Frida

TEKSTILNO-TEHNOLOŠKI FAKULTET













Tema: Slomljena kralježnica, Frida Kahlo

Ime prezime studentice: Jana Friščić

Datum predaje: 18.11.2015.

Kolegij:

Nositeljica: dr. sc. Silva Kalčić, pred.




Frida Kahlo, punim imenom Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderón, rođena
je 6. srpnja 1907. u predgrađu Mexico Cityja. Frida će poslije tvrditi kako
se rodila 7. srpnja 1910. zbog revolucije u Meksiku koja je buknula iste
godine. Frida je rođena u mješovitom braku: majka joj je bila Španjolka iz
Amerike, a otac njemački Židov. Kao što možemo primijetiti, njezino ime je
njemačko – Frieda, što u prijevodu znači mir, a iz nepoznatih razloga 1935.
godine odlučila je iz imena izbaciti slovo e te je postala Frida,
vjerojatno zato što baš mir nije imala u svojemu životu. U šestoj godini
Frida je oboljela od dječje paralize, a posljedica bolesti bila je
deformacija jedne noge. Godine 1922. upisala se na Nacionalnu pripremnu
školu, najprestižniju obrazovnu instituciju u Meksiku, koja je upravo tada
počela primati djevojke. Samo tri godine poslije, 17. rujna,
osamnaestogodišnja Frida doživjela je tešku prometnu nesreću u kojoj je
ozlijedila kralješnicu, zdjelicu, ključnu kost, rebra, doživjela jedanaest
prijeloma desne noge te joj je bilo smrskano stopalo, a posljedica te teške
nesreće bila je neplodnost. Frida je za boravka u bolnici počela slikati, i
to najprije samu sebe, jer, govorila je: "Slikam sebe zato što provodim
puno vremena sama i zato što sam motiv koji najbolje poznajem." Ove
riječima vjerno je definirala svoju umjetnost. Nakon nesreće većinu vremena
provela je u krevetu. Njezino stvaralaštvo bilo je vrlo intimno i iskreno.







Frida Kahlo naslikala je oko 200 slika, crteža i skica, od kojih su trećina
bili autoportreti. Sama, izolirana i nepokretna, u slikarstvu je pronašla
svoj svijet, bijeg iz nepomičnog kreveta i prazne sobe. Promatrala je samu
sebe mjesecima, proučavala svoje lice i tijelo. Sva svoja razmišljanja i
osjećaje prenijela je na platno. Njezino lice danas je prepoznatljivo
mnogima od nas, čak i onima koji o njoj i njezinoj umjetnosti ne znaju
gotovo ništa. Svojim autoportretima Frida je svoje lice urezala u umove
milijuna ljudi i osigurala da ono nikada ne bude zaboravljeno. Riječima "Ja
ne slikam snove, ja slikam svoju stvarnost" Frida je najbolje opisala svoja
djela i svoje autoportrete. Slikala je sebe onako kako se sama vidjela. Bez
uljepšavanja i bez pretjerivanja. Slikala je ono što vidi i osjeća. Njezini
autoportreti njezina su najbolja autobiografija.

Radovi Fride Kahlo, na granici realizma i nadrealizma, u cijelome svijetu
izazivaju nevjerojatno zanimanje. Teško je reći je li to zbog tema koje je
slikala ili zato što su njezine slike i crteži vrlo ekspresivni i točni,
izravni svjedoci patnje njezina tijela i duše ili zbog njezina iznimno
intrigantnoga života. Njezin život bio je stalna borba između života i
smrti, no buntovna, kakva je već bila, nije se predavala. Naprotiv, upravo
ju je nepravedna sudbina nadahnjivala i motivirala za život iako je većinu
vremena bila prikovana za krevet. Gotovo neprekidna hospitalizacija,
mnogobrojne operacije, amputacija prstiju jedne noge i na kraju amputacija
noge koja ju je osudila na invalidska kolica – sve to podnijela je u
kratkih 47 godina života.

