njezino dovrπenje. Demokratizaciju sada oËekujemo i na flterenu«, u radnim organizacijama, na fakultetima, u tvornicama, u civiliziranom ophoenju meu ljudima, u tzv. transparentnosti troπenja proraËunskog novca, i to ne samo na razini dræavnog proraËuna, veÊ i u proraËunima svih niæih razina javnih poduzeÊa (a katkada Ëak i privatnih!). I u tom smislu studentski prosvjed nije bio fldogaanje naroda«. Ali granica izmeu mirnih i razumljivih prosvjeda i fldogaanja naroda« vrlo je tanka i nevidljiva. Takva okupljanja gotovo uvijek ukazuju na nepovjerenje prema institucijama vlasti, πtoviπe, prema svakom obliku odluËivanja flodozgo«. Na prosvjedima se Ëesto kaæe: flNije nas se pitalo«. Ali ni156
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 157
Poslanice bolonjcima
je svaka dilema predmet referendumskog odluËivanja. Upravo zbog toga i postoji vlada — da djeluje uËinkovitije i svrsishodnije od okupljene svjetine. Prema jednoj drugoj socioloπkoj teoriji (F. Fukuyama), najbolje demokracije su one u kojima su pravila igre tako dobro skrojena da ne postoji fltrenje« u interakciji meu pojedincima. Kada je potrebno najmanje kontrole dræave u odnosu meu pojedincima, tada je ona najjeftinija i najuËinkovitija. Ako se za promjenu pravila igre uvijek treba sazvati referendum ili organizirati prosvjed, onda je to znak da neπto ne valja s pravilima i s meusobnom komunikacijom meu razliËitim socijalnim ili radnim razinama. I zato je, dragi moji bolonjci, pravo mjesto za rjeπavanje vaπih problema na fakultetu. Vaπi su prosvjedi, dragi bolonjci, imali simboliËan karakter — oni su organima upravljanja (na viπim ili najviπim razinama) dali do znanja da brojni problemi nisu rijeπeni. (I zato je najviπe studenata bilo meu buduÊom flslobodnom inteligencijom«). Pa ipak, da se dogodila neka stvarna ærtva (osim one vremenske), kakvih na takvim prosvjedima obiËno ima, javnost, ta prevrtljiva neman, odmah bi s punim pravom postavila pitanje njihove opravdanosti. A to Êete pitanje ubrzo poËeti postavljati i vi — samima sebi. Vaπ je prosvjed bio fllijep« upravo zato πto je bio simboliËan. Ishod takvoga prosvjeda moæe biti dobitak za sve strane. Nakon nekog vremena, ako ste marljivi studenti, i sami Êete poËeti razmiπljati jeste li utroπeno vrijeme moæda mogli iskoristiti za neπto flkorisnije«, pripremiti recimo neki ispit. Ali oni koji Êe u prosvjedu vidjeti neki krajnji cilj, prijeÊi Êe onu tanku granicu koja razdvaja simboliËne prosvjede od skepse prema svakoj vlasti. Ako se to dogodi, situacija Êe se ubrzo pretvoriti u situaciju u kojoj Êe sve strane poËeti gubiti. Dragi moji sadaπnji i buduÊi bolonjci: vi Êete biti i ostati odgovorni za vlastita djela i ponajprije za vlastitu sudbinu. Ali naπa je sposobnost kontrole rada i vrijednosti ostalih pojedinaca u druπtvu — minimalna. HoÊe li vaπ susjed dovoljno uËiti, kakav Êe studij i posao izabrati, hoÊe li koleriËno reagirati na svoje nastavnike — na sve to neÊete moÊi utjecati. Ali naπ se rad odvija u nekoj okolini, i nju svakako treba poboljπavati. Ako je mirni prosvjed tome posluæio (a jest), to je njegovo opravdanje. I zato treba birati svoje bitke, njihove ciljeve, a pogotovo sredstva. Sve dok je naπe sveuËiliπte ovako rascjepkano, svoje ciljeve ostvarujte na fakultetima. A kada se fakulteti poprave a sveuËiliπte integrira, razmiπljat Êemo i o njegovom popravljanju. Tako Êemo naπ svijet barem malo popraviti.
»etvrta Trebate JEDNU radikalnu ideju koja bi preokrenula Hrvatsku? Evo jedne lude ideje: da domaÊa sveuËiliπta (veleuËiliπta i visoke πkole) postanu najmodavci 157
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 158
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
prostora svim nastavnicima koji bi taj prostor htjeli i mogli platiti. Bila bi to svojevrsna Facebook sveuËiliπta. To nije moja originalna ideja. Spominje je J. G. Wissema, profesor Tehnoloπkog sveuËiliπta u Delftu, u knjizi Na putu prema sveuËiliπtima treÊe generacije (2009). A suvremeni trendovi, poput on line kurseva, ili tzv. uËenja na daljinu, primjerice u sklopu projekta Coursera.org, pokazuju da je na pomolu doista nova revolucija u uËenju i nastavi. RijeË je o trendu posve suprotnom ovom naπem stanju, u kojem se svi æivotni sadræaji normiraju i reglementiranju: od Ëitanja Gustava Krkleca, do koriπtenja dezodoransa za osobnu higijenu i ophoenja sa suprotnim spolom. Projekt Coursera sastoji se od dosad 2,5 milijuna ponuenih kurseva koji su otvoreni za sve graane kugle zemaljske. TeËajeve o knjigovodstvu, teoriji igara, ili bilo Ëemu drugome, koji se inaËe predaju na najjaËim svjetskim sveuËiliπtima — moæete upisati i vi, ako to veÊ niste uËinili. I to besplatno. Presto, presto... E sad. Kakve to veze ima s nama, malom sveuËiliπnom i znanstvenom nejaËadi u svjetskim razmjerima? Nekoliko obrazloæenja prije opisa kako bi to kod nas moglo izgledati. Prvo, studenti Ëesto misle kako im je ograniËen spektar dostupnih predavaËa. Vrlo Ëesto vjeruju kako bi na sveuËiliπtu trebali predavati flneki drugi« predavaËi. Drugo, mi navodno nemamo tako iznimno kvalitetne visoke πkole niti previπe svjetski renomiranih nastavnika i znanstvenika koje bi trebalo zaπtititi poput endemskih biljaka. Jednom prilikom predloæio sam malo manje ludu, ali isto tako utopijsku ideju — da se postojeÊi nastavnici i znanstvenici flotkaËe« od svojih danaπnjih institucionalnih okvira, i da se lutrijom preraspodijele pojedinim sveuËiliπtima. Time bismo ih oslobodili prijateljsko-neprijateljskih (ob)veza da djeluju ili glasaju onako kako njihove institucije (odsjeci, katedre i sl.) misle da bi trebalo, odnosno po naËelu: radi onako kako se radilo desecima generacija (flprepiπi plan rada iz prethodne godine«). A njihovo odmicanje od bilo kakve institucijske podloge, joπ je malo radikalnija ideja. TreÊe, opÊi je zakljuËak domaÊih i stranih komisija za procjenu kvalitete da naπi predavaËi flpreviπe teoretiziraju«, da njihove teorije Ëesto nemaju veze s flpraksom«, pogotovo onom tehnoloπkom, i da se pravi kapital ne moæe osobito okoristiti domaÊim akademskim kapitalom. Taj je zakljuËak vrlo vjerojatno toËan. Disocijacija nastavnika od postojeÊih institucija stvorila bi novo previranje. Pravu revoluciju, a ne onakvu za kakvu se mnogi danas zalaæu. Kada bi se moja luda ideja sluËajno prihvatila, studenti bi upisivali kolegije koje æele, ali iznos πkolarine odreivao bi sam nastavnik. Dræava bi bila zadovoljna jer bi se njezin troπak bitno smanjio. SveuËiliπta bi bila zadovoljna jer bi sama odreivala iznos najamnine za prostor. (Ali u poveÊanju iznosa zakupa moæda bi i pretjerala, na svoju πtetu.) Studenti bi bili zadovoljni jer bi mogli upisivati kolegije koje bi htje158
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 159
Poslanice bolonjcima
li. Jedino bi nastavnici i znanstvenici bili pod pritiskom, i vrlo je vjerojatno da im se ideja ne bi sviala. Morali bi razmiπljati o tome gdje unajmiti prostor (na bliæem ili daljem sveuËiliπtu, u Zagrebu ili u GospiÊu). Morali bi razmiπljati koliko im se isplati povisiti πkolarine za ono πto studentima doista nude (i o træiπnoj vrijednosti svoga rada). Morali bi paziti na svoju akademsku i neakademsku reputaciju. Ukratko, morali bi razmiπljati o svemu onome o Ëemu danas ne razmiπljaju i misle da ne trebaju razmiπljati. Ali sada, i pozitivan dio priËe. Izmeu on line teËajeva i stvarnog æivota, kao πto znamo, postoji priliËna razlika. Kao πto ameriËka sveuËiliπta koja svijetu nude milijune besplatnih on line kurseva, poËivaju na stvarnome novcu i stvarnim studentima u realnome prostoru, tako bismo i mi svoju nadnicu zaraivali od flstvarnih« studenata, kojima bi sveuËiliπta joπ uvijek dodjeljivala stvarne diplome (premda bi rijeË diploma postupno gubila na znaËaju, jer bi mnogo vaænije bilo kako Êemo iskoristiti steËena znanja u æivotu), ali bismo svoju reputaciju zaraivali u virtualnom prostoru. U velikom broju sluËajeva, moæda zbog bolonje, naπi nastavnici imaju pripremljene on line kurseve. To bi mogli biti naπi asseti, naπa potencijalna vrijednost (ubacite smajliÊ). Moæda bi jednoga dana, kada se pokaæe da su naπi kursevi bolji od stranih, Amerikanci poËeli dolaziti u Hrvatsku? Kvaka-22 u naπem sluËaju bila bi: hoÊemo li se obraÊati cijelome svijetu (kursevima na engleskome) ili pak na hrvatskome? To bi bila joπ jedna vaæna tema u naπoj procjeni troπkova i dobiti. I tada bismo vidjeli pravo stanje stvari: koliko smo veliki ili mali. I ne bi nam trebale posebne akademske komisije za kontrolu kvalitete...
Peta Otkako se u SAD-u govori o studentskom fldugu« u visini od trilijun dolara, odnosno o sljedeÊem velikom investicijskom balonu, s vrlo loπim perspektivama zapoπljavanja mladih i obrazovanih u Americi i Europi, Ëini se da su za visoko obrazovanje u buduÊnosti sve opcije otvorene. Kladionica je otvorena! Zbog toga je Rodin-KureliÊev prijedlog za reformu visokog πkolstva,1 u maloj zemlji za veliki uæitak, tek kap u moru onoga o Ëemu bi se moglo, i u globalnim uvjetima — trebalo razmiπljati. Njihov je prijedlog apsolutno dobrodoπao kao poticaj za raspravu, ali kao πto Ëesto biva, posebno kod nas, broj razliËitih druπtvenih i partikularnih interesa na kraju i najbolje namjere i planove moæe odvesti u... krivome smjeru. 1 S. Rodin, Z. KureliÊ, flDeset teza za reformu visokog obrazovanja«, Banka, 11. studenoga 2011.
159
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 160
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Rodin-KureliÊev prijedlog toËno detektira neke boljke bolonjske reforme. Najbolnija toËka kod nas je nemoguÊnost zapoπljavanja za baccalaureate (prvostupnike), i ona se moæe razmjerno lako rijeπiti — administrativnom uredbom. Bi li ta uredba poluËila rezultat koji smo svi i oËekivali od bolonje, a to je pragmatiziranje nastave, ËvrπÊi kurikuli i ishodi nastave, posve je drugo pitanje. Takvo bi rjeπenje u postojeÊim uvjetima jednim (administrativnim) udarcem poveÊalo nominalan broj nezaposlenih mlae dobi za nekoliko desetaka tisuÊa. Ali da: smisao bolonje bio je da se mladi πto prije otisnu u svijet rada, i to im svakako treba omoguÊiti. Autori velik dio svog prijedloga temelje na problemu diploma i titula. Ali taj problem, naæalost, nije samo problem nesklada negdaπnjih i sadaπnjih titula i naËina studiranja, niti bi se taj problem mogao rijeπiti Ëisto administrativnim povratkom na staro ili uvoenjem novog standarda 4+1. Pogledamo li primjerice naglo poveÊanje broja doktorata posljednjih deset godina, vidjet Êemo da je danas mnogo istaknutiji problem velikog broja nezaposlenih doktora znanosti, s tendencijom poveÊanja, ili kako je rekao jedan od komentatora, da su se kriteriji — srozali. Ovo potonje razmjerno je teπko dokazati, ali sigurno je da ni za jedno druπtvo nije zdravo ako u kratkom vremenskom razmaku stvori velik broj nezaposlenih doktora znanosti. Prijedlog kolega Rodina i KureliÊa, grubo reËeno, jest pokuπaj pomirenja brojnih suprotstavljenih socijalnih zahtjeva: da visoko πkolovanje bude besplatno i da se plaÊa, da bude socijalno osjetljivo i istodobno flnatjecateljsko«, da se uvedu jaki kriteriji razdvajanja πkola po vrsti vlasniπtva, odnosno da træiπte s pomoÊu vauËera izjednaËi teren za slobodnu konkurenciju privatnih i javnih πkola, da se pomire sukobi oko sveuËiliπne i visokoπkolske nastave (i eventualno njihovih titula), da dræava odredi jasne kvote fldruπtvenih potreba« i da se istodobno omoguÊi studiranje onima koji ne ulaze u planirane fldruπtvene potrebe«, da se omoguÊi mobilnost u uvjetima Europske unije odnosno da se zaπtite dræavni interesi. To su hvalevrijedni prijedlozi, i veÊinu u potpunosti podupirem. Pitanje je meutim je li Ëak i takav fluravnoteæeni« pristup ostvariv, odnosno je li ravnoteæa tako ocrtanih suprotstavljenih interesa i koncepcija — druπtveno, tj. flevolucijski stabilna«. TrenutaËno se stanje u visokoj naobrazbi nekima Ëini potpuno kaotiËno, a drugima isuviπe reglementirano. Vjerojatno su oba stava toËna. Moæda bismo najtoËniju dijagnozu danaπnjega stanja visoke naobrazbe kod nas mogli saæeti tako da kaæemo da je obrazovni kaos stvorio sveuËiliπni, fakultetski, katedarski ili neki sliËan — korporativizam. Imam na umu zacementirane partikularne interese pojedinih sastavnica visokoga πkolstva koje zbog ustavne odredbe o sve-
160
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 161
Poslanice bolonjcima
uËiliπnoj autonomiji, kao i zbog manjka realne moÊi bilo kojeg aktera u socijalnome dijalogu, nije moguÊe razbiti. BuduÊi da sam poznat po radikalnim i drastiËnim stavovima (i da zbog njih trenutno neÊu snositi nikakvu politiËku odgovornost), reÊi Êu da bi najbolja reforma naπeg visokoπkolskog sustava uslijedila kada bi se apsolutno svi nastavnici fliz javnoga sektora« nekom lutrijom potpuno ispremijeπali, kada bi, ogoljeli od korporativnih interesa, morali poËeti akademski æivot u posve novim sredinama — posve ispoËetka. Tek bi tada, liπavanjem partikularnih interesa, Ëini mi se, poËela funkcionirati akademska i moralna naËela. Jer kako stvari sada stoje, akademska naËela tzv. flizvrsnosti« u raspravu o reformama obiËno stiæu tek na kraju, kada se socijalno pomire razni socijalni kriteriji. Time bi se, istodobno, dobilo sredstvo za ravnopravniji regionalni razvoj. Naravno da je i takva ideja nerealna. Koji bi se to politiËar usudio vojsku od πezdesetak tisuÊa znanstvenika poËeti rasporeivati posve iznova? Moæda naπim kolegama treba ukazati na to da u mnogim visokorazvijenim zemljama ne postoji akademska flvezanost« za podneblje (vezanost koja se potom flukorjenjuje« u korporativne interese i oblike zaπtite), kao πto je to kod nas oduvijek bio sluËaj. Mobilnost je preduvjet poduzetnosti, a to moæda joπ i viπe vrijedi za akademske krugove. Ne vjerujem da Êe se flplanovima razvoja« ili usklaivanjem s fldræavnim interesima« ikada postiÊi bilo kakva primjerena akademska sloboda i znanstvena izvrsnost. ©toviπe, zazirem od takvih prijedloga. Ta vrsta reglementiranja dovela bi do joπ gore komandne ekonomije visokoga πkolstva; ona bi nastavnicima oduzela bilo kakvu slobodu a institucijama sposobnost kreiranja smislenih kurikula. Isto tako ne vjerujem da Êe se tzv. zaoπtravanjem kriterija izvrsnosti, kako smatraju neki komentatori, poluËili oËekivani rezultati. Koliko je zaposlenika na sveuËiliπtu dok smo podizali flpragove izvrsnosti« posljednjih 20 godina dobilo otkaz? Ne znam niti jedan primjer. (»ak su i priznati plagijatori ostali na radnim mjestima!) Kod nas to izgleda ovako: Kada maca doe na vratanca, tj. kada osobu treba unaprijediti, uvijek Êe se naÊi dovoljno dobri razlozi da je ostavimo na radnome mjestu. Tko Êe od nas, svak’ se pita, biti dovoljno bezgreπan da prvi baci kamen, da pokaæe toliko socijalne neosjetljivosti, i da dotiËnoga iz raja (mimo Ëistiliπta) gurnemo izravno u pakao æivota obiËnih smrtnika? Ni træiπte kao naËin ostvarenja mobilnosti i adaptacije na nove okolnosti viπe neÊu spominjati, jer Ëini se da veÊ od same rijeËi trenutno zaziru svi, a ponajviπe studenti, premda bi upravo studentima ono najviπe iπlo u prilog. Ali ako je træiπte postala zabranjena rijeË, dopustite mi da se izrazim drukËijim rjeËnikom koji Êe mnogi (posebno nezaposleni studenti) lakπe razumjeti. 161
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 162
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Dræava je, ukljuËujuÊi dakako i raznorazne paradræavne flagencije« za razvoj πkolstva i znanosti, nametnula cijeli niz flregula«, uredbi i ostalih podzakonskih akata, kojima je oteæala bilo kakvo zapoπljavanje. Kada bi se danas doktor humanistiËkih ili druπtvenih znanosti æelio zaposliti u nekom selu kao fluËo«, ne bi mogao, jer nema potrebne flkvalifikacije«. Æelite li imati svoju znanstvenu instituciju kako biste konkurirali za europske fondove? E, ne moæe: odmah morate ispuniti preduvjete za novi Institut Ruer BoπkoviÊ! Æelite li svoju malu privatnu πkolicu? Ma kakvi — πto Vam pada na pamet! Ta gdje su vam kriteriji izvrsnosti? Gdje vam je minuli rad? Ukratko: umjesto da otvorimo sve kanale zapoπljavanja i osiguramo ravnopravnosti πansi (toboæe od straha pred tajkunima!) — napose mladima, ambicioznima i tek stasalima, postavili smo sve klipove koje smo mogli. (Ne treba se zavaravati — to smo uËinili radi zaπtite nas samih, veÊ zaposlenih, ionako privilegiranih.) O tome govorim kada govorim o korporativizmu! OnemoguÊili smo i sprijeËili sva sredstva samozapoπljavanja. Nije li onda logiËno da Ëak i oni najinteligentniji i najpoduzetniji mladi gotova rjeπenja traæe iskljuËivo od prezaduæene dræave? Postojalo je vrijeme bez opÊe krize, kada smo sustav mogli osposobiti za normalnije funkcioniranje, za protoËnost, mobilnost i akademsku izvrsnost, kada smo imali flprozor moguÊnosti« (financijski i vremenski) da stvorimo sustav koji bi se lakπe adaptirao novim, vrlo naglim promjenama. Trenutno, Ëini mi se, to nije sluËaj. U uvjetima visoke nezaposlenosti, straha od kolapsa i joπ veÊe nezaposlenosti, uz oËekivane transakcijske i marginalne troπkove reforme, vrlo je problematiËno mijenjati sustav iz korijena. Rodin-KureliÊev je prijedlog u usporedbi s elementima ovako globalne i drastiËne vizije realniji. Bi li on doista donio oËekivane rezultate, pogotovo u akademskoj izvrsnosti? Hm. Moæda ga moæemo shvatiti kao zacrtavanje fltrase« u pravome smjeru. Ali, kaæem, za mnoge je Ëak i takav prijedlog dovoljno radikalan da ga ni nova ni stara nomenklatura politiËki ne uzme u obzir.
