Low self-esteem

Zdravstveno veleučilište
Studij sestrinstva





Seminarska radnja za predmet: Proces zdravstvene njege

Tema seminarskog rada: Nisko samopoštovanje









Kristina Mendelski Zagreb, 10.04.2016.
Stjepan Sumpor
Matea Ilić
Martina Dravinec
Sažetak

Ljudi obično o samopoštovanju druge osobe zaključuju na temelju promatranja ponašanja u određenoj situaciji. Ponekad je to pogrešno jer je čovjek vrlo kompleksno biće koje se svojim ponašanjem prilagođava različitim situacijama…
Samopoštovanje se vrlo često spominje u znanstvenoj i u popularnoj literaturi s područja psihologije kao pokazatelj mentalnoga zdravlja, zrele ličnosti i prilagodbe pojedinca. Međutim, u novije vrijeme sve je više kontradiktornih nalaza s područja samopoštovanja, čemu uzrok možemo tražiti u ponešto zastarjelom pristupu istraživanju samopoštovanja, odnosno ignoriranju raznih aspekata samopoštovanja, kao i raznih načina mjerenja samopoštovanja.

Ključne riječi: samopoštovanje, samoprocjena, ispunjenost iznutra, užitak u vlastitom postojanju.









Uvod

Pod pojmom samopoštovanje razumijevamo evaluaciju samoga sebe, u smislu stupnja prihvaćanja sebe onakvima kakvima se percipiramo na relevantnim dimenzijama. Pri tome razina samopoštovanja može varirati ovisno o dnevnim događajima ili životnim izazovima, a čak i visoko samopoštovanje može biti izrazito obrambenoga karaktera ako osoba na nesvjesnoj razini nosi duboko usađenu sumnju u sebe. Kontradiktorni nalazi vezani uz visoko samopoštovanje pokazuju da razina samopoštovanja ne može objasniti niz nepoželjnih i obrambenih reakcija koje se javljaju zbog prijetnje samopoštovanju.

Samopoštovanje predstavlja svijest o vlastitoj vrijednosti, odnosno evaluativni stav koji osobe imaju o samom sebi, te je predmet velikog broja istraživanja unutar različitih disciplina. Samopoštovanje utječena različite aspekte života kao što su motivacija, životnozadovoljstvo i ponašanje, te je značajno povezano s dobrobiti.
"Istraživači iz različitih disciplina su se fokusirali na samopoštovanje kao vrlo važno područje jer utječe na motivaciju, ponašanje i zadovoljstvo životom te je značajno povezano s dobrobiti kroz čitav život" (1).
Biblija kaže da smo prognani iz raja kada smo ubrali plod sa drveta znanja dobra i zla. Kada smo počeli vrednovati, procjenjivati druge i sebe. Sveto pismo nam poručuje da ne sudimo drugima. Onako kako sudimo, tako će se i nama suditi. Ali, ljudi ipak sude, i sebi i drugima. Ta dva procesa su povezana. Bili toga svjesni ili ne, mi sami sudimo sebi onako kako sudimo drugima. Ljudi koji prihvaćaju i poštuju sebe, prihvaćaju i poštuju i druge. Što je to samopoštovanje i kako nastaje?
U psihološkoj literaturi se često diskutira o razlici između samoprocenjivanja i samopoštovanja.Procijeniti nešto znači vrednovati ga pozitivno ili negativno, a poštovati ga znači prihvatiti ga. Problem sa procjenjivanjem leži u tome što ono što procjenjujemo kao pozitivno kod sebe, i na osnovu toga sudimo o sebi, nije uvek konstantno. Nekada dobivamo, nekada gubimo, nekada smo bolji u nečemu, a nekada lošiji. Ako doživljavanje sebe baziramo na samoprocjeni često ćemo imati oscilacije.