Frida je jednom zgodom izjavila: "Pretrpjela sam dvije teške nesreće u svom
životu... prva je bio tramvaj koji me je unesrećio, a druga Diego.''







Diego Rivera bio je meksički slikar, komunistički aktivist i suprug Fride
Kahlo. Uveo je moderno slikarstvo u Meksiko. Poznat je po svojim izvrsnim
ranim slikama u ranom kubističkom stilu te po svojim nezamjenjivim muralima
(zidnim slikama) s političkim motivima koje će u svojoj kasnijoj fazi
izrađivati uglavnom u Meksiku i SAD-u. Poznat je i kao jedan od osnivača
"meksičkog muralizma", škole slikarstva koja je kombirala staru meksičku
slikarsku tradiciju s modernim europskim stilovima.

Fridu Kahlo je upravo druženje s Riverom katapultiralo u najsofisticiranije
meksičke umjetničke krugove, ali i do Pariza, gdje je bila u vezi s
nadrealistima, osobito Andréom Bretonom. Zbog tih veza likovna kritika
doslovno ju je asimilirala u nadrealizam, no ona sama nastojala se
distancirati od takvog etiketiranja jer nikada nije slikala snove, već
svoju stvarnost. Fridina djela i jesu njezine unutarnje slike, njezine
realnosti rođene iz vlastite unutrašnjosti kao reakcija na vanjsku
realnost. Iskrenost koja se iščitava iz tih radova toliko je dirljiva da
nas njezina neumitna reprezentacija vlastite sudbine gotovo osobno pogađa.
U svakom slučaju, njezine slike teško je odvojiti od njezina života jer su
one, zapravo, njezina autobiografija.

Frida Kahlo i Diego Rivera godinama su najoriginalniji umjetnički par, vrlo
osoben, kako u svojim raskošnim ličnostima tako i u slikarskim stilovima
nastalima pod utjecajem kubizma, nadrealizma, ostavštine starih Asteka,
utjecajem komunističke ideologije, popularnog meksičkog folklora, kao i
vjerovanja u život poslije smrti. Kad se 1935. posljednji put vratio u
Meksiko, Rivera se upustio u avanturu s Fridinom mlađom sestrom Kristinom.
Ubrzo se i Frida Kahlo upustila u avanture, i s muškarcima i sa ženama.
Najpoznatije su njezine veze sa svjetski poznatom plesačicom, glumicom i
političkom ikonom Josephine Baker te s američkom umjetnicom Georgiom
O'Keeffe. Jedna od njezinih najozbiljnijih avantura bila je ona s ruskim
revolucionarom Lavom Trockim. Nakon njegove smrrti u Meksiku, Frida je
slijedila staljinizam, a potom maoizam.

Iako je Frida Kahlo poznata po svom iznimnom likovnom daru, pamtimo je i po
zanimljivim citatima koji otkrivaju tužnu, ali snažnu ženu.

''Ostavljam ti svoj portret kako bih mogla biti s tobom svih onih dana i
noći kada sam daleko od tebe.''

''Stopala, što ćete mi vi kada imam krila kojima letim?''

''Ne slikam snove ili noćne more, slikam svoju realnost.''

''Ništa nije vrednije od osmijeha. To je snaga da se smiješ i napustiš
sebe, da budeš svjetlost. Tragedija je najgluplja stvar.''

''Slikam cvijeće kako ne bi uvenulo.''

''Jedina stvar koju znam raditi je slikati, zato što imam potrebu, i slikam
sve što mi prođe kroz glavu, bez razmišljanja.''

''Slikam autoportrete zato što sam ja osoba koju najbolje poznajem.''

''Nisam bolesna. Slomljena sam. No sretna sam sve dok mogu slikati.''

''Ništa nije apsolutno. Sve se mijenja, sve se kreće, sve poleti i
odleti.''





"Slomljeni stup", autoportret iz 1944.