©esta Danas se sve ËeπÊe govori o javnome dobru, i to je dobro. RijeË je o moæda najvaænijem pitanju kojim se definiraju odnosi ljudi u zajednici ili dræavi — gotovo poput ustava. Ali ljudi obiËno pogreπno misle da je javno dobro samo ono materijalno ili nematerijalno bogatstvo koje nastaje pod utjecajem dræave, ili toËnije — svjesnog ili flplanskog« postupanja dræave, i za koje je jedino dræava odgovorna. Takvo je miπljenje posve pogreπno ili ako hoÊete — laæno. Ono je laæno jer poistovjeÊuje javno ili opÊe dobro s dræavom. Ono je fllaæno« pogotovo onda kada se æeli zataπkati, zanemariti ili opovrgnuti jedna vaæna istina, a to je 162
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 163
Poslanice bolonjcima
da ljudi u uvjetima podjele rada, zadovoljavanjem vlastitih interesa zapravo rade i za druge. OpÊe dobro definirao sam, moæda malo neortodoksno, ali vrlo jednostavno, kao rezultat svih interakcija u nekome druπtvu. ©to ljudi viπe rade, to Êe i ukupno opÊe dobro biti veÊe. ©to se viπe usavrπavaju, to je opÊe dobro veÊe. U tu kalkulaciju opÊeg dobra ulaze i πtetna djelovanja. ©to viπe ljudi kradu, uniπtavaju, zagauju, πto viπe πtete drugima svojim postupanjem, to Êe opÊe dobro biti manje. Ali posve je pogreπno misliti da izmeu opÊeg ili javnog dobra i privatnog dobra postoji obrnuta proporcionalnost; da razine opÊeg dobra padaju πto je viπe flprivatnog dobra«. Ljudi misle: Kada smo imali javna poduzeÊa ona su bila flopÊe dobro«, a sada kada su privatizirana (flopljaËkana«), ona to viπe nisu... I tako veÊina misli da se flnaπe dobro« smanjilo. Ali ta su poduzeÊa nekoÊ bila flnaπa« samo po tome πto su stavljala dio dohotka u zajedniËku kasu, koju smo potom dobro ili loπe koristili za neke druge svrhe. Ta ista flopljaËkana« poduzeÊa (ako joπ postoje), danas na isti naËin stavljaju dio dohotka u zajedniËku kasu. I tako se cijelo pitanje flopÊeg« dobra svodi na kalkulaciju: u kojim je navedenim uvjetima viπe novca stizalo u zajedniËku kasu. Ne tvrdim da je u danaπnjim uvjetima flopljaËkanih poduzeÊa« opÊe dobro mjereno koliËinom novca u zajedniËkoj kasi nuæno veÊe, ali naËelo da su javna poduzeÊa za flopÊe dobro« nuæno bolja, sigurno je pogreπno. »esto se javno ili opÊe dobro definira kao neπto πto nikome ne moæemo ili ne smijemo uskratiti. Primjerice zrak. Zrak je, bez sumnje, najvaæniji resurs i bez njega doista ne bismo mogli æivjeti. Prema tome rjeËniku (i toj teoriji), svako privatno koriπtenje zraka, a pogotovo njegovo zagaenje, smanjuje koliËinu tog resursa. Kako bi zrak bio dostupan svima, potrebno je zaπtititi taj resurs od pretjeranog koriπtenja ili zagaenja. VeÊina ljudi potom po analogiji zakljuËuje da su i mnogi drugi resursi takve prirode: prostor, medijski prostor, ako hoÊete, voda, zemlja itd. te da dræava postoji upravo radi toga da zaπtiti takve fljavne« resurse od flprivatnog rasipanja« ili flzloupotrebe«. Ali dræava ne regulira koliko Êemo zraka udisati. Briga je dræave da regulira to fldobro« kao kapital: kao sredstvo za postizanje nekih ciljeva. I tu nastaje nesporazum. Jer veÊina ljudi misli da je zadatak dræavne regulacije flzaπtita« i redistribucija ograniËenog resursa, koji s vremenom nestaje. Postoje podaci kojima se mjere koliËine materijalnih i nematerijalnih dobara. Po koliËini vlasniπtva, po kriterijima uËinkovitosti raspolaganja fljavnim dobrom« (mjerila korupcije), ali i po kriterijima nematerijalnih dobara, poput socijalnog i humanog kapitala, ne moæemo reÊi da Hrvatska blista. Na zaËelju smo europske kolone i po potroπnji papira. Ali cijela ova rasprava oko javnog dobra Ëini mi se da je znaËajna upravo zbog poboljπanja naπeg socijalnog i humanog 163
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 164
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
kapitala. Jedan od razloga zbog kojeg su te dvije kategorije naπeg flkapitala« skromne jest upravo Ëinjenica da privatno usavrπavanje, poduzetniπtvo, marljivost, spremnost na rizik ne smatramo dijelom svojeg socijalnog kapitala, veÊ ga πtoviπe pokuπavamo obuzdati vrlo dubioznom klasifikacijom flopÊeg« i flprivatnog« dobra. Sve dok ne shvatimo da izmeu privatnog usavrπavanja i javnog dobra, odnosno opÊenitije, izmeu privatnih pothvata i javnih ostvarenja, postoji jaka korelacija, dotle Êe naπ socijalni kapital biti skroman. Uzmite primjer sportaπa. Nematerijalni kapital privatnih napora KosteliÊa, VlaπiÊke, ModriÊa, vrlo se lako moæe pretvoriti ne samo u sredstvo opÊeg ponosa, veÊ i u sasvim materijalni, floplodivi« kapital. I to ne samo dræavnim nagradama ili redistribucijama. Ali vjerovati da bismo njihova postignuÊa mogli ostvariti pravilnim dræavnim planiranjem te da bismo njihove privatne treninge, ærtvovanja i æivotna odricanja mogli nadomjestiti dræavnom redistribucijom, posve je besmisleno. ©toviπe, imamo mnogo dokaza da javni novac namijenjen takvim pothvatima postaje izvor korupcije. Isto vrijedi i na podruËjima kulture. I javno je dobro, Ëak i kada ga (netoËno) definiramo kao fljavno vlasniπtvo«, uvijek neki kapital. Dobre dræave i dobra druπtva njime znaju dobro raspolagati, a to znaËi da takva druπtva znaju kako se iz tog flkapitala« moæe izvuÊi neka dodana vrijednost. Ali dobro raspolagati nekim vlasniπtvom sigurno nikada ne znaËi izvlaËiti iz graana dodatnu vrijednost kako bismo im naknadno mogli reÊi: eto, mi smo dobro raspolagali nekim dobrom. Ustvari, iz priloga komisija Ministarstva kulture uopÊe ne moæemo reÊi koji je to bio kapital kojim bi dræava uopÊe trebala raspolagati, a joπ manje smo mogli doznati πto bi ikada bila dodana vrijednost na novac oduzet graanima. Da su nam primjerice rekli: za Hrvatsku, primjerice njezin turizam (a potom i za naπ proraËun), bit Êe dobro ako organiziramo joπ deset svjetski znaËajnih izloæaba jer Êe turisti ostavljati novac u gradovima u kojima Êemo ih organizirati, pa Êe se taj novac kapitalizirati, tj. donijeti viπak vrijednosti — tada ne bih imao niπta protiv Ëak i kada bi se kasnije ispostavilo da kalkulacija Ministarstva nije uspjela. Ali, Ministarstvo nije ponudilo iπta sliËno. Cijeli taj proces donoπenja odluka o stvaranju javnog dobra preko fljavnih medija« bio je pogreπan iz mnogo razloga. Prvo: on se pozivao na neku vrlo neodreenu ideju flopÊeg dobra«. Drugo, cilj novog oporezivanja bio je da se stvore dobra koja nam veÊ ionako pruæaju privatni subjekti. TreÊe, mi veÊ ionako plaÊamo porez, ukljuËujuÊi i porez kojim raspolaæe Ministarstvo kulture, pa ako je Ministarstvo imalo dobre ideje, onda ih je moglo (i moralo) ostvariti u okvirima veÊ zadanog dræavnog proraËuna. »etvrto: planirana redistribucija bila je prohibitivna za privatne subjekte i poduzeÊa. Ona bi to bila Ëak i da komisije nisu javno obznanile da flne primaju molbe privatnih subjekata«. Naime: ako na 164
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 165
Poslanice bolonjcima
træiπtu (primjerice javnih medija) imate konkurenciju za neki resurs, a potom se u tu konkurenciju ukljuËi dræava, time izravno uniπtavate subjekte koji se na njemu veÊ nalaze. Primjer: ako neko poduzeÊe plaÊa radnika 3000 kn, a potom dræava donese odredbu ili zakon da Êe davati naknade za nezaposlene u visini od 3000 kn (moæe i manje), ne samo πto Êete stvoriti nelojalnu konkurenciju, veÊ Êete izravno uniπtiti sve one koji su dosad plaÊali radnike u tom iznosu. Napokon, treba reÊi joπ neπto: pametne dræave Ëesto nagrauju projekte koji su se veÊ dokazali po svojoj izvrsnosti, bez obzira na to jesu li flprivatni« ili fljavni«. Meutim, komisije Ministarstva kulture svojim su planovima æeljele golubove u ruci pretvoriti u vrapce na grani: onima koji su neπto postigli u javnome prostoru æeljeli su onemoguÊiti natjecanje, a onima koji to moæda tek obeÊavaju (a znamo kako je kod nas s obeÊanjima), e, upravo se njima novac trebao preusmjeriti. Ako su pak smatrale da te izvrsnosti nema, onda za dodatno oporezivanje ima joπ manje razloga.
Sedma Nije sluËajno da su se prosvjedi razvili na onim studijima i onim fakultetima koji su najmanje strukturirani i sreeni. Kombinacije problema koje su nastale zbog nesreenog naËina studiranja prema flbolonji« toliko su brojne da se studenti nisu æeljeli iscrpljivati popisima tih problema. Najoportunije se onda uËinilo iziÊi u javnost s jedinstvenim problemom besplatnog studiranja. Problemi studiranja moraju se rjeπavati ondje gdje se izvodi nastava, na fakultetima. Ako sluËajno fakulteti to ne mogu, onda su druga razina rektorati. Kod nas, meutim, nijedna od tih razina odluËivanja nije ustanovljena kao institucija na kojoj se stvari rjeπavaju. Rektor nema nikakve ovlasti naloæiti dekanu da neπto uËini. Moæda Senat ima malo veÊu moÊ pritiska, ali Ëak ni to nije jako regulirano. Dakle, zahtjev da sve probleme rijeπi Ministarstvo, koje ni po zakonu nije nadleæno da to rjeπava, bio je promaπen. Na horizontu joπ uvijek ne vidim nijedan naËin na koji Êemo to rijeπiti. Na sadaπnjim se studentima, naæalost, prelomilo kljuËno pitanje bolonjskog procesa za koji mnogi nisu bili pripremljeni. Pristupilo mu se mehaniËki, nastao je kaos zbog razliËitog naËina studiranja na istom fakultetu ili problema titula. Ako bolonjski proces ovisi o nastavniku i njegovoj prilagodbi a ne o sistemu, πto je de facto u Hrvatskoj sluËaj, onda je logiËno da Êe studenti biti nezadovoljni. Svi su znali da Êe s uvoenjem flbolonje« nastati tektonski poremeÊaj za koji se studiji nisu spremili. Visoka uËiliπta ponudila su rjeπenja koja su samo izazvala probleme. Zaπto se, primjerice, na istome fakultetu studira po razliËitim reæimima? Jer su tako predloæili odsjeci. Ministar je samo prihvatio ono πto je po165
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 166
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
nueno, a ishodi su se prelomili upravo na studentima. Nastala je eksplozivna masa koja se nije znala kanalizirati. Na fakultetima na kojima se unaprijed razmiπljalo o tim stvarima studenti se nisu bunili jer se i nemaju zaπto buniti. Ti su sebiËni interesi raznih odsjeka toliko jaki da zapravo, hoÊete li neπto uËiniti, trebate razbiti te bastione unutar fakulteta. Ako je rijeË o zahtjevu za besplatnim πkolstvom, onda on nije bespotrebno poslan ministru. Pitanje je, meutim, koliko dræava æeli i moæe snositi troπka studiranja, pogotovo sada u kriznim vremenima. Zahtjev za besplatnim πkolstvom moæe biti legitiman, ali liberali Êe vam reÊi da je novac koji se dodjeljuje preko posrednika, kao πto je dræava, neuËinkovit. Nema primjera u svijetu da bi veliki izdaci za πkolstvo sami po sebi vodili razvoju kao πto govore naπi propovjednici fldruπtva znanja«. Primjer je Juæna Koreja gdje su velika ulaganja u πkolstvo, a mali razvojni pomak. Zbog ideje da imamo malo akademski obrazovanih ljudi napravili smo inflaciju studenata i studiranja. Meutim, ulog hrvatske dræave u financiranju visokog πkolstva posljednjih petnaestak godina ostao je gotovo isti, ili se neπto malo poveÊao, πto se nadoknaivalo samofinanciranjem studenata. No, oËekivati da bi besplatno πkolovanje postalo pravo koje svi mogu koristiti nije realistiËno, a u vrijeme kada je sve veÊa kompetitivnost meu dræavama to je i kontraproduktivno jer na istu druπtvenu strukturu imate poveÊani broj studenata koji neÊe moÊi dobiti dovoljno kvalitetno znanje. Ne bi li se financijskom injekcijom mogla rijeπiti trenutna kriza? Moj stav bio je i ostao da nema smisla upumpavati novac u nesreen sustav. To je kljuËni problem. Sada se to vidi. Kada sam bio u Ministarstvu to se joπ nije vidjelo. Mislilo se: πto viπe novca, to viπe znanja. Ali to nije tako. Ako troπite novac na loπ sustav vi ga ustvari bacate u prazno. Studente ne moraju zanimati ta pitanja. Ali za onoga tko se brine o javnim financijama i te kako ima smisla razmiπljati na taj naËin. Mnogi ljudi misle da Êe viπe novca motivirati ljude da se viπe angaæiraju oko toga treba li sistem reformirati i kako. No, to se nikada ne dogaa kada unaprijed date novac. Najprije treba obaviti posao. A isplata nakon obavljenog posla. Kada je krenulo s naglim poveÊanjem broja studenata pretpostavljao sam da sami korisnici najbolje znaju zaπto plaÊaju: ako neπto plaÊate iz vlastitog dæepa, valjda znate zaπto to radite? Meutim, studenti mogu vidjeti da jedni studiraju besplatno, a drugi za razmjerno velik novac, premda meu njima nema gotovo nikakve razlike. Problem je segregacija koja se zbiva veÊ na prvoj godini, koja se Ëini nepravednom. Posebno kada nema kriterija kvalitete. Bojim se da nastavak protesta, s naËinom rjeπavanja problema kao πto je bio do sada, moæe dovesti do socijalne polarizacije a ne do rjeπavanja akademskih pitanja. Bilo je svakakvih ideja koje su se naslonile na studentski prosvjed, 166
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 167
Poslanice bolonjcima
od kojih niti jedna nije potencijalno vodila rjeπavanju tih tehniËkih problema. Neki su se profilirali po tome jesu li za vlast ili nisu, drugi po tome prihvaÊaju li metode studentskog odluËivanja, jesu li za prosvjede ili protiv... Spominjalo se i ograniËavanje i zabrana prava na javnu rijeË onima koji su protiv prosvjeda... ©to s njima? Poslati ih na Goli otok? Ako se to opÊe nezadovoljstvo, jer ga ima i u drugim sektorima, poËne akumulirati, ili postane frontalno, imat Êemo velike probleme, a rijeπiti neÊemo niπta. U sektoru obrazovanja (a i πire) neoliberalizma kod nas uopÊe nije bilo. Kod nas je problem otvoriti i privatne πkole. I to zbog straha da Êe biti konkurencija institucijama koje veÊ postoje, πto je direktno træiπno oduzimanje dijela kolaËa, studenata, za postojeÊe πkole. Taj tip monopola, korporativnog ponaπanja, kod nas je neπto πto definitivno nema veze s neoliberalizmom. ZatoËenici smo korporativnog i kolektivnog. »ini mi se da je greπka nas nastavnika πto studentima nismo ponudili raznolikost ideja kako bi se oni mogli odrediti. Cijelo im se vrijeme nude ustaπe i partizani, ekstremno desno ili ekstremno lijevo, i zapravo sada pod egidom prava na besplatno πkolstvo imate veliki dio pretpotopnih doktrina koje definitivno ne korespondiraju s temom i sadaπnjim vremenom. Je li to sada neomarksizam, smjesa postmodernizma i totalitarizma, svejedno — te doktrine de facto ne rjeπavaju problem nego ga nanovo stvaraju. Slavoj Æiæek se primjerice s jedne strane zafrkava, a s druge strane proizvodi probleme. To je nepoπteno. Ako postoji neki zadatak intelektualaca, onda je to da rjeπavaju probleme. Ne krivim studente. Oni su naprosto reagirali na neπto problematiËno, ali su se uz studente priklonili ljudi koji im ne mogu ponuditi naËine rjeπavanja problema. Tu vidim velik problem. Pravi liberali Êe vam reÊi da s umnaæanjem prava ide slabljenje moguÊnosti da vam netko ta prava doista i realizira. Zato bi ljudska prava trebala biti samo ona za koja vi moæete nekoga optuæiti ako vam ih ne realizira. Tko Êe vam primjerice realizirati pravo na stan ili posao, koga Êete moÊi flgoniti« da vam to osigura? Tko Êe kontrolirati provedbu tog prava? ©to onda znaËi pravo na besplatno πkolovanje? Francuska, u kojoj to pravo postoji, ima studenata kao Britanija, NjemaËka i Belgija zajedno. Jedna od posljedica te odredbe jest da ne moæete upisati bilo koji fakultet, veÊ ga upisujete po mjestu stanovanja. Ta mi je ideja apsurdna. Ako ne moæete birati, πto moæete. Druπtvo znanja moæda je stvarno floskula. Ono se danas tretira kao druπtvo u kojem Êe se nadvladavati industrijski sektor, odnosno u kojem Êe se ulaganja u istraæivanje genetike, informatike, nanotehnologije, puno viπe isplatiti negoli u industrijsku infrastrukturu. Meutim, pokazalo se da je znanje s visokospecijaliziranih podruËja koncentrirano na odreenim mjestima u svijetu. Mi se u tom druπtvu moæemo naÊi jedino ako se na neki naËin prikljuËimo tim cen167
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 168
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
trima. I jedino u tom sluËaju moæda Êemo participirati u takvom druπtvu znanja. Druga je varijanta da potpuno otvorimo granice i privuËemo neπto od tog znanja, odnosno kapital koji ga æeli financirati. To kod nas ljudima nikada nije padalo na pamet iako to i nije tako loπa opcija. Nitko zapravo nije razmiπljao o tome da vi sa stopostotnim poveÊanjem broja studenata radikalno mijenjate strukturu hrvatskog druπtva. Za takvu novu klasu, meutim, morate imati kanale daljnjeg æivota jer ih inaËe nakon studija, ako ih ne moæete zaposliti, deklasirate nudeÊi im poslove ispod razine njihova znanja ili ih praktiËki tjerate da posao traæe u inozemstvu. Prema tome, da bi cijela ta priËa mogla funkcionirati, Ëak i u idealiziranim uvjetima definicije druπtva znanja, najprije morate izgraditi neku druπtvenu infrastrukturu ili kanale protoËnosti. To kod nas ne postoji ni u rudimentima. Ne spaπava SAD General motors bez veze. SpaπavajuÊi industrijski sektor dobivate bazu da na vrhu moæete razvijati istraæivanja druπtva znanja. Drugim rijeËima, da biste mogli pomagati vrhunska istraæivanja vi ne smijete imati problema sa seljacima, industrijskim radnicima... Tek onda si vlade mogu dopustiti da imaju ekstraprofit iz ulaganja u druπtvo znanja.
Osma Sasvim je sigurno da se danas bolonjski proces doæivljava negativno. Za to naravno postoje dobri razlozi. Glavni razlog negativne percepcije bolonje jest usporedba idealiziranog stanja u proπlosti i nerealiziranog stanja u sadaπnjosti, ovog novog sustava. Bolonja je bila zamiπljena kao proces reforme visokih uËiliπta u Europi. Ona je trebala posluæiti kao poligon za izmjenu okoπtalih struktura, neuËinkovitosti, parcijaliziranosti europskog sustava visokog obrazovanja. Kao takva, ona je joπ uvijek norma. Prvo, ona je norma na temelju odluke ministara obrazovanja. I drugo, ona je joπ uvijek norma koja iziskuje da se sveuËiliπta prilagode veÊoj uËinkovitosti, veÊoj protoËnosti, uzajamnoj kontroli kvalitete. Da nastavnici i studenti mogu viπe putovati itd. Nisam siguran da veÊ sada smijemo odbaciti tu normu, premda su trenutaËni rezultati bolonje priliËno loπi. Loπi su izmeu ostaloga i zbog toga πto smo se loπe pripremili, zato πto je Ministarstvo jednostavno prihvatilo bilo koji prijedlog sa SveuËiliπta kao da je u skladu s bolonjom. Razlog tome bio je Ëisto formalan — da se stranoj javnosti moæe reÊi: mi smo preπli flna bolonju«. Mogu to razumjeti s ministarskog stajaliπta. Jer kod nas stvari idu ili preko koljena ili nikako. Stoga je stav ministarstva bio razumljiv. Traæilo se da se bolonja flprelomi preko koljena«, ali takav je postupak ostavio bolne oæiljke na studentima. Jer bolonjska reforma traæi bitne prilagodbe nastavnih programa, procesa, restrukturiranje naËina predavanja, male grupe... Bolonja 168
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 169
Poslanice bolonjcima
pretpostavlja cijeli niz veÊ uËinjenih koraka koji su trebali prethoditi prelasku na novi reæim studiranja. A to se naravno nije dogodilo. Meutim, otpori bolonji nisu postojali samo kod nas. SveuËiliπna zajednica jedna je od konzervativnijih korporacija. Bolonja svakako pretpostavlja jedinstvo sveuËiliπta, dakle da se kolegiji, kurikuli, slaæu kao sveuËiliπni. A to pretpostavlja i sveuËiliπni upis studenata. Toga kod nas nema. Cijeli proces ostao je identiËan, kakav je i bio, a on nije ni ranije bio dobar, pa smo ga jednostavno prenijeli u tzv. bolonju, tako da smo ranijim problemima dodali nove. Sad Êemo imati joπ i treÊi problem i s ljudima koji poloæe dræavne mature, pa Êemo imati tri tipa problema koje nismo rijeπili i koji Êe se sloæiti jedan na drugi. NaËin rjeπavanja bio bi sljedeÊi: da postoji sveuËiliπna kontrola upisa; da sveuËiliπta nude kolegije na razini sveuËiliπta, da se odsjeci ili fakulteti formiraju prema interesnim grupama. Sve su to revolucionarni pomaci u naπim uvjetima. I zapravo nije realno da Êe se ubrzo rijeπiti. Zaustavimo se onda na onome πto bismo mi sami mogli uËiniti. Moje rjeπenje za probleme na naπem fakultetu jest da objedinimo studije druπtveno-humanistiËkih znanosti. Slobodni studij, tako je. Drugim rijeËima, da studenti kreiraju svoj kurikul prve tri godine ili barem pet semestara, te da u πestom semestru, prije diplome, daju odsjecima na kojima bi htjeli nastaviti studij na uvid πto su zapravo studirali, koliko su ECTS bodova skupili... da zavrπe bakalaureat druπtvenih i humanistiËkih znanosti. To bi apsolutno poveÊalo zapoπljivost. Ali ono πto je najvaænije, jest da bi studenti mogli kreirati sami svoj kurikul. Ljudi kad biraju naπ fakultet biraju ga iz apstraktnih razloga, a ne zato πto su se informirali tko πto predaje na fakultetu. Mislim da to nije najvaæniji kriterij. Bitno je da se ne formiraju specijalizacije prije diplomskog studija. I to je tako uglavnom i na ostalim fakultetima. Ono πto fakulteti inaËe nude jest specijalizacija na razini diplomskog ili na razini poslijediplomskog studija. Mi, naprotiv, imamo izvrnutu piramidu, mi imamo specijalizaciju odmah pri upisu, a sustav se rasplinjava πto razine postaju viπe. Drugim rijeËima, na diplomskom studiju ponavljamo ono πto je veÊ bilo na preddiplomskom, na doktorskom ponavljamo ono πto imamo na diplomskom. Zaπto bi to bilo korisno? Bilo bi korisno izmeu ostalog zato πto bi se pokazalo da na naπem fakultetu postoji puno kvalitetnih nastavnika koji se parcijalizacijom programa i modula zapravo gube. Drugo, Ëini mi se da bi se na taj naËin uπtedjelo, i to bi bio priliËno vaæan argument u raspravi s dræavom, ministarstvom ili senatom. ©to mi radimo? Imamo 600-700 zaposlenih, ali kako su studiji otpoËetka jako specijalizirani, svaki nastavnik predaje jako malom broju ljudi. A onda nemamo dovoljan broj kolegija na diplomskom ili doktorskom studiju. Umjesto πto tako mrvimo studije za169
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 170
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