Razrada

Samopoštovanje (samopouzdanje ili vjera u sebe) podrazumjeva u psihologiji evaluaciju ili dojam osobe samoj o sebi. Može se odnositi na lik i sposobnosti pojedinca, sjećanja na zbivanja iz prošlosti i vlastite percepcije. Na samopouzdanje mogu utjecati vanjski čimbenici, ako pri određenim uvjetima postoji dovoljno objektivnih razloga, kao što je kompetentnost, dostatna znanja iliiskustva, ponavljanje sličnih aktivnosti u sličnim situacijama i slično.
Samopoštovanje je osim toga i moralno-politička kategorija koja primjerice daje pojedincu osjećaj da se u određenoj situaciji osjeća "u pravu" odnosno da se založi ili bori za zvoj stav ili ostvarenje svojega prava.
"Samopoštovanje igra veliku ulogu u razumijevanju sebe, te je osjetljivo na brojne utjecaje tijekom adolescencije. U skladu s činjenicom da igra važnu ulogu u psihološkom funkcioniranju, visoke razine samopoštovanja tijekom adolescencije su od velike važnosti za promoviranje pozitivnog psihološkog funkcioniranja" (2).
Pretjerano samopoštovanje se može međutim i razviti u umišljenost što kod drugih osoba prouzrokuje odbojnost.Samopoštovanje se razvija u toku normalnog razvoja u djetinjstvu: na postizanje učinaka osobito onima koji vode kod dijeteta do ugodnih i pozitivnih iskustva ili osjećaja;stjecanje ugleda i priznavanja (kao poseban oblik društvenog djelovanja);identificiranje s ključnm osobama koje imaju potrebno samopouzdanje reagiraju pozitivno na dijete;
Vanjski čimbenici koji utječu na razvoj samopoštovanja:
samopoštovanje osobe se razvija pod utjecajem okoline-obitelji, škole, grupe vršnjaka, prijatelja, radne okoline i društva.
Razvoj samopoštovanja okolina potiče ako osoba dobiva od okoline odgoj koji pruža: bezuvjetnu toplinu, ljubav i brigu da bi osoba mogla shvatiti kako je drugi ljudi prepoznaju kao biće koje zaslužuje da prima njegu, podršku, nagradu, ljubav i da osjeća povezanost. Prihvaćanje osobe onakvom kakva jeda bi osoba prepoznala kako je drugi ljudi vide kao vrijednu individuu koja ima unikatni sklop osobina, vještina, sposobnosti i kompetencija koje ju čine jedinstvenom. Dobru komunikaciju, jasno definirana i postavljena ograničenja-ograničenja koja okolina postavlja (nije sve dozvoljeno, nisu dozvoljena ponašanja koja ugrožavaju druge, niti autodestruktivna ponašanja) su jasno definirana i postavljena, bez skrivenih trikova i manipulacija. Poštovanje i ostavljanje širokog prostora za aktivnosti individue u okviru granica definiranih od okoline. Slobodu unutar strukture -što omogućava individui da razvije osjećaj osobne autonomije,
ali neraspuštenosti. Raspuštenost, ispoljavanje «neograničene slobode», «slobode bez odgovornosti» ne podstiče razvoj samopoštovanja. Suviše potiskivanja vlastite slobode može dovesti do ogorčenosti i eventualno do pobune. Nedostatak strukture obično vodi do narcističkih poremećajaosobnosti. Povezivanje-stvaranje osjećaja pripadnosti i međusobne zdrave zavisnosti.Osjećaj pripadnosti i zdrave uzajamne zavisnosti između osobe i njoj značajnih ljudi bitan je za razvoj samopoštovanja.

Procjena osobnosti ljudi koji imaju nisko samopoštovanje:

Smatraju li sebe izgubljenima, nedovoljno vrijednim ljubavi, njege i podrške.Često to sakrivaju i od sebe i od drugih. Teže li zavanjskim, materijalnim pokazateljima vlastite vrijednosti kao zamjenom za samopoštovanje..?
Plaše li se preuzimanja neophodnih rizika?
Funkcioniraju li pod stalnim strahom od odbacivanja?
Otvaraju li se težeu svom ponašanju prema drugima?Koliko su asertivni?
Plaše li se konflikata sa drugima?
Žele li potvrde od strane drugih?
Koliko su uspješni u rješavanju problema?
Jesu li ispunjeni iracionalnim uvjerenjima i imaju tendenciju da misle iracionalno?
Jesu li podložni raznim vrstama strahova?
Jesu li neuspješni u školi ili na poslu? Neki od njih kompenziraju nedostatak samopoštovanja pretjeranim aktivnostima usmjerenim na postizanje očiglednih, društveno priznatih uspjeha u određenim oblastima.
Jesu li pozitivno afirmirani i podržavaju sami sebe?
Teško im je iskreno odmjeritivlastite kvalitete, snagu, dobre strane. Teško im je prihvatiti komplimente ili priznanja od drugih. U sebi se osjećaju kao «lažljivci».
Imaju li slabo definiran identitet? Teže ponašati se kao kameleoni kako bi se uklopili s drugima.
Jesu li nesigurni, anksiozni ili nervozni kad su s drugim ljudima?
Jesu li preplavljeni bijesom zbog svog statusa u životu i nose li u sebi kronično neprijateljstvo ili depresiju?
Uhvati li ih očaj ili depresija kada naiđu na prepreke ili pretrpe neki gubitak u životu?
Imajuli tendenciju da pretjerano reagiraju i lako se osjete uvrijeđenima, bjesnima zbog toga? Je li im to često potiče želju za osvetom prema onima za koje vjeruju da ih ne prihvaćaju u potpunosti?Zapravo, projektiraju vlastito neprihvaćanje sebe na druge, i vide neprihvaćanje i tamo gdje ga nema.
Ispunjavaju li neke uloge u svojim primarnim obiteljima koje su kontraproduktivne jer nisu prikladne njihovom statusu odrasle nezavisne osobe?
Jesu li podložni raznim psihološkim problemima i imaju sklonost da koriste ovisnička ponašanja da bi ublažili svoje povrede i bol? Takva ovisnička ponašanja su alkoholizam, drogiranje, kockanje, pretjerana ishrana, promiskuitetna seksualnost, opsesivna potreba za kupovinom, pušenje, radoholizam, opsesivna potreba za uzbuđenjima, i guruima koji će im pokazati brz i lak put do uspjeha i sreće.






Ciljevi
Pacijent će dostići viši stupanj samopoštovanja.
Pacijent se neće osjećati izgubljenim.
Pacijent se neće smatrati nedovoljno vrijednim ljubavi.
Pacijent će podržavati sebe i biti će sigurniji.
Pacijent će biti manje anksiozan kada je s drugim ljudima.
Pacijent će realno odmjeriti vlastite kvalitete, snagu i dobre strane.




Intervencije

Prenositi poruke topline, ljubavi, tifizičke bliskosti, pomoći mu u zadovoljavanju ljudskih potreba za prehranom, odjećom, smještajem i pružati osjećaj stabilnosti i reda u životu.
Saslušati osobu i pružiti joj mogućnost da odgovori na način koji omogućava razrješavanje problema.
Pomoći individui da prepozna da su razlike između ljudi u redu i da je ohrabri da razvija svoju jedinstvenost.
Ohrabriti osobu da koristi vlastitu kreativnost, maštu, imaginaciju da bi bila produktivna u okviru ustanovljene strukture.




Evaluacija

Pacijent sebe smatra vrijednim ljubavi, njege i podrške. U manjoj mjeri je podložan strahovima i psihološkim problemima. Osjeća stabilniji život kao i uredniji. Prihvaća sebe onakvim kakvim se percipira na relevantnim dimenzijama. U višoj mjeri funkcionira bolje kada osjeća strah, te se bolje otvara prema drugima. Manje se plaši konflikata s drugima. Uspješniji je u riješavanju problema. Ne hvata ih nesigurnost, nervoza ili bijes zbog vlastitog statusa u životu, te u sebi više ne nose kronično neprijateljstvo. Manje su očajni i depresivni. Iz svake životne situacije izvlače samo ono najbolje i sami sebe uvjeravaju da će sve biti dobro i da će s vremenom biti sve bolje. Shvaćaju da su razlike među ljudima normalne, te hrabrije koriste vlastitu kreativnost i maštu.




