Slika Slomljeni stup", nastala gotovo dvadeset godina poslije nesreće
Fride Kahlo, svjedoči o njezinu fizičkom i psihičkom bolu koji ju je pratio
kroz cijeli život. Jedan od mnogobrojnih autoportreta jedinstven je po
usamljenosti autorice. Frida je sebe predstavila samu ispred neplodne smeđo-
žućkaste zemlje koja uranja u more ispod olujnih oblaka. Ona je do struka
naga, izuzmemo li medicinski korzet koji joj drži kralješnicu. Sama
kralješnica zamijenjena je pravim arhitektonskim stupom koji je na nekoliko
mjesta slomljen. Njezina bol pojačana je mnoštvom čavala koji se zabadaju u
njezino tijelo i suzama koje se slijevaju niz njezino čvrsto lice. Ovo je
lice žene koja promatrača obuzima svojim snažnim pogledom dok ga u isto
vrijeme taj pogled razoružava uvlačeći ga u vrtlog boli, patnje, hrabrosti
i odlučnosti. Njezino je lice naizgled bezizražajno i statično, no ipak
odaje duh neustrašiva borca spremnog nositi se sa svim nedaćama koje joj
život nanosi. Iza suza, slomljenog stupa i čavala koji probijaju tijelo,
može se prepoznati životna vatra i neopisiv borbeni odabir.





''Ranjeni jelen'', 1946.

Na ovoj slici koja prikazuje mladog jelena, smrtno ranjenog strijelama,
Frida Kahlo izražava svoje razočaranje nakon neuspjele operacije
kralješnice, u New Yorku 1946., u koju je polagala velike nade i vjerovala
da će je izlječiti. Ova je slika remek-djelo njezine depresivne faze nakon
neuspjele operacije. Frida se predstavlja tijelom mladog jelena i vlastitom
glavom okrunjenom rogovima te izbodena strijelama. Dok stojički podnosi
bol, gleda u promatrača iz šumskog skloništa. Iako munja osvjetljava nebo i
pokazuje prema izlazu, za jelena, odnosno za nju, kasno je. Kao i na većini
njezinih autoportreta, u donjem lijevom uglu riječ je ''karma''. Ta riječ
upućuje na njezinu misao da je nemoguće promijeniti već predodređenu
sudbinu. Slika je vjerni prikaz bespomoći, boli i očaja. Fridin kućni
ljubimac, jelen zvan Granizo, bio je model za ovu sliku.





'Korijeni'', 1943.

Na ovom ulju na metalu Frida Kahlo prikazana je s korijenjem u zemlji i iz
nje raste paprat, što simbolizira snagu jedinstva koju je imala s Diegom
Riverom (s kojim se upravo vjenčala po drugi put).

Muzej Fride Kahlo, također poznat kao Plava kuća (La Casa Azul), povijesna
je kuća i muzej umjetnosti posvećen životu i djelu meksičke umjetnice.
Nalazi se u Fridinom rodnom mjestu Colonia del Carmen u Mexico Cityju.
Plava kuća bila je i Fridin dom u kojem je godinama živjela s Diegom
Riverom. Umrla u jednoj od soba Plave kuće.

U spomen na Fridu Kahlo Diego Rivera je 1958. donirao Plavu kuću i njezin
sadržaj kako bi postala muzej. Sve Fridine dragocjenosti izložene su i
čuvaju se u Plavoj kući, a sve djeluje netaknuto.



POPIS LITERATURE:

- Knjiga:

Frida; The Biography Of Frida Kahlo

Hayden Herrera

- Elektronski izvori:

- internetske stranice:

http://kahlofrida.webnode.com/tragican-kraj/

(14.11.2015.)

http://www.fridakahlofans.com/essay.html

(14.11.2015.)

http://www.galerija-amt-kopjar.hr/hr/novosti/frida-kahlo/1841/

(14.11.2015.)

http://www.voxfeminae.net/strasne-zene/item/897-frida-kahlo-simbol-
slobode-i-meksika