pravo bi jedan zajedniËki popis kolegija mogao posluæiti kao osnova za kreiranje specijalizacije na diplomskom i doktorskom studiju. Drugim rijeËima, odsjeci bi mogli reÊi: buduÊi da na preddiplomskom niste sluπali kolegije X, Y, Z, a imate ih u ponudi kolegija, izvolite upisati neπto od tih kolegija i sakupiti toliko i toliko bodova. Na taj bismo naËin s istim novcima koje sada troπimo samo na dodiplomski studij mogli organizirati i diplomski i doktorski studij. Taj bi tip πtednje bio vrlo jak argument prema Vladi. Sasvim je jasno da Êe studenti na studijima na kojima je potreban odreen slijed uËenja doista i upisivati osnovne predmete. Ali mislim da se taj argument protiv objedinjavanja ËeπÊe koristi za obranu parcijalnih privilegija. Slaæem se da postoje studiji kojima je primjereniji drukËiji reæim, pogotovo na drugim studijima na sveuËiliπtu, npr. na medicini, ili na inæenjerskim fakultetima. Ondje je jasno da postoji hijerarhija vaænih i nevaænih predmeta. Ali na Filozofskom ta je razlika vrlo problematiËna. Nemam niπta protiv modula. Mislim da to nije loπa ideja, pod pretpostavkom da njihovo oblikovanje nije pod kontrolom odsjeka. Naime treba izbjeÊi situaciju u kojoj se oblikuje modul, pa se tek onda traæe nastavnici. Po moguÊnosti u stalnom radnom odnosu. Od Ministarstva. Grupiranje modula trebala bi biti odluka vijeÊa Fakulteta ili nekog struËnog vijeÊa. Oni se eksplicite moraju formulirati kao interdisciplinarni programi. Takvih programa navodno veÊ ima na naπem fakultetu. Nemam niπta protiv modula, dapaËe, ali ne ako su u flvlasniπtvu« odsjeka. Kada me pitate o kompetencijama nekad i danas, osnovna je razlika — socijalna, a ne razlika u studiranju. Imali smo drukËije zahtjeve prema nastavnicima, i drukËije vrste uËenja. Danas dominantan model uËenja i znanja vrlo je rasprπen, divergentan, pod utjecajem interneta, televizije, najrazliËitijih medija. U glavama studenata i nastavnika to stvara jednu vrstu poremeÊaja: izgleda kao da viπe ne znamo πto je doista vaæno. To je glavni problem. A kod nastavnika se nije dogodila promjena. Nastavnici nisu uËinili switch iz paradigme u kojoj je bilo jasno πto je vaæno u paradigmu s vrlo decentraliziranom slikom svijeta. BuduÊi da se to nije dogodilo, nastavnici joπ uvijek pretpostavljaju da se zna πto se treba znati, ali je zbog toga nezadovoljstvo prema decentraliziranom sustavu joπ puno jaËe. A institucionalni okvir pogoduje tome. S jedne strane imate ljude koji æive kao da smo joπ uvijek u 70-im godinama. Koji misle da postoje samo neke elementarne knjige. S druge strane imate potpuno decentraliziran svijet. Institucionalni okvir joπ uvijek viπe odgovara ovom starom, premda svatko od nas osjeÊa da je realni svijet posve razliËit — decentraliziran i raspadnut. Vrijednosti bolonjskog sustava visokog obrazovanja moæda nisu sukladne izvornim vrijednostima akademske zajednice. Postoji jak, ali latentan sukob iz170
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 171
Poslanice bolonjcima
meu ciljeva bolonje i onoga πto stara akademska zajednica, ako takva joπ postoji, misli da je potrebno znati. Mi smo naslijedili lijepu ali razmjerno pojednostavljenu koncepciju: da se ljudi obrazuju radi osobnog uzdizanja, kritiËkog miπljenja. Odgojen sam u toj tradiciji, itekako je cijenim i mislim da je ona svojedobno bila dobra. Ta tradicija i dalje kontinuira kod velikog broja nastavnika, i ja je potpuno razumijem. S druge strane, treba razumjeti da se svijet po mnogoËemu promijenio. Svijet se meutim rasprπio. Divergencija razliËitih interesa, sklonosti, toliko je uznapredovala da izmeu jedinstva znanja, moralnog uzdizanja i tehniËkog znanja koje je potrebno za preæivljavanje postoji velik raskorak. Mislim da bi akademska zajednica morala napraviti velik pomak i shvatiti da javnost, ili porezni obveznici, ima pravo traæiti neku vrstu odgovornosti prema utroπenom novcu. Nisam siguran moæe li se to ideoloπki rijeπiti. Ali dio zahtjeva koje dræava, druπtvo, odnedavno postavlja pred akademsku zajednicu: da studiji budu pragmatiËniji, ili da budu, pojednostavnimo to — jeftiniji... bilo bi dobro da akademska zajednica takve zahtjeve pomalo poËne usvajati. Da se barem malo prilagodi novoj stvarnosti. Naime, da budemo precizniji: u naπim uvjetima, u uvjetima u kojima ne znamo tko nas plaÊa, jer novac dobivamo iz riznice ili iz zajedniËkog dæepa poreznih obveznika, netko bi razne lijepe studije, lijepe knjiæevnosti, umjetnosti, mogao smatrati flneodgovornima«. Meutim, u ameriËkom sustavu, u kojem plaÊate za svoj studij, ne postoji potreba za opravdanjem zaπto radite Homera i klasike jer znate da vaπ kolegij ili vaπ studij plaÊa upravo onaj tko je to i æelio studirati. I to vrlo dobro funkcionira. Ali jednom kada cijeli spektar takvih lijepih studija trebate opravdati javnosti ili poreznim obveznicima, onda nastaje veliki problem. Postoje brojni modeli financiranja studija i studiranja. To je pitanje presloæeno za jednostavan odgovor. NaËelno, postoje dva idealnotipska modela. Prema jednom postoje kvote za studente. Dræava odreuje kvote za upis studija i kaæe: evo, sad to plaÊa dræava. Drugi idealnotipski model je model izravnog plaÊanja. Mi trenutno imamo posredni model, imamo i jedno i drugo. I zapravo: jedno kvari drugo. Niti imamo dobar sistem bez plaÊanja, niti sistem s plaÊanjem. Ljudi to smatraju nepravednim. BuduÊi da oko toga ne postoji konsenzus javnosti, mnogima se Ëini da je taj kompromis idealnotipskog modela univerzalnog plaÊanja i idealnotipskog modela bez plaÊanja — oportun. Ali jednom sam napisao da je taj binarni model plaÊanja rak-rana naπeg sustava. Danas se viπe ne bih izraæavao tako jakim rijeËima. No u svakom sluËaju, studenti su pokazali da im se taj sustav ne svia, i tvrdili su da je on socijalno neosjetljiv. S obzirom na zahtjeve koji se danas postavljaju pred sveuËiliπte, nikada neÊemo postiÊi idealnu koliËinu socijalne osjetljivosti, jednostavno zato πto je vrijednost socijalne osjetljivosti dijametralno suprotna drugom zahtjevu koji se postavlja pred 171
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 172
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
obrazovanje i znanost, a to je meritokratsko naËelo, tzv. princip izvrsnosti, zahtjev da sustav znanja i znanosti filtrira najbolje, da najbolji trebaju biti na najboljim mjestima, napredovati, voditi. Ni druge zajednice nemaju to baπ jasno rijeπeno. Nije to samo naπ problem. Kada sam bio u Ministarstvu, ponudio sam træiπno naËelo kontrole kvalitete jer mi se Ëinilo da je to najelegantnije i najjednostavnije. Ovaj naπ danaπnji sustav davanja i oduzimanja dopusnica uvijek je podloæan klijentelizmu i korupciji. A osim toga uæasno je skup, birokratiziran i dramatiËno optereÊuje nastavu. Bilo bi lijepo imati javno dostupnu strukturu proraËuna za inozemne recenzente, koji ma koliko se trudili, budimo realni, ipak ne mogu proniknuti u sve tajne naπeg sustava. Naravno, uvijek je dobro imati pogled izvana. Ali naposljetku ti meunarodni recenzenti ipak ne mogu reÊi treba li nam toliko sveuËiliπta, treba li neko od njih ukinuti i sl. To bi trebali reÊi korisnici obrazovnih usluga — svojim novcem. S druge, ove naπe nastavne strane, danas veÊ svaka katedra mora imati nekoga da se brine za ECTS-e, za ISVU, za popunjavanje obrazaca, za samoevaluaciju i joπ brojne druge stvari. Sve je jaËi dojam da sve viπe radimo radi nekoga flodozgo«, negoli πto se bavimo znanoπÊu i nastavom. Svega toga ne bi bilo kada bismo imali jednostavnije naËelo — plaÊanja studija. Svi podaci kojima raspolaæem pokazuju da se danaπnja sveuËiliπta poËinju sve viπe formirati kao upravne strukture s vrlo centraliziranim naËinom odluËivanja, kao korporacije. Sustav koji mi imamo je samoupravljaËki i on je u toj mjeri neuËinkovit da postaje puki recidiv, apsurd. Uzmimo npr. bolonjski proces. Programi za pojedine studijske grupe bolonjskog procesa bili su formulirani na temelju miπljenja onih koji Êe te studija izvoditi. Nije postojala nijedna kontrolna instancija koja bi rekla: vaπ program ne odgovara onome πto bi taj program trebao biti. U nastavni program samo smo preslikavali æelje postojeÊih nastavnika, πto je dovodilo i joπ uvijek dovodi do bitnih neracionalnosti. Osim toga postoje i dodatne neracionalnosti koje nastaju zbog onog naπeg tradicionalnog odnosa prema vlastima: mi smo organizirali studij, a sada nam za njega dajte novac. To ja zovem ostap-benderovπtinom. Metoda je jednostavna: organizirate studij, a potom pred Ministarstvom nastupate sa svojim zahtjevima da dobijete novac. Da bi se onda eventualno vidjelo hoÊe li se taj program uopÊe moÊi izvoditi i hoÊe li za nj biti studenata. Stvari su postavljene naglavaËke. Umjesto da prvo namaknete novac pa onda kaæete: imamo financijska sredstva, idemo na temelju toga napraviti studij, mi radimo obrnuto: stvorimo studij, a onda gledamo imamo li za nj sredstava. To je kao da prvo kupite Mercedes, a tek potom poËnete razmiπljati kako Êete ga otplatiti i tko Êe ga voziti. SveuËiliπta se sve viπe pretvaraju u korporacije. Postoji nekoliko glavnih razloga zaπto se to zbiva. Prvi i najvaæniji u Europi jest: zbog jasnije strukture 172
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 173
Poslanice bolonjcima
troπenja javnog novca. Zbog takozvane odgovornosti. Netko mora odgovarati za nenamjensko troπenje novca ili porast troπkova. Drugi razlog jest πto su sveuËiliπta ujedno istraæivaËke institucije, i πto danaπnja znanstvena istraæivanja doista i traæe sve veÊe izdatke. U uvjetima sve veÊih troπkova za znanost, samoupravljaËke strukture kakve imamo mi pokazuju se kao vrlo neuËinkovite za pribavljanje sredstava kojima bi se pokrili ti troπkovi. To je joπ jedna bolna transformacija za koju nismo ni najmanje spremni. Ali za poËetak, u naπim uvjetima, bilo bi veÊ puno kada bismo imali barem rudimentarni menadæment. Na razini osnovnih institucija. Ili, na razini sveuËiliπta, bilo bi puno kada bismo odredili ingerencije i lanac odluËivanja. Da ne moramo ukljuËivati ministre u pregovore o minornim stvarima. Osnovno pitanje koje apsolutno prvo treba postaviti, jest pitanje menadæmenta i loπeg menadæmenta. Premda se Ëini da je prvi preduvjet za to, a to je lump sum, ispunjen, u stvarnosti naπe plaÊe joπ uvijek ovise o dræavnoj riznici. Stoga se naπa akademska zajednica joπ uvijek nije promijenila. Ona s pravom i dalje misli da je Ministarstvo adresa kojoj se treba obraÊati. Prelazak na novu, centraliziraniju strukturu sveuËiliπta u svijetu donio je neke dobre rezultate. Da se mogu nagraivati dobri znanstvenici i da se mogu otpuπtati oni koji znanstveno nisu napredovali. Na taj se naËin πtedi, a s druge strane unaprjeuje kompetitivnost na svjetskoj razini. BeËki rektor rekao je nedavno da se u Ëetiri godine njegova mandata BeËko sveuËiliπte sa 450. mjesta popelo na 250. na πangajskom popisu. To je velik uspjeh. Kod nas se tome nikada nije pridavala posebna paænja, ali mislim da Êe se u buduÊnosti to morati promijeniti. Naravno, ako ne æelimo da se naπe sveuËiliπte pretvori u danas pogrdnu kategoriju flnastavnog sveuËiliπta« i flnastavnih fakulteta«, πto znaËi: samo za lokalne potrebe. Meunarodni standardi ipak postavljaju znanstvenu relevantnost i tu Êe zadatak za nova sveuËiliπta, nove rektorate, nove rektore, biti iznimno velik. Kada sam prije petnaestak godina bio u Ministarstvu, iznio sam ideju da SveuËiliπte u Zagrebu treba podijeliti na viπe manjih sveuËiliπta radi uËinkovitijeg menadæmenta. Ta je ideja doæivjela straπne kritike. Nakon te bombastiËne izjave, meu dekanima i nastavnicima flu bazi« ipak su uslijedile brojne neformalne rasprave. Sama rasprava meu upravljaËkim strukturama odjednom je stvorila neku pokretljivost, ljudi su poËeli razmiπljati o nekim smislenim sistemima normalnijeg upravljanja, o tome kako bi sveuËiliπte trebalo izgledati. Naravno, nije se dogodilo niπta. Danas je ta ideja potpuno zamrla jer fakulteti u iskoraku iz postojeÊeg sveuËiliπta, sada u doba krize, viπe ne vide nikakvu potencijalnu dobit. DapaËe, Ëini se da je ta ideja manjih sveuËiliπta s potencijalno boljim menadæmentom posluæila kao poluga da se NE uvede centraliziraniji sustav mena173
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 174
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
dæmenta i odluËivanja, veÊ da se odræi posve neuËinkovit pregovaraËki standoff izmeu rektorata i dekanata.
Deveta (Za jedan novi Summerhill) SveuËiliπni sustav akademskog stupnjevanja proizvodi tri pogreπke: on uniformira obrazovanje; njegovo je upravljanje obrazovanjem katastrofalno; obrazovanje je pod njegovim utjecajem nefleksibilno. Objaπnjenje moæemo naÊi u jednoj rijeËi. Monopol. Monopol paralizira sve πto takne... S pomoÊu vaπih zakona osnovat Êu πkolu. Studentskim πkolarinama morat Êu kupiti ili unajmiti zgradu, osigurati hranu za djecu i platiti uËitelje. Ali do vrata moje πkole postoji dræavna πkola. Ona se ne zamara pitanjem kako platiti zgrade i uËitelje. Porezni obveznici, ukljuËujuÊi i mene, brinu se za te troπkove. Dræavna πkola tako smanjuje πkolarine da moj pothvat postaje nemoguÊ. Je li to sloboda? Ostaje mi, meutim, jedno utoËiπte: pruæiti obrazovanje toliko superiorno vaπem, obrazovanje koje javnost toliko traæi, da Êe studenti doÊi k meni unatoË visokim πkolarinama na koje ste me prisilili da im naplaÊujem. Ali tada vi intervenirate, i kaæete: flPoduËavaj πto hoÊeπ, ali ako se udaljiπ od naπih metoda i programa, sve uËene profesije bit Êe zatvorene tvojim studentima.« Je li to sloboda?... Obrazovanje kao moÊ dræave jest obrazovanje jedne politiËke stranke, sekte trenutno na vlasti; to je obrazovanje na raËun jedne ideje, jednog sustava koji iskljuËuje sve druge. Jer ona doista koristi silu da zakonom zabrani sve druge ideje s kojima se ne slaæe. Takav je zahtjev u biti monarhistiËki, premda ga najviπe zagovaraju upravo republikanci. Frederic Bastiat, Akademski stupnjevi i socijalizam (1839.)
Da imamo neoliberalni sustav, vjerujte mi, danas ne bih trebao razgovarati ovdje s vama. Imao bih svoju privatnu πkolu. Imali bismo sustav koji bi slobodnoj djeci Summerhilla dopuπtao da imaju svoj Summerhill. Mogli bismo slobodno reÊi fldole πkole«, jer bismo imali svoje πkole, i te bi nas πkole odgajale za πto god hoÊemo. Mogli bismo imati πkolu istomiπljenika. Mogli bismo se specijalizirati i biti najbolji u svom podruËju. Mogli bismo biti ponosni πto smo sami svojim znanjem i svojim ambicijama neπto stvorili svojim rukama i znanjem. 174
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 175
Poslanice bolonjcima
Ali takvog sustava kod nas nema. Zato πto je za otvaranje takvog naπeg Summerhilla potrebno proÊi niz dræavnih kontrola, ispita, provjera, financijskih garancija, infastrukturnih dopusnica, koje uglavnom ne moæete ispuniti. Uz to morate lobirati, ili Ëak podmiÊivati dræavne sluæbenike da takvu dozvolu dobijete. A Ëak i kada biste je dobili, morali biste biti u strahu neÊe li vam je zbog tko-zna-kakvog razloga uskoro opet oduzeti. Takvu dopusnicu kod nas ne moæete dobiti jer su sredstva usporedbe, i mjerila za dodjelu takvih prava na πirenje vlastitih ideja — upravo dræavne πkole s milijunskim godiπnjim dotacijama i dræavno steËenom imovinom. Morali biste biti poput dræavnih mastodonata: i sve to zato da biste od dræave, naposljetku, u ime tzv. flprava javnosti«, u ime tzv. opÊeg dobra, dobili dopuπtenje da radite. I buduÊi da dræavne πkole, poput elektroprivrede, vodoprivrede, πuma, æeljeznica, cesta i sl., imaju apsolutni monopol na tzv. opÊe dobro, dræavne πkole, njihovi nastavnici i vi, moji studenti, na privatne πkole gledate s nepovjerenjem i prezirom, kao na institucije drugorazredne vrijednosti, eto: zato ne moæemo imati svoj Summerhill. A je li takav prezir prema malim πkolama opravdan? »ime su to dræavne πkole stekle tako zavidnu reputaciju? Sredstvima istih tih pojedinaca koji bi moæda rado imali svoje πkole. Ali ne mogu. O kakvom je onda tu liberalizmu ili neoliberalizmu rijeË? Od stotinu najboljih svjetskih sveuËiliπta tek je 4-5 sveuËiliπta dræavno; meu njima su Oxford i Cambridge, stara sveuËiliπta koja su se stoljeÊima borila protiv dræavne kontrole i lokalnih vlasti za svoju autonomiju. Ali svoj Summerhill ne moæemo imati ni zato πto je mnogo lagodnije predavati u dræavnim πkolama, u kojima jednom kada u njih uete moæete ostati do penzije. Ne moæemo imati svoj Summerhill jer nismo spremni upustiti se u svoje projekte, i zato πto od dræave nikada nismo zahtijevali takvu slobodu. I zato πto nikada nismo imali hrabrosti traæiti je. Jer to bi bila prava hrabrost: napustiti dræavnu sluæbu, napustiti dræavne jasle, ne traæiti od poreznih obveznika niπta, i sami pokuπati neπto zaraditi. Ali da biste na toj svojoj πkoli, koju ste oblikovali prema vlastitoj ideji, uz svoje prijatelje, poznanike, dobre nastavnike i svoje studente mogli opstati, netko vam tu uslugu treba platiti. Ne: mnogo je jednostavnije kritizirati rektora, ministra, vladu i kapitalistiËki poredak πto nam ne daje dovoljno novca za sve naπe potrebe. I Ëak kada bi svi oni bili dobronamjerni i dali nam cijeli svoj proraËun na raspolaganje, i kada bi za nas podigli kredite, ostalo bi pitanje — a za πto? »emu? Za to da budemo na dnu svjetske ljestvice znanstvene kvalitete? Za to da se πto bolje solidariziramo s narodnim voama u juænoameriËkim zemljama o kojima pojma nemamo? Za to da druπtvu predlaæemo nove dræavne monopole, eksproprijaciju banaka, anarhiju? Da biste mogli imati svoj Summerhill, za kojim ja osobno Ëeznem, od vremena kada smo na ovome istom mjestu protestirali protiv komunizma, protiv 175
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 176
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
monopola na vlast i protiv toga da nas partija uËi πto je za nas dobro, morate imati samostalnost. Morate imati slobodu da krenete i poËnete misliti i raditi na svoj naËin. A da biste imali samostalnost, to valjda veÊ znate, morate imati novac. Da biste imali novac, netko vam ga za neπto mora dati. A hoÊe li vam itko ikada dati novac za neπto πto u susjednoj ulici moæe dobiti besplatno? Ako uspijete u svojim zahtjevima da vam dræava plati sve ono πto æelite, svi Êe se ostali graani pitati: a zaπto Dræava nije dala meni? Jedan je ovdje prisutni kolega tvrdio da je liberalna politika opaka jer se skriva, jer je neprozirna. Upravo obrnuto: ovakvo rjeπavanje zahtjeva je prava politika igre skrivaËa — i ta se politika kod nas oduvijek vodila: politika rentijerstva, politika — izmuzi od Dræave za sebe πto viπe moæeπ, po moguÊnosti tako da drugi ne znaju! Traæi deset da dobijeπ pet! Naprotiv, liberalan je poredak, poredak dobrovoljnosti, a ne prisile. Kada biste æeljeli stvoriti svoj Summerhill, najveÊa bi vam prepreka bila upravo ovakva πkola — dræavna πkola, gigant koji financije dobiva od dræave, πkola koja bi bila besplatna. I zato joj nikada, ama baπ nikada, ne biste uspjeli konkurirati. A jeste li takvom dræavnom πkolom zadovoljni? »ini se da niste. Stoga: da biste uspjeli ostvariti svoj Summerhill, morate imati ravan teren, ravnopravan teren na kojem Êete se moÊi nadmetati s gigantima koji vam odreuju πto i kako treba studirati. I zato umjesto da od dræave, od rektora i ministra traæite besplatne πkolarine, trebali bismo zajedno traæiti slobodu oblikovanja vlastite πkole, kako bismo mogli πiriti svoje miπljenje. Trebali bismo traæiti da svoja miπljenja drugim ljudima moæemo πiriti pod jednakim uvjetima. To bi bili jednaki uvjeti za sve. A ti jednaki uvjeti nisu zahtjevi da graani preko proraËuna i dræavnih birokrata svima plaÊaju studij do kada tko hoÊe, da plaÊaju nastavnike koji jesu ili nisu zasluæili da do penzije budu na dræavno monopoliziranim sveuËiliπtima, veÊ da se maknu sve prepreke za oblikovanje vaπe (ili naπe) πkole, te da svi plaÊaju usluge ravnopravno. Ukratko, trebali biste biti za liberalizaciju, a ne za monopolizaciju, koju preko besplatnih πkolarina zapravo traæite. I sve dok se zalaæete za takvu monopolizaciju dræavnih πkola na πtetu slobode da stvorite svoju, bit Êe u pravu oni koji tvrde da je studij — privilegij i za studente i za nastavnike. Ljudi Ëesto rade s najplemenitijim pobudama, a posljedice njihovih pobuda mogu biti upravo suprotne njihovim poËetnim namjerama. Nitko ne sumnja u vaπe plemenite namjere. Ali vaπa plemenita namjera, da proπirite besplatno πkolovanje na sve, jedna je takva ideja koja bi mogla zavrπiti upravo suprotnim posljedicama od onih koje ste namjeravali postiÊi. I to ne zato πto je netko flgore« zao pa vam ne æeli pruæiti ono za πto smatrate da imate legitimno pravo, nego zato πto traæenjem od dræave, od druπtva, da plati vaπ raËun, samo ponavlja176
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 177
Poslanice bolonjcima
te obrazac koji je u Hrvatskoj oduvijek postojao. U Hrvatskoj se oduvijek od Dræave neπto traæilo, jer je Dræava oduvijek bila tu da svima neπto daje. Kao da je Dræava neπto drugo od vas samih. I upravo je ta ideja bila i ostala temelj totalitarizma: uvjerenje da je Dræava neπto iznad i povrh, neπto drugo od vas. Svi od Dræave traæe neπto πto im flpo pravu« pripada: trudnice opravdano traæe svoje, ratnici traæe svoje, dobrovoljci traæe svoje, nacionalne manjine svoje, lokalna uprava svoje, seljaci traæe svoje, radnici traæe svoje, glazbenici i πoumeni traæe svoje, razne graanske udruge obavljaju druπtveno koristan posao, pa i one moraju neπto dobiti; tu je i Crkva; svi od Dræave traæe neπto πto im navodno pripada jer su svi navodno — platili porez. I Dræava je oduvijek svim tim zahtjevima udovoljavala. Odakle tako golem dræavni dug? On nije nastao zbog svjetske krize i neoliberalizma, veÊ zato πto se nijedna dosadaπnja vlada nije brinula da stegne zajedniËki proraËun, i da kaæe kako ne moæe ispuniti sve zahtjeve — jer resursi nisu neograniËeni. Nijedna dosadaπnja vlada nije rekla: moæemo potroπiti samo onoliko koliko zaraujemo. I ako ima smisla protestirati protiv Dræave i vlasti, onda je to zbog toga πto je, otkada znamo za nju, bila nedisciplinirana, te je troπila i ono za πto nije imala pokriÊa. Taj golem dræavni dug postoji zato πto nitko ne preuzima odgovornost za javni novac. Eto, to treba prigovoriti Dræavi i vlasti, a ponajviπe samima sebi! I zato nije revolucionarno, veÊ nemoralno traæiti od Dræave joπ i viπe. A moguÊ je i joπ jedan realistiËan svrπetak, joπ jedna nenamjeravana posljedica: da danas svi dobiju neko besplatno pravo, a da ga sutra, zbog proraËunskog bezdana, viπe nitko neÊe imati. Ja glasam za jedan novi Summerhill, za stvaranje novih ideja, za stvaranje novih πkola. A neÊu to moÊi uËiniti ako mi mlade i bistre generacije svojim zahtjevom za univerzalnim i besplatnim visokim πkolstvom, za poveÊanjem dræavne intervencije, to moje pravo ne htijuÊi æele oduzeti. Ali, kao πto je vaπa iluzija — iluzija o besplatnom πkolovanju, tako naæalost postoji i moja: da Êe se u Hrvatskoj ostvariti liberalizam u πkolovanju — neki novi Summerhill. ©teta: jer to bi bilo na opÊu korist. Ovako Êemo stajati na suprotnim stranama, te Êemo od dræave, kao od Boga, traæiti milost. A pritom Êemo tu uvijek biti samo mi.