Zaključak
Treba znati nekoliko karakteristikakoje razlikuju osobe visokog samopoštovanja od osoba s niskim samopoštovanjem. Novija istraživanja (opisana u "Encyclopedia of Human Behavior", 1994) opisala su zajedničke karakteristike osoba niskog samopoštovanja te tako dale jasniju sliku njihovog ponašanja i doživljavanja.
Osobe niskog samopoštovanja često imaju neke aspekte života u kojima su samopouzdani i ponosni.Malo ljudi ima mišljenje o sebi da su neprikladni u svim sferama života.Osobe niskog samopoštovanja nemaju negativan stav prema sebi, već je kod njih prisutno odsustvo pozitivnog stava prema sebi, zbog čega im je potrebno odobravanje drugih osoba. One često ne očekuju uspjeh pa na pohvale mogu reagirati skeptično.One najčešće imaju nedosljedna i nepovezana znanja o sebi. Za razliku od osoba s visokim samopoštovanjem, osobe niskog samopoštovanja često daju nekonzistentne, kontradiktorne, nesigurne i neodlučne izjave o sebi samima.
Također, sklone su minimaliziranju rizika i izbjegavanju situacija koje bi mogle dovesti do neuspjeha, a time i do gubitka samopoštovanja. Njihova motivacija za uzdizanjem sebe kroz uspjeh i stjecanje priznanja zbog toga je vrlo niska.Ljudi s visokim samopoštovanjem priostvarenju svojih ambicija imaju različite ciljeve i fokus od ljudi s niskim samopoštovanjem, jer pri ostvarenju cilja obično smatraju da im ide dobro te usmjeravaju trud na daljnje poboljšanje kako bi postali izvanredni. Osobe niskog samopoštovanja u takvim su situacijama često zabrinute međusobnim razlikama i problemima te osjećajem nedoraslosti pa je njihov glavni cilj ukloniti te razlike i postati prihvatljiv, a ne izniman.
Osobe niskog samopoštovanja pate odunutarnjeg motivacijskog konflikta. Dok s jedne strane žele napraviti nešto dobro i uspješno, s druge strane su vrlo nesigurni pri izlaganju pritiscima i visokim očekivanjima, a istraživanja su također pokazala da im veliki, neočekivani uspjeh često stvara neugodu, stres i zdravstvene probleme, osobito ako u budućem ponašanju trebaju ponoviti taj uspjeh.
Nisko samopoštovanje se može shvatiti kao manjak sposobnosti suočavanja sa stresnim situacijama. Osobe visokog samopoštovanja mogu se oduprijeti nekim neuspjesima jer se oslanjaju na svoje druge pozitivne atribute koji im daju samopouzdanje. Kod osoba niskog samopoštovanja problem je što ne vide puno pozitivnih osobinana koje bi se mogle osloniti.Ukoliko je osoba imala sreću da odrasta u sredini koja pruža navedene mogućnosti i pogodnosti za razvoj njenih potencijala, ispunjavanje razvojnih zadataka joj je bilo olakšano. Većina ljudi, na žalost, nema tu sreću da odrasta u uvjetima pogodnim za razvoj samopoštovanja. Međutim, to ne znači da je razvoj samopoštovanja nemoguć i u okolnostima koje tom procesu ne idu na ruku. Čovjek ima moć da ispuni svoje razvojne zadatke i zasluži svoje samopoštovanje i pod teškim okolnostima.
"Osobe visokog samopoštovanja imaju bolje socijalne vještine, veću motivaciju i ustrajnost u postizanju različitih ciljeva u životu" (3).















Literatura

x
1.
Greenberg J. Understanding the Vital Human Quest for Self-Esteem. Perspectives on Psychological Science. 2008.: p. 48-55.
2.
Moksnes UK, Moljord IEO, Espnes GA, Byrne DG. The association between stress and emotional states in adolescents: the role of gender and self-esteem. Personality and Individual Differences. Personality and Individual Differences. 2010.: p. 430-435.
3.
Burušić J, Tadić M. Uloga samopoštovanja u odnosu crta ličnosti i neverbalnih socijalnih vještina. Journal for General Social Issues. 2006.: p. 753-771.
4.
Berk LE. Psihologija cijeloživotnog razvoja. Naklada Slap. 2007.
5.
Mirjanić L. Uloga samopoštovanja u održavanju subjektivne dobrobiti u primjeni strategija suočavanja sa stresom. Journal for General Social Issues. 2009.: p. 711-727.
6.
Ninčević M. Izgradnja adolescentskog identiteta u današnje vrijeme. Odgojne znanosti. 2010.: p. 119-141.
x




12