Deseta Poπtovana gospodo, u povodu vaπeg dopisa kojim nastavnike i zaposlenike Fakulteta pitate za miπljenje o predloæenim smjernicama reforme studiranja, dopustite mi nekoliko rijeËi. 177
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 178
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
1. Vrlo je znaËajna i dobra Ëinjenica da postoje zajedniËki upisi na sve smjerove studija. To znaËi da barem potencijalno moæemo birati najbolje studente, bez obzira na to koje Êe se odsjeke upisati. 2. Iz te Ëinjenice proizlazi i ideja o jedinstvenosti fakulteta. Naπ fakultet objedinjuje druπtvene i humanistiËke znanosti koje su tek vrlo provizorno razdvojene na etablirane struke. Ali kao πto je poznato, mnogi se predmeti bitno preklapaju na razliËitim studijima. Vaπa ideja o reformi koja bi trebala onemoguÊiti studiranje razliËitih smjerova, ukida interdisciplinarnost i komunikaciju koja je nuæna meu naπim strukama, meu studentima i meu pojedincima razliËitih studija i smjerova. 3. Posljedica joπ jaËe razjedinjenosti studija koja Êe proiziÊi iz vaπe ideje ukidanja dvopredmetnosti bit Êe polako odumiranje pojedinih odsjeka ili katedri, nesposobnost da se hvata korak s brojnim novim smjerovima istraæivanja itd. 4. To pak povlaËi za sobom loπije dræavno financiranje, smanjenje opsega znanstvenih istraæivanja, pa Ëak i smanjen broj novoupisanih studenata. Dopustite mi da u kratkim crtama predloæim drukËiju koncepciju organizacije Fakulteta, koja oponaπa rjeπenja iz drugih zemalja Europske unije i Sjedinjenih Dræava. 1. Upisi ostaju i dalje jedinstveni. 2. Svi upisani studenti prve tri godine studiraju bilo koji ponueni predmet na Filozofskom fakultetu (i πire), i sakupljaju ECTS bodove. 3. Nakon tri godine (kada dobivaju flpotvrdu« da su zavrπili druπtveno-humanistiËki smjer) podvlaËi se crta: student se mora opredijeliti za pojedinu struku (jednu ili dvije, razmjerno je nevaæno). 4. U tom trenutku kandidati, studenti koji su dovrπili tri godine studiranja, prijavljuju se na odsjeke, Ëija je primarna funkcija utvrditi koliko su kandidati podobni za dovrπetak studija na njihovom odsjeku (usmjerenju). 5. To utvrivanje flpodobnosti« sastoji se u ponderiranju tj. procjeni relevantnosti kandidatovih veÊ odsluπanih predmeta (prema broju veÊ ostvarenih ECTS bodova), odnosno u utvrivanju πto sve student joπ mora upisati tj. zadovoljiti da bi tijekom sljedeÊe dvije godine mogao dobiti diplomu pojedinog odsjeka (usmjerenja). 6. ZadaÊa je odsjeka utvrditi nuæne uvjete za dovrπetak diplomskoga studija, ali ne i sam reæim studiranja u prve tri godine. 7. Na diplomskome studiju (4. i 5. godina) studentu Êe biti u interesu da upiπe kolegije koje mu odredi izabrani odsjek, jer u suprotnome neÊe moÊi zadovoljiti uvjete za dobivanje diplome. To i dalje ne znaËi da mu se nameÊe ritam rada. Kakve su prednosti ovakve ideje studiranja? 1. Glavna prednost ovakvog reæima studiranja (πto ne vrijedi nuæno i za jeziËna usmjerenja) jest u slobodi kreiranja vlastitog tempa studiranja i ostvarivanja vlastitih, vrlo specifiËnih akademskih i struËnih interesa. Time Êemo kod studenata razvijati samostalnost u kreiranju vlastitih ideja, programa i afiniteta. Fa178
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 179
Poslanice bolonjcima
kultet Êe dobiti doista najbolje studente, i njihova Êe se kvaliteta moÊi mjeriti na razini cijelog fakulteta, a ne samo prema procjeni pojedinog odsjeka. 2. Fakultet na taj naËin (bez posebnih intervencija) postaje jedinstvena kreativna zajednica istraæivaËa, koja u sljedeÊem koraku vrlo lako moæe promovirati nove istraæivaËke smjerove. Prednost takve zajednice (umjesto dosadaπnje rasparceliranosti) oËita je: prema svim institucijama sustava moæemo djelovati kao jaËa snaga, negoli πto to moæemo danas kada smo samo flpredstavnici« pojedinih katedri. 3. Ovom idejom u potpunosti se izbjegava problem kolizija: student neÊe moÊi steÊi kreditne bodove ako nije odsluπao kolegije koje je upisao i ako ne zadovolji obaveze postavljene na upisanom kolegiju. 4. Isto se tako uklanja problem flprotoËnosti« ili prolaznosti studenata. (A to je jedan od vaænijih kriterija procjene flkvalitete« studija prema bolonjskome procesu.) Studenti neÊe (kao do sada, ili kao u sluËaju vaπeg prijedloga reforme) primjerice padati godinu zato πto im odsjeci nisu ponudili dovoljan broj flneobaveznih« kolegija, tj. zato πto nisu sakupili dovoljan broj ECTS bodova. Svi Êe studenti flprolaziti« do treÊe godine. Od njih se do kraja treÊe godine oËekuje da prikupe tek dovoljan broj ECTS bodova. 5. Nastavak — diplomski studij, doista postaje specijalizacija (a ne kao do sada, ponavljanje onoga πto su kao flosnove« studenti veÊ morali proÊi na prvoj, drugoj ili treÊoj godini). U nadi da Êete razmotriti moje ideje, SrdaËno...
179
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 180
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 181
Liberalna ideja πkolstva?
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 182
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 183
LIBERALNA IDEJA ©KOLSTVA
U liberalnoj doktrini vjerojatno ne postoji ideja koja bi zauzimala iznimnije mjesto od ideje znanja i obrazovanja. Ona tvori osnovnu razliku Srednjeg i Novog vijeka, ideju na kojoj poËiva suvremena, kako se isuviπe Ëesto diËimo, flzapadnjaËka« civilizacija. Upravo je znanjem i obrazovanjem ta doktrina stekla civilizacijsku razinu i postigla blagodati koje osjeÊamo i danas. Znanje je moÊ, tvrdio je Francis Bacon na poËetku tog slavnog razdoblja. Ono nam pomaæe da postanemo kreatori vlastite sudbine, i da ne ostanemo samo bespomoÊna biÊa izloæena sudbini. Znanje i obrazovanje stoga je i dijanoetiËka i etiËka vrlina, imperativ koji se postavlja pred sve pojedince. U graanskim, liberalnim revolucijama koje su uslijedile nakon Bacona, taj se imperativ pretvorio u flpravo«, u shvaÊanje da su pojedinci autonomne osobe, osobe s dignitetom, individue koje odluËuju o vlastitoj sudbini na temelju svojih najboljih spoznaja. »ovjek u filozofiji liberalizma postaje flHomo faber« — kovaË vlastite sreÊe i sudbine. Ali pravi zamah vaænosti znanja i obrazovanja za liberalnu doktrinu i danaπnju civilizaciju dogodio se u trenutku njihove sinteze s vjerovanjem da znanje treba postati blagodat sviju, naime s idejom da sa znanjem i obrazovanjem napreduje i ljudsko druπtvo — u razdoblju prosvjetiteljstva. U tom su razdoblju nastala genijalna djela o ljudskoj jednakosti i ljudskoj slobodi koja se razvija onoliko koliko raste znanje i obrazovanje. I upravo zbog shvaÊanja da jednakost i sloboda ovise o znanju i obrazovanju, u liberalnoj doktrini jedan od glavnih moralnih imperativa svih obrazovanih ljudi jest da svoje znanje promiËu i πire. Pa ipak, gledajuÊi povijesno unatrag, liberalna doktrina nikada nije na zadovoljavajuÊi naËin rijeπila ta dva imperativa: obrazovati ljude i stvoriti ih jednakima. Kako Êemo vidjeti, obrazovanje i znanje, pogotovo danas, jedno je od glavnih naËina isticanja vlastite vrline i ponosa, odnosno jedno od glavnih sredstava isticanja razliËitosti — a to znaËi nejednakosti meu pojedincima. Isprva se proturjeËje liberalizma pokazivalo izmeu vrijednosti (imperativa) jednakosti i vrijednosti (imperativa) slobode. Demokracija nije bila nuæan izda183
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 184
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
nak liberalizma. flOdnos liberalizma i demokracije temeljni je izvor napetosti moderne demokracije jer proizlazi iz odnosa slobode i jednakosti. Liberalizam zahtijeva slobodu, a demokracija jednakost… Jednakost ima horizontalni poriv, jer teæi ujednaËivanju, dok sloboda ima vertikalni zamah, jer ide prema razliËitosti i izdvajanju. Demokracija je zaokupljena socijalnom kohezijom, a liberalizam poπtuje odliËnost i inovaciju.«1 Premda liberalizam danas ne moæemo zamisliti bez demokracije i svih tekovina demokratskog sustava (liberalima πtoviπe nikada ne smijemo odricati zasluge u tvorbi danaπnjeg demokratskog sustava), liberali su gotovo uvijek isticali da se vrijednost, tj. ideal jednakosti moæe mjeriti i garantirati iskljuËivo pravnom jednakoπÊu, jednakoπÊu pred zakonom, odnosno u formalnim pravima koje dræava treba garantirati pojedincima. Evo kako je tu misao izrekao jedan od glavnih mislilaca suvremenog liberalizma Milton Friedman u svojem kapitalnom djelu Kapitalizam i sloboda (1962): Sræ filozofije liberalizma jest vjera u dostojanstvo pojedinca, u njegovu slobodu da do maksimuma iskoristi svoje sposobnosti i moguÊnosti, prema vlastitom izboru ali pod uvjetom da time ne naruπava slobodu drugih da Ëine to isto. Ovo podrazumijeva vjeru u jednakost ljudi u jednom smislu, i u njihovu nejednakost u drugom. Svaki Ëovjek ima jednako pravo na slobodu. To je vaæno i temeljno pravo upravo zato πto su ljudi razliËiti, i zato πto Êe ljudska biÊa svoju slobodu koristiti na razliËite naËine kako bi u tom procesu pridonosili opÊoj kulturi ljudske zajednice u kojoj æive. Liberal Êe stoga oπtro luËiti jednakost prava i jednakost moguÊnosti s jedne strane, i materijalne jednakosti ili jednakosti ishoda s druge strane. On Êe pozdraviti Ëinjenicu da slobodno druπtvo viπe od ijednog drugog teæi veÊoj materijalnoj jednakosti. Ali to Êe on smatrati tek poæeljnim nusproduktom slobodnog druπtva, a ne i njegovim glavnim opravdanjem. On Êe pozdraviti mjere kojima se promiËu sloboda i jednakost, kao πto su mjere kojima se uklanja moÊ monopola i unapreuje djelovanje træiπta. On Êe privatnu dobrotvornost, usmjerenu prema pomaganju manje sretnih, smatrati primjerom prave upotrebe slobode. On Êe moæda odobriti dræavnu akciju usmjerenu prema ublaæavanju siromaπtva kao djelotvorniji naËin kojim najveÊi dio ljudske zajednice postiæe zajedniËki cilj. On Êe to uËiniti meutim sa æaljenjem, s obzirom na Ëinjenicu da je dobrovoljnu akciju zamijenila prisilna. 1 vidi Sartori, G. Demokratska teorija, nav iz: RavliÊ, S. 2001. Poredak slobode, HFD, Zagreb, str. 17.
184
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 185
Liberalna ideja πkolstva
Do ovoga stupnja iÊi Êe i egalitarist. Ali on hoÊe iÊi i dalje. On Êe braniti pravo da se jednima uzima kako bi se dalo drugima, ali ne kao djelotvornije sredstvo, kojim flneki« mogu postiÊi æeljeni cilj, nego u ime flpravde«. U ovoj toËki jednakost ulazi u oπtar sukob sa slobodom; mora se birati. Ne moæe se biti i egalitarist u ovome smislu i liberal.2 Razni oblici totalitarizma (i drugih politiËkih doktrina) zbog toga su Ëesto kritizirali liberalizam kao flisuviπe formalan«, kao nedovoljan i neprimjeren. Antiliberalne doktrine, o kojima je veÊ bilo dosta rijeËi, misle da je u svakom sluËaju nejednakosti, a posebno u sluËaju nejednakosti ishoda, itekako opravdano posegnuti u autonomiju druge osobe, u autonomiju — i pogotovo vlasniπtvo — onih Ëiji su rezultati navodno sluËajno ili zbog sretnih okolnosti ispali flnejednaki«. Stoga prekoraËenje flformalnosti« liberalnog prava na autonomiju, u ime pokuπaja da se ostvari i sadræajna jednakost u ime neformalnije flpravde«, uvijek zavrπava kao temeljna nepravda, kao naruπavanje i osnovne formalnije ideje pravde.
2
Friedman, M. 1992. Kapitalizam i sloboda, Globus & ©kolska knjiga, Zagreb. 185
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 186
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 187
GDJE SU DJECA LIBERALNE FILOZOFIJE?
Joπ jedan pogled na liberalizam i πkolstvo U svom spisu flGdje su djeca liberalne filozofije? Jedna primjedba uz definiciju liberalizma«1 poljski filozof Leszek Kol´akowski hvali liberalnu koncepciju (negativne) slobode, ali odmah potom dodaje: Je li radikalno liberalno druπtvo zamislivo? Mislim da nije, a moji su glavni argumenti — djeca. Radikalnost liberalnih ideologija moæemo mjeriti prebrojavanjem institucija koje otimaju dræavnoj nadleænosti, pri Ëemu poËinjemo s onima koje su takvim napadima najmanje izloæene. Sasvim na dnu popisa stoje nacionalna obrana i policija — njih æele privatizirati samo bezumno konzekventni liberali. Slijedi monopol izrade novca i zakonske mjere za zaπtitu Ëovjekove okoline. Potom dolazi obrazovanje i na kraju medicinsko-socijalna zaπtita, koja je najËeπÊe na udaru. Kada govorimo o prosvjeti, mislimo naravno na opÊu obavezu πkolovanja. Naravno da moæemo zamisliti druπtvo koje bi bilo i bez opÊe πkolske obveze; takva su druπtva postojala i joπ postoje. Da je dræavna organizacija, te πkolske obveze, nuæna pretpostavka opÊeg blagostanja i tehniËkog i ekonomskog napretka, teπko moæemo poreÊi. Ali liberalna doktrina ovdje stoji pred problemom prisile: ljudi nemaju izbora, oni su pod prisilom. Sloboda izbora, ako taj pojam joπ ima nekakvoga smisla, πto se meu liberalima uvijek poriËe, ovdje se sukobljava s oËitim druπtvenim interesom. Ali o Ëijem se tu izboru radi? Ne radi se o djeËjem izboru, veÊ o izboru odraslih, kojima se izbor pruæa ili uzima; pa ipak posljedice ne snose roditelji, veÊ djeca. Nuæno je dakle razmisliti o statusu djece u liberalnoj ideologiji. 1 Kol akowski, Leszek. 1993. flWo sind die Kinder in der liberalen Philosophie?« u: K. Michal´ ski. 1993. Die liberale Gesellschaft, Klett-Cotta, Stuttgart [flGdje su djeca liberalne filozofije?«, III. program Hrvatskoga radija, preveo Darko Polπek.]
187
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 188
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Kol´akowski ovim navodom iznosi iznimno dramatiËnu tezu: liberalna filozofija ne moæe biti konzekventna, a liberalno druπtvo nije moguÊe jer za sve razumne ljude postoje barem neki dijelovi druπtvenosti flkoji se otimaju« univerzalno prihvaÊenoj ideji liberala o flnegativnoj slobodi«, odnosno o pravu pojedinaca da donose vlastite odluke o stvarima koje se tiËu njih samih. Sama Ëinjenica da smo skloni prihvatiti odustajanje od svoje suverenosti i slobode barem na nekim podruËjima i prenijeti je na podruËje dræavnoga odluËivanja, govori o nedovoljnoj konzekventnosti liberalnih filozofija, jer potpuno odbacivanje druπtvenih ustanova, odnosno njihovu potpunu liberalizaciju, traæe samo flbezumno konzekventni liberali«. Njegov prvi argument jest da Êe se svi razumni ljudi (ukljuËujuÊi i liberale koji zastupaju naËelo autonomije i flnegativne slobode«) sloæiti da je potrebna neka opÊa obaveza πkolovanja, i da sloga oko toga veÊ po sebi nagriza ta liberalna naËela. Ali njegov je glavni, naoko vrlo jak argument da se autonomija ne moæe proπiriti na djecu, i da sama Ëinjenica da netko za djecu mora donositi odluke s vrlo ozbiljnim posljedicama za njihovu buduÊnost naruπava ideju liberalizma i liberalnog druπtva. Ustvari, kada bismo ozbiljno razmotrili taj argument, liberalne filozofije nikada ne bi ni bilo. »injenica da postoje djeca i da se za njih do izvjesne dobi moramo brinuti, koliko mi je poznato, nikoga u filozofiji a joπ manje u stvarnome æivotu nije posebno zabrinjavala. Postoje osobe Ëija je autonomija dvojbena. I to nisu samo djeca. Tim osobama moæemo pribrojiti radno nesposobne stanovnike, ili klase graana za koje sumnjamo da u nekim situacijama donose autonomne odluke (poput vojnika koji doniraju krv ili organe, ili zatvorenika koji Êe vrlo vjerojatno prihvaÊati neku obvezu — moæda zbog koristi, da primjerice postanu predmet medicinskih istraæivanja). Ukratko: postoji niz osoba i situacija u kojima Ëak i odrasli ljudi ne donose stvarno autonomne odluke, ali to nikoga nije sprijeËilo da razvija liberalnu filozofiju. Upravo suprotno: liberalna teza o flnegativnoj slobodi«, o pravu da se drugi ne mijeπaju u podruËje odluËivanja koje se tiËe osobe koja odluËuje, predstavljala je, od nastanka ideje liberalizma, flidealtip« na temelju kojega smo i smiπljali dodatne ograde, zakone i pravila ponaπanja kako bismo svima osigurali stvarno autonomno odluËivanje. Dakle postojanje neautonomnih osoba, ili okolnosti u kojima znamo da je rijeË o pritajenoj ili otvorenoj prisili na donositelje odluka, nije argument protiv liberalizma. Liberalizam nam πtoviπe pruæa flπibolet«, mjerilo za osiguranje te autonomije. 188
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 189
Liberalna ideja πkolstva
Ali argument Kol´akowskog ide dalje. ©to je s djecom, Ëiju autonomiju zastupaju roditelji? Naravno da je granica punopravnog statusa djece proizvoljna, dodaje Kol´akowski, i nastavlja: Ali Ëak i ako doemo do konsenzusa kada poËinje odrasla dob, kakav je status onih koji stoje ispod te granice? Mi pretpostavljamo da ti mlai nisu u stanju samostalno odluËivati o svojim stvarima. Mislimo li time da su oni vlasniπtvo roditelja? Ne, jer bi to znaËilo da odrasli mogu s djecom Ëiniti πto hoÊe; djeca su isto tako ljudska biÊa kao i njihovi roditelji. Mislimo li onda da su vlasnici samih sebe, autonomne osobe? Ne, jer onda ne samo da bi imala pravo sama odluËivati o stvarima o kojima ne mogu odluËivati, da uu u spolne odnose ili da sudjeluju na izborima, veÊ roditelji ne bi imali nikakvu odgovornost za njih i nikakvu duænost da se za njih brinu. Obje su varijante apsurdne, i na pitanje se ne moæe odgovoriti jednoznaËno kako to æeli liberalna filozofija. Prema zdravome razumu i sekularnoj tradiciji mora se uzeti u obzir da roditelji doduπe imaju odgovornost, ali i da moraju odluËivati za njih, da djeca nisu predmeti, ali da ovise o odlukama drugih. Naposljetku te odluke nisu proizvoljne, jer roditelji imaju odgovornost da povedu djecu u zrelu dob... Iz toga slijedi da je πkola obveza poput cijepljenja protiv zaraznih bolesti (a to je vjerojatno temeljni dokaz da je druπtvo isto tako realno kao i pojedinci)... Ovdje dakle poËinje problem. Liberal moæe moæda protiv svoje volje priznati, a da ne krπi svojih naËela, da je obveza πkolovanja poæeljna i da zbog toga roditelji ne bi smjeli imati slobodan izbor hoÊe li svojem djetetu pruæiti elementarno πkolovanje ili ga ostaviti u neznanju i nepismenosti (istaknuo D.P.). Brojne su granice pravnog donoπenja odluka ili podloænosti zakonu fluidne, ali iz Ëinjenice flfluidnosti« zakona kao heuristiËkog sredstva i njihove primjene na stvarni svijet nema smisla zakljuËivati da su zakoni izliπni ili nepotrebni. Isto vrijedi i za autonomiju. Granica punoljetnosti je flumjetna«, i mi se njome koristimo heuristiËki kako ne bismo u svakom pojedinaËnom sluËaju morali procjenjivati je li dijete flautonomno« ili ne. Ali besmisleno je zakljuËivati da artificijelnost postavljene granice autonomije ruπi ideju autonomije. Nadalje, naπ zapadnjaËki liberalni odgoj pokuπava granice punoljetnosti πto viπe pomaknuti prema mlaoj dobi kako bi se sprijeËile zloupotrebe roditelja. Primjerice, odluku u koju Êe πkolu iÊi dijete danas vrlo Ëesto prepuπtamo samome djetetu. To znaËi da ga veÊ sada tretiramo kao autonomnu osobu. Neka su druπtva smislila posebne zakone i druπtvena tijela kako bi zaπtitila autonomiju 189
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 190
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
djece od roditeljskih odluka ne samo u evidentnim sluËajevima nasilja nad djecom, veÊ i u sluËajevima moguÊeg skrivenog nasilja, primjerice u sluËajevima u kojima bi se dijete moglo osjeÊati isuviπe odgovorno prema druπtvu i roditeljima, ali upravo zbog toga sklono donositi odluke na vlastitu πtetu, primjerice u sluËaju transplantacije organa za srodnike. Æelim reÊi: liberalno druπtvo konstruira i brojna druga pravila i zakone kako bi πtitilo autonomiju djeteta, a da pri tome ne osjeÊamo da smo ugrozili liberalna naËela. Upravo suprotno. Ali kada je rijeË o πkolama, Kol´akowski izvlaËi joπ dalekoseænije posljedice: buduÊi da nije moguÊa vrijednosna neutralnost πkola, zajednica nikada nije neutralna s obzirom na sklop vrijednosti kojima poduËava svoju djecu i buduÊe graane, pa je liberalna koncepcija politiËke neutralnosti — nemoguÊa. (Vrijedi Ëuti i nastavak argumenta.) Ali svaki Êe liberal biti Ëvrst u tomu da πkola s obzirom na svjetonazor mora biti flneutralna«, jer je dræava neutralna i zato jer ne smije graane siliti niti na njezinu filozofiju niti na njezinu religiju... (no) Poduka o moralnim normama i specifiËnim simbolima jedne kulture, njezinim navikama i obiËajima takoer se moæe shvatiti kao indoktrinacija; niti jezik nije flneutralan«, on je pun elemenata koji veÊ samim svojim znaËenjem sadræe vrijednosne sudove i normativne razlike... Moæe li se oËekivati da πkola bude u tom smislu neutralna, da se u nastavi suzdræi od svakog razlikovanja dobra i zla? Da sama dræava u tome smislu bude neutralna — kako je ne bismo mogli osuditi kao ideoloπku — komunistiËku ili teokratsku? Ne impliciraju li veÊ i sami temelji liberalnoga prava odluku o izvjesnim vrijednostima koje su nuæne da bi se mogla osigurati graanska prava? »ini se da nije nuæno da graani sami razlikuju pravedno i nepravedno, dobro i loπe, nastavlja Kol´akowski. Ali ako je tako, potrebno je takve razlike uvoditi u zakon. Napokon, iz svega toga zakljuËuje: U liberalnim se dræavama moæe Ëiniti opsesivnim kada sve oblike ljudskog odnoπenja, izmeu muπkaraca i æena, roditelja i djece, supruga i supruge, pretpostavljenog i podËinjenog, pokuπavamo pravno regulirati do najmanjeg detalja. (Ali) na taj se naËin liberalni principi okreÊu protiv sebe samih. ©to se druπtveni æivot manje regulira drugim stvarima osim gologa straha, to Êemo viπe trebati zakone i zakonodavne mjere koje Êe utjecati na naπ æivot, to Êe represivniji postati zakon, to Êe manje slobode imati pojedinac. Osnovni niz argumentacije Leszeka Kol´akowskog moæemo rekonstruirati tako da kaæemo kako je za liberalnu filozofiju poËetni i osnovni problem u slje190
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 191
Liberalna ideja πkolstva
deÊem: opravdanje izbora za neautonomne osobe, odnosno za buduÊe autonomne pojedince i generacije (kao πto je sluËaj sa πkolovanjem), nameÊe pravila koja se sukobljavaju s osnovnom liberalnom idejom da treba πto manje regulirati druπtvene odnose. Ali naposljetku, to nije moguÊe: dræava mora regulirati druπtvene odnose, i to je glavno ograniËenje liberalne filozofije. Liberalna filozofija koja æeli biti formalna i neutralna ne moæe izbjeÊi regulaciju i intervenciju kako bi ostvarila neki oblik fldobre zajednice«, a osnovni argument u prilog toj ideji jest nuæda da se bavimo djeËjim odgojem flu ime« jedne moguÊe koncepcije fldobre zajednice«. Istina je da je koliËina pravnih regula jedno od mjerila kojima se liberali, a posebice liberteri, naËelno suprotstavljaju. Ali, Ëini mi se da je Kol´akowski izabrao pogreπno podruËje kako bi to pokazao. Liberali i liberteri nikada neÊe imati niπta protiv donoπenja pravnih normi (i reguliranja druπtvenih odnosa) Ëija je svrha garancija da osobe (ukljuËujuÊi i djecu, radno nesposobne, pacijente i sl.) mogu donijeti autonomne odluke. Po mom sudu, upravo su u tome podruËju liberali i liberteri flnajjaËi«. Liberali i liberteri, naprotiv, odupirat Êe se flnepotrebnom« pravnom normiranju, primjerice reguliranju veliËine banana, prezervativa i sl., ali i brojnim drugim podruËjima koja nemaju veze s autonomnim odluËivanjem. Istina je, meutim, takoer i to da se liberali i liberteri vrlo Ëesto sukobljavaju s predstavnicima ostalih politiËkih filozofija i ideologija oko toga πto sve prijeËi donoπenje autonomnih odluka. Primjerice, za mnoge ljeviËare, visina nadnica, odreeno radno vrijeme i sliËna pravila radnog zakonodavstva takoer Ëine ograniËenje ljudske autonomije, te i takvo normiranje treba prepustiti dræavi. Granica je dakako fluidna, ali se liberali i liberteri pouzdaju u zdrav razum. Osoba koja nema posla, gladne osobe i sl. zasigurno se mogu braniti olakπavajuÊim okolnostima u sluËajevima pravnih sporova. Ali u naËelu oni pretpostavljaju da u veÊini situacija ljudi imaju slobodu izbora. *** Argument brige za fldjecu« u liberalnoj filozofiji spominje i John Stuart Mill. Na kraju svoje liberalno programatske knjige O slobodi 2 Mill kaæe:
Dok dræava poπtuje slobodu svakog pojedinca u onome πto se tiËe njega samoga, ona je duæna budno nadzirati kako vrπi onu vlast πto mu je ona daje nad drugima... Kad je o djeci rijeË, pogreπno primijenjeno shvaÊanje slobode pravom je preprekom dræavi u obavljanju duænos2 Nav. prema: Mill, John Stuart. 1988. Izabrani politiËki spisi I, Informator, Zagreb, prijevod Adama KrliÊa, str. 188.
191
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 192
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ti... Nije li gotovo oËita Ëinjenica da dræava mora od svakog ljudskog biÊa koje se rodilo kao njezin dræavljanin zahtijevati, pa i silom, odreen stupanj odgoja?... Gotovo nitko neÊe poreÊi da je jedna od najsvetijih duænosti roditelja.. da tom biÊu dadu odgoj koji Êe ga osposobiti da valjano ispunjava svoje duænosti prema drugima i prema samome sebi. Ali dok se jednoglasno izjavljuje da je to oËeva duænost, gotovo nitko ne podnosi pomisao da ga time primoravamo na ispunjavanje te duænosti... Joπ uvijek se ne priznaje da je neispunjavanje te duænosti moralni zloËin... Ako roditelj ne ispunjava tu obvezu, dræava mora nastojati da ona bude izvrπena, i to po moguÊnosti o oËevu troπku. Kada bi se priznalo da treba, makar i silom, uvesti opÊi odgoj, bio bi kraj teπkoÊama u vezi s pitanjem πto bi dræava trebala pouËavati... Kada bi vlada zahtijevala dobar odgoj svakog djeteta, mogla bi sama sebe poπtedjeti brige o odgoju. Mogla bi prepustiti roditeljima da djeca dobiju odgoj gdje i kada se njima svia, te se zadovoljiti time da djeci siromaπnijih klasa pomogne plaÊati πkolarinu i snositi sve troπkove πkolovanja za onu djecu koja nemaju nikoga da za njih plati. Mill ovdje kaæe kako je briga za djecu fldrugima usmjerena aktivnost«, pa se isprva Ëini kako je intervencija dræave legitimna zbog toga πto se naπe ponaπanje odnosi na slobodu drugih. Mill meutim nikada ne kaæe da je intervencija dræave u naËelu dopuπtena u svim podruËjima koja se po definiciji odnose na druge, veÊ samo u sluËajevima kada svojim postupanjem (prema drugome) krπimo slobodu drugoga. Stoga je intervencija dræave legitimna kada su zadovoljena dva uvjeta: 1. kada je naπe ponaπanje usmjereno na druge i 2. kada svojim ponaπanjem ugroæavamo slobodu drugih (a ne kao πto pogreπno misle mnogi danaπnji liberali — u svim sluËajevima kada se vrsta naπeg ponaπanja po definiciji odnosi na druge).3 Kada je dakle dræavna intervencija na podruËju obrazovanja i odgoja opravdana? Ona je opravdana, kaæe Mill, kada se krπi autonomija (sloboda) drugih. Mill stoga ne argumentira u prilog nuænosti ili iskljuËivosti dræavnoga πkolstva, veÊ samo u ime autonomije buduÊih osoba, tj. djece, odnosno u situacijama kada se krπi njihova sloboda i buduÊa autonomija. Mill kaæe: 3 Tako npr. Ëak i liberali Ëesto argumentiraju u prilog dræavnog intervencionizma u podruËju ekonomije, pa se kaæe: flbuduÊi da su ekonomski odnosi po definiciji temeljeni na ‘aktivnosti koje se odnose na druge’, posve je legitimno intervenirati u podruËje ekonomskih odnosa.« Trebalo bi reÊi: flDræava Êe legitimno intervenirati u podruËje ekonomskih odnosa, tj. interakcije meu pojedincima, samo onda kada oni krπe tuu slobodu.«
192
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 193
Liberalna ideja πkolstva
Opravdani prigovori dræavnom odgoju ne osporavaju potrebu prisilnog provoenja odgoja, nego iskljuËivo æelju dræave da sama upravlja odgojem, a to je posve razliËita stvar. Nitko æeπÊe od mene ne osuuje teænju da ukupni odgoj ili velik njegov dio bude u dræavnim rukama. Cilj dræavnog odgoja jest iskljuËivo pribaviti odgoj zanemarenima, i eventualno kontrola provoenja onog slobodno organiziranoga. A inaËe, nastavlja Mill (str. 188), trebalo bi sprijeËiti da se dræavni odgoj proπiri do te mjere da predstavlja kalup flu koji se sabija« djeËja duπa, a taj Êe kalup biti to jaËi πto Êe djelotvornije biti πirenje dræavnoga odgoja i obrazovanja. »ini se, na prvi pogled, da Mill ne koristi nikakve argumente fliz buduÊnosti« — prisila dræave odnosi se samo na aktivnosti usmjerene prema drugima (koji su nam ostavljeni na brigu). Treba meutim primijetiti kako je argument iz flbuduÊnosti« ipak bitan u opravdanju dræavnoga πkolstva. Mill ima viziju buduÊe autonomije i samorealizacije djece, dobrih graana buduÊe zajednice. U suprotnom bismo primjerice mogli reÊi kako je briga za neautonomne osobe legitimno podruËje odluËivanja autonomnih osoba kojima smo ih ostavili na brigu (kao πto su to i brojne druge interakcije meu pojedincima u koje dræava ne intervenira dok se ne krπe tue slobode). Drugim rijeËima, osim naËelnih argumenata o slobodi drugih, mi moramo imati neku viziju buduÊnosti (pa makar to bila samo buduÊa autonomija danas neautonomnih pojedinaca) u ime koje danas smijemo od drugih zahtijevati da postupaju na odreeni naËin. Meutim, Millov zahtjev za kontrolom provoenja slobodno organiziranog (tj. privatnog) πkolstva upuÊuje na neku viziju opÊeg dobra u ime kojeg se ta kontrola provodi, pa se Ëini da Kol´akowski s pravom kritizira liberalnu filozofiju prema kojoj se πkolstvom æele postiÊi samo formalni ali ne i sadræajni ciljevi. U biti, Mill ovdje ponavlja argumente koje je iznio Kol´akowski. Opravdano je intervenirati u podruËje djeËjeg odgoja (toËnije πtititi moguÊnost da ga ona imaju), jer odgojem djece omoguÊujemo buduÊu djeËju autonomiju i utvrujemo standarde ponaπanja buduÊih generacija. *** Neki Êe liberali (toËnije: liberteri) reÊi kako se i ovdje, na podruËju dræavne intervencije u πkolstvu, pokazuje kako flargumenti iz buduÊnosti« dovode do nelegitimne prisile na slobodu pojedinaca. Argument bi tada glasio: BuduÊi da ne znamo kako bi trebalo izgledati buduÊe druπtvo, prisila na danaπnje osobe nije legitimna ni u ime naπe djece. Kada bismo obrnuli taj argument rekli bismo: tek ako imamo flviziju« buduÊnosti, moæemo opravdati intervenciju. 193
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 194
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Mislim da obje varijante argumenta fltjeraju mak na konac«; one umjetno povezuju dvije bitno razliËite koncepcije argumenata fliz buduÊnosti« (fluniverzalni« i flograniËeni«) kako bi dokazale viπe nego πto spomenuti argumenti de facto pruæaju — u ovome sluËaju, legitimnost flminimalne dræave«. Naprotiv, mislim da je Millov argument iz buduÊnosti, u ime buduÊe autonomije djece, opravdan. Naime, Popperova i Berlinova kritika argumenata fliz buduÊnosti« nije usmjerena protiv bilo kakve argumentacije iz buduÊnosti. Oni nisu zabranjivali da se razmiπlja o buduÊnosti — upravo suprotno. Oni nisu dokazivali apsurdnost bilo kojeg teleoloπkog argumenta, primjerice oblik standardnog moralnog postupanja: flAko æelim postiÊi X, moram postupiti na naËin Y.« Njihov se dokaz, da ponovimo, sastojao iskljuËivo u tvrdnji da ideja flpovijesne svrhe« potencijalno raa totalitarizam i nasilje. Zbog toga Millov argument o (buduÊem) ljudskom samoostvarenju nije identiËan flpovijesnim svrhama« koje su kritizirali Popper i Berlin, premda bi netko mogao dokazivati da meu njima postoji bitna komplementarnost. Za potrebe ove rasprave, joπ jednom, ograniËit Êu se na tvrdnju da nisu svi argumenti fliz buduÊnosti« nuæno teleoloπki, neznanstveni, nemoralni i totalitarni. Niti su sve koncepcije fldobrog postupanja« u ime kojega danas djelujemo nuæno totalitarne. Moja je poenta drukËija: da dokaæem kako se Ëak ni ograniËenije shvaÊanje flbuduÊnosti« u danaπnjoj liberalnoj filozofiji ne koristi dosljedno. *** Brian Barry u svojoj knjizi Multikulturalizam i jednakost,4 u poglavlju 6.2. flMoæe li se liberalizam nositi s djecom?« naoko posve slijedi Millove upravo spomenute argumente. Njegova su meta u prvome redu liberteri koji bi roditeljima dati apsolutnu vlast nad djecom, pa Ëak, kada bismo sudili prema Barryju, i pravo na njihovo zlostavljanje. Meutim, Barry svoju raspravu zavrπava zakljuËkom gotovo posve suprotnim Millovom: Nema sumnje, u prirodi je stvari da se ono πto se i kako se poduËava u πkolama moæe pomnije regulirati u sluËaju dræavno voenih πkola. Nezavisne πkole koje primaju dræavna sredstva takoer moæemo lakπe kontrolirati nego potpuno privatne πkole (str. 245). Barry ima na umu multikulturalizam, i zamiπlja potpuno liberalizirano πkolstvo koje bi raznim sektama i kulturnim podskupinama dopustilo i omoguÊilo 4 Barry, Brian. 2006. Kultura i jednakost. Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, preveli: Lovorka Cesarec i Enes KulenoviÊ. UnatoË kritici Barryja u ovome odlomku, naËelno se slaæem gotovo sa svim njegovim tezama vezanim za multikulturalizam.
194
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 195
Liberalna ideja πkolstva
odgajati buduÊe generacije u skladu sa svojim natraænjaËkim idejama, Ëime bi svojoj djeci sprijeËili normalni razvoj i jednakost πansi. SliËna ideja Ëesto se mogla Ëuti i kod nas (u povodu nedavnog spora oko zdravstvenog odgoja): πto bi se dogodilo kada bismo skupini x dopustili da slobodno oblikuje svoje πkole, i u njima djecu poduËava primjerice potpunim neistinama? Doista: πto bi se dogodilo? Razmotrimo ozbiljno tu ideju. Bryan Barry opravdava dræavno πkolstvo kako bi dræava mogla flkontrolirati« πkole koje bi ekstremniji liberalizam dopustio. KljuËna je rijeË — flkontrolirati«. RijeË kontrolirati zapravo znaËi imati prerogativ da jednu vrstu djelovanja ne dopustimo, ili toËnije — da je zabranimo. Ovdje je rijeË o opravdanju dræavnih πkola u ime zabrane da se odreenim skupinama (nacionalnim, vjerskim, bilo kakvim) dopusti πiriti svoje ideje koje flmi« smatramo laænim, neistinitim ili nemoralnim. Ali odakle znamo da su flnaπe« ideje istinite, a flnjihove« neistinite? Svakako, i za jedne i za druge postoje dobri razlozi. I zasigurno postoje ideje koje Êe racionalne osobe smatrati istinama, ili istinitijim od drugih. Ali zadaÊa druπtva nije da nameÊe ideje. Zbog toga vrijedi ponovno koristiti Millov spis O slobodi. Zaπto je dobro imati slobodu tiska? Ne zato πto Êe u tisku nuæno biti samo istinite tvrdnje, veÊ zbog toga πto nikada ne moæemo biti sigurni da smo u pravu. To je prvo. I drugo, zbog toga πto je korist od preispitivanja uvrijeæenih flistina« uvijek veÊa od dogmi. Slobodna razmjena ideja uvijek je bolja od nepostojanja alternativa, tvrdi Mill. Sloboda da se kaæe πto se misli nije samo epifenomen, neki sporedan proizvod naπe autonomije, ona je potrebna kako bi se do istine i moglo doÊi. Meutim mnogi se ljudi s time ne slaæu. Oni radije biraju flzaπtitu kvalitete«, autoritet koji Êe im reÊi πto je kvalitetno a πto nije. Dræava mora imati prerogativ flzaπtite kvalitete«, tvrde antiliberali, i time postiæe opÊe dobro jer nas time oslobaa teπkoÊa da sami ulaæemo napor, da razmiπljamo o tome πto je za nas dobro, kvalitetno i istinito. To πto vrijedi za ideje i proizvode, vrijedi i za institucije. Dræava, misle antiliberali, duæna je kontrolirati kvalitetu, i ne odobriti πkole koje ne postiæu odreene standarde kvalitete. Ali kako dræava zna πto su standardi kvalitete? U pravilu ona to Ëini tako da unajmljuje skupinu graana, struËnjaka, za koje misli da znaju πto je standard kvalitete, πto je istina o neËemu, i toj skupini daje stvarni ili legalni mandat da daje ili oduzima slobodu na πirenje vlastitih ideja. (U stvarnosti ta skupina daje svoje flmiπljenje« koje za dræavu postaje obvezujuÊe. Isto tako, u pravilu tu skupinu Ëine upravo oni koji imaju najveÊi interes da konkurente sprijeËe u njihovu naumu — da πire alternativne ideje i organizacije). 195
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 196
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Izreka flznanje je moÊ« u ovome primjeru postaje karikatura znanja i karikatura moÊi. Liberalna koncepcija druπtva temelji se na ideji da ljudi mogu traæiti svoju sreÊu, da mogu izricati svoje sudove (ako ne naruπavaju slobodu drugih) i da Êe slobodnom razmjenom ideja druπtvo kao cjelina biti na dobitku. Baπ kao πto je slobodna razmjena dobara na træiπtu pretpostavka unapreenja kvalitete. Kontrola kvalitete, izgradnja birokratskih ustanova koje Êe onemoguÊiti πirenje ideja i organizacija u ime takozvanog opÊeg dobra, u pravilu zavrπava dobrom samo za neke, posebnim oblicima privilegija, ili u gorem sluËaju, jakim oblikom klijentelizma. Premda postoje podruËja u kojima monopol dræave moæe biti koristan, primjerice u spreËavanju nasilja, razmjena i πirenje vlastitih ideja niti na prvi pogled nije takvo podruËje. Stoga je opravdano postaviti pitanje: na temelju Ëega toËno veÊina hrvatskih graana opravdava dræavni postupak licenciranja? Moj je sud da je jedna od kljuËnih greπaka naπeg obrazovnog sustava, i naπeg nejakog obrazovnog stanja, to πto do danas ustavno pravo na πirenje ideja, a potom i pravo na njihovu diseminaciju, a to znaËi i na organiziranje πkola, nismo uzeli dovoljno ozbiljno.
Zaπto (i kada) je monopol dræavnog πkolstva usmjeren protiv djece? Razmotrili smo nekoliko stavova teoretiËara koji tvrde kako je naËelno moguÊe da manjak regulacije πkola, πkolskih programa i sl. dovede do stanja u kojem Êe neka djeca biti deprivilegirana. U kojem, u najmanju ruku, neÊe imati jednake πanse za punu autonomiju i postizanje uspjeha zbog loπih πkola ili roditeljskog zanemarivanja. Taj se argument potom per analogiam pretvorio u argument u korist dræavne kontrole i dræavnih πkola. Vidjeli smo meutim da Mill, koji se zalaæe za obavezno πkolovanje, kaæe kako raËun za zanemarivanje djece u sluËaju πkola treba ispostaviti roditeljima. Taj je argument bitno razliËit od argumenta dræavne cenzure, odnosno monopola na organizaciju πkola. Zanemarivanje djece ozbiljan je problem, i liberalne dræave ga tretiraju ozbiljno, kaznenom odgovornoπÊu roditelja. Ali zbog moguÊnosti da roditelji zanemare djecu ne slijedi da bi djecu opÊenito trebalo oduzimati roditeljima. A upravo to Ëinimo kada dræavi dajemo mandat da za nas odredi koje πkole smiju ili ne smiju postojati. Umjesto da dræava eventualno bude aposteriorni kontrolor flzanemarivanja« (a to mi je teπko zamisliti kada je rijeË o punoljetnim studentima odnosno visokom πkolstvu), mi joj dajemo preventivni prerogativ, kao da dræava unaprijed zna tko πto moæe reÊi, odnosno koja πkola, veÊ i prije no πto je poËela djelovati, moæe ili ne moæe postiÊi uËeniËki uspjeh. 196
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 197
Liberalna ideja πkolstva
Dosad smo argumentirali kako dræava svojim monopolom na davanje dopuπtenja za rad, licenciranjem, krπi pravo ljudi na udruæivanje, izraæavanje ideja, na njihovu diseminaciju (na slobodu traæenja vlastite sreÊe po vlastitom nahoenju), kao i pravo roditelja i djece da sami biraju πkolu koju smatraju najboljom ili najprimjerenijom. Liberalniji sustavi od naπeg stoga imaju postupak fllicenciranja« koji zavrπava flizjavom o izvrsnosti« i postignutoj kvaliteti, a ne kao dopusnicu kojom Êe se rad nekoj πkoli dopustiti i zabraniti — kao πto je to kod nas. Svi spomenuti argumenti posve su neovisni o potrebi da dræava organizira πkole za one koji sami ne bi mogli iÊi u πkolu, ili je ne bi mogli platiti. Empirijski ili socioloπki gledano, kao πto je sloboda tiska postigla razinu druπtvene demokratiËnosti koje ne bi bilo da nije bilo te slobode u diseminaciji ideja, odnosno u usporedbi s uvjetima monopolizacije informacija, isto to vrijedi i za πkole. SudeÊi po razinama i rang-listama kvalitete sveuËiliπta, monopol dræavnih πkola nije dobar ni za πkolske sustave, odnosno znanstvena i obrazovna postignuÊa. Na popisima najboljih svjetskih sveuËiliπta dræavna su sveuËiliπta iznimke, a privatna — pravilo. Razlika je pogotovo izraæena pri usporedbi dræava koje imaju iskljuËivo dræavna sveuËiliπta i dræava koje imaju kombinaciju privatnih i javnih sveuËiliπta. SliËno, u neπto manjoj mjeri, vrijedi i za obrazovne ishode niæih πkolskih razina. Premda je rasprava o podobnosti raznih vauËerskih sustava nedovrπena, dosadaπnja socioloπka istraæivanja s kombinacijom privatnog i javnog πkolstva na niæim razinama obrazovanja pokazala su sljedeÊe zakljuËke. Prvo, vauËerski sustav uvodi segregaciju πkola: neke su flvauËerske« πkole iznadprosjeËne, na fldobroj« krajnosti Gaussove krivulje, neke su ispodprosjeËne. I drugo: uvoenje vauËerskog sustava postiæe bitno bolje rezultate u dræavama u kojima je obrazovanje loπe negoli u onima u kojima je obrazovanje dobro. Dræavne πkole zasigurno mogu biti ekstremno uspjeπne, baπ kao πto su sovjetski sportaπi i πahisti nekoÊ postizali ekstremno zavidne razine izvrsnosti. Pitanje je meutim — kolika je cijena takve uspjeπnosti. Prva cijena takve uspjeπnosti jest u specijalizaciji i oportunitetnom troπku takve specijalizacije. Moæe li si druπtvo priuπtiti takvu specijalizaciju, na raËun drugih oblika specijalizacije, i πto je najvaænije — na raËun privrede i poreznih obveznika? LogiËno je pomisliti da je oportunitetni troπak takve specijalizacije manji kod demografski velikih naroda, jer je πansa da Êe drugi ljudi popuniti ostale funkcionalne niπe razmjerno velika. I obrnuto, oportunitetni troπak, i rizik takve organizirane specijalizacije, veÊi je kod manjih naroda. Isto vrijedi i za ekonomsku raËunicu. Takva je florganizirana« specijalizacija manji rizik u uvjetima veÊeg proraËunskog prihoda. 197
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 198
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
To nas dovodi do najvaænijeg pitanja tj. odgovora na pitanje odgovornosti prema buduÊnosti djece. Barry i Mill u svojim raspravama o ulozi dræave u πkolstvu imaju na umu upravo buduÊnost djece. I taj argument djeËje buduÊnosti moramo razmotriti barem joπ s jedne strane. U priËi oko dræave kao preventivnog kontrolora (davatelja fldopusnica« za rad), odnosno oko liberalne koncepcije πkolstva, vrlo je vaæno postaviti pitanje: je li veÊa πansa da Êemo se bolje pobrinuti za buduÊnost djece ako organiziramo jako dræavno πkolstvo, u ime zaπtite njihove jednakosti πansi, ili je veÊa πansa da Êemo buduÊnost (ili opstanak) naπe djece bolje zaπtititi kombinacijom privatnih i javnih πkola, ili Ëak samo privatnim πkolama? VeÊina liberalnih teoretiËara ne poriËe opravdanost postojanja dræavnih πkola na niæim πkolskim razinama barem za odreene kategorije stanovnika, ali se iznimno protivi dræavno reglementiranom visokom πkolstvu ili pak monopolu dræavnih sveuËiliπta.5
5 Prema naπem Ustavu, dopuπtenje za rad sveuËiliπtu moæe dati samo Sabor. To se dosad pravno Ëitalo kao tumaËenje da se odobrenje za rad daje samo javnim sveuËiliπtima, premda i za takvo tumaËenje kod nas postoji iznimka.
198
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 199
PREMA TR∆OJ GENERACIJI SVEU»I©TA?
U svojoj knjizi Prema treÊoj generaciji sveuËiliπta. Menadæment sveuËiliπta u tranziciji 1 nizozemski profesor inovacije i menadæmenta iz Delfta povijest visokoga πkolstva u Europi opisuje u tri faze. Prvo je razdoblje obiljeæilo srednjovjekovno sveuËiliπte. Drugo je razdoblje tzv. Humboldtovo sveuËiliπte. A treÊe razdoblje poËelo je odnedavno, razvojem tzv. inovativnog ili poduzetniËkog sveuËiliπta (enterpreneurial university ili 3GU). Nalazimo se, kaæe Wissema, u drugom tranzicijskom razdoblju, u kojem postoji nekoliko sila koje zahtijevaju bitne promjene sveuËiliπne organizacije. Prva flsila« ili trend u transformaciji negdaπnjih flhumboldtovskih« sveuËiliπta jest pokuπaj vrhunskih sveuËiliπta koja i dalje æele izvoditi vrhunsku znanost da pribave alternativne izvore novca jer su fltroπkovi vrhunskih istraæivanja toliko porasli da ih vladini proraËuni ne mogu pratiti. Stoga vodeÊa sveuËiliπta traæe suradnju s poduzeÊima koja pokreÊu nove tehnologije«. SveuËiliπta koja nemaju izvor takvih sredstava, svoju kompetitivnost u buduÊnosti traæe u suradnji s vrhunskim sveuËiliπtima, a sama odustaju od istraæivanja. U svakom sluËaju, svijet odvojenih akademskih institucija polako nestaje: sveuËiliπta se meusobno integriraju, a joπ i viπe sa svijetom industrijskog istraæivanja. Drugi je trend, piπe Wissema, globalizacija, koja se na æalost akademika ne zaustavlja pred vratima sveuËiliπta. flVeÊina sveuËiliπta nekoÊ je imala regionalni monopol na studente. Otkako moguÊnosti za studiranje u inozemstvu postaju sve veÊe, sveuËiliπta se danas aktivno natjeËu oko najboljih studenata. Na isti naËin su i akademici postali podloæni konkurenciji i istraæivaËkim ugovorima korporacija koje se same nalaze na globalnome træiπtu.« Rezultat tog trostrukog nadmetanja oko studenata, nastavnika i korporacijskih ugovora jest sve veÊi jaz, raskorak izmeu najboljih i najloπijih sveuËiliπta. flPobjednici ove utrke su sveuËiliπta koja uspijevaju postati jezgra internacionalnog know-howa, mjesta meu1 Wissema, J. G. 2009. Towards the Third Generation University. Managing the University in Transition, Edward Elgar, Cheltenham UK.
199
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 200
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
narodne izvrsnosti na kojima se mijeπaju akademske institucije s institucijama industrije i istraæivanja. To postaju mjesta koja nitko zainteresiran ne moæe propustiti: ni studenti, ni nastavnici, ni korporacije.« I dok su se sveuËiliπta druge generacije mogla zadovoljiti znanstvenim istraæivanjima i rezultatima a da se ne bave njihovim aplikacijama, treÊa generacija sveuËiliπta flaktivno slijedi cilj eksploatacije ili komercijalizacije znanja koja sama stvara, i taj treÊi zadatak sveuËiliπta postaje jednako vaæan kao i dosadaπnji ciljevi — obrazovanje i znanstveno istraæivanje«. TreÊi je trend zahtjev da sveuËiliπta postanu najvaæniji instrumenti ekonomskog rasta. flOtkako vlade vide da su sveuËiliπta postala inkubatori novih znanstvenih i tehnoloπkih aktivnosti... vlade poËinju od sveuËiliπta traæiti aktivniju ulogu u eksploataciji vlastitoga znanja, te novac daju za takve namjene.« »etvrti je trend sve veÊa interdisciplinarnost. Dok se na humboldtovskom sveuËiliπtu traæila monodisciplinarnost, danas velika veÊina znanstvenika radi u interdisciplinarnim timovima koji se usredotoËuju na specifiËna istraæivaËka podruËja. flZa takve timove, fakulteti su Ëesto prepreka, stoga treba potraæiti nove organizacijske oblike.« SliËna se promjena primjeÊuje i na menadæmentu sveuËiliπta: sada se uprave moraju usredotoËiti na zadatak eksploatacije znanja flkako bi bila uËinkovita otkako se veliËina i sloæenost institucija poveÊala«. Peto pogonsko sredstvo promjene jest golem porast broja studenata. Taj je trend pretvorio sveuËiliπta u velike birokratske organizacije, i sveuËiliπta moraju potraæiti nove oblike udruæivanja kako bi omoguÊila uËinkovit menadæment tih velikih brojeva. Dosadaπnji razvoj humboldtovskog sveuËiliπta (2GU) pokazao je da je poveÊanje broja studenata smanjivalo operativnost izvoenja znanstvenih zadataka. SveuËiliπta sada poËinju iznova eksperimentirati s posebnim predmetima za najbolje studente, tako da se znanstveno obrazovanje flponovno vraÊa na ideale renesanse i prosvjetiteljstva«. To je πesto pogonsko sredstvo promjene, πesti trend. Osim toga, sveuËiliπte je pred izazovom novih i neovisnih istraæivaËkih institucija izvan granica samog sveuËiliπta. One se nalaze u konkurenciji s najvaænijim i najznaËajnijim istraæivaËkim institucijama. »ak i korporacije poËinju imati vlastite istraæivaËke pogone koji su otvoreni za studente. Ukratko, zakljuËuje Wissema, flizvanjski i interni pejsaæi sveuËiliπta, kao i njihove ambicije, fundamentalno se mijenjaju«. Dosadaπnja su se (2GU) sveuËiliπta prilagoavala tako da su dodala nov fakultet za neko novo znanstvenoistraæivaËko podruËje. Ali novi razvoj dogaaja traæi posve novu paradigmu za sveuËiliπta jer se problemi ne mogu rijeπiti dodavanjem novog odsjeka ili fakulteta. Pa Ëak ni nekog novog inkubatora tehnologije. 200
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 201
Liberalna ideja πkolstva
Takav razvoj dogaaja, prema Wissemi, neumitan je i poæeljan. Neumitan, jer se ne mogu zanemariti spomenuti trendovi, a to su, joπ jednom: pritisak na kvalitetu zbog golemog dotoka sve veÊeg broja studenata, nemoguÊnost da se sveuËiliπta organiziraju i da se njima rukovodi na tradicionalan naËin; globalizacija, koja istiËe konkurentnost za studente i nastavnike i istraæivaËke projekte; nagli uspon interdisciplinarnih istraæivanja; sve veÊi troπkovi vrhunskih istraæivanja; izazovi novih istraæivaËkih i obrazovnih institucija izvan sveuËiliπta; potrebe vlade da sveuËiliπta igraju najveÊu ulogu u porastu ekonomije; korporacijska istraæivanja i moguÊnosti koje ona nude i pojava akademskog poduzetniπtva. Zbog svih tih trendova, treÊa generacija sveuËiliπta postajat Êe sve raznolikija, multikulturalnija, kozmopolitiËnija, i sve manje vezana za dræavnu regulativu. Sve ove promjene najviπe Êe se, i to ubrzo, manifestiratiu menadæmentu sveuËiliπta, i u zahtjevima koji Êe se postavljati pred menadæment sveuËiliπta. Takav je razvoj dogaaja i poæeljan, nastavlja Wissema, jer maksimalno liberalizira organizacijske oblike, odnose meu ljudima, odnose izmeu razliËitih vrsta organizacije, jer pridonosi opÊoj ekonomskoj koristi, odgovornosti za javni novac itd. S druge strane, brojni su autori, ukljuËujuÊi i Wissemu, isticali da Êe sveuËiliπta nesposobna za reformu prema fltreÊoj generaciji« postajati sve lokalnija, zatvorenija, nevaænija — ona Êe postati tek prazni simboli proπlosti u kojima Êe se perpetuirati socijalni modeli i interakcije koje u stvarnome svijetu viπe nisu relevantne ili viπe ne postoje. Takav, veÊ vidljiv razvoj dogaaja, koji se manifestira razmjerno slabim mjestima domaÊih sveuËiliπtima na svjetskim ljestvicama kvalitete, dovest Êe do toga da Êe se gubitnici takve nagle segregacije sveuËiliπta sve viπe pretvarati u flnastavna sveuËiliπta«, u sveuËiliπta kojima Êe preostati tek jedan jedini cilj — da ostanu prenositelji lokalnog jezika i kulture. Nema nikakve sumnje da su humboldtovska sveuËiliπta imala svoj πarm, kaæe Wissema, πarm naslijeen od joπ starijih sveuËiliπta i njihove koncepcije artes liberales. Takav ideal sve se viπe pretvara u iluziju. Iluziju da sveuËiliπta postoje iskljuËivo radi promocije duhovnih potencijala subjekata istraæivanja i nastave. Za mnoge je nastavnike i znanstvenike, pogotovo na podruËju druπtvenih i humanistiËkih znanosti takva slika razvoja dogaaja prava slika antiutopije, znanstvene fantastike s loπim posljedicama. To nije pogubna slika samo za znanstvenike i lokalne institucije, koji su veÊ sada odustali od utrke. Ta je slika pogubna i za lokalno stanovniπtvo (koje Êe gubitkom ekonomskog napretka istodobno gubiti i svoj identitet, svoju kulturu, autohtonost i sl.) i za sve pojedince, pogotovo sadaπnje studente i nastavnike, koji joπ uvijek vjeruju u ideale prosvjetiteljstva, duhovnog napredovanja itd. To je slika konaËne pobjede flmaπinerije« — korporacije — nad stvarnom kreativnoπÊu. ©to je ta slika realistiËni201
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 202
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ja, to je jaËa i reakcija na nju. Imam dojam da je upravo to stanje oËaja zbog spoznaje da neÊemo moÊi slijediti te trendove, naπe odustajanje od znanstvene utrke, upravo tipiËna slika naπeg danaπnjeg akademskog trenutka, a moæda je i glavni uzrok naπeg akademskog nazadovanja. Sve se ËeπÊe poËinjemo tjeπiti da zaostajanje u fazi, da naπa nesposobnost za adaptaciju i reformu, na kraju krajeva moæda ipak ima i nekih dobrih strana. UnatoË tome πto je flpejzaæ« domaÊih sveuËiliπta u usporedbi s onim svjetskim sve viπe nalik na oronulu zgradu u okruæenju novih nebodera megalopolisa, osobno nisam pretjerano pesimistiËan. Postoje brojni tekstovi i teoretiËari koji svjedoËe da su studenti druπtvenih i humanistiËkih znanosti moæda najsposobniji za prilagodbu tom novom globaliziranom pejsaæu.2 Ako je kljuËna rijeË za znanstvenike iz prirodnih znanosti i medicine — inovativnost, kljuËna rijeË za znanstvenike druπtvenih i humanistiËkih znanosti postaje flkreativnost«. Premda Êe za flinovativne« uskoro moæda biti viπe sveuËiliπno-korporativnog ili proraËunskog novca, korisnici i dobitnici flkreacija« ovih potonjih bit Êe svi graani, ovaj put — kao privatne osobe. Pri Ëemu ne treba smetnuti s uma moguÊnost da u skoroj buduÊnosti znanstvenici (poput mene), umjesto da konkuriraju za sve skromnije mrvice znanstvenog kolaËa tj. proraËuna, kao πto je bilo dosad, postanu vrapci koji Êe se natjecati za mrvice kolaËa koji joπ uvijek administrativno dijelimo i zovemo flkulturom«.3 *** U knjizi SveuËiliπte na træiπtu 4 bivπi rektor SveuËiπta Harvard Derek Bok opisuje kako izgleda sadaπnji trenutak na velikim sveuËiliπtima. flU uzburkanim vodama javnog obrazovanja u tijeku je borba za privatna ulaganja... Profitne kompanije æele preuzeti pojedinaËne πkole... i tvrde da mogu poboljπati rezultate na testovima, unijeti novi duh obrazovanja a da pri tome i zarauju... Posljednjih godina ova se rasprava prenijela u podruËje visokog πkolstva. Stalno se pojavljuju Ëlanci koji postavljaju pitanje hoÊe li profitna sveuËiliπta napraviti prodor u ekskluzivno podruËje neprofitnih koledæa i sveuËiliπta... Ugledne firme i podu2 Dorfman, J. 2014. flSurprise: Humanities Degrees Provide Great Return On Investment« http://www.forbes.com/sites/jeffreydorfman/2014/11/20/surprise-humanities-degrees-provide-great-return-on-investment/ 3 Nekom povijesnom ironijom, pozitivistiËki stavovi Rudolfa Carnapa, koji je pred stotinu godina zahtijevao razdvajanje znanstvenog i flekspresivnog« jezika (pri Ëemu flmetafiziku« treba gurnuti u potonju kategoriju — flpjesniπtva«), pretvorili su se u izravne socijalne manifestacije. U treÊoj generaciji sveuËiliπta, filozofija (kao uostalom i sve ostale humanistiËke znanosti) sada pripada posve drugom administrativnom sektoru — sektoru kulture. 4
Bok, D. 2005. Univerzitet na træiπtu. Komercijalizacija visokog πkolstva, CLIO, Beograd.
202
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 203
Liberalna ideja πkolstva
zetnici vide jedno veliko rastuÊe træiπte visokog obrazovanja... GledajuÊi dalje, oni vide kako svijetom visokog obrazovanja dominiraju velika samozadovoljna sveuËiliπta: neefikasna, nepromjenjiva i pretjerano popustljiva prema razmaæenim profesorima, koji djeluju priliËno neodgovorno prema studentima kojima navodno sluæe.« Izazov novca glavna je tema Bokove knjige. flMogu li komercijalne firme ikada imati korisnu ulogu u ovom podruËju«, podruËju visokog πkolstva, pita se Bok. I odgovara: flProfit je samo jedan od ciljeva prema kojem natjecatelji mogu usmjeravati svoje napore.« Kako je onda doπlo do toga da je profit postao tako vaæan cilj sveuËiliπta? Mnogi znanstvenici Ëesto govore o tome kako na sveuËiliπtu nema neke vizije. Nedostatak te vizije, nejasnoÊa oko toga πto bi sveuËiliπta trebala biti, stvara vakuum u koji neometano ulijeÊu materijalni interesi. Takva su objaπnjenja tipiËna za filozofe, povjesniËare knjiæevnosti i druge humaniste, piπe Bok. Takav je stav pogreπan jer flmnogi fakulteti i katedre toËno znaju koji su im ciljevi, a ipak se upravo na tim dijelovima sveuËiliπta najviπe razvila komercijalizacija«. Na sveuËiliπtima je, nastavlja Bok, flprisutna intelektualna zbrka koja potiËe komercijalizaciju. KritiËari lijeve orijentacije imaju teoriju prema kojoj je komercijalizacija joπ jedan primjer pokuπaja biznisa i advokata koji se nalaze u upravnim odborima da svedu nastavnike na status radnika i da naposljetku primoraju sveuËiliπte da sluæi interesima industrije... Meutim, jedno je uoËiti utjecaje ekonomije na akademske institucije, a neπto posve drugo umisliti urotu biznismena da promijene sveuËiliπte u industrijske svrhe«. flU veÊini akademskih krugova«, piπe Bok, komercijalizacija nije neutralna rijeË, a kamoli neπto πto se odobrava. Rijetko, gotovo nikada, moæemo proËitati da su napori sveuËiliπta da se komercijalizira naiπli na podrπku studenata ili entuzijazam nastavnog kadra«. Kako je onda nastala ta opÊa komercijalizacija? Prema nekima, flnovi val poduzetniËke aktivnosti odgovor je na smanjenje javnih dotacija visokom obrazovanju«. To je moæda toËno za Britaniju, Australiju, Skandinaviju i Nizozemsku, piπe Bok. Ali ne i za Sjedinjene Dræave, koje su se tijekom XX. stoljeÊa Ëesto nalazile u financijskom πkripcu, a da se pri tome nije razvila opÊa komercijalizacija. flPotreba za novcem ne javlja se samo ponekada, kao jednostavna posljedica neke pogreπno donesene oduke dræavnih Ëelnika da smanje sveuËiliπne proraËune. To je kroniËno stanje, dio same prirode institucije koja se vjeËno natjeËe da pridobije najbolje studente i nastavni kadar. Porast komercijalne aktivnosti najbolje Êemo razumjeti ako ga promatramo samo kao posljednji korak za stjecanje dodatnih izvora, poËevπi od koriπtenja agresivnog marketinga za privlaËenje studenata koji plaÊaju πkolarinu s poËetka 20. stoljeÊa, preko odluËne potrage za dræavnim financiranjem poslije Drugog svjetskog rata, pa do sve finijih i intenzivnijih napora da se dobiju pokloni bo203
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 204
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
gatih bivπih studenata i ostalih potencijalnih donatora u posljednjih πezdeset godina.« Ta se potraga intenzivirala osamdesetih godina, poslije uvoenja BayhDoleovog zakona koji je sveuËiliπtima olakπao dobivanje patenata. MoguÊnosti za profit poveÊale su se i na podruËju flobrazovanja odraslih«, koje je bilo potrebno da i stariji steknu nova znanja i vjeπtine. Potom su uslijedila marketinπka unovËavanja logotipa, prodaje majica, πalica i sliËnih predmeta. Ukratko, uzroka komercijalizacije ima mnogo. Bokova flpovijest komercijalizacije sveuËiliπta« vrlo je instruktivna zbog brojnih razloga. Prvo, iz naπe, domaÊe perspektive Ëudno je da bivπi rektor Harvarda, sveuËiliπta koje raspolaæe proraËunom veÊim od proraËuna cijele Hrvatske, vlastito sveuËiliπte na neki naËin joπ uvijek promatra kao fljoπ-uvijek-nekomercijalno«. Ustvari, teπko nam je zamisliti ijedno ameriËko sveuËiliπte koje nije komercijalno. Ali Bokova povijest komercijalizacije upozorava i na brojne (druge) probleme kojima se razmjerno odnedavno (u posljednjih 30 godina) bavimo i mi. Jedan od takvih problema jesu i dvostruki kriteriji za znanost i obrazovanje. Dok se znanstvenici sve viπe komercijaliziraju, dobri nastavnici nemaju taj motiv. Kvalitetna nastava i znanost sve su ËeπÊe u koliziji. Meutim, Derek Bok se opire jednostavnom odbacivanju komercijalizacije. flKada je prepuπteno samome sebi, suvremeno istraæivaËko sveuËiliπte nema dovoljno inicijative da se ponaπa onako kako druπtvo od njega s pravom oËekuje. U neku ruku, kompanije koje pokreÊu financijski motivi uspjeπnije od sveuËiliπta obavljaju zadatke koje im je dalo druπtvo. Motivi koji potiËu profesore moæda su plemenitiji od onih koje pokreÊu direktore kompanija, ali su se oni pokazali daleko manje efikasnim. Profesori koji s prezirom promatraju biznis, trebali bi to imati na umu prije negoli komercijalne metode odbace kao nevaæne za sveuËiliπta.« Bokova knjiga upozorava i na niz drugih paradoksalnih nalaza. Jedan je od njih laæno uvjerenje da je dovoljno reÊi kako neÊemo biti komercijalni, pa da se to doista i ostvari. Bok se poziva na istraæivanje Lise-Marie Jones, i kaæe: flSuprotno onome πto bismo oËekivali, nedavno istraæivanje otkrilo je da Êe na nastavnike prirodnih znanosti, s visoko rangiranih katedri, koji se bave konzaltingom kompanija, pri biranju istraæivaËkog plana manje utjecati komercijalni razlozi negoli na njihove kolege.« Pokazuje se da komercijalizacija i na podruËju slobode izbora znanstvenih ciljeva moæe uvesti izvjestan red. Dijelovi sveuËiliπta koji su stekli reputaciju (izmeu ostaloga, zbog veÊ uloæenih financija) sada mogu slobodnije i objektivnije birati svoje znanstvene zadatke i procjenjivati njihovu vrijednost. I na podruËju ostvarenja glavnog cilja nastavnika i znanstvenika na sveuËiliπtu — ostvarenja poπtovanja, reputacije, stvari su vrlo sliËne. flBiznis ne samo 204
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 205
Liberalna ideja πkolstva
πto neke sveuËiliπne znanstvenike ne brine, veÊ mnogi vjeruju kako je aktivna suradnja s kolegama iz kompanija ustvari korisna jer potiËe temeljna istraæivanja.« Bok se poziva na Henryja Etzkowitza koji tvrdi: flDanas je novo to da mnogi sveuËiliπni znanstvenici viπe ne smatraju potrebnim biti izolirani u kuli bjelokosnoj kako bi doπli do logike znanstvenog otkriÊa«.5 Bok komentira: flTakav stav otkriva neπto viπe od poveÊane racionalnosti istraæivaËa koji jedva Ëekaju da uzmu svoj honorar za konzalting. On izraæava istinski osjeÊaj da je proces znanstvenog istraæivanja postao mnogo sloæeniji i da zahtijeva doprinos i poticaje velikog broja izvora, od kojih bar neki potjeËu iz praktiËnijeg svijeta poduzetniËke doktrine.« UnatoË tome, izazovi su komercijalizacije brojni. Do brojnih takvih flizazova« naπa sveuËiliπta joπ ni pribliæno nisu doπla. Jedan od glavnih izazova prema Boku jest uloga sporta, odnosno sportaπa kao studenata i menadæera sportskih aktivnosti. Premda je sport jedna od najjaËih zona atrakcije za studente koji plaÊaju πkolarine, sportski menadæment i komercijalizacija koja ide uz sport postupno uvode posve nove kriterije ocjenjivanja studenata. Drugi je takav problem — tajnost istraæivanja i podataka steËenih na temelju flkomercijalnih izvora«. Cijeli niz problema pojavljuje se zbog sukoba interesa. A kompanije Ëesto utjeËu i na rezultate istraæivanja. Kakve su lekcije iz svih tih problematiËnih krugova nauËila ameriËka sveuËiliπta? Bok piπe: flVeÊina sveuËiliπta nije zaradila mnogo novca od patenata; πanse da se neπto zaradi od patentiranja iznimno su male. Ipak, veliki uspjeh nekoliko patenata... dovoljan je da mnoge intitucije nastave proËeπljavati svoje laboratorije u potrazi za komercijalno vrijednim pronalascima. ©to se toga tiËe, komercijalni poticaji uspjeli su ohrabriti sveuËiliπta da mnogo bolje sluæe javnom interesu... (ali) institucionalne zaπtite dokazale su se kao neadekvatne u zabrinjavajuÊem broju sluËajeva.« Bok izvlaËi mnogo zakljuËaka o prednostima i nedostacima komercijalizacije. Na strani flprednosti«, tu je naravno profit kojim se financiraju stipendije, knjige, laboratoriji i drugi vaæni obrazovni ciljevi. Novac unosi i poticaje za bolji rad. Ali, postojeÊi menadæment sveuËiliπta nije dovoljno razvio sredstva kontrole kojim bi se sveuËiliπta zaπtitila od flnedostataka« komercijalizacije, poput podrivanja akademskih standarda i obrazovnih ciljeva, a katkada Ëak i znanstvenih ciljeva. Meu takve nedostatke Bok ubraja i ugroæavanje akademske zajednice. flProfesori posveÊeni tradicionalnim zadacima bit Êe kivni na dodatni do5 Vidi i Etzkowitzev tekst i u zborniku ©varc, J., J. Laænjak, D. Polπek, Æ. ©porer (ur.) 2004. Zemlje tranzicije u druπtvu znanja: Socioekonomska analiza, Institut druπtvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb.
205
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 206
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
hodak svojih kolega koji osnivaju nova poduzeÊa... Javit Êe se sukobi nastavnog kadra i administracije oko pravilne podjele autorskih prava na patente ili voenja poduzeÊa koje je osnovao neki profesor... Postdiplomci Êe optuæivati svog mentora da im uzima ideje u korist kompanija u kojima ima vlasniËki udio. Znanstvenici mogu prezirati tajnost koju nameÊe kolega kojega financira neka kompanija. Dekani i rektori moæda Êe se naÊi u situaciji da uvjete zapoπljavanja razmatraju s profesionalnim agentima koji brinu o reputaciji svojih klijenata, a ne izravno sa svojim najpoznatijim profesorima...« Kao i s analizom iz Wissemine knjige, ËitajuÊi Bokovu knjigu Ëesto imamo dojam da znanstvenici i administratori stranih sveuËiliπta opisuju jedan posve drugi svijet. Neku flznanstvenu fantastiku« koju mi u Hrvatskoj joπ nismo ni primirisali. Svatko tko je boravio na nekom ameriËkom sveuËiliπtu dobro zna o Ëemu govorim. Razmotrimo stoga sljedeÊi Bokov primjer: flAko nepovjerenje javnosti prema sveuËiliπtima joπ poraste, a duænosnici postanu manje skloni poπtovati akademsku autonomiju, duænosnici Êe predloæiti zakonsku regulativu do osjetljivih podruËja kao πto su primanje studenata, procedure za imenovanje nastavnog kadra, sastavljanje nastavnog programa i drugih stvari...« Naπa je situacija upravo obrnuta: mi kreÊemo sa suprotnoga pola krivulje. Dræavni duænosnici kod nas veÊ jesu regulirali stvari kojih se Bok s pravom boji. Mi do autonomije sveuËiliπta ustvari uopÊe nismo ni doπli da bismo se za nju trebali bojati pred izazovima komercijalizacije. Stoga je za nas sablast komercijalizacije upravo to: sablast, jedan kolosijek naoko sporednih pitanja, o kojima govorimo dokoliËarski, jer nas se toboæe uopÊe ne tiËu. Mi svoj dohodak uredno dobivamo od fljavnosti«. A do pravih pitanja, pitanja autonomije, regrutiranja pravih kadrova, akademske uspjeπnosti, zapravo joπ uopÊe nismo ni doπli. Naπa su pitanja stoga drukËija. Ona se tiËu opravdanja postojanja u uvjetima potpunog oslonca na dræavni proraËun. I prema tome, tiËu se stjecanja akademske autonomije u uvjetima u kojima je jedino sredstvo natjecanja i akademske promocije lobiranje kod dræavnih duænosnika. Kao i u sluËaju s komandnom ekonomijom, nastavnici su kod nas stoga de facto pretvoreni u dræavne Ëinovnike, doduπe s maksimalnom slobodom da rade ili ne rade po svom nahoenju, ali nam zbog toga flkomanda« odreuje πto, kako, kada i koliko moæemo uËiniti. Kod nas je, za razliku od svjetskih sveuËiliπta, sve regulirano: kada se raspisuju prijamni ispiti, koliko ih treba biti, kada se trebaju odræavati... itd. Moja poenta nije da kritiziram vlast, veÊ obrnuto. Æelim ukazati na to da naπa akademska zajednica nije postigla ni elementarnu slobodu da sama odluËuje o zapoπljavanju ili regrutiranju studenata i o drugim samorazumljivim, najelementarnijim stvarima (poput ispitnih rokova), jer naposljetku ovisi iskljuËivo o novcu iz jednog 206
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 207
Liberalna ideja πkolstva
(ili dva) izvora. Tu slobodu od flkomande« sveuËiliπta bi postigla da jesu komercijaliziranija, da imaju veÊu slobodu izbora u financijskome smislu. Ali, ako Bokova knjiga rezonira s naπim razmiπljanjima, onda je to samo zbog toga πto on, poput nas, postavlja vrlo opravdana pitanja adekvatnog menadæmenta sveuËiliπta. Tom pitanju Bok posveÊuje svoje pretposljednje poglavlje. flAko iskreno ne vjeruju da Êe biti nagraeni za poπtovanje akademskih vrijednosti i da Êe dobiti podrπku kada se odupru neprimjerenim zahtjevima, Ëlanovi akademske zajednice teπko Êe odoljeti pritisku da uËine sumnjive kompromise... Postoji opasnost da Êe sveuËiliπta postati optereÊena sustavom upravljanja koji Êe kombinirati najgore a ne najbolje odlike administracije i nastavnog kadra... Struktura upravljanja na veÊini sveuËiliπta ne moæe parirati izazovu pretjerane komercijalizacije...« Bok piπe o fliskoriπtavanju pravog trenutka«, svoje posljednje poglavlje, s odreenim osjeÊajem da probleme sveuËiliπne administracije treba rijeπiti razmjerno hitno, i u tome takoer vidimo poveznicu. flSveuËiliπta se pribliæavaju kritiËnom raskriæju.« Ali naπe su startne, ËinjeniËne, pozicije suprotne. flSveuËiliπta su dosad vrlo malo paænje poklanjala rizicima profitabilnih aktivnosti«, piπe Bok. A mi bismo trebali reÊi: flSveuËiliπta su dosad vrlo malo paænje poklanjala koristima profitabilnih aktivnosti.« SveuËiliπta koja imaju proraËun veÊi od naπe dræave, koja æive viπe od stotinu godina od πkolarina i vrlo nesigurnih privatnih i javnih dotacija, s naπim sveuËiliπtima imaju razmjerno malo zajedniËkoga. Strukture njihovog upravljanja bitno su drukËije. Sustavi regrutacije studenata i nastave bitno su drukËiji. Bila bi velika pogreπka izjednaËavati ih samo zato πto se naπa i njihova sveuËiliπta zovu istim imenom. A mi Ëesto Ëinimo upravo tu pogreπku.
207
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 208
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 209
RijeË na kraju
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 210
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 211
flCijeli svijet ide na sveuËiliπte. Ima li to smisla?« Pod spomenutim naslovom Ëasopis The Economist objavio je u svom redovitom broju posebno izvjeπÊe netom po predaji rukopisa ove knjige 28. oæujka 2015. Naslov tog priloga dobro oslikava probleme kojima se u njoj bavim. Osnovni problem danaπnjeg visokog obrazovanja The Economist saæima podnaslovom: flIzvrsnost ili jednakost?« Kako uskladiti dva proturjeËna zahtjeva πto se postavljaju pred danaπnja sveuËiliπta? flAmerika je svijetu dala moderno istraæivaËko sveuËiliπte... instituciju koju je NjemaËka razvijala poËetkom 19. stoljeÊa«, piπe The Economist. flPrivatna i javna sveuËiliπta prihvatila su taj model, pa su Harvard, Yale, Princeton, Caltech i ostala vrhunska ameriËka sveuËiliπta ubrzo postala glavni pokretaËi svjetskog intelektualnog i znanstvenog æivota. Te su institucije stvorile nevjerojatno velik broj invencija koje su svijet uËinile sigurnijim, ugodnijim i zanimljivijim. Zamislite æivot bez cjepiva za polio, pacemakera, gradskih sustava za proËiπÊavanje vode, bez satelitske meteorologije, naprednih terapija protiv raka, ili bez zrakoplova na mlazni pogon... Amerika je isto tako povela svijet u zemlju masovne visoke naobrazbe...« nastavlja The Economist. flOna je postala prva zemlja na svijetu u kojoj su djeca srednje klase odlazila na sveuËiliπta, a sveuËiliπta su postajala putovnica za napredak. S obzirom na uspjeh takvog modela, nikoga ne iznenauje πto se svijetom πiri ameriËki pristup visokoj naobrazbi. AmeriËko istraæivaËko sveuËiliπte postalo je zlatni standard, pa je logiËno da se intenzivirala meunarodna konkurencija u stvaranju istraæivaËkih sveuËiliπta nalik na ameriËka. Rashodi za visoku naobrazbu rastu: u zemljama OECD-a prosjeËno su porasli s 1,3% BDP-a godine 2000. na 1,6% 2011. Financiranje i kontrola u cijelome se svijetu odmiËe od europskog modela u kojem je za to zaduæena dræava, prema ameriËkom, u kojem privatni sektor osigurava najveÊi dio financija za obrazovanje, i u kojem pojedinci veÊinom plaÊaju za πkolarine.«1 Ali usporedno s tom flpobjedom« ameriËkog modela sveuËiliπta na svjetskoj razini, nastavlja The Economist, kod kuÊe, u SAD-u, taj je model poËeo pokazi1
The Economist (2015). flExcellence v equity«, March-April 3, str. 3-4. 211
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 212
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
vati neke znakove slabosti. AmeriËka najbolja sveuËiliπta joπ uvijek objavljuju najviπe vrhunskih istraæivanja, ali korisnici tog modela poËeli su preispitivati dobivaju li adekvatnu nastavnu vrijednost za uloæeni novac. Ispitivanja su pokazala da studenti viπe ne uËe kao prije. Rade manje. flProsjeËni uËinak ameriËkih diplomaca u usporedbi s drugim zemljama pada. Visoka naobrazba viπe ne poboljπava socijalnu mobilnost, veÊ utvruje veÊ postojeÊe socijalne barijere. Istodobno, troπkovi su se u posljednjih 20 godina realno podvostruËili. Stope upisa padaju. Tehnologija nudi obeÊanje jeftinijeg i uËinkovitijeg obrazovanja, ali mu se sveuËiliπta odupiru.« Ono πto se dogodilo u Americi, a tijekom 60-ih i 70-ih u Europi i Japanu te 80-ih u Koreji, danas se zbiva u cijelome svijetu. flSvijet je tako gladan visokog obrazovanja da upisi rastu bræe od globalnog BDP-a, roba, usluga, automobila... Razmjer globalne ukljuËenosti u tercijarno obrazovanje u dobnim kohortama studenata narastao je sa 14% na 32% posljednja dva desetljeÊa. U istome razdoblju broj zemalja s viπe od 50% dobne kohorte studenata upisane na fakultete narastao je s 5 na 54. Neke zemlje, primjerice Juæna Koreja, u kojoj gotovo svi studiraju, vjerojatno su dosegnule toËku zasiÊenja. Od 1998. do 2010. u Kini se broj studenata poveÊao s milijun na sedam milijuna. Godine 2009. tamoπnja su sveuËiliπta uzela gotovo 900.000 novih nastavnika u puni radni odnos, a do 2020. Kina namjerava upisivati 40% svojih mladih na sveuËiliπta... »ini se da u zemljama koje premaπe 3000 USD po stanovniku sudjelovanje u visokoj naobrazbi nema nikakvih prirodnih ograniËenja.« Zakoni ponude i potraænje sugeriraju da Êe se zbog tako naglog rasta broja diplomiranih studenata isplativost ulaganja u diplome smanjiti. flI u izvjesnom smislu Ëini se da se upravo to zbiva. Ulaganje u visoku naobrazbu viπe se isplati u siromaπnim negoli u bogatijim zemljama, osim na Srednjem istoku, odnosno u zemljama u kojima se visoka stopa upisa kombinirala s niskim stopama rasta. Zbog te je kombinacije ondje doπlo do visoke stope nezaposlenosti meu visokoobrazovanima.« UnatoË tome, Ëini se da se ulaganje u visoku naobrazbu na svjetskoj razini, posebno za siromaπne, joπ uvijek isplati. Jedno od moguÊih objaπnjenja jest reputacija koju sa sobom nose zemlje i diplome. Ali stvari se ipak mijenjaju: flDok je na sveuËiliπta odlazila samo mala elita, bilo je dovoljno pristojnih radnih mjesta za srednje obrazovane. To viπe ne postoji.« Pitanje glasi: jesu li na radnim mjestima koja su nekoÊ popunjavali gimnazijalci sada doista potrebni visokostruËni kadrovi, ili je rijeË o neËem drugome: o fldiplomi kao signalu« veÊe motiviranosti ili sposobnosti kandidata? Odgovor je, po svemu sudeÊi, potonji. Diploma sve viπe postaje znak kojim se uspostavlja peckingorder, nova druπtvena hijerarhija. Ako poslodavac moæe birati, neÊe zaposliti diplomiranog studenta zbog toga πto su mu potrebne njegove kvalifikacije, veÊ zbog to212
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 213
RijeË na kraju
ga πto je on svojim studijem odnosno svojom investicijom vremena i novca dokazao da se trudio. To znaËi, prvo, da Êe se velik dio diplomiranih studenata zapoπljavati na radna mjesta flispod« svojih kvalifikacija te da je njihova flkvalifikacija« ustvari druπtveno bila — nepotreban troπak. I drugo, πto je mnogo vaænije, to znaËi da se vodi sve intenzivnija bitka za sve loπije poslove, za poslove u kojima srednja struËna sprema viπe neÊe biti dovoljna za opstanak. The Economist konstatira: flPremda pojedinci i dalje uæivaju pristojne prinose na svoja financijska ulaganja u visoko obrazovanje, mnogo je manje jasno vrijedi li to i za druπtvo u cjelini. Veliko je pitanje je li premija na diplomiranje posljedica viπe produktivnosti ili uspostave nove druπtvene hijerarhije. Ako je rijeË o pukom mehanizmu signaliziranja da su diplomirani pametniji od onih koji nisu diplomirali, onda druπtvo ne treba investirati u veÊi broj diplomiranih.« Da bismo znali odgovoriti na to pitanje, nastavlja se u izvjeπÊu, trebali bismo znati mjeriti da li sveuËiliπta doista obrazuju ljude. Dok to ne znamo, ne moæemo znati isplati li se ulagati u visoko obrazovanje. flNeke su vrste visokog obrazovanja izvrsne, neke nisu. Visoko obrazovanje slabe kvalitete ne isplati se. I zato ambicija svih vlada da proπire dostupnost visokog obrazovanja dobre kvalitete dolazi u sukob s drugom globalnom silom: konkurencijom u stvaranju najboljih sveuËiliπta.« Jedan od razloga za mjerenje kvalitete na nacionalnoj i meunarodnoj razini bio je upravo pokuπaj da se utvrdi isplativost ulaganja u visoko obrazovanje. Motiv za praÊenje i objavljivanje prvih popisa kvalitetnih sveuËiliπta na nacionalnoj razini, primjerice onoga novine USA-Today, bio je da studentima i njihovim roditeljima pruæi bolju orijentaciju pri izboru sveuËiliπta s obzirom na njihove specifiËne interese i/ili financijske sposobnosti. Ali posljednjih dvadesetak godina smisao takvih rang-lista nadiπao je motiv osobne orijentacije u bogatoj ponudi sveuËiliπta: danas takve rang-liste imaju samostalan æivot. One odreuju u koja sveuËiliπta ima smisla ulagati novac privatnog sektora u istraæivanja. One odreuju iznos dohotka menadæerima sveuËiliπta. I joπ mnogo drugih za akademski svijet naoko sporednih stvari. Nema nikakve sumnje: sveuËiliπta su uπla u fazu fltreÊe generacije« o kojoj smo prije govorili. SveuËiliπta su postala korporacije! Sukob dviju druπtvenih flvrijednosti« sveuËiliπta — izvrsnosti i jednakosti πansi (tj. dostupnosti visokog obrazovanja) intenzivirao se posljednjih godina otkako su nacionalne popise najkvalitetnijih sveuËiliπta, poput onoga koje je svake godine objavljivao list USA Today, zamijenile svjetske rang-liste. Nedavno je i Europska unija pokrenula svoj popis nazvan U-Multirank.2 Francuska rang-lista 2
http://www.umultirank.org/?trackType=home#!/home?trackType=home 213
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 214
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Profesorial Ranking of World Universities prati broj diplomiranih studenata pojedinih sveuËiliπta koji rukovode nekom od kompanija s popisa 500 najboljih s popisa Fortune3. NjemaËka je od 2005. poËela pratiti kvalitetu svojih sveuËiliπta projektom Excellenz initiative4. Rusija je zapoËela svoj projekt 5-100, Japan svoja najbolja sveuËiliπta prati popisom Super Global Universities Programme5. U svijetu danas postoji viπe od 150 popisa koji prate stanje kvalitete nacionalnih sveuËiliπta. Takve su rang-liste kvalitete postale manje vaæne otkako su najznaËajniji popisi kvalitetnih sveuËiliπta postali meunarodni. NajznaËajnija rangiranja svake godine objavljuju se u tzv. ©angajskom popisu6, usredotoËenom gotovo iskljuËivo na πest indikatora istraæivaËke izvrsnosti. Ostali popisi i rang-liste, koje objavljuju primjerice Times Higher Education ili Ëasopis QS,7 sluæe se i dodatnim indikatorima, primjerice odnosom broja studenata i nastavnika, reputacijom ili udjelom privatnih investicija u proraËunu sveuËiliπta. Ustvari, mnoge zemlje, ukljuËujuÊi i Hrvatsku, isprva su se opirale rangira8 nju. Danas su meutim svjetski popisi u mnogim zemljama poËeli sluæiti kao indikator u sustavu nagraivanja na domaÊoj razini, prema modelu fltko ima — dat Êe mu se« odnosno prema kriteriju flplati za najbolje«. Model flpravedne« raspodjele javnih sredstava, kako je zamiπljaju brojni domaÊi akademici, primjerice preko tzv. studentskih ili nastavniËkih flglavarina«, ne postoji gotovo viπe nigdje u svijetu, napose ne u zemljama koje imaju bolja sveuËiliπta. Danas najbolja svjetska sveuËiliπta, tj. najbolji sveuËiliπni nacionalni sustavi, plaÊaju visoke svote za najbolje nastavnike, istraæivaËe i studente kako bi privukli druge i kako bi na ljestvicama najboljih njihova sveuËiliπta postigla bolje rezultate. Za nastavnike i talentirane studente najviπe plaÊaju u Australiji, Americi i Kanadi, ali Kina je meu zemljama s nerazvijenijim sveuËiliπnim sustavom najbolji primjer privlaËenja nastavnog i istraæivaËkog kadra, a Singapur i NjemaËka privlaËenja studentskog 3
http://www.mines-paristech.eu/About-us/Rankings/professional-ranking/
4
http://www.bmbf.de/de/1321.php
5
http://en.wikipedia.org/wiki/Super_Global_Universities
6
http://www.shanghairanking.com/ARWU2014.html
7
http://www.timeshighereducation.co.uk/world-university-rankings/ http://www.topuniversities.com/qs-world-university-rankings 8
Godine 2000. tijekom mojeg mandata u Ministarstvu znanosti pokuπali smo uz pomoÊ suradnika Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar izraditi popis indikatora za praÊenje kvalitete sveuËiliπta. Visoki duænosnici naπih sveuËiliπta, pogotovo ZagrebaËkog, odluËno su se protivili inicijativi. Danas, petnaest godina poslije, ti su se indikatori ipak postavili i predstavljaju jedan od vaænijih kriterija ocjene kvalitete domaÊih visokoπkolskih institucija. Popis tih indikatora za ocjenu kvalitete AZVO-a meutim joπ uvijek ne ukljuËuje neke vaæne indikatore, primjerice financijske, koji se inaËe prate na svjetskim i ostalim popisima. 214
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 215
RijeË na kraju
kadra. RijeËima iz izvjeπÊa The Economista: flKonkurencija se nije intenzivirala samo za izvrsne nastavnike i istraæivaËe, veÊ i za izvrsne studente. Singapurska strategija ‘Global School-house’ pokrenuta je 2002. s namjerom da do 2015. privuËe 150.000 studenata. Singapurski ‘skauti’ za talente putuju regijom, najtalentiranijima se nude visoke stipendije, a πkolarine se smanjuju onima koji Êe ostati raditi kada dovrπe svoje akademske stupnjeve.« Interes zemalja koje privlaËe studente nije da na njima zarade, veÊ da flprivuku svjetske talente kako bi njihovom dijamantu dodali joπ koju iskru«, kako bi pojaËali atraktivnost svog sveuËiliπnog sustava odnosno svoje zemlje u cjelini. U zemljama u kojima vlada naËelo fljednakosti πansi«, dakle uglavnom u europskima, dræava plaÊa gotovo sav troπak studiranja. flGlavne su koristi tog modela jednakost i kontrola troπkova. U zemljama u kojima to funkcionira — u sjevernoj Europi — razine visokog obrazovanja standardno su visoke. U zemljama u kojima to ne funkcionira — u juænoj Europi — razine su standardno niske«, piπe The Economist. Ali u svim zemljama s takvim sustavom, europskim, postoji iznimno velik pritisak na vlade da uvedu flmijeπani sustav« financiranja visokog πkolstva. Jedan je od glavnih razloga tzv. Baumolova bolest9 koja opisuje nerazmjer uËinkovitosti radno intenzivnih sektora poput zdravstva i obrazovanja i sve veÊeg poveÊanja troπkova za izvedbu istih operacija. (O tome smo pisali u prvome poglavlju, u analizi tendencijskog pada prinosa.) Ali dodatni je problem to πto starenje stanovniπtva poveÊava troπak za zdravstvo, pa obrazovanje, piπe The Economist, fltaj drugi veliki komad dræavnih troπkova poËinje gubiti. BuduÊi da su druπtvene koristi primarnog i sekundarnog obrazovanja mnogo jasnije od tercijarnog, sveuËiliπta u toj raspodjeli obiËno najviπe gube.« Nadalje, flJedna opcija (u takvim sustavima) jest dopustiti da kvaliteta visokog πkolstva nastavi padati. I to se u europskim zemljama dogodilo... Druga je opcija dopustiti da pojedinci viπe plate za svoje obrazovanje.« Kao πto smo vidjeli u knjizi, ta je opcija u zemljama koje su oduvijek naviknute na flbesplatno obrazovanje«, pa tako i u Hrvatskoj, ostala neprihvatljiva, stoga je jedina preostala opcija ruπenje kvalitete visoke naobrazbe. I tako dvije konfliktne vrijednosti sveuËiliπta, flizvrsnost i jednakost πansi«, stvaraju eksplozivnu masu koja se posljednjih desetak godina manifestirala studentskim πtrajkovima diljem svijeta. Visoko obrazovanje naπlo se u procijepu izmeu dviju grupa flmuπterija«: izmeu zahtjeva dræava prema sveuËiliπtima i zahtjeva studenata prema sveuËiliπtima (i dræavi). flStudenti od sveuËiliπta oËekuju razne stvari: da budu forumi druæenja, izoπtravanja uma i bijega od kuÊe. Ali ponajviπe, oni æele poboljπati svoje ekonomske perspektive.« Prema izvjeπÊu The 9
http://en.wikipedia.org/wiki/Baumol%27s_cost_disease 215
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 216
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Economista, sveuËiliπta na svjetskoj razini joπ uvijek uspijevaju ispunjavati te zahtjeve. Zahtjeve koje dræave postavljaju pred sveuËiliπta meutim malo je teæe ispuniti. flDræave od visokog obrazovanja traæe troje: istraæivanje, bolji ljudski (humani) kapital i jednakost.« U nekim zemljama, ponajviπe u onima u kojima je troπak studiranja i istraæivanja podijeljen, sveuËiliπta uspijevaju ispuniti prvi cilj — onaj istraæivaËki. Ali druga dva cilja, ljudski kapital i jednakost, najbolja sveuËiliπta i najbolji visokoπkolski sustavi viπe ne uspijevaju ispuniti. Primjerice, Sjedinjene Dræave posljednjih godina sve viπe padaju na ljestvici zemalja s najviπom stopom diplomiranih studenata (po stanovniku). flMladi ameriËki diplomanti zaostaju za prosjekom OECD-a u obiËnoj i matematiËkoj pismenosti... Richard Arum i Josipa Roksa istraæili su rezultate 2300 studenata koji su polagali test CLA, test kritiËkog miπljenja, kompleksnog razmiπljanja i pisanja, i pokazali kako je viπe od 45% uzorka pokazalo da studiranje izmeu prve i treÊe godine studija ne pokazuje nikakva znaËajna poboljπanja.« A kada je rijeË o jednakosti, stanje je stvari joπ mnogo gore. Nadalje, flkombinacija tehnoloπkog napretka i konkurencije na veÊini træiπta sniæava cijene i poveÊava kvalitetu. Ali tehnoloπka revolucija koja je zaokupila veÊinu ostalih dijelova informatiËke industrije, ostavila je veÊinu visokoπkolskog obrazovanja nemotiviranom... Istodobno, studenti ne kupuju obrazovanje niπta viπe od dræave. Oni kupuju akademske stupnjeve, i njihov je glavni cilj signalizirati buduÊim poslodavcima signaliziraju kako su uspjeli uÊi na vrlo selektivno sveuËiliπte.« Stoga najkvalitetnija sveuËiliπta nisu motivirana spuπtati cijenu svojih usluga, niti obrazovati viπe studenata, jer bi ih to uËinilo manje iznimnim. flUkratko«, zakljuËuje The Economist, flvisoko πkolstvo ima podijeljenu duπu: ono je sjajan kolektivni pothvat za poveÊanje bogatstva naroda, ali ono je istodobno i bitka na æivot i smrt meu roditeljima koji æive za to da poboljπaju status svoje djece.« Kada je rijeË o poslodavcima, nastavlja The Economist, oni nisu pretjerano zainteresirani za obrazovanje koje pruæaju sveuËiliπta. (Kao πto smo vidjeli, isto vrijedi kod nas.) Ako kandidati nisu pohaali sveuËiliπta, ne uzimaju ih u obzir. A ako poslodavce ne zanima sadræaj studija, flako poslodavci nisu zainteresirani za akademske stupnjeve, studenti bi se mogli i opustiti. Studije o koriπtenju vremena na fakultetu pokazuju da studenti upravo to i Ëine. Prema tim studijama vrijeme koje troπe u uËionici ili za studiranje palo je s 40 sati tjedno u razdoblju izmeu 1920. i 1960. na 27 sati tjedno danas.« flS druge strane«, piπe The Economist, flbuduÊi da se nastavnici promoviraju uglavnom na temelju svojih istraæivanja a ne na temelju zalaganja u radu sa studentima, Ëini se da bi im bilo racionalno πto manje poduËavati. A Ëini se da 216
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 217
RijeË na kraju
upravo to i Ëine.« Stalno zaposleni sve manje vremena troπe na poduku i poduËavanje sve viπe preuzimaju nastavnici s kratkoroËnim radnim ugovorima. flTaj Ëudan naËin sveuËiliπnog menadæmenta pridonosi tome da sveuËiliπta ne reagiraju na pritiske træiπta.« SveuËiliπta sve manje kontroliraju troπkove izvedbe nastave s obzirom na predvieni akademski/πkolski output. flPoziv na uËinkovitost u koriπtenju sredstava veÊini sveuËiliπnih nastavnika svijeta predstavlja pravu definiciju zla«. I unatoË tome πto postoji konkurencija, sudeÊi po stavovima nastavnika, promjene gotovo nikada nisu dobrodoπle. flAkademski otpor promjenama pojaËava se uvjerenjem da je obrazovanje poziv a ne posao. A to znaËi da obrana njihovog poziva protiv barbara nije puki sebiËni interes veÊ moralna duænost.« Svi navodi iz izvrsnog izvjeπÊa Ëasopisa The Economist zvuËe nam poznato i akutno. Tekstovi okupljeni u ovoj knjizi, uglavnom usredotoËeni na nas, na hrvatski visokoπkolski sustav, dodatne su ilustracije konteksta u kojemu i o kojemu moramo razmiπljati i osmiπljavati buduÊnost. One su takoer, barem se nadam, i jasni pokazatelji za izbor flrogova dileme« s kojima smo suoËeni — mi na sveuËiliπtu, i mi kao graani, porezni obveznici. Dijelim sve osnovne stavove koje istiËe The Economist i nadam se da ste u tekstovima u ovoj knjizi pronaπli dovoljno analognih argumenata. Svijet sveuËiliπta postao je iznimno konkurentan. I skup. Danaπnje stanje hrvatskih javnih financija vrlo je loπ trenutak za mirenje svih proturjeËnih zahtjeva koji se postavljaju pred sveuËiliπni sustav. Pojedincima, vladama i poslodavcima. Ali jedno je jasno: odustati od natjecanja nije rjeπenje. I onog trenutka kada prihvatimo da je glavni zadatak naπih sveuËiliπta obrazovni, prenijeti znanje naπih predaka, pretvorit Êemo ih u sveuËiliπta fldruge lige«. Razdvajanjem znanstvenih institucija od obrazovnih, instituta od sveuËiliπta, veÊ smo davno poπli tim pogreπnim putem. I ako smo neπto spoznali u ovoj naπoj (i europskoj) krizi, to je da i u sektoru istraæivanja i znanja vlada naËelo flcrvene kraljice«: moramo trËati kako bismo ostali na mjestu. Æelimo li se penjati, moramo trËati bræe od drugih. A da bismo trËali bræe od drugih, moramo se rijeπiti i dijela svojeg tereta. To vrijedi za pojedince i za dræavne sustave. Za nas bi veÊ znaËajan dio rjeπavanja tog tereta bio bolji menadæment visokoga πkolstva. I znanstvenih instituta. I shvaÊanje da prevelik raskorak izmeu golemih aspiracija i moguÊnosti njihovih ostvarenja ne vodi u tom pravcu. *** Na dan predaje rukopisa ove knjige (isti dan kada je The Economist publicirao svoje specijalno izvjeπÊe) posebna regionalna komisija Ëasopisa The Economist (Intelligence Unit), zajedno s brojnim domaÊim ministrima, zasjedala u Splitu. 217
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 218
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
Naπim medijima to nije bila posebno zanimljiva vijest. Dnevne novine i portali prenijeli su tek skroman i razmjerno neinformativan Ëlanak Hrvatske gospodarske komore. Moæda najvaæniju izjavu dao je glavni urednik Ëasopisa John Peet za Dnevnik HRT-a. On je Hrvatskoj predloæio dvije mjere za poboljπanje situacije: diverzifikaciju investicija u turizam i poboljπanje obrazovanja. A kako poboljπati obrazovanje, o tome njegov Ëasopis zakljuËuje sljedeÊe: flVisoko obrazovanje mora uËiniti viπe da bi dokazalo svoju vrijednost. Premda je u ovome trenutku jasno da pojedinci imaju koristi od visokoπkolskog obrazovanja, nije jasno je li to zbog signala πto ih diplome πalju poslodavcima, signala da su njihovi nositelji bili dovoljno pametni da pohaaju sveuËiliπte, ili zato πto studij doista poveÊava njihov ljudski kapital... AmeriËki model visokog obrazovanja donio je goleme koristi svijetu i njegovo globalno πirenje treba pozdraviti. Ali unatoË svim njegovim vrlinama, on je skup i stvara nejednakosti. Troπkove je teπko kontrolirati i teπko je izmjeriti njegovu vrijednost za uloæeni novac. Rijeπiti te probleme zadatak je dræava, najmoÊnijih klijenata sveuËiliπta, ali isto tako i to je zadaÊa i za sveuËiliπta. Institucije koje su tako dramatiËno promijenile svijet trebaju se napokon promijeniti i same.«10 Ako svjetski struËnjaci misle da se Ëak i najbolja sveuËiliπta trebaju mijenjati, πto bismo tek trebali reÊi mi, igraËi regionalne lige? Nama, u uvjetima krize i golemog javnog duga, zadaci su oËito joπ mnogo teæi. Ali osnovni zadatak koji moramo rijeπiti upravo je ona temeljna dilema iz naslova spomenutog izvjeπÊa: flÆelimo li izvrsnost ili jednakost?« A to znaËi: æelimo li da sveuËiliπta budu pogonska sredstva buduÊeg blagostanja ili πkole kojima Êemo po naËelu ponavljanja produljiti djetinjstvo i zbrinuti nezaposlene? Niz odluka koje smo donosili, od stjecanja samostalnosti do danas, a o razdoblju prije da ne govorimo, pokazuje da smo suoËeni s tom alternativom uvijek birali onaj njezin zadnji rog. I zato nas ne treba Ëuditi da se sve viπe πiri skepsa prema smislu visokog obrazovanja, prema znanosti, i joπ viπe prema njihovim dosadaπnjim rezultatima u stvaranju druπtvenog blagostanja. UnatoË tomu, ili moæda baπ zbog toga, ova knjiga nudi barem jedan optimistiËan zakljuËak: mislim da smo joπ uvijek dovoljno sposobni barem za flobraivanje vlastita vrta«. VeÊ bi i to bio napredak. I ako naπim akademskim marksistima (slijeva i zdesna) treba neki poticaj za korekciju vlastitih/javnih navada, neka to bude misao njihova uzora: flU razvijenijima oni manje razvijeni vide sliku vlastite buduÊnosti«.
10
The Economist, 2015. Special Report. Universities. March 28—April 3, str. 19.
218
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 219
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 220
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 221
Zahvale
Kao i uvijek, mnogi su dragi kolege i prijatelji sudjelovali u izradi i oblikovanju knjige. Najviπe zahvala zasigurno zasluæuje Mirjana PaiÊ-JuriniÊ, bez koje bi ova knjiga joπ uvijek stajala u nekom dosjeu, negdje u zapeÊku. Verzije rukopisa proËitali su urednici Ognjen StrpiÊ i Kruno Zakarija, i u neπto drukËijim okolnostima, bili bi i njegovi izdavaËi. Njihov bi drastiËniji uredniËki skalpel sigurno ubrzao objavljivanje ove knjige. Ali naπi urednici joπ nisu postali diktatori, premda autori katkada od njih upravo to oËekuju. Posebno zahvaljujem Alemki Lisinski i Viktoru Vresniku, koji su mi omoguÊili objavljivanje niza tekstova pretvorenih u tkivo ove knjige. Nenad Zakoπek omoguÊio je prezentaciju, a potom i objavljivanje, jednog dijela teksta. Najljepπe zahvaljujem recenzentima knjige prof. dr. Predragu BejakoviÊu, prof. dr. Stjepanu JagiÊu i prof. dr. Vjekoslavu AfriÊu. Zahvaljujem Jasmini BoæiÊ i Nevenu ©antiÊu, Ëiji sam rad na biljeæenju svojih misli takoer zloupotrijebio. Kolegama Vjekoslavu AfriÊu, Ljubici BakiÊ-TomiÊ i Kreπimiru Æaæaru zahvaljujem na izvrsnoj suradnji u organizaciji skupova na kojima su prikazani neki ovdje tiskani radovi. Za neke dijelove teksta, prostorom koji su mi ponudili u svojim Ëasopisima, flodgovorni« su Æeljko IvankoviÊ, Ivica Buljan, Tanja Rudeæ i Mate Maras. Hvala svima. Nepotrebno je reÊi: greπke, kojih sigurno ima, samo su moje.
221
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 222
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 223
Summary
Popular scepticism and discontent towards representative democracy was prompted by the recent economic crisis in the West. But yet another, more or less related problems, smouldered all along: the problems of public education in general, and especially the problem of higher education. From 2009 onwards students in Europe organized a number of strikes challenging alleged commercialisation of universities and the move of governments towards alleged “neo-liberalism”. Target of the strikes was a perception that the state is withdrawing from public financing of higher education. Who should finance, and to what extent, the growing costs of higher education? Can governments and taxpayers afford these rising costs? These are at present the primary concerns of the governments and academia. How should we measure the outcomes and benefits of such expenditures? Several other questions have been raised in the recent discussions: do such expenditures belong to “human rights”? And how do we square the tendency to make governments more efficient with the public claim to such — allegedly growing — benefits? At the same time, Bologna process, which became an overall framework for higher education in Europe, brought about a rather strict set of regulations about how teaching at universities should be organized. Instead of greater liberty in designing courses and study frameworks, instead of swift adjusting and adapting of curricula to the faster changing world, it generated more or less universal and rigid strait-jackets, at least in some parts of Europe. Universities were obliged to appoint a number of bureaucrats at all levels to make sure that provisos “of quality” from Bologna process were carried out. However, it is highly doubtful whether quality control bureaucracy, and growing bureaucracy in general, created quality stipulated by such regulations. Further, instead of making students more employable according to the documents, conventions and regulations such as Lisbon Agenda and Bologna declaration, Europe at the same time witnessed the highest percentages of unemployed educated youth in its newer history. Bureaucratic regulations did nothing to avoid the s. c. “European paradox”, a term which signifies an inability of European societies (in comparison to other regions in the world) to translate 223
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 224
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
its academic achievements into public wealth. If anything, it boosted the disparity further. And especially for the less developed countries and for the countries burdened with a larger public debt ratio, even more essential question became apparent: if such countries cannot keep up with the more developed ones in covering the growing costs of education and scientific research, what exactly can they hope for? What should be the rationale for public education financing in such an environment? Taking globalisation and the increasing opportunities for employment anywhere in the world into account, should local governments sponsor publice ducation that is likely going to end up as a benefit for — or as a social capital of — the more developed countries and environments? All these problems and social manifestations provide a rich background for discussions provided in the book. In the papers presented in the book I take a stand: in the debt ridden countries university institutions should take the burden of the overall populace. If governments acted irresponsibly in the past by accumulation of public debts, then (public) universities should take its share of the burden. This is the only responsible and ethical way to think about public financing. However, this contention, that scholars and universities in countries with high public debt ratio should bear their share of “austerity” measures is still rather uncommon in the academia. One would have expected that ethical and responsible views were more widespread among intellectuals, and that such an “austerity view” towards public financing was more typical among them. But this is not the case. We see just the opposite: it is precisely among intellectuals at universities, in the academia, that we typically encounter scepticism towards “austerity measures”, that we meet intellectuals claiming that governments should “end the crisis now!” by pouring more money into public education system, into the sector that has so far, at least in the less developed countries of Europe, proved its efficiency only to a very limited extent. Universities and faculties, especially in the less developed countries, have not excelled in cost and curriculum management. Cost efficiency has never been their priority. And it is my view that it would not take too much of a burden to make substantial improvements in cost-efficiency. The main focus of the book is precisely this point: academia, scholars at universities, the bulk of intelligentsia and public intellectuals generally prescribe wrong cures to ill-devised diagnosis, for the present symptoms of maladies. By claiming that “now” is the proper time to boost public financing in (higher) education, these intellectuals are not only behaving irresponsibly and unethically. One can easily see how their ideas and prescriptions to the governments — to spend more money on public education “now!” instead of less — are not only financially self-serving. Such claims are also structurally ill-devised, since with the same level of expenditure or 224
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 225
Summary
higher, members of the academia, unlike all the other social strata would not be forced to adapt to the state of public finances, to the public expectations and to the new global environment. They show thereby their unwillingness, and possibly also their inability to change. Members of the academia in many countries therefore in effect belong to the most conservative social strata, precisely a stratum, being normally taken care of by the taxpayers, for which Acemoglu and Robinson recently coined the term — “extractive class”. At the same time, this is a class or a stratum quite able to frame a smoke screen for its self-serving, selfish, and more or less latent ideology. But what is their manifest ideology? It is quite annoying to follow the contradictions between their latent i.e. self-serving financial interests and their “manifest” ideology. The “intelligentsia ideology” usually takes several forms. The first and the most common one in the public discourse is: “Never question the rationale for public expenditure of education!” as if the expenditures will capitalise themselves in any circumstance. Second form of the same “ideology” may take one of the following forms: “Higher expenditures for higher education are always justified, since they provide greater public goods, notwithstanding its quality and quantity!” Quite often (in such an ideological discourse) it takes a following form: “Private education and institutions of private education do not belong to public goods. They serve only particular individuals, or school owners, unlike public institutions and scholars in public education, which serve everybody!” The manifest ideology of the academia claims that its members — by virtue of its very existence — provide a public good (i.e. education) which should therefore necessarily be financed by the taxpayers. This conservative, rent-seeking behaviour and the ideology of the intelligentsia stands in a striking contrast to its manifest side, which boosts the parlance of the “public good”. But is public education and “investment” in public education necessarily a public good? It is a question that should be decided empirically, and we should refrain to answer the question by saying that it is “necessarily” so. And empirical data provided in the book at least for some countries show that it is not necessarily so. Even more problematic is the opposite side of the coin: the claim that private education is a priori NOT a public good, by virtue of the fact that it is not “public”. This dichotomy of “public vs private goods” in the ideology of intelligentsia is problematic in more than one sense. Suffice it to say, for this summary, that if private education provides better education than the public one it would enhance public good more, by virtue of being potentially more useful to more people. None of these “arguments” for public education is necessarily true, and in the book I provide several proofs that they are not. But they are “understandable” in terms of the selfish interests of their claimants. The most unfortunate side of this 225
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 226
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
ideology is that students often play a starring role in its enforcement. It was primarily the students who accepted and promoted such claims. They organized public demonstrations all over Europe asking for “universally free education for everybody”, and declaring “higher education to be a human right”. And regretfully, it is precisely students who bear all the non-monetary costs of such an ideology. Of course, education on all levels IS a human right, but not in the sense students and scholars usually take them to be. What they usually mean by the claim that education is a human right, is that if education is a human right it should ipso facto be taken care of by the government, or be a standard cost for taxpayers (which in Europe it de facto always was). Until recently, however, public financing of higher education was not justified by such a grand claim (“because it is a human right!”). In recent public discussions about the public status of higher education some more elaborate definitions and justifications of human rights almost never surfaced. Education IS a human right as a “liberty right”, in the parlance of Wesley Newcomb Hohfeld. It means that nobody can stop/prevent a person to exert his/her right to educate him/herself. But at the same time it is not a “claim right”, meaning that somebody else should necessarily provide it for me, or take a financial burden for it instead of myself. So, even if education was (or is) a liberty right, that right cannot be automatically translated into a claim that somebody should provide it to me, or even less — to everybody. Secondly, economic analysis of public finances in education typically shows that having a prudent policy of education financing, using various forms of private financing, and/or a combination of private and public financing provides from the standpoint of “public good” a far better service. It is more cost efficient, it lowers public debt, and in the most environments it is even educationally more efficient, in the sense that it provides a better education than its public counterpart, or in the sense that it is more adaptable to new social conditions and to the new scientific discoveries and frontiers. Be that as it may, for the time being, governments in most European countries, with very rare exceptions, yielded to majority claims (the ideology) of the academia and students. Discussion on the merits of public/private financing in higher education since then became politically virtually dead almost everywhere. This is rather unfortunate in the light of the fact that such governmental decisions only aggravated the overall bad shape of public finances in most countries, and in European Union in general. Those were my reasons to label my book “Contra paedagogicos. A liberal justification for higher education”. The arguments provided in the book stem from the “classical liberal” tradition, “liberal” in the European sense of the term. This standpoint is the most evident in papers which argue against student/demonstrator’s re226
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 227
Summary
quirements for the “sea social change”, or against representative democracy. In these papers I argue that we have very good evidence that “direct democracy” as a model for the whole of society, a model which was suggested by students and some intellectuals, has typically brought about totalitarian outcomes. I provide several arguments why this is so, why the law of unintended consequences is likely to take effect. Another important reason is that such claims are very poor policy proposals for a number of pragmatic problems which students and members of the academia are faced with. A pledoyer for a liberal justification for higher education focuses on the notion of accountability and responsibility of every actor involved in the educational process, and most notoriously — I argue — of the institutional managers, a stratum which is (bureaucracy not with standing) strikingly absent in our educational system. It is precisely in this realm, in the realm of institutional management where a host of educational problem arise, and this should be the proper place to solve them. I do take into account that sometimes an accumulation of problems lead individuals to the perception that one should “change the whole system”, or to build it from scratch, but at the same time I claim that educational problems and societal problems more generally are more likely to be solved in a piece-meal fashion.
227
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 228
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 229
About the Author
Darko Polπek is a tenured professor, currently teaching at the Department of Anthropology, Faculty of Human and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia. He graduated Philosophy and Sociology at the same university, hadmaster exam in epistemology and got a PhD in the sociology of science. As a university teacher of various courses for thirty years, he taught at various Croatian universities and faculties. He started as a sociology teacher at University of Zadar, Croatia. In 1990 he was appointed at the Institute of Social Sciences, and in 1997 he received tenure and a full professorship at the School of Law, Dept. of Sociology. In 1997 he was awarded a Fulbright scholarship at Virginia Tech, Blacksburg. From 2000—2002 he was an appointed Deputy Minister of Science and Technology, heading the Higher Education Dept. During his governmental appointment Croatia accessed the Bologna process. He helped designing several versions of the Higher Education Act to enable the accession, but the basic institutional accountability proposals were never accepted. For ten years as a senior researcher at the Ivo Pilar Institute of Social Sciences in Zagreb he was leading the governmental project “Public assessment of science and education“. In 2002 he was awarded a scholarship at the University of Oxford. Two years later, in 2004, he was appointed to the High Level Expert Group of the European Commission in Brussels — on public assessment of converging technologies (http://europa.eu.int/comm/research/conferences/2004/ntw/index_en.html). During his career he was an invited speaker at London School of Economics, at the conference on Karl Popper; to the Central European University, where he organized a conference on Popper and Hayek, to the Salzburg Seminar (to the conference on public assessment of genetics); he delivered papers at the University of Uppsala (Sweden) in 1990. In 2004 during the Anniversary of the Double Helix in Cambridge he participated in various discussions. In 2001 he was invited by the New America Foundation (Washington) to deliver a paper on globalization. A year later he was appointed coordinator of the Indiana State University, Kelley Business 229
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 230
Darko Polπek: Contra paedagogicos. Ideja o liberalnom obrazovanju
School project, while designing the MBA program in Zagreb. In 1995 he was leading the Croatian branch of the German liberal — Friedrich Naumann Foundation. During that time he participated at or managed various programs and conferences — in Sofia (Bulgaria), in Koenigswinter (Germany), in Sintra (Portugal) and elsewhere. He used to be the head of Matrix Croatica Department of Sociology for over 12 years and was the member of the Presidency of Croatian Philosophical Association, and Croatian Sociological Association. He used to be a joint-editor of various Croatian sociological and educational journals. For fifteen years he was a course-director of the Sociology of Science seminar at Inter-University Centre Dubrovnik. He received an OEAD grant for research at Karl Franzens University in Graz (Austria) in 1991 and a DAAD grant for the Summer School in Heidelberg (Germany) in 1982. He used to teach at the School of Law and Croatian Studies at University of Zagreb for almost ten years. In early ’90s, at the same University, he used to teach at the Faculty of Chemical Engineering (Sociology) and Academy of Music (Sociology of Culture). He was an adjunct teacher at the private University Libertas (Zagreb) and BAK Polytechnic (ZapreπiÊ). He published nine books and jointly or personally edited another eight. He translated eight books (by Oliver Sacks, Terry Eagleton, Thomas Friedman, Desmond Morris, Karl Popper, Gerd Gigerenzer, Daniel Gilbert and Viktor Zaslavsky) and a number of articles from English and German. His main expertise and academic interests are philosophical and sociological issues concerning biology (sociobiology, evolutionary psychology, Darwinism, social issues in genetics), behavioural economics, and public assessment of science.
230
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 231
Polsek2_knjb
27.04.15
22:41
Page 